Imao sam prije sisaljke koje su me svaki put dovodile tik do smrti sve dok jednom nisam sam pobjegao od toga u tamu i zaobilazno se vratio nazad.

Možeš pobjeći i u svjetlo. Meni je tako lakše. Bilo je više varijanti. Jedna koja im se posebno nije svidjela je da vizualiziram prelazak svog svjetlosnog tijela preko svjetlosne granice - u svjetlo, a da vani ostanu dijelovi - naslage svega što mi ne treba. Poput ronilačkog odijela tijesno pripijenog oko mog svetlosnog tijela, zgužvanog na podu. Kad sam prekoračila preko granice u svjetlo, ono što je ostalo ispred sadržavalo je tri "metalna" uređaja na različitim dijelovima tijela. Samo sam možda dan-dva održavala tu razinu frekvencije, a onda je uslijedio napad.

Svaki dan je borba da imam dovoljno svjetla u sebi. Vježbam nositi svjetlo u različitim društvenim situacijama, a najbolje je kad stojim u redu u banci, pošti, ambulanti i sl. Mislim da me jedan tip skužio neki dan. Ja njega nisam baš. Osim što nosi čizme od krokodila.

Nije bilo moguće špekulirati o crnom i bijelom jer sam bio napola krepan pa sam krenuo zadnjim snagama kud me to i guralo.
Jednostavno je sjelo par tona na mene po ne znam koji put, ulovilo me na spavanju i stiskalo dok sav život ne isteće iz mene a ja otišao kako sam jedino znao, samo sam zaronio u bezoblično, nema to baš neke veze sa vizuelizacijama niti mogu odrediti jel to crno ili bijelo.
Ali ono što je dolazilo je svakako bilo nalik na crno, ali to nije bilo crno nego nešto nalik na crno čemu nije mjesto u fizikali, to je dolazilo kroz neki portal koji se otvarao u mojoj sobi. U biti bi se svaki put pokušao probuditi čim sam osjetio da se stvara anomalija/portal u sobi, ali prije nego bi se snašao, već je bilo na meni da ne mogu ni makac.

Mislim da mi je poznato to o čemu govoriš.
Ne želim se nametati, ako želiš mogu dati par primjera koji su kod mene donekle funkcionirali. A ako ne, sve ok.

Ma prošlo je to davno, a metode za ovo i ono ionako vadim iz đepa u hodu i to onog đepa koji postoji u toj situaciji.

Ali piši ti, rado bi čuo svejedno i doživljaje i savjete, samo da se preselimo na onu temu na castaneda podforum.
Imao sam slučaj i da je netko na silu htio ući u mene i izbaciti me van iz tijela, tad je pomoglo bijelo i samo bijelo.

Jel vi to tako "vidite" jer ste svjesniji... zanima me jer napade osjetim i ja ali ne u tom vidu- pitam se da li samo "ne vidim" sličnu takvu situaciju ili? Ako bih "vidjela" tada bih mogla sprječiti napad zar ne?
A možda i nije napad te vrste, nemam pojma.
Meni se dešava da šiznem, poludim, imam želju umlatit nekog.... ali: pripisujem tome što osjećam veliku patnju, bol i ponekad i nemoć ljudi da izađu već jednom iz tog kruga patnje i bola.... kad pomislim na sve nepotrebne zakone i sve manipulacije, ubijanja i mučenja.... odvalila bi sve te defektose vručom tavom posred glave i svašta....
a sve to ne mogu, ne mogu osobno utjecati da sve to prekine.... ako i mogu onda je to tako sporo.... uglavnom šiznem. Ili je ipak napad u pitanju?

Takve konkretnije i jače stvari koje se baš vide i od kojih padneš na dupe nisu svakodnevica, to se dešava onako tu i tamo taman kad već zaboraviš i pomisliš da si ono prije bio/bila lud/a ili si imao moždani udar... tako je bar kod mene.
I kad se desi tako neko uvjerljivije iskusto, onda sam istovremeno sretan, začuđen, zabrinut, svašta istovremeno, jer opet gledam na stvarnost ko krajnju misteriju, a vidim i koliko sam malen i podložan stvarima koje ne mogu kontrolirati nego eto same dođu ili ne dođu.

