narafski da jesmo!

evo nocasnjeg sna, onog kojeg ne zaboravis, nego detalji ostali cisti

sanjao sam da gledam u nebo i vidio sam da nesto pada u mom smjeru sa neba i kako
sam se maknuo, palo je (kao neki kamen ili nesto)...tada je palo jos par puta i dignuo
sam ruke prema nebu da stane...poceo se stvarati neki cudan oblak iz kojeg je izasao
mali svemirski brod...(tad sam u snu osjetio one poznate trnce kao kod paralize)....
poceo sam udarati po njemu i mislim da se taj svemirski brod pretvorio u humanoida
plave kože...tad je dosla moja mama, a ja sam se nesto derao da me ostave, no ona
ih nije vidjela i govorila mi nesto kao da sam lud i da prestanem razgovarati sam
sa sobom...tada mi je taj humanoid pokazao preko nekih naocala ili neceg da se mami
vidi trbuh i da je trudna, sto se golim okom nije vidjelo...tada smo sjeli za stol i dao mi
je nesto kao slusalice da slusam neku muziku koja je bila dosta tiha, pa sam mu rekao da
ima jako razvijen sluh...tada sam ga pitao od kuda je i sa kojeg planeta...tada me pitao
koje sve sazvijezdja i planete poznam i na kraju je rekao da je sa planete Merkur...mislio
sam si, pa zar nije na Merkuru jako vruce, posto je najblize Suncu i tad smo se stvorili na
svemirskom brodu...gledao sam kroz prozor i vidio da je sve isto kao i na Zemlji..vidio neko
jezero, sume itd...tad mi je rekao da se uhvatim za nesto i sletjeli smo...tu nas je sad bilo
vise koji smo izlazili...ne sjecam se sto sam ga tada pitao, no sjecam se da mi je odgovorio
onako kao da me upozorava da ljudi zive tu u kavezima jer su oni (ti humanoidi) "vladari duse i tijela"
...izasli smo i neki ljudi su nesto gundrali i htio sam im reci da usute, no tada sam se probudio

A koji te je osjećaj pratio u snu?

prvo osjecaj cudjenja, pa osjecaj bijesa, pa osjecaj nekog smirenja u razgovoru sa tim humanoidom...no ovaj osjecaj
smirenja mi je sumnjiv, posto bi se inace lose osjecao kad bi imao takve snove i nakon budjenja takodjer, no ovaj
puta po budjenju nije bilo toga...dosta sam razmisljao o tom snu po budjenju i kad sam konacno zaspao, nastupio je
jedan od onih glupavih nepovezanih snova...

Da, to smirenje je i meni skroz čudno... Mislim, ako su oni tamo gospodari duše i tijela, onda je zadnje što bi se trebalo osjećati smirenje. Osim ako su dobri gospodari, naprednija bića koja nam žele dobro (a to baš nisam sigurna s obz.na to što si napisao) ili manipuliraju našim osjećajima. S tim bi se možda puno ljudi i složilo, ali meni se to objašnjenje čini čudno... bar za neke primjere. Ja se osjećam fantastično svaki put kad ih sanjam, npr. I osjećaj mi se čini stvarno iskren. Hmmmmm neko treće objašnjenje bi dobro došlo.

Svaku vecer doživljavam burne snove, bas takve da bi Spilberg mogao snimiti jedan dobar film. Pretezno mi se ponavljaju ili nose neku poruku. Ili mi predskazuju budućnost ili me bacaju u proslost pa cak i u daleku proslost i to proslost mojih pradjedova.

Snovi mi govore kakve su greske ili grijehe cinili moji pradjedovi ,(ili ja u proslom zivotu)a koji su “dodijeljeni” meni (ili u ovom zivotu)da ih očistim.
Snovi mi govore sta me ceka u budućnosti. Veoma su svijetli, jasni i ne moram se vise truditi da mozgam “sta znaci ovo, sta znaci ono”. Jednostavni su.

Ponekad pomislim da fakat preko AP odletim preko noci u svoj prosli zivot ili svoju budućnost. Samo nemam predstavu o tome koje je to tacno vrijeme. U biti ne znam kako izgleda AP, nisam nikad doživjela svjesno odvajanje od fizičkog tijela, ali vjerujem da to radim nesvjesno kad spavam…

Da li je to moguće?

