Ne znam šta bih ti rekao na tu temu. To je jedna od stvari koje su me svojevremeno zainteresovale, tako da nisam mogao a da ne “gurnem nos,” onda sam nekom intuicijom stao na “pola,” tako da nisam ni sada načisto sa svim tim. Ne mogu da kažem da nisam relativno dobro proučio bar teoretsku stranu, jer sam odmah na početku krenuo od jednog od pionira na tom području, Roberta Monroa, koji je svojevremeno osnovao i jednu ustanovu - Institute for Remote Viewing u Virginiji, gdje se bavio proučavanjem svega toga. Nakon što sam pročitao njegove knjige: Journeys out of the Body, Far Journeys i Ultimate Journey, prešao sam na literaturu (Voyage Beyond Doubt, Voyage into Unknown) koju je na tu temu objavio njegov ‘učenik’ Bruce Moen, s kojim sam imao priliku i da porazgovaram nakon jednog njegovog predavanja kome sam prisustvovao. Na kraju sam pročitao i veoma interesantnu knjigu, Cosmic Voyage, koju je na tu temu i svojima iskustvima u vezi toga napisao Courtney Brown i tu sam negdje otprilike i stao.
U svemu tome ostalo mi je dosta nedorečenih stvari.
R. Monroe je imao spontana “vantjelesna iskustva” od neke 1958.g. a on je i prvi koji je pokušao da napravi jednu “mapu” tih područja (nivoa svijesti) koje je posjećivao, te ih je nazvao “fokusima”. Te fokuse je označavao brojevima a svaki od njih je bio područje ‘namijenjeno’ za ljude određenog razvojnog stepena svijesti, bolje rečeno nešto kao jedna zona gdje oni obitavaju nakon svoje smrti. Mislim da bi to odgovaralo manje-više onome što su neki nazvali 5-tim denzitetom, što je pomenuto u par tekstova na ovom vebsajtu. On je prilikom tih svojih iskustava imao i jednog “pomoćnika” koje ge zvao INSPEC (što mu je neka skračenica pojma - Inteligent Species). Radilo se navodno o nekoj vrsti bića sa jednim višim nivoom svijesti.
Prvi pojmovi koji su se koristili su ‘vantjelesno doživljavanje (iskustvo)’ i ‘astralno putovanje’ a onda se prešlo na pojam – “remote viewing.” Kad je stvar dobila malo veću pažnju nauke, onda se prešlo na izraz SRV (scientific remote viewing). Ovo poslednje se vrši na načine koji su utvrđeni određenim protokolima i u tim eksperimentima obično učestvuje više ljudi, jedni su “letači” ili “astralni putnici” dok su drugi tu da bi ‘pratili,’ tj. koordinirali stvar “sa strane”.
Ono što sam primjetio to je da mnogo toga zavisi od stanja svijesti ‘astralnog putnika’ i da postoji određeno područje u kome nam je dozvoljeno da se ‘brčkamo,’ sve do jedne određene ‘granice’. Ko je taj ko određuje te granice, mogu samo da pretpostavljam.
Na primjer, C. Brown je to dosta lijepo izrazio kada je ‘astralno’ posjećivao greys-e. Vidjeo je samo ono što mu je bilo dozvoljeno da vidi (što je trebao da vidi) i kretao se tamo gdje mu je bilo dozvoljeno da se kreće?! Hoću da kažem, kad se o nama radi, tu postoji i jedan “kontrolni sistem”. Kada je jednom zalutao i vidjeo nešto što nije trebalo, odmah je dobio određenu ‘pratnju’, u smislu, kako on kaže – “entiteta/mračne energije čiji je zadatak bio da utvrde ko je on i koliko je on kao takav potencijalno opasan po njih”.
Naravno, on je u svojoj knjizi tvrdio kako nam “greys-i pomažu u našem evolutivnom razvoju”, što normalno nema nikakve veze sa istinom ali mu je to vjerovatno pomoglo da mu knjiga izađe na svjetlost dana. Istovremeno nije mu bilo dozvoljeno da ide u određena područja, te tako (možda) i vidi šta se i tamo dešava, tj. da ne bi vidjeo nešto što bi moglo da opovrgne teoriju “greys-a kao pomoćnika u našoj evoluciji”.
