halo je napisao/la:
Baš to!
Bez straha!
Kako god okreneš... Strah je u očima promatrača!
Strah je prirodna urođena reakcija na nepoznato jerbo smo mi, ljudska bića, krhka.
No, promatrajući racionalnim (između ostalog, ljudskim) putem i dimenziju vremena i strah, dolazimo do približno jednake vrijednosti koja nam opisuje realnost.
Znači, racionalnim putem, prema dijalektici (Platon) istovremeno smo stariji i mlađi od samih sebe - /Tvoj sadašnji "ja" će za 5 minuta biti 5 minuta stariji. Jednako tako, tvoj "ja" će za 5 minuta nastati nakon tvog sadašnjeg "ja" pa će prema tome biti i mlađi 5 minuta, kao što je osoba (predmet) rođena 1985. mlađa od osobe (predmeta) rođene 1984. jer je nastala godinu poslije./
Promatrajući strah koji proživljava treća osoba, bez obzira o čemu se radilo, primjećujemo da se radi o reakciji te treće osobe na nepoznato. /Npr. kada upoznamo bar jednu slabost objekta koji uzrokuje naš strah, tada u biti upoznajemo taj objekt i naš se strah smanjuje./ Prema tome, strah je uvijek povezan sa nepoznatim, pa se zbog toga može svrstati u iracionalno, jerbo čemu strah od onoga što uopće ne poznamo, odnosno, od onoga što uopće nije zahvatilo naš racio?!
Naivnost?!
Ne.
Promatrajući ideju straha, determinirajući sve slijedove nakon svih pretpostavki, dolazimo do iracionalnog bivstva naše misli koja je uhvaćena u strahu.
Stoga, strah je iracionalan, kao što je promatranje dimenzije vremena putem reda uvijek rastućih pozitivnih racionalnih brojeva, na kraju iracionalno, jer je u svojoj biti proturječno.
Putem učenja mudraca dolazi se do činjenice da je sve dozovljeno, odnosno da se sve može, ALI da nije sve I pametno!
E pa zato, budimo pametni i nenaivni, koristeći sva svoja saznanja.
Što hoću reći?!
Vanzemaljske rase, bez obzira stvorile one nas ili ne, jednako su sposobne koristiti racio kao i mi ljudi, ne bi li na taj način stvorile civilizaciju i sve njene ideje, mogućnosti, proizvode i ostalo.
U suštini, ako su već tu, to je kao da je jedan narod ili nacija na našoj granici i očekuju našu pomoć ili, ako su već tu, treba ima samo naše skrovište i/ili naši resursi. Prema tome, bilo bi pristojno i dostojanstveno, od obje strane, utvrditi što je čije, odnosno uspostaviti zakone trgovine, tj altruizma.
Čemu sve ove implikacije i posljedice?!
Zbog faktora slobodne volje!!!!
I briga me, ako ne mogu (ili čovjek ne može) biti slobodan uz sve ljepote koje donosi život.
Zakaj onda uopće dišem?