„Zakoni prirode su ništa drugo nego matematičke misli Boga.“
Euklid

Euklid i ostali grčki filozofi i matematičari su podučavali prirodnu matematiku sa metafizičkim obilježjima i tumačenjima. Za njih su brojevi bili živa bića, arhetipi stvaranja i divizije svega u aspekte i proporcije. Isto tako, pitagorejci, ezoterični matematičari antike su vidjeli događaje u prirodi kao direktno ponavljanje primarnih matematičkih uzoraka, npr: broj dva se ogleda u braku (muž i žena), broj tri u dijetetu kao produktu te unije, i tako dalje. Vidljivo je da su davni filozofi imali holistički pristup znanosti, jer ju nisu nužno odvajali od umjetnosti i filozofije. Pitagorina „Musica Universalis“ ili glazba sfera podučava da se harmonične kretnje u prirodi, točnije kretnje planeta, Sunca i Mjeseca mogu izraziti u univerzalnim formulama glazbenog zapisa. Kasniji astronomi i ezoterici kao što je Keppler su preuzeli tu teoriju i povezali ju s astrologijom, svetom geometrijom i glazbenom harmonijom. U pitagorinoj teoriji sfera je bilo sedam kao i planeta vidljivih golom oku. Pitagora je znao da tih sedam nota u skali koje korespondiraju tada znanim nebeskim tijelima (Sunce, Mjesec, Venera, Merkur, Mars, Jupiter, Saturn) pobuđuju određene emocije u čovjeku.

Ezoterijski gledano, ako uzmemo da Svemirom i postojanjem općenito vlada harmonija i red (kao što to dokazuju teorije diatoničke skale i pitagorejske teorije), oponašanje te nebeske, kozmičke harmonije može se smatrati činom stvaranja, na isti način na koji Bog (kreativna inteligencija) stvara. Zato je uvijek u okultnoj praksi Egipćana i kasnijih kultura bila posebno naglašavana božanska umjetnost glazbe i zvuka kao jedan od načina izražavanja sveprisutnosti Boga. Danas znamo kakav utjecaj ima određena glazba na pojedinca. Svatko ju percipira na svoj način, ali na univerzalnoj razini, glazba doslovno mijenja tjelesnu kemiju, ali ne samo tjelesnu, već i psihičku. Vesele skladbe nas čeličaju i bodre, dok nas tugaljive melodije bacaju u sjetu i tugu. Korespondentno pitagorejskoj teoriji i naglašavanju broja sedam kao savršene harmonije, tu je i učenje o sedam samoglasnika u grčkom alfabetu za koja su gnostici vjerovali da predstavljaju sedam nebesa Božjeg stvaranja, te su ih aktivno i svjesno urezivali u mantričke amulete za prizivanje sila koje ta slova predstavljaju.

Od svih brojeva u dekadskom sustavu, sedam je najcjenjeniji i najviše povezan sa religijsko-ezoteričnim tradicijama.

Čuveni kršćanski ezoterik 18.stoljeća Louis Claude de Saint Martin po kojem je nastao ezoterični pravac martinizam, je rekao: "Brojevi su jedini osjetni izražaj različitih svojstava bića, koji svi proizlaze iz jedne jedine esencije." Tvrdio je da je broj sedam vladajući broj manifestiranog svemira, te da "množenjem ovoga broja pronalazimo njegove plodove."

Evo nekoliko citata iz raznih izvora gdje se pojavljuje broj sedam:

Otkrivenja, Novi Zavjet: „Ivan na sedam crkava u Aziji. Milost vam i mir od onoga, koji jest, i koji bijaše, i koji će doći, i od sedam duhova, koji su pred prijestoljem njegovim;“

„Tajnu sedam zvijezda, koje si vidio na desnici mojoj, i sedam svijećnjaka zlatnih. Sedam zvijezda jesu anđeli sedam crkava. I sedam svijećnjaka jesu sedam Crkava.“

„I od prijestolja izlažahu munje i glasovi i gromovi, i sedam ognjenih bakalja gorahu pred prijestoljem, koje su sedam duhova Božjih.“