Nisam htjeo mnogo da se upuštam u praktični dio stvari jer sam već bio svjestan tog “kontrolnog sistema” i njegove metodologije, a isto tako problem je i u tome da rad mozga tijela mora biti u tzv. “theta fazi,” što bi značilo na frekvencijama od 4-7Hz, a to je upravo i faza u koju uvode ljude kad ih programiraju. Ukratko rečeno, u toj fazi moždanog rada, čovjeka mogu ‘daunlodirati’ kakvim god programom hoće i on može doživjeti ono šta oni hoće da on ‘doživi’ tj. šta je programiran da doživi (ovo je moja pretpostavka, koja ne mora da ima veze sa istinom, ali bi to trebalo uzeti u obzir). Primjer za ovo su ‘doživljaji’ ljudi koji su otimani od strane greys-a. (pročitaj intervju sa Karlom Turner na metafizičkoj strani vebsajta.) Ljudi se vraćaju sa određenim pričama i doživljajima koji su ‘daunlodirani’ u njih i nemaju nikave veze sa istinitim događajem, dok su oni manje više sigurni da su nešto doživjeli. Istinski doživljaj, otkriven uz pomoć duboke hipnoze i dobrog hipnoterapeuta, obično nema nikakve veze sa tzv. “paravan memorijom” čovjeka.
Postoje razne tehnike i aparatura uz pomoć kojih nakon određenog perioda vježbe skoro svako od nas može “astralno da putuje,” međutim, prvo moramo biti načisto sa odgovorom na pitanje, - ko je taj koji “putuje” ili koji se “projicira” i kakav je cilj toga?!
Mislim da se odgovor na pitanje – ko se projicira - se može naći u tekstu Gnostika. Čini se da je naša Ličnost ta koja putuje zajedno sa astralnim tijelom te tako svi doživljaji prolaze kroz njene ‘filtere,’ odnosno, - interpretaciju.
Ezoterički rečeno, onaj ko je ‘slijep’ u Sarajevu, biće ‘slijep’ i kad doputuje u Beograd ili Zagreb. Stoga su ti ‘doživljaji’ u astralnom svijetu u jednoj direktnoj vezi sa stanjem svijesti individue koja se “astralno projicirala”. Naše sadašnje stanje svijesti je rezultat jedne multidimenzionalne manipulacije. Mi ne ‘vidimo’ ovdje, pa kao takvi nismo u stanju da ‘vidimo’ ni na tzv. ‘astralnom planu’ ili hiperprostoru (hyperspace), kako ga neki nazivaju. Naravno, govorim o objektivnoj percepciji. To bi značilo, ako živimo u iluziji ovdje, bićemo u iluziji i tamo.
Ono sto većina ‘letača’ opisuje, to su njihovi određeni doživljaji iz zone u kojoj im je dopušteno da se brčkaju a s obzirom na one elemente koje sam prethodno naveo, pitanje je koliko su ti njihovi doživljaji objektivno predstavljeni. Ukoliko jesu objektivni, pitanje je – koliko su bitni?!
Stvar, znači, zavisi mnogo od lične percepcije. Tako npr. kod SRV, ‘letaču’ nije dopušteno da definiše stvari, nego samo da ih opisuje, pogotovo ako ide u ‘budućnost’. Ako bi se ti projicirao sada, u ovom momentu u svoj stan u kome sada živiš iz recimo 1850.g. i vidjeo utičnicu za struju, ili televizor, ti bi pokušao da racionalizuješ ono što si vidjeo na osnovu svog ondašnjeg znanja, odnosno, stanja svijesti - i šanse da pravilno interpretiraš ono što si vidjeo su skoro jednake nuli. Čovjek jeste u stanju da se astralno pomakne u sadašnjosti, ili u prošlost ili budućnost, međutim, intepretacija onoga što tamo vidi direktno je zavisna od razvojnog stepena njegove svijesti. S druge strane, ne samo da nasa budućnost nije fiksna, nego čak to nije ni naša prošlost. Budućnost nije fiksna sama po sebi, dok je naša 3D prošlost direktno ovisna o “zahvatima” entiteta iz 4D, odnosno od njihovih intervencija u našem vremenu – prostoru, od naše sadašnjosti do - bilo koje tačke?- u našoj ‘prošlosti.’
Navodno, oni ne mogu intervenisati u našoj ‘budućnosti’ s obzirom da ona nije fiksna. Takođe, te izmjene u ‘prošlosti’ se manifestuju u (izmjenjenoj) sadašnjosti, kao – ‘deža vu’. Ja sam to već negdje uporedio sa snimanjem sekvence određenog filma onoliko puta, sve dok režiser nije zadovoljan njenim krajnjim ishodom.
