@aamon
Citat:
evo, na primjer kad govoriš da Hrvatska ne može sama sebi pomagati, jer bi "joj to bilo nauštrb", nedostaje shvaćanje da kad smo nas dvojica gladni, pa ja imam jabuku i dam ti pola...
Napisao sam sledeće:
Citat:
Drugo, stava sam da treba pomagati ljudima, ali humanitarni pokret iz Hrvatske ili bilo koje druge zemlje kojoj bi i te kako trebala pomoć istu ne može dati.
ovo kada sam rekao mislio sam da humanitarne organizacije Hrvatske ne treba prednost u pomaganju dati Haiti-ju jer već u svojoj zemlji ima dovoljno ljudi kojima je pomoć potrebna.
I mislio sam da će neko da protumači tekst pogrešno. Možda je i do mene zbog toga što nekad znam biti i nejasan kod stvari koje znam odavno.
Moja namera je bila da se ekipa iz CM-a malo "prizemlji". Da ne leti na Haiti, da ne rešava svetske probleme, nego da se bazira na lokalnom nivou. Nisam rekao da sam protiv deljenja. Naprotiv. Ali ono što sam hteo da kažem je da ne može postojati prava interakcija između npr nas i ljudi sa Haitija. Šta pod pravom interakcijom mislim sledi dalje u primeru. To sam zaboravio da kažem, a mislio sam na to dok sam pisao prethodne postove.
Primer: Kada vidiš prosjaka na ulici i želiš da mu pomogneš, kako ćeš to učiniti? Hoće li mu prava pomoć biti ono za šta on moli (a moli za novac)? Da li njemu treba zaista novac? Moji odgovori su: Ne treba mu novac, treba mu hrana i smeštaj. Zar ne bi bilo bolje da sa četiri ruke umesto sa dve gradiš kuću ili seješ baštu? I da imate obojica...
Duhovna komponenta za koju kažeš da nedostaje vidi se i u primeru koji sam naveo. Kad si svestan onoga šta je potrebno ljudskom biću pomoći ćeš mu na najneposredniji mogući način. Sagraditi kuću i uzgajiti hranu. I on će se osećati bolje i korisnije pomažući i sebi i tebi, a neće biti opterećen samoponižavajućim stanjem kada prosi. To je duhovna komponenta. To je duhovna praksa.
Ne poznajem ni jednog forumaša galaksije lično, pa ne znam jesu li to ostvareni ljudi, da li još žive sa roditeljima, ali hteo bih da kažem još i ovo što ima veze s tim. Ja sebe mogu da prepoznam i u ulozi prosjaka i u ulozi onoga ko pomaže. Ja živim još uvek od plata mojih roditelja, s vremena na vreme i ja zaradim kao slobodan umetnik, ali suština je da nemam svoju slobodu. Moram da se adaptiram na materijalni način razmišljanja kao i svaki čovek da bi preživeo. I onda se zapitam: Da li postoji šansa za to da ne bude samo puko materijalističko preživljavanje? Da li možemo da živimo? Moj odgovor je: DA! Pa makar i u ritama. Ali nikako preživljavanje. Nikada ne bih žrtvovao slobodu radi komfora. I zato sam kontaktirao noxten-a i CM. Ovih par postova što sam napisao su moji predlozi i prilozi ideji koja smatram da je u biti dobra.
Želim samo da se razumemo. Topli pozdrav!