Necronomicon: „sedam bogova sedam zvijezda, svaki od bogova povezan je s jednima od sedam vrata kojima ima proći svećenik koji će biti u milosti Starih, te primiti drevna znanja“

Corpus Hermeticum:

Knjiga I:

„Bog – Um (Nous), bivajući muško i žensko, postojeći kao život i svjetlo, stvara drugi Um (Nous) koji stvarima daje oblik; kao Bog Vatre i Duha, oblikovao je Sedam Vladara koji zaokružiše osjetilni svijet. Ljudi njihovu vladavinu nazivaju sudbinom.“

Knjiga III – Sveta propovijed:

„Nebo se pojavilo u sedam krugova. Njegovi bogovi pojaviše se u obličju zvijezda sa svim njihovim konstelacijama. Priroda je svoje dijelove spojila zajedno s bogovima u njoj. Obod Neba kretao se kružnom kretnjom, podržan Dahom Boga.“

Knjiga XI – Um Hermesu

„Vidi, ponovno, kako ispod leži sedam Svjetova, poredanih u poretku Vječnosti, i kako šire Vječnost svojim različitim smjerovima. Vidi kako su sve stvari pune svjetla, a nigdje nema vatre, jer ljubav i stapanje suprotnosti i nesličnosti daje rođenje svjetla koje sjaji dalje snagom Boga, izvorom svakoga dobrog postojanja, načelom cjelokupnog poretka, vladara sedam svjetova.
Vidi Mjesec, prethodnika svih njih, instrument prirode, kako transformira nižu materiju.
Vidi Zemlju, postavljenu u središtu Svega, čvrstog temelja Predivnog Svemira, hraniteljicu i njegovateljicu zemaljskih bića.
“

Knjiga I - Poimandres; pastir ljudi

„Imajući svu moć nad mrtvima u svemiru i nerazumnim bićima, on nagne svoje lice dolje kroz Sklad, prodirući kroz njihovu snagu i pokazujući Prirodi koja se kreće nadolje predivno obličje Boga.
Kada je ona vidjela taj oblik ljepote kojega se nikad ne može zasititi i njega koji sada imaše u sebi svaku pojedinačnu energiju svih sedam Vladara, jednako kao i vlastito Božje Obličje, smijala se s ljubavlju; jer vidjela je lik najljepše forme Čovjeka u vodi i njegovu sjenu na zemlji.“

Prikaz grčkog boga Pana sa frulom. Riječ Pan znači „sve“, a dublja simbolična veza povezuje ga sa konceptom animirajuće Svjetlosti, Logosa.



Gnostički Ouroboros (zmija koja si grize rep) iz 2. stoljeća, Aleksandrija. Unutar zmije na grčkom piše „En to Pan“ ili „jedno je sve“. Ovim primjerom se potvrđuje poveznica Pana sa sveprisutnim Bogom i Svjetlom.

Pan svira frulu sa sedam rupa (drevna oktava).

Isaac Newton je 1676. ja napravio pokus u kojem je na trostranu prizmu doveo svjetlost pri čemu se „bijela“ svjetlost razlila u sedam različitih boja: crvena, narančasta, žuta, zelena, cijan (svjetloplava), indigo (tamnoplava) i ljubičasta. Budući da je Newton bio alkemičar i ezoterik posebno je uzeo u obzir ovaku septenarnu podjelu svjetla. Ako je fizička svjetlost podjeljena na sedam aspekata te iste supstance (razne valne duljine), onda je i metafizička Svjetlost također septenarna, po hermetičkom zakonu suglasja. Ako je Svjelost ustvari Logos ili primarna misao u umu kreatora (Nous), a ta Misao je Pan, onda nam je jasno zašto Pan svira na fruli sa sedam rupa ili nota. Pan ili Logos stvara tako što djeli Kozmos u sedam sfera (sedam dana stvaranja).