Jesu li ti snovi točna događanja koja će se dogoditi kasnije ili samo dobivaš obavijesti o tome što bi moglo biti? Kada kažeš da si ti glavni lik snova (a ne npr. tvoji pradjedovi), vidiš li radnju da se događa baš tebi ili vidiš i sebe i radnju iz nekog drugog kuta?

AP bez vježbe je rijetka, ali moguća. Ali može biti i prekognicija ili vidovitost u pitanju.

@samojedna kao prvo hvala ti sto si mi se javila J

Nisam bas posve sigurna da li sam te razumjela. Dakle kad sanjam budućnost, sanjam je nekad svoju, nekad bliskih osoba, bez ikakve zelje …oni jednostavno dodju u moju podsvijest, dakle to su snovi tacna doganjanja koja ce se nekad kasnije obistiniti.
Kad sanjam proslost svojih pradjedova, (ja u biti ne znam ni kako je izgledao moj pravi djed jer sam se rodila kad je on umro), ne sanjam njihove likove, kao sto rekoh i ne znam kako su izgledali, vec sanjam sebe mjesto njih kako nesto rade sto ne bi trebalo (sto je grijeh), a ja prava ja sam negdje u uglu i posmatram te grozne scene od kojih se zgražavam.

AP bas i ne zelim da iskusim. Ne zelim da letim iznad zemlje.Ne zelim da vidim auru kod ljudi.Ne zelim da vidim budućnost. To mi nisu cuda. Cudo mi hodati PO zemlji, vidjeti behar u proljece….vidjeti boje prirode….Medjutim, avaj, izgleda da u meni cuci sto kazes vidovitost i jos neke paranormalne sposobnosti koje sam iskusila. Ja ih jednostavno ne zelim. Da sam ih željela, sigurna sam da ih nikad ne bi ni imala.

Nema na čemu.

Da, baš to sam htjela pitati, vidiš li radnju kao da se događa tebi ili gledaš sastrane kako se događa nekome (pa makar to bila ti).
Zašto ne želiš imati parapsihičke sposobnosti? Ne znam bi li ih imala da ih želiš, jako smo još daleko od odgovora na pitanje o prirodi tih fenomena... ali možda baš zato što ti je čudo hodati po Zemlji, kako kažeš, baš zato jer si jednostavna i čista srca, možda baš zato imaš i taj dar. Ako je razlog tvojoj želji da to prekineš stravičnost prizora koji vidiš, možda bi se trebala obratiti osobi koja radi duhovne vježbe i može te poučiti njima. Uz dobro vodstvo lakše je dodirnuti pozitivnu stranu drugih svjetova.

U biti svi su ljudi isti, svi mi imamo neke paranormalne sposobnosti, samo se po svijesti razlikujemo.

Kad sam rekla da ne zelim da vidim aure, da predskazujem budućnost,da imam AP pri tome sam mislila da ne zelim da se dodatno opterećujem time, ali priznajem lijepo je znati sasvim dovoljno a to je da mozzes prepoznati neki put da je ispravan koji ti se ponudi u zivotu. Da me neko ne shvati pogresno ja nemam nista protiv ljudi koji zele vidjet auru ili letjeti astralno. I to zna biti divno naročito kad astral koristis u naučne svrhe pa istrazujes svemir, okean, ili unutrašnjost zemlje, a ne da ides komsiji u kucu da vidis jel se svadjja sa zenom. J

Krug ljudi koji me okružuju je razlicit, pa medju njima ima i onih vrlo duhovnih koji mi nikad nisu rekli sta mogu da vide ili da osjete i koje su im sposobnosti, medjutim ja znam da su posebni i da mogu da vide ili osjete druge ljude.Bas sa takvima sam pricala o sebi i tome sto se meni dešava, ali njihov odgovor je uvijek jednostavan: “svako nosi svoj kriz“, sto i jeste tacno. Meni nije tesko da nosim svoj kriz, jer i nije tezak. Svima nama je dato da nosimo ono sto mozemo podnijeti…
Moji snovi nisu toliko stravični kad sanjam proslost tj. Svoje pretke. Oni samo nose poruku onog sto se zbilo , nekog grijeha koju su pocinili u mojoj lozi i sad ja placam tu cijenu. Odabrana sam i prihvatam odgovornost, jer da ne mogu to da “platim” ne bi mi ni odgovornost bila dodijeljena. Ja to tako gledam, bez obzira kome bilo smijesno ovo o cemu pricam.