Primećujem... da vreme, koje je uvek prolazilo po nekom svom ćefu, nekada sporije, nekada brže, sada to radi prebrzo. Toliko brzo da, ako tako nastavi, njegovo dalje merenje izgubiće svaki smisao.

Ili to ja starim/umirem?

Primjećujem da će doći do mnogih promjena u društvu, tj u ljudima pojedinačno. Primjećujem i da će doći posljednji dan posljednjeg rata među ljudima. Primjećujem da će se izumiti mnogo stvari i primjećujem da ćemo mi ljudi putovati po Svemiru svuda i svagdje.

Primjećujem da bi čak mogli živjeti vječno u ovom fizičkom tijelu. Primjećujem da će doći do službenog predstavljanja vanzemaljaca. Primjećujem da će sve biti OK i da će Ljubav prevladati.

Primjećuješ ili predviđaš?

Vidiš, stvarno, prije bi to bilo predviđanje. Promašio sam temu.

Ma neka se više predstave i "dođu".... da im damo kolektivnu nogu u dupe. Eto ja im predviđam to , od mene svakako.
A primjećujem..... da su zli još lošiji i gadniji a oni plemeniti još bolji i još više rade na tome da budu takvi.

Zadnjih nekoliko dana sam na putu u Užicu, a spavam na Zlatiboru.
Osjetila sam tri potresa u ponedjeljak 03.10.2011, a ne jedan kako izvještavaju. Jedan sasvim lagani u oko 20.30h i 23,20h i ovaj jači od 2,9 Richtera u 23,30h. Stakla na Irish pubu su se dobro drmala tako da mi je čudno da je registrirano samo 2,9. No to je subjektivni doživljaj. Ili ne žele javnost opterećivati nepotrebni podacima, no pretpostavljam da nacionalni seizmički zavod šalje podatke, pa primjećujem da nisu svi podaci poslani van.

Odgovore na ostale postove ću poslati kad se vratim doma, ovih dana ima prilično posla pa mi je koncentracija niska.

Inače, također sam primjetila kako hrana utječe na razinu energije pojedinca. Ovdje je hrana odlična, ukusna, a porcije ogromne. Kolači su super. Ako čovjek ne jede s mjerom kao doma, pada razina svjetlosne frekvencije i počinje se javljati tama. Treba mi puno više vremena da se obnovim svjetlom, i to jedva, a nakon posla budem umorna. Ne punim se svjetlom. Rješenje se nalazi u malim do umjerenim količinama svjetlom napunjene hrane, a najbliže tome je sirova hrana. Sva ostala hrana, koliko god bila ukusna je osiromašena energijom svjetla i snižava frekvencija vibracije, gubi se svjetlo. Pogotovo kolači. Vjerojatno zbog velike količine šećera i masnoća. Ubijaju frekvenciju. Više ih neću jesti.

A priroda je fenomenalna, može čovjeka napuniti energijom samo ako joj da šansu. pa stoga, umjesto u restoran treba ići u prirodu i obnoviti se.

Kako mi izgleda, iz razgovora sa ljudima koji se ne interesuju za metafiziku uopšte - nešto se kuva u ljudima. Dosta njih mi deluje kao da imaju "proširen kapacitet" u svesti, kao da neke stvari koje su bile do sada duboko u njima (Znanje?) pokušavaju da izbiju iz njih, međutim, dok prođu kroz sve unutrašnje filtere kažu nešto drugo, nešto što nisu nameravali. Kao da su na ivici da neko dubinsko znanje prevedu u svesni nivo - pogotovo kada se pokrene neka od tema bliskih sadržaju ovog foruma, ali ih nešto skrene, u poslednjem momentu. Zapanje me nekim uvidima, tako, u slučajnom razgovoru ... Raste im/nam potencijal. Možda? A možda mi se i čini, hehe.