Sedam boja svjetlosti (sedam aspekata Svjelosti) u yogičkoj suptilnoj anatomiji redom od najdulje do najkraće valne duljine čine sustav čakri, odnosno te boje korespondiraju sa određenim energetskim vrtlozima u suptilnom tijelu čovjeka. Nije li onda Čovjek instrument (frula) koji svira Logos-Pan (Svjetlo, peti element)? Za čovjeka se kaže da je svjetlosno biće. To je upravo zato što je čovjek Svjetlo koje se podijelilo u sedam razina gustoće (čakre). Logos je čovjekovo više Jastvo. Stoga, više „Ja“ je muzičar koji svira nad cijelim tijelom kao nad frulom. Zato je duhovno nadređeno fizičkom. Sve fizičko je samo refleksija primarne Svjetlosti, a sve materijalne stvari su ta ista Svjelost manifestirana u različitim proporcijama i svojstvima. Ova hermetička postavka je temeljno pravilo i razlog iza procesa transmutacije u alkemiji.

Alkemijski heksagram:



Osim što predstavlja sedam dana stvaranja, heksagram je i alkemijski simbol unije dvaju polova. Dva isprepletena istostranična trokuta (istostranični trokut je sveti geometrijski simbol za prikaz misterije Trojstva, odnosno trostruke prirode Boga). U alkemiji spominju se dva suprotstavljena principa, sumpor – aktivni, muški, fiksni princip i živa – pasivni, ženski, promijenjivi princip. Često se u alkemijskih crtežima prikazuju kao kraljica i kralj u alkemijskom braku (unija polova).

Pogledajmo gornju sliku:

U sredini sunčevog sustava u makrokozmosu (Svemiru) i mikrokozmosu (Čovjeku) se nalazi spiritualno Sunce. Fizičko Sunce je samo simbol nevidljivog, Sunca, vatrene iskre, centra svega. Ostali planeti su ucrtani u heksagram više kao simbol određenih aspekata Sunca ili Logosa, a ne kao konkretni fizički planeti, što je zabluda većine neupućenih u hermetički simbolizam. Kao što je rekao jedan od najvećih zapadnih alkemičara ikad:

„Znaj da filozof ima moć nad zvijezdama, a ne zvijezde nad njim“ – Paracelzus

Ono što je Paracelzus htio reći jest da fizički planeti nemaju direktan utjecaj na čovjeka, već se astrologija i alkemija bave kretanjem unutarnjih planeta i konstelacija (zodijaka). Cijela ova znanost simbolizma je utjelovljena i integrirana u Tarotu koji sadrži korespondencije između astrologije, alkemije, psihe i prirode čovjeka i Kozmosa.
Unutarnji solarni sustav je vrlo česta tema alkemičara, posebno onih koji su zagovarali filozofsko-mistični prsitup alkemiji nesputan laboratorijskim eksperimentiranjima. Umjesto toga, ljudska duša i tijelo su jedini pravi laboratorij mistika. Vanjsko je samo simbol, refleskija unutarnjeg.

U sustavu drevne kaldejske i babilonske astronomije imamo sedam planeta vidljivih golom oku. Drevni astronomi su izabrali sedam nesumnjivo zbog ezoterijskih razloga. U svakom slučaju model septenarne podjele najprije možemo vidjeti u astronomiji i geometriji s obzirom da su to prve znanosti znane drevnom misliocu. Kasnije su razvijene razne korespondencije između sedam sila u čovjeku sa nebeskim tijelima. Tada je nastala astrologija kakvu poznajemo i danas, samo u nešto primitivnijem obliku.

Najveći pomiritelj psihoanalize i ezoterije Carl Gustav Jung kaže:

„Alkemija ne može biti u potpunosti shvaćena bez utjecaja njene starije sestre astrologije, i stavovi ovih triju disciplina moraju se uzeti u obzir pri svakoj psihološkoj evaluaciji svjetala.“ – Carl G. Jung

Unutarnja nebesa:

Crtež alekmičara Johanna Georga Gichtela (1638 - 1710):



Izgleda da je sustav čakri bio poznat i na zapadu, samo u nešto drugačijem kontekstu. Alkemičari su sedam unutarnjih, mikrokozmičkih planeta povezivali sa sedam vanjskih, makrokozmičkih utjecaja na način da je ono što je u čovjeku, ustvari direktna kopija ili refleksija onog što je na nebesima. Zato više djeluje na niže. Na tom hermetičkom principu počiva cijelo pravilno shvaćanje ezoterijske misli.