Sve to može biti i interesantno. R. Monroe je npr. sretao razne aspekte sebe samog koji su obitavali, u ovom ili onom obliku, u raznim drugim tačkama vremena/prostora. Nekima od njih je čak i pomagao kad su se ovi zadesili u nekoj nevolji. Bilo je tu i tragikomičnih događaja, kao npr. kada se jednom vratio do svog tijela, primjetio je da se neko drugi “uselio” u njega dok je on bio “na putu” te ga je morao ganjati i istjerati, kako bi ponovo ušao u svoje fizičko tijelo. Iz svega se nešto može naučiti, sve zavisi od toga na koji način čovjek želi da stigne do odgovora na pitanja koja je postavio.
U svakom slučaju, jedan određen broj ‘letača’ se počeo baviti i jednim ‘poslom’ kojeg su oni nazvali – “retreival”. Ukratko, radi se o tome da neki ljudi, kad umru, ostanu da se motaju na astralnom nivou ove naše ravni postojanja, tj. ne idu u 5D, kako bi treabalo, jer su npr. emocionalno vezani za neke osobe ili mjesta itd.
Mnogi od njih često negiraju činjenicu da su ‘mrtvi’ te pokušavaju da se ponašaju kao i prije dok su bili u fizičkom tijelu, a s obzirom da osjećaj za vrijeme nemaju, tako mogu da ‘vise’ na jednom određenom mjestu desetinama ili stotinama “naših godina”.
Stvar je u tome što čovjek “sve svoje nosi sa sobom” te ako je ovdje npr. bio programiran nekom religijom, ona u njemu stvara njegov ‘sistem vjerovanja’ u vezi toga šta je moguće a šta ne, šta ga čeka kad umre itd. itd. ili ako je programiran komunizmom i ateizmom, pa “zna” da kad umre, - nema više ništa, tako on kada se nađe s “druge strane”, ne zna kako tamo da interpretira ta svoja iskustva, odnosno, interpretira ih u skladu s tim kako je programiran ovdje u 3D. Tako će onaj “komunista” negirati da je “mrtav” jer je i dalje svestan samog sebe i onoga što se oko njega događa, a on “zna” da nakon smrti nema života, pa pošto je ‘sada’ svjestan samog sebe, to mu istovremeno i znači da - nije mrtav.
Isto tako, neki žestoki vjernici ukoliko se nakon svoje ‘smrti’ nisu susreli sa Alahom, Jehovom ili nekim entitetom koji ‘treba’ da ih ‘gore’ sačeka i da im sudi (kako su ih hodže ili popovi naložili) pa ih onda ‘smjesti’ tamo gdje su zaslužili, u nekim slučajevima, smatraju sebe živim, (u smislu onoga što mi pod tim podrazumjevamo), te tako pokušavaju i da vode neku vrstu života, u skladu s tim.
(Interesantno je da i oni, kao i mi, vide ono što žele da vide, a ne vide ono što ne žele da vide. Razlika, znači, i nije toliko drastična.)
Tako im ova grupa ‘letača’ polako objasni stvar, pa ih onda sprovode u 5D tj. u razne ‘fokuse’. Neki ‘fokusi’ imaju i tzv. “ekipe za prihvat” koje rade na deprogramiranju ovakvih slučajeva, jer navodno ljudima nije lako da se odreknu svih gluposti u koje su vjerovali dok su bili u 3D, tj. u mnogim slučajevima – istina i ‘mrtvog’ čovjeka može šokirati.
I Bruce Moen je jedan od onih koji se intenzivno bave ovim, te je u jednom navratu rekao kako se toliko izvještio da momentalno zna kad se desi neka veća katastrofa te je u stanju iz budnog stanja da ‘astralno odleti’ do mjesta događaja i sprovede ‘mrtve’ i istraumirane ljude do nekog od tih “fokusa”. Tako je npr. bio u jednom restoranu za ručkom, kada se dogodila ona eksplozija “Oklahoma Bombing” tj. kada je “Timoty Mc Veigh” srušio onu zgradu FBI-ja i kada je tom prilikom stradalo mnogo ljudi. On je odmah iz restorana “odletio” tamo i počeo sa “spašavanjem mrtvih,” pa kad je završio sa tim, vratio se nazad i nastavio mirno s ručkom. (Ovo jeste moguće jer u astralu vrijeme ne postoji u istom smislu kakvog ga mi podrazumjevamo.)