Sa tim u vezi, u meni se to očitava tako što, paralelno sa dubokom unutrašnjom verom u sebe i u svet oko mene, što me malte ne vodi kroz dan sa smeškom na licu, uz uživanje u prirodi, osećajem sigurnosti, lakoće i povezanosti sa svim oko mene - tu se nalazi i onaj racionalni deo koji divlja i insistira na tome da je sve "crno..." i koji je izuzetno skeptičan prema bilo kakvoj "bezrazložnoj pozitivnosti" Jednostavno, ne priklanja se tome i tera po svome, hehe. Kaže - "nemam osnova za tako nešto"

Hehe, tako sam sebe uhvatio u redovnim odlascima napolje, u prirodu, i samo legnem, i izvrnem se na zemlju ... Kao da pričamo na nekom nivou, zemlja i ja, i osećaj je super, zaista, popune mi se baterije skroz. I samo mi dođe da slavim sebe, nas, postojanje, sve Zaskače me to nevezano sa zemljom, čak i sada me delimično "drma" Ali onda dođem kući, ili se (metaforički, ovaj put) "spustim na Zemlju"... i pitam se šta sam upravo napravio, analiziram - da li je to bio neki placebo efekat ili šta ... i sve u svemu, ti efekti se na svojevrstan način potiru. Ostane nešto pozitive, doduše. Uopšte mi nije jasno kako unutar mene mogu istovremeno da postoje toliko suprostavljena iskustva, i nisam siguran šta tu jeste - a šta nije. Najzanimljivije - osećam kao da nije ni bitno hahaha. Osećam da ni to što sad ovde pišem nije bitno, ali hajde - da podelim ovo sa vama, možda neko prolazi kroz isto to, pa se ko i ja brine za mentalno zdravlje

P.S. Eeevo, (sad mi palo na pamet) nešto sa čime bi se taj "filing" mogao uporediti: Ako se neko seća, dok je bio mlađi - kada je trebalo da se dogodi nešto svečano, nešto što smo dugo čekali, svečani dan, svečani momenat - neka slava, rođendan, tako nešto ... Iščekivanje, i dolazak The Momenta DD

Tako nekako, samo sveobuhvatnije.

A potiranje, kada bolje razmislim - nije vredno pažnje!!!

Živeli!!!

To sam i ja primjetila da ljudi idu u krajnosti sve manje ima u covjeku i dobrog i loseg sad isplivavaju njihove istinske odlike.Neke osobe me iznenade svojom agresivnoscu a prodavali se do nedavno da su drugaciji.Sreca da ima i njihovih suprotnosti pa se iznenadis kad neko postupi kao covjek.Primjetila sam da postajem sve smirenija i da me puno stvari sve manje uznemirava iako su neke krupne za egzistenciju u 3D.

[*]

Ja se sjećam - primanja u Savez pionira!

I ja sam primjetila promijene na ljudima - neki su zaista jako zbunjeni, kao da im se sve pomiješalo u glavi....To bi se možda moglo objasniti onom da se nešto na globalnom nivou postojanja događa - možda smo dobili priliku - e pa tko sad iskoristi - iskoristi.....U tom kontekstu bila bi razumljiva strka i panika onih koji vladaju - događa se nešto što ne mogu kontrolirati pa se poprilično trude krizama, recesijama i sličnim sranjima omesti događanja.....
Ne kažem da je tako, ali sve je moguće....

Alf

Hahaha, zato to ne pali na mojoj generaciji, ovi krajevi su u recesiji od 88me pa nadalje Svi smo, manje -više - debelokošci

"
...
Oh, who is raised by the sword
Can't be beaten
Who is toughened by the fire
Can't be burned
...
"
Per Aspera Ad Astra!!!