Tragom_ptice_dodo je napisao/la:
U biti svi su ljudi isti, svi mi imamo neke paranormalne sposobnosti, samo se po svijesti razlikujemo.
Kad sam rekla da ne zelim da vidim aure, da predskazujem budućnost,da imam AP pri tome sam mislila da ne zelim da se dodatno opterećujem time, ali priznajem lijepo je znati sasvim dovoljno a to je da mozzes prepoznati neki put da je ispravan koji ti se ponudi u zivotu. Da me neko ne shvati pogresno ja nemam nista protiv ljudi koji zele vidjet auru ili letjeti astralno. I to zna biti divno naročito kad astral koristis u naučne svrhe pa istrazujes svemir, okean, ili unutrašnjost zemlje, a ne da ides komsiji u kucu da vidis jel se svadjja sa zenom.
Da, svi mi u sebi nosimo ogroman potencijal što naših ličnih nesvesnih sadržaja, što predačkih. I snovi nam ukazuju na ono što treba da osvestimo. Pitanje je samo da li to želimo i da li smo spremni za to. Što više unutrašnjih nesvesnih sadržaja osvestimo, logično je i da nam se svest širi. Snovi su samo jedan od mehanizama za sopstveno osvešćivanje. Prodiranje u svet individualno, pa i kolektivno nesvesnog je nešto što se svima dešava, samo što nisu svi svesni toga. Pojedini ljudi kažu da se nikad ne sećaju svojih snova, ali nije istina da ne sanjaju, samo nešto ne žele da vide. Ozbiljno shvatanje i prihvatanje svog nesvenog, a time i snova, stvar je lične hrabrosti i ličnog integriteta.
Prekognicija se često javlja u snovima, takođe kao znak upozorenja i , kako lepo kažeš, da možemo prepoznati neki put koji nam se u životu nudi. Često ne želimo videti neke prepreke u životu, ili pogrešan pravac, i onda nam se podsvest pobuni i šalje informacije o tome u vidu snova. Neko to prepozna, a neko mora da doživi iskustvo, da bi naučio lekciju. Isto se dešava i sa informacijama iz prošlosti koje nam sni šalju, jer se podsvet buni usled nagomilanih sadržaja koji nas navode na uporno ponavljanje mehanizama odbrane u našem ponašanju, što koči naš individualni razvoj, zapravo širenje svesti. Kroz snove mi čistimo podsvest, da bi lakše mogli da progledamo, da bi videli sebe u pravom svetlu.
Sasvim je uredu, što ne želiš da se opterećuješ nekim stvarima. Ništa ne može na silu. Čovek mora biti spreman da doživi neka iskustva, pa bila ona i paranormalna. Sve to služi u individualne svrhe, u cilju sopstvenog osvešćivanja sebe i sveta u kome živimo. Pitanje je samo kako i na koji način prepoznajemo svrhu takvih pojava. Neki prepoznaju to kao put kojim treba da idu, pa onda krenu u tom pravcu, i ko zna kuda taj pravac vodi. To je njihov lični izbor. Poznavala sam jednu mladu ženu, koja je završila psihologiju, i koja je u jednom trenutku spoznala taj svet i u oduševljenu počela da ga istražuje, ne birajući metode za to. Ušla je i u astral, počela se baviti tarotom, numerologijom, astrologijom, meditacijama, mantranjima, i ko zna sve čime, povezujući sve to u jedan sistem, vrlo uspešno naizgled, puna "znanja", samopouzdanja, ali i prevelike ambicije, da su prijatelji oko nje počeli, već sa velikim podozrenjem, da se distanciraju od toga. I u jednom trenutku joj se čitav život srušio kao kula od karata. Lično mislim da je u pitanju bila želja za moći, za savršenstvom, duboko u njoj skrivena, da je, ni kao psiholog, u sebi nije prepoznala. To je verovatno bio njen put učenja lekcija u životu. Ne znam kako se , ni da li se iz toga izvukla, ali je očigledno da se zaigrala, jer je time ugrozila i druge oko sebe, decu, porodicu. Ako ego, čak i u procesu osvešćivanja da sebi preveliki značaj, može doći do pucanja sistema. Čovek u svemu treba biti umeren.
Vidovitost ne mora uvek značiti samo sposobnost predviđanja svoje ili nečije tuđe sudbine ili događaja. Naravno, da ima ljudi kojima je dat takav "dar", ali uz takav dar dobijaju i "usud", tešku karmu. Ponekad je teško odoleti nekim iskušenjima, ako dobijemo velika krila, pa poletimo, može se desiti kao kod Ikra, da nam sunce sprži ta krila.
Po meni "vidovitost" može značiti i široku svest da vidimo i prepoznamo sebe i druge ljude iznutra. Mislim da je to sasvim dovoljno. Ne treba trčati za moćima, ne treba želeti vlast ni nad sobom, ni nad drugim ljudima. Može nam se vratiti kao bumerang.
I ja sam lično imala mnoga spontana "paranormalna" iskustva, i astralne projekcije, i u nesvenom stanju, i u nekom polubudnom stanju, a da ne govorim o prekognitivnim snovima, koje sam godinama zapisivala iz meni nekog nepoznatog razloga. "Predviđala" sam i sebi i drugima, ono što se pokazalo i dogodilo kasnije. I aure sam počela da viđam kod drugih ljudi, spontano, i u početku sam bila zaprepašćena takvim mogućnostima. Trebalo je vremena da se saberam i da shvatim, da su to sasvim prirodni fenomeni, i nikakva čuda i posebnosti, nastali mojim osvešćivanjem nekih unutrašnjih nesvesnih sardžaja, a time i širenjem sopstvene svesti. Često nesvesno ulazimo i u "tuđe" sisteme, sa kojima imamo neku vezu, (kolektivno nesvesno) pa dobijamo neke informacije. Pitanje je samo da li želimo da se bavimo našim snovima i da li želimo da upoznamo sebe. Ogromna količina snova mi je samo pomogla da jasnije sagledam šta nosim u sebi. A sve to mora na kraju da se prihvati, da se harmonizuje, da se zavoli, da bi se došlo do ličnog integriteta i stabilnosti. Čovek mora da zavoli sebe i svog Boga u sebi, da bi mogao da prepozna i ispoštuje druge ljude i Boga u njima.
Srdačan pozdrav.