Upravo tu sam se našao u jednom konfliktu. Ti ljudi misle da čine uslugu čovječanstvu na taj način, što je sasvim u redu. Međutim, sve je to bavljenje posljedicama, dok se istovremeno apsolutno nikakva pažnja ne posvećuje uzrocima, odnosno, pozadini svega toga.
Uz pomoć ‘remote viewing’ može se steći i malo šira slika o pozadini tih terorističkih akata koje u velikoj većini slučajeva ne čine oni koji su za njih i optuženi. Isti je slučaj bio i sa tom eksplozijom od “umjetnog gnojiva” doduše malo “modificiranog.” (svaki stručnjak za eksploziv svjestan je da se toliko razorni efekti ne mogu ostvariti sa kombijem punim “modificiranim umjetnim gnojivom”.) Znači, istraživanjem pravih vinovnika i njihovim otkrivanjem mogle bi se eventualno spriječiti slične stvari u budućnosti. Međutim, Bruce-a i kompaniju to ne interesuje.
Ja sam ga upravo to i pitao a on mi je rekao da mu je bitno samo da on njih sprovede “gore,” što sam ja onda prokomentarisao sa – kakva je svrha toga ukoliko se ne posveti pažnja pravim uzrocima i počiniocima tih akata, jer kako su ovi počeli, doći će vrijeme kad ćeš biti toliko “bussy” sa tim svojim retreival-ima, da nećeš imati ‘vremena’ ni za šta drugo u životu, nego samo da sprovodiš ‘gore’ žrtve tih kretena.
Naravno, on se nije nimalo oduševio ovakvim mojim komentarima, tako da je naša diskusija kratko trajala. (Mogu misliti koliko je Bruce imao posla nakon rušenja STC-a?!)
Da li bi mi sada trebali da treniramo cijelu jednu armiju ‘astralnih letača’ da bi obavili tranziciju hiljada mrtvih Iračana u 5D, za čiju su smrt odgovorni isti oni koji su rušili onu “Oklahoma Zgradu,” STC, uzrokovali elksplozije na Bali-ju, u Španiji, Jakarti itd.itd.??? O tome šta su nam još pripremili, da ne pričamo.
Srećom većina ljudi obavi svoju tranziciju sama, a sto se tiče onih koji ostanu, ne znajući šta se zbilo, tu treba dosta znanja i energije da im se na jedan lijep način objasni kako nisu više živi u “pravom” smislu riječi, tj. da stvari nisu onakve kakve im se čine i da objektivna realnost nema veze sa onim što oni pod tim podrazumjevaju.
Sa ezoteričke tačke gledišta, ni mi, koji sebe smatramo živima, nismo ništa bolji i ništa življi od mrtvaca. Mi nismo ni u kakvoj prednosti nad onima koje mi smatramo mrtvima, sve dok se nalazimo u ovakvom stanju svijesti u kakvom se trenutno nalazimo. “Mrtvi” i jedni i drugi. (Odatle dolazi i ono čuveno: “Pustite mrtve da sahrane mrtve”)
Postoji i nešto što bih ja nazvao – “Astralno putovanje na balkanski način.” Tu se mahom radi o ‘astralnim aktivnostima’ individua čija je Ličnost duboko zabrazdila u iluziji, i koje se više svode na astralni voajerizam i eventualne pokušaje interferecije sa drugim osobama ili intervencije na njima, iz ovog ili onog ‘razloga’. Takvi sebe čak vole da nazivaju i “astralnim ratnicima,” dok se u suštini mahom radi o ‘sljepcima’ koji napadaju ‘sljepce’. Time se inače malo šta pozitivnog može postići i nije vrijedno nekog komentara.
Onda imamo pitanje i pozadine svih tih vjerskih i drugih programa koji zasljepljuju ljude do te mjere - da ne mogu doći sebi ne samo dok su ovdje, nego i nakon svoje smrti? Radi se o zatvaranju svijesti. Znači, naša svijest je zatvorena ovdje i sada. (Religija je samo jedan od stotina raznoraznih mentalnih ‘programa.’)
I onda će čovjek sa takvom sviješću da se upušta u neko ‘astralno putovanje’ a da nije svjestan da kao takav – nije nigdje prispjeo!?
Možda bi prvo trebali da se osvijestimo?! Da se probudimo?! Da se deprogramiramo?! Da se povežemo sa našim - istinskim Ja, sa našim - istinskim bićem!?
Kad se to postigne, onda će za nas i sve granice stvarno prestati da postoje, pa ćemo tada moći i da razgovaramo o jednoj – istinskoj – slobodi – ljudskog bića.
Pozdrav!
|