A to da sam jednostavna i cista srca je divan kompliment J. Nisam o tome razmišljala. Ja ipak mislim da smo svi takvi i da svi mozemo da uzivamo u ljepotama ovog svijeta. Jer ovaj svijet je divno mjesto kako emotivno tako i vizualno. Mogla bih slobodno reci da je ovaj svijet raj. Desavalo se i meni da imam dane kad mislim da je zivot tezak, ali za to sam prvenstveno uvijek ja kriva, jer sam samu sebe “uprljala” svojom nemarnoscu prema vjeri. Covjek ne mora ciniti lose da bi se tako osjecao, dovoljno je da ne cini dobro u tolikoj mjeri koje ce ga približiti Bogu, sto ce i uciniti njegov pogled na svijet lijepim mjestom, a u protivnom čovjek ce uvijek gledati na ovaj svijet kao na mjesto gdje nema pravde.

Uh ja se raspričah

Slažem se s tobom da su svi ljudi dobri, no možda bolje da ne nastavim odgovarati jer smo otišle dalje od okvira ove teme foruma. No imam jedno pitanje... kad bi netko radio istraživanje na temu vidovitosti, bi li htjela sudjelovati? I, odakle si? (To možeš i na pm ako ne želi tu odgovoriti.)

Ne znam da li bi htjela sudjelovati." Vidovita" sam za sebe i veoma mi je vazno da svoje snove ne pricam svima. I kao sto rekoh zna mi se desit da predvidim nesto i osobama iz moje okoline, mada ne bas cesto...

Upravu si , ja sam off topic pa se izvinjavam moderatorima, zapricala sam se

Na pm cu ti odgovoriti odakle sam

Da, svi mi u sebi nosimo ogroman potencijal što naših ličnih nesvesnih sadržaja, što predačkih. I snovi nam ukazuju na ono što treba da osvestimo. Pitanje je samo da li to želimo i da li smo spremni za to. Što više unutrašnjih nesvesnih sadržaja osvestimo, logično je i da nam se svest širi. Snovi su samo jedan od mehanizama za sopstveno osvešćivanje. Prodiranje u svet individualno, pa i kolektivno nesvesnog je nešto što se svima dešava, samo što nisu svi svesni toga. Pojedini ljudi kažu da se nikad ne sećaju svojih snova, ali nije istina da ne sanjaju, samo nešto ne žele da vide. Ozbiljno shvatanje i prihvatanje svog nesvenog, a time i snova, stvar je lične hrabrosti i ličnog integriteta.

Prekognicija se često javlja u snovima, takođe kao znak upozorenja i , kako lepo kažeš, da možemo prepoznati neki put koji nam se u životu nudi. Često ne želimo videti neke prepreke u životu, ili pogrešan pravac, i onda nam se podsvest pobuni i šalje informacije o tome u vidu snova. Neko to prepozna, a neko mora da doživi iskustvo, da bi naučio lekciju. Isto se dešava i sa informacijama iz prošlosti koje nam sni šalju, jer se podsvet buni usled nagomilanih sadržaja koji nas navode na uporno ponavljanje mehanizama odbrane u našem ponašanju, što koči naš individualni razvoj, zapravo širenje svesti. Kroz snove mi čistimo podsvest, da bi lakše mogli da progledamo, da bi videli sebe u pravom svetlu.

Sasvim je uredu, što ne želiš da se opterećuješ nekim stvarima. Ništa ne može na silu. Čovek mora biti spreman da doživi neka iskustva, pa bila ona i paranormalna. Sve to služi u individualne svrhe, u cilju sopstvenog osvešćivanja sebe i sveta u kome živimo. Pitanje je samo kako i na koji način prepoznajemo svrhu takvih pojava. Neki prepoznaju to kao put kojim treba da idu, pa onda krenu u tom pravcu, i ko zna kuda taj pravac vodi. To je njihov lični izbor. Poznavala sam jednu mladu ženu, koja je završila psihologiju, i koja je u jednom trenutku spoznala taj svet i u oduševljenu počela da ga istražuje, ne birajući metode za to. Ušla je i u astral, počela se baviti tarotom, numerologijom, astrologijom, meditacijama, mantranjima, i ko zna sve čime, povezujući sve to u jedan sistem, vrlo uspešno naizgled, puna "znanja", samopouzdanja, ali i prevelike ambicije, da su prijatelji oko nje počeli, već sa velikim podozrenjem, da se distanciraju od toga. I u jednom trenutku joj se čitav život srušio kao kula od karata. Lično mislim da je u pitanju bila želja za moći, za savršenstvom, duboko u njoj skrivena, da je, ni kao psiholog, u sebi nije prepoznala. To je verovatno bio njen put učenja lekcija u životu. Ne znam kako se , ni da li se iz toga izvukla, ali je očigledno da se zaigrala, jer je time ugrozila i druge oko sebe, decu, porodicu. Ako ego, čak i u procesu osvešćivanja da sebi preveliki značaj, može doći do pucanja sistema. Čovek u svemu treba biti umeren.