Iz alkemijske knjige "Geheime Figuren der Rosenkreuzer aus dem 16. und 17. Jahrhundert" (Tajni simboli Rozenkrojcera iz 16. i 17. stoljeća), skenirano iz originala 1785.









To su neki alkemijski prikazi misterioznog broja sedam i njihova poveznica sa planetima i metalima.

Kabala i sedmice

Postanak

Tada reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I postade svjetlost. Latinska rečenica Fiat Lux („neka bude svjetlo“) ima sedam slova. Zato se često koristi u ezoteričnoj terminologiji.

Sedam dana stvaranja:

Na hebrejskom/aramejskom originalu:

„Bereshit bara Elohim et hashamayim ve'et ha'arets.“ U početku Bog stvori Nebo i Zemlju.

Kabalistička matematika i numerologija (gematrija) postulira da svako hebrejsko slovo predstavlja originalnu ideju u umu Kreatora, odosno, hebrejski jezik je ustvari hrpa različitih vibracija kojim je stvoren svijet (22 slova hebrejske abecede = 22 staze na Drvetu Života). Uz činjenicu da su židovski rabini uvijek ljubomorno čuvali kabalistički nauk slova i brojeva, logično je zaključiti da je originalni hebrejski izvornik pisan kriptičnim kodom, tj. shvatljiv je samo ako primjenimo određeni ključ za dekripciju.

Ovih sedam riječi opisuje početni akt manifestacije Kozmosa. Kako gore (Nebo - makrokozmos) tako i dolje (Zemlja - mikrokozmos), kako dolje tako i gore.

„Kako na nebu tako i na zemlji.“ (Očenaš)

U sedam riječi na hebrejskom se nalazi 28 slova. 2 + 8 = 10 ili konačni broj sfera na Drvu Života, potpuna manifestacija Svjetlosti u najnižim svjetovima.

Zbrojimo prvih sedam brojeva kao: 1 + 2 + 3 + 4 + 5 + 6 + 7 = 28. Ponovno dolazimo do broja koji u redukciji na jednu znamenku daje deset ili konačno Drvo Života sa deset „plodova“ odnosno sefira (na hebrejskom „sfera“).

Sedam dana stvaranja je povezano sa danima u tjednu i sa 7 mjesečevih faza.

„Mudrost je sazidala sebi kuću, i otesala sedam stupova.“ Mudre Izreke, 9:1

Simbol sedam dana stvaranja u hebrejskoj mistici je dobro nam znana Davidova Zvijezda, sa šest vrhova i jednom centralnom točkom. Šest dana stvaranja i jedan dan za „odmor“.

Drevni židovski svijećnjak „Menorah“ od sedam svijeća koji je uvijek bio simbol Judaizma i Izraela:





Međutim, moguća je i dublja interpretacija. Kao što je vidljivo na slici, svaka svijeća predstavlja jedan planet u sunčevom sustavu drevnih astronoma, naravno, sa Suncem u sredini.

Židovski povjesničar iz prvog stoljeća Josip Flavije opisuje Menorah koji je Bezaleel napravio za Mojsija:

„Napravljeno je sa svojim izbočinama, i ljiljanima i šipkom i kuglama, na čemu se podiže osovina u visinu sa jedne baze i širi u toliko grana koliko je planeta, uključujući i sunce među njima.“

Nadalje Flavije spominje i sedam lampa koje su bile upaljene na granama Menoraha.

„I od prijestolja izlažahu munje i glasovi i gromovi, i sedam ognjenih bakalja gorahu pred prijestoljem, koje su sedam duhova Božjih.“ Otkrivenje, 4:3

U židovskim spisima Kabale govori se o 22 slova hebrejskog alfabeta i njihovoj poveznici za primordijalnim arhetipima.

