Citat:
om, na sta konkretno mislis kada kazes da snovi imaju negativno vreme? nisam se setila tog obrnutog redosleda a on bi mozda trenutno mogao da mi pomogne da razresim neka pitanja. da li mozes da napises par reci o tome?
Arija, ne želim da kvarim relaksirajuću komponentu teme Snovi u Metafizici. Osim toga, ovaj komentar odgovara ovoj temi s tim što ću neka svoja iskustva povezati sa nelogičnostima prilikom tumačenja osjećaja proticanja vremena unutar snova da ne bih bio Off topic.
Negativno vrijeme je teško za primjetiti u običnom sanjanju. Ponekad u šokantnom buđenju se doživi to stanje koje prezentira neku tragičnu priču sa zadovoljavajućim završetkom uz komentar poslije buđenja: i baš u trenutku kada sam trebao/la biti ubijen/a (ili neko drugo neprijatno iskustvo), probudio/la sam se. Ustvari u onom veoma kratkom vremenskom intervalu koji je izazvao buđenje dogodila se drama od nekoliko minuta u kojoj je zavšna sekvenca, početni inicijalni nadražaj. Slična stanja se doživljavaju u sanjanju letenja u momentu buđenje gdje se vraćanje astralnog tijela u fizičko tijelo doživljava kroz takođe duži period letenja. U momentu naglog vračanja astralnog tijela, čovjek ima takođe sardržaj drame u kojoj je završna sekvenca pad s velike visine što je ustvari i uzrok toj drami.
Izraženiji osjećaj te vremenske suprotnosti je prisutan u svjesnom sanjanju, gdje inicijalni nadražaj za ulazak u to stanje svijesti predstavlja u tom doživljaju posljedicu. Svjesno sanjanje je realitet koji se po vjerodostojnosti doživljava potpuno identično budnom stanju.
Najsloženije za opisivanje je budno sanjanjanje kod kojeg se sadržaji poslije prelaska u normalno stanje svijesti zaboravljaju. Za ulaženje u to stanje nije potreban ni krevet ni spavanje. Ono se doživljava kroz proces opiranja ulaska u stanje spavanja.
Čovjek kroz takva iskusva ,,osjeća,, ili bolje rečeno ,,zna,, da su takva stanja svijesti eksponirajuća stanja duše. U svim tim stanjima je odnos vremenskih trajanja unutar tih dvaju realiteta ogroman.
Priča, kako reptili pri otmici eksperimentišu sa dušom i nakon toga vrate žrtvu u skoro isti vremenski trenutak, stvaraju protivrječnosti između te priče i lično doživljenih iskustava kroz promjenjena stanja svijesti. Naime, ta iskustva pokazuju da ti ,,prostori,, u kojima duša ,,egzistira,, sadrže i osjećaj proticanja vremena, što stvara nejasnoće i intelektualno komplikuje ,,zvanična,, tumačenja osjećaja proticanja vremena na tim ,,prostorima,,. Druga stvar je u jednostavnosti otmice, u kojoj vrijeme od nekoliko sati u tim prostorima predstavlja vremenski tok od nekoliko sekundi u 3D, u kojem žrtva nema osjećaja prekida vremena, pogotovo kada je proces zaboravljanja tih nematerijalnih iskustava normalna pojava.
Regresivnom hipnozom žrtva se sjeća detalja otmice s osjećajem protoka vremena tog ,,prostora,,. Međutim, ti izvještaji nemaju konkretne informacije o redosljedu događanja, jer hipnoterapeud treba tu činjenicu kroz zahtjev naročito naglasiti ispitaniku.
Vrlo je teško u tim opisima biti konkretan i precizan, a pogotovo logički sadržajan, jer se pojmovi i iskustva nematerijalne stvarnosti doživljavaju na subjektivan način. Ali isto tako, i sadržaji iz drugih izvora takođe spadaju u tu kategoriju. Razlika je samo u tome, koliko je ko svjestan toga.
Sve najbolje u tvojim istraživanjima sanjanja.
[/quote]
Prijava
FAQ
Pretraživač
Izuzetno mnogo si mi pomogao: izgubljeni beocug, karika koja spaja.