Vidovitost ne mora uvek značiti samo sposobnost predviđanja svoje ili nečije tuđe sudbine ili događaja. Naravno, da ima ljudi kojima je dat takav "dar", ali uz takav dar dobijaju i "usud", tešku karmu. Ponekad je teško odoleti nekim iskušenjima, ako dobijemo velika krila, pa poletimo, može se desiti kao kod Ikra, da nam sunce sprži ta krila.

Po meni "vidovitost" može značiti i široku svest da vidimo i prepoznamo sebe i druge ljude iznutra. Mislim da je to sasvim dovoljno. Ne treba trčati za moćima, ne treba želeti vlast ni nad sobom, ni nad drugim ljudima. Može nam se vratiti kao bumerang.

I ja sam lično imala mnoga spontana "paranormalna" iskustva, i astralne projekcije, i u nesvenom stanju, i u nekom polubudnom stanju, a da ne govorim o prekognitivnim snovima, koje sam godinama zapisivala iz meni nekog nepoznatog razloga. "Predviđala" sam i sebi i drugima, ono što se pokazalo i dogodilo kasnije. I aure sam počela da viđam kod drugih ljudi, spontano, i u početku sam bila zaprepašćena takvim mogućnostima. Trebalo je vremena da se saberam i da shvatim, da su to sasvim prirodni fenomeni, i nikakva čuda i posebnosti, nastali mojim osvešćivanjem nekih unutrašnjih nesvesnih sardžaja, a time i širenjem sopstvene svesti. Često nesvesno ulazimo i u "tuđe" sisteme, sa kojima imamo neku vezu, (kolektivno nesvesno) pa dobijamo neke informacije. Pitanje je samo da li želimo da se bavimo našim snovima i da li želimo da upoznamo sebe. Ogromna količina snova mi je samo pomogla da jasnije sagledam šta nosim u sebi. A sve to mora na kraju da se prihvati, da se harmonizuje, da se zavoli, da bi se došlo do ličnog integriteta i stabilnosti. Čovek mora da zavoli sebe i svog Boga u sebi, da bi mogao da prepozna i ispoštuje druge ljude i Boga u njima.

Srdačan pozdrav.

Pozdrav za @SUZY!

Bas si sve lijepo objasnila!Kod nas u Bosni bi se reklo “tabijatli” objašnjeno, sto u prevodu znaci: jednostavno, sroceno, bez muke, polako i precizno objašnjeno.

Izvinjavam se moderatorima moracu jos malo da budem off topic. ….

Obzirom da sam inicirana u 3 stepena reikija “plasim se” da se i kod mene nece desiti takva spontana dešavanja tipa AP ili vidjenja aure. Ne znam da li si zaustavila to da ne vidis auru?I kako ako jesi?

Na internetu sam slucajno nalazila sijaset tih web stranica sa vježbama “kako vidjeti auru” i znam da svako moze da je vidi, i ne znam zasto se ljudi toliko trude k tome da postignu to vidjenje aure ili da probude neke druge paranormalne sposobnosti u sebi ? Valjda zato sto si umisle da su posebni. Vec sam rekla da su svi ljudi isti samo se po svijesti razlikujemo. Svi su ljudi posebni na neki svoj nacin. Svi mi imamo nesto sto u nama cuci….

A možda i nemamo,a možda to što i imamo je laž samima sebi.Jeli to moguće???
Jeli moguće na nešto naići "slučajno" x puta?

Znanstvenici-skeptici smatraju da jest. Ali s druge strane, veliki mislioci nekad su mislili i da je Zemlja ravna...

Iako je ovo što ću reći
zamolila bih za malo pažnje!