Evo što stari kabalistički spis Sepher Yetzirah o tome:

„Deset je brojeva, kao što i sfera, i 22 slova, koja su Temelj svih stvari. Od tih slova, tri su majčinska, sedam dvostrukih a dvanaest jednostavnih.“

„Formirana su sedam slova, Beth, Gimel, Daleth, Kaph, Pe, Resh, Tau, svaki od njih ima dva glasa, ili usisana ili smekšana. To su temelji Života, Mira, Bogatstva, Ljepote ili Ugleda, Mudrosti, Plodnosti i Snage. Ona su dvostruka, jer njihove suprotnosti sudjeluju u životu, suprotno od Života je Smrt, Mira – Rat, Bogatstva – Siromaštvo, Ljepote – Deformiranost, Mudrosti – Nezanje, Plodnosti – Sterilnost, Snage – Ropstvo.“ Sepher Yetzirah

Evo i jedna poveznica sa Corpus Hermeticumom:

„Dobro si me poučio tim stvarima, kako sam i želio, o Ume (Nous). Kaži mi sada, molim te, o prirodi Puta iznad?“

Na ovo je Čovjek-Pastir (Poimandres) odgovorio: „Kao prvo, pri rastvaranju materijalnog tijela prvo dolazi do promjene samoga tijela. Forma koju si ima nestaje i ti predaješ svoj način života, lišen energije, Duhu. Tjelesni osjeti vraćaju se svojim vlastitim izvorima, razdvajajući se i ponovno oživljavajući kao energije. Strasti i želje povlače se u prirodu koja je lišena razuma.

„I tako se taj Čovjek počinje podizati kroz Sklad. Prvoj razini on predaje energiju rasta i smanjenja; drugoj – sredstva zla, sada deenergizirana; trećoj – inaktivne lukavštine želja; četvrtoj – nasilničku aroganciju, također deenergiziranu; petoj – nesvetu drskost i bezobzirnu smjelost, deenergiziranu; šestoj – zle težnje za bogatstvom lišene uzdizanja; a sedmoj razini – neiskrenost ili laž koja čeka u zasjedi, deenergiziranu.“ Corpus Hermeticum

Dakle, sedmica je dvostruka. Ona ima pozitivan i negativan pol. Negativan pol su ljudski grijesi (možda povezano sa sedam smrtnih grijeha u kršćanstvu) odnosno želje ega, kojima je ime Arkoni u gnosticizmu ili Klippothi u Kabali. To su osobni demoni i prepreke na „Putu iznad“, kako kaže Hermes. Pozitivna sedmica je sedam vrlina ljudskog bića koja ga povezuju sa Svevišnjim, Velikim Arhitektom Svemira. No, pravi mistik ne okreće leđa negativnim arhetipima, već im se se aktivno suprotstavlja.

„Tih sedam dvostrukih slova ukazuju na dimenzije, Istok, Zapad, visina, dubina, Sjever, Jug, sa svetim hramom u sredini, koji održava sve stvari.“ Sepher Yetzirah

Evo i univerzalnog objašnjenja razloga septenarne podjele svega:

„Tih sedam dvostrukih slova On je formirao, oblikovao, stvorio i kombinirao u Zvijezde Svemira, dane tjedna, otvore u ljudskoj percepciji; i od njih je stvorio sedam nebesa, i sedam planeta, sve iz ničega i osim toga, povlastio je i blagoslovio svetu Heptadu.“ Sepher Yetzirah

Mogli bismo reći da su sedam divizija prvobitnog Svjetla kao arhetipi istog prapočetka, zapravo gradivni blok ili shema po kojoj je sve nastalo. Kako gore, tako i dolje. Sve stvari su preuzele sedmostruki oblik.

„Tih sedam su planeti Svemira, Sunce, Venera, Merkur, Mjesec, Saturn, Jupiter i Mars; sedam je dana stvaranja; i sedam otvora na čovjeku, dva oka, dva uha, dvije nosnice i usta, kroz koja percipira pomoću vlastitih osjetila.“ Sepher Yetzirah

Izgleda da je ista simbolika ukorjenjena i u sedmerokrakom svijećnjaku Menori.

Vratimo se na 22 slova hebrejskog alfabeta. Ako su ona podjeljena na način kao što piše u Sepher Yetzirah, dakle tri majčinska, sedam dvostrukih i dvanaest jednostavnih, to nam nešto govori o prirodi Kozmosa. Prevedimo to na jezik geometrije. Tri predstavlja broj dimenzija, sedam broj ploha kocke, odnosno šest + centar, a dvanaest predstavlja broj uglova kocke. Dakle, sva tri broja upućuju na kocku koja je u mnogim kulturama i ezoterijskim tradicijama smatrana svetim oblikom, posebno zato što na vizualni način predstavlja međudjelovanje četiri elementa Prirode. Sveli smo cijeli Kozmos na sljedeće principe: tri aspekta prvog Logosa (pozitivni, negativni, neutralni), sedam astroloških planeta ili razina postojanja i 12 konstelacija. Kocka je zato matematički model koji simbolizira ezoterijsku koncepciju Kozmosa i njegovih razina. Kocka je također značajna zato što je broj njezinih stranica baze, četiri, što je broj slova Neizrecivog Imena Božjeg (YHVH). Osim toga, kocka je ustvari nešto drugačiji prikaz jednakokračnog križa elemenata (kao templarski križ). Hramovi u drevnim misterijima i masoneriji imaju oblik dvostruke kocke. Cijeli ovaj simbolički model se može interpretirati ili mikrokozmički ili makrokozmički, budući da je riječ o principu suglasja, što bi značilo da je mikrokozmos (Čovjek) direktna refleksija makrokozmosa ili Svemira. Čovjek je svemir u malom. Stoga, ljudska bit se može simbolizirati kockom kao savršenim spojem raznih kreativnih sila i principa Kozmosa (unutarnji solarni sustav, zodijak, te tri aspekta Boga u čovjeku – Sveto Trojstvo).

Ilustracija iz „Prentiss Tucker – The Lost Key: An Explanation of Masonic Symbols“:





Heksagram i kocka. Njihova veza.





Metatronova kocka. Ovaj model prikazuje konstatno širenje, tj. multipliciranje broja sedam (šest kružnica sa jednim centrom). Također se vidi i veza sa kockom. Božje stvaranje u sedam koraka i širenje Heptada u beskraj.

Sada možemo razumijeti što je Louis Claude de Saint Martin mislio kad je rekao da je broj sedam vladajući broj manifestiranog svemira, te da "množenjem ovoga broja pronalazimo njegove plodove."

Hebrejska riječ "Schiba" (prijevod: SEDAM) označava kompletnost ili potpunost.

Kabalističko Drvo Života (hermetička verzija):





Sedam nebesa su sedam nižih sfera (razina) na Drvetu. Pitam se da li kolokvijalna fraza, korištena u svakodnevnom govoru: „osjećam se kao u sedmom nebu“ ima veze sa transcendiranjem i nadilaženjem sedmostruke prirode čovjeka? Nadilaženje sedam nebesa bi prema ovoj shemi značilo vraćanje u prvu trijadu Drva Života, odnosno stapanjem sa Nousom (Umom). O ovome Hermes govori u Corpusu Hermeticumu kada spominje „Put iznad“.

Evo što kaže Kuran o sedam nebesa:

„Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvaća!“ Kuran (65:12)


Mitraizam i sedmice





Mitra je često prikazivan kao bog sa sedam sunčevih zraka na glavi isto kao i kasnije rimska verzija boga Sol Invictus.

„Uzdizanje je simbolizirano pomoću sedam stupnjeva inicijacije, svakom razinom vlada „biljka“: Gavran (Merkur); Mladenka (Venera); Vojnik (Mars); Lav (Jupiter); Perzijanac (Mjesec); Glasnik Sunca (Sunce); i Otac (Saturn). Konačni cilj je bio transcendirati sve razine Kozmosa i dostići razinu fiksnih zvijezda, ili Aeternitas.“

An encyclopedia of archetypal symbolism

„Mitraizam je razlikovao sedam stupnjeva božanskog znanja. Članovi su mogli napredovati s jednog stupnja na drugi prolazeći kroz posebne inicijacije, testove hrabrosti i izdržljivosti, na svakoj razini. Sedam rangova su korespondirali sa sedam tada znanih planeta, i njihovo skaliranje je poslužilo kao metafora za prolazak duše kroz planetarne sfere prema nebu. “

Ancient Wisdom and Secret Sects


Gnosticizam i sedmice

Gnostički prikaz boga, Abraxas, riječ koja u grčkoj transliteraciji ima sedam slova, isto kao i gnostički Chnoubis