Ja se lično nikad nisam bavila Reikijem. Ali sam pre neku godinu upoznala ženu koja je Reiki majstor sa dugogodišnjim iskustvom, i koja mi je objašnjavala šta je sve moguće tom energetskom metodom postići. Ono što mi je naglasila, a što vama želim preneti je sledeće:

Reiki metodom, pored toga što možemo sebe i druge puniti kosmičkom energijom (i naravno lečiti na taj način) mi JAČAMO I ONO ŠTO NOSIMO U SEBI ! (upotrebom simbola za jačanje)

To bi značilo da sve ono što posedujemo možemo jačati. I dobre i loše karakteristike. Možemo krajnje nesvesno pojačati i sopstvene strahove (uuu, ovde ima još mnogo toga!!!)Zato je poželjno da se, pre inicijacija, i bavljenja ovom metodom, pročistimo. A to je jedan malo ozbiljniji i dugotrajniji proces. Sve što radimo na sebi mora imati čistu pozadinu motiva. Moć, koju mnogi žele nesvesno imati, jer to je mnogima motiv za upotrebu Reikija, a i drugih metoda, može doneti dodatne probleme, i zakočiti pravilan rad na sebi.



Ovde napominješ da tvoji snovi nisu toliko STRAVIČNI, a to može da znači da su ipak stravični. Znači da ti je pokrenut i pojačan mehanizam suočavanja sa nečim "stravičnim" u tebi, da je to počelo da se javlja u vidu snova. Šta ćeš ti sama sa tim učiniti, to zavisi samo od tebe, koliko si spremna da se otvoriš, koliko si spremna da radiš na dubljim slojevima sopstvene podsvesti, i na koji način ćeš prihvatiti ili ne to što postoji u tebi. Jer snovi nam, upravo, ukazuju na potencijal koji postoji u nama. A on je veoma šarolik, raznovrstan, i dobar i loš. Osvešćivanjem svega toga i postepenim prihvatanjem oslobađamo se malo po malo svojih strahova, smanjujemo mehanizme odbrana od potisnutih loših sadržaja, stičemo veće unutrašnje samopouzdanje i postajemo samosvesniji. Tek tada možemo slobodno doneti odluku kakve unutrašnje potencijale želimo jačati i koristiti u svom životu. A i to nije tako lako, jer podsvest je veoma jaka i radi i kad smo budni i kad spavamo, čak i kad smo ubeđeni da nam je svest najoštrija.

Srdačan pozdrav

Iako ne pricam snove ovaj cu vam ispricati jer je pra’o lucidan

Sanjala sam jedne prilike kako se nalazim u nekoj kuci. U toj kuci zivi jedan bracni par. Nepoznati su mi.Ne znam bas dal’ pripada meni ta kuca ili ne, ali znam da sam se “borila” sa nekom zenom u njoj.
Ta borba je izgledala ovako:
Ja sam trcala iz sobe u sobu trazeci svoje lutke koje mi je ta zena ukrala i sakrila u svoju kucu. Prvo sam otrcala u djeciju sobu (sto je logično, djecije igračke bi trebale tu da stoje) i nasla lutku koja se zove “Crvenkapica”(moja lutka) a onda pomislila :”A tu li si je sakrila!” a onda sam isla sve trceci u druge sobe da nadjem zlato, mamino zlato, sto je ta zena ukrala. Trceci tako kroz kucu, (sve sam radila brzinski) ta zena me pratila u stopu (a ona je glavni krivac tj. Ona mi je ukrala moje igračke i mamino zlato), a ja sam tu samo dosla po svoje. Kad sam usla u djeciju sobu ona je nasla (svim silama se trudila da neuspijem) osigurac za struju i pogasila struju u citavoj kuci tako da ja nisam mogla po mraku trazit svoje igračke i zlato.
Moj zadatak je bio da nadjem u snu sve to sto mi je ukradeno u javi (i jesu mi neke lutke nestale i zlato mamino u javi) a zatim da sve to donesem na jedno mjesto u javi.
Nisam uspjela da izvrsim zadatak, ali sam cim sam se probudila otrcala na to mjesto da vidim ima li ista, tj. Jesam li ista donijela iz sna na javu, kako je sve bilo fantastično stvarno.
I da….u snu sam se pobila sa tom zenom (na kraju), ona me napala nozem, dok je njen muz na kaucu citao novine i nije uopce obracao paznju na nas…..

jesi li shvatila u tom snu da sanjaš?