Riječ Abraxas = 7 slova, Chnoubis (Xnoubis, Chnoumis, Chnuphis)

Abraxas:



Chnoubis:




Gnostici su uzimali sedam samoglasnika grčkog alfabeta kao simboličnu vezu sa sedam nebesa ili vibracija, tonova notnog zapisa ili boja. Abraxasa često ga vidimo prikazanog između Alfe i Omege (Sunca i Mjeseca). Abraxas je bio simbol bespolnog principa koji stoji među suprotnostima. Uz njega grčkim alfabetom često piše IAO. Alfa i Omega su krajnosti, između kojih je I, iskonska priroda Boga (IESOUS), a to je sam Abraxas. U hebrejskom alfabetu I je „jod“, prvo slovo svetog imena YHVH (Jahve) i li skraćenog oblika Jah. Prvo slovo, prvi početak Kozmosa je bespolan, transcendira dualnost. U engleskom slovo „I“ znači „ja“. Vrhovno jastvo „Ja“ je iznad dualnosti isto kao i Abraxas koji ga simbolizira.

Jedan gnostički egzoricizam kaže:

„Slava Bogu Abrahama, slava Bogu Izaka, slava Bogu Jakova, Iesos Krestos, Sveti Duh, Sin Oca koji je iznad SEDAM koji je unutar SEDAM.“

Feničanska titula pobijednika nad sedam Arkona ili nečistih duhova je IAO SABAOTH. Hebrejska verzija imena je Elohim Tzabaoth.

Kaldejci su boga Dioniza (ili Bakusa) zvali IAO na feničanskom jeziku i on je zvan Sabaoth, što znači da je iznad sedam polova, da je on Demiurg.

Sabaoth = Schibah = Sabbat = Shabbat = sedam. Feničanska, hebrejska i kaldejska verzija imena vrlo malo variraju. Uvijek je riječ o pobjedniku nad Arkonima, sedam duhova koji se nalaze između čovjeka i „puta iznad“.

Masonerija i sedmice



U slobodnom zidarstvu imamo simbol Kraljevskog Svoda. To je nebeski luk koji podržavaju dva blizanačka stupa Jachina i Boaza. Zapravo je riječ o astronomsko-astrološkom simbolizmu. Luk sadrži sedam zviježđa ili sedam zodijačka znaka. Tih sedam konstelacija od Ovna do Vage opisuju početak solarne godine, dakle od proljetnog ekvinocija do jesenskog ekvinocija. Prolazeći kroz tih sedam zviježđa, Sunce se nalazi u tri simbolične faze analogno načinu na koji se pojavljuje na nebu: rođenje (istok) u znaku Ovna, zenit (jug) u znaku Raka te starost (zapad) u znaku Vage. Sa stajališta hermetične simbolike riječ je o tri velika potporna stupa Nebesa, trostruka podjela mikrokozmosa i makrokozmosa, jer se jedno ogleda u drugom (zakon suglasja – kako gore tako i dolje i obrnuto). Ako bolje promotrimo luk je zapravo polukružnica eklitičkog pojasa cijelog zodijaka. Astro-teološke implikacije i važnost ovakve simbolike za Gnozu je potencirana činjenicom koju naglašavaju renesansni alkemičari (npr. Paracelzus), a to je da sedam procesa u transmutaciji metala ima vladajući planet koji upravlja (na astralnoj razini) pojedinim procesom u Velikom Djelu. Sedam stepenica do Kamena Mudraca ili Logosa (sedam nebeskih sfera) u neoplatonističko-hermetičkoj kozmogoniji simbolizira sedam zodijačkih znakova u Kraljevskom Svodu (polukrug zodijaka). Međutim, ovdje je riječ o općoj korespondenciji. Npr. neke faze pretvorbe nemaju veze s ovdje navedenim znacima (barem po standarnoj renesansnoj alkemiji). Ovo je samo generalna predodžba o septenarnoj podjeli Velikog Djela te općoj usporedbi sa fazama života Sunca, koje je na kraju krajeva najvažniji agent u cijelom procesu (Hermes Trismegistos u „Smaragdnoj Tabeli“ alkemiju naziva djelovanjem Sunca).

Također, početkom zime u znaku Jarca, počinje sedmerostruki ciklus regeneracije Sunca. Od znaka Jarca (najniža točka deklinacije ispod ekvatora – zimski solsticij) do Raka (najviša točka deklinacije iznad ekvatora – ljetni solsticij), Sunce prolazi kroz sedam zodijačkih znakova, koji čisto astronomski simboliziraju regeneraciju godine, od zimskog solsticija i najkraćeg dana u godini (smrt Sunca) do najdužeg dana u godini u znaku Raka na ljetni solsticij. Tako metafora o sedam faza Velikog Djela i sedam planetarnih sfera (koji vladaju po jednim od tih sedam znakova) dobija još više smisla u svjetlu drevne kozmogonije i njezine ezoterične prakse. Starac Saturn (Smrt sa kosom) ili Vrijeme je taj koji vlada znakom Jarca i koji donosi smrt ostarjelom i umornom Suncu, da bi s vremenom ono pobijednički uzašlo, uskrslo na nebesima u zenitu, svojem najsjajnijem ruhu koje svojim zrakama kupa cijeli obzor u vrijeme ljetnog solsticija. Otuda potječu svi solarni mitovi i alegorije o smrti i uskrsnuću Sunca, odnosno solarnog junaka koji personificira Sunce.





Nacrtna tabla prvog stupnja simbolične lože (Plava Loža). Ljestve vode do sedmokrake zvijezde savršenstva i potpunosti, s čije desne strane se nalazi Mjesec sa sedam zvijezda. Motiv uspinjanja i broj sedam su vrlo intimno povezani, kao što smo vidjeli i kod drugih kultura i ezoterijskih tradicija. Astronomsko porijeklo masonskog simbolizma je relativno očita, ali i često zanemarivana činjenica. Lekcije u masonskim ritualima daju samo moralnu interpretaciju simbola, što je i jedan od glavnih razloga zašto je pravi ključ za shvaćanje simbola u rukama malobrojnih pojedinaca koji se ne ograničavaju danim objašnjenjima, već traže poveznice i izvan ritualnog tumačenja.





U masonskoj loži, šestar je otvoren na 60° nad Knjigom Svetog Zakona (Biblija), što je broj stupnjeva istostraničnog trokuta. Istostranični trokut (trostruki Logos) je oduvijek bio smatran najvišim geometrijskom simbolom trostruke prirode Kozmosa i Čovjeka. Razlog tome su jednake dužine stranica koje tako predstavljaju balans između tri aspekta Kreativne Inteligencije. Kutem od 60°, šestar dijeli kružnicu od 360° na 6 jednakih dijelova. Jednostavna geometrija demonstrira univerzalnost sedmice (šest jednakih dijelova zajedno sa centrom). Jezikom masonske alegorije, mogli bi reći da šestar (kozmički Um, Nous) dijeli Nebesa (zodijak) ili kružnicu na sedam znakova ili razina.

Iako nije navedeno u službenim lekcijama Plave Lože, sedam zvijezda iznad stupa Boaza (desna strana nacrtne table) predstavljaju zviježđe Plejada.

U drevna vremena zviježđe Plejada je bilo štovano u raznim kulturama i ritualima raznih religija. Antropomorfizirana zviježda Plejada su sačinjavala sedam sestara. Imena zvijezda: Maia, Electra, Taygene, Alcyone, Celaeno, Sterope, Merope.

Te zvijezde su nađene ucrtane na raznim artefaktima nevazano za vremensku epohu i kulturu. Izgleda da je štovanje zvijezda, a posebno Plejada bilo rašireno po cijelom svijetu. Razlog univerzalnog štovanja Plejada je to što su nalaze u znaku Bika, koji je u drevna vremena označavao zemljanu plodnost i proljetni ekvinocij. Od ranije je poznato da je proljetni ekvinocij alegorijski predstavljen kao uskrsnuće Sunca nakon duge i mračne zime pod vlašću Saturna ili Vremena (Kronos u grčkoj mitologiji). Na proljetni ekvinocij dani naglo postaju duži, a tama se stišava. Pobjedonosno Sunce je u znaku Bika jer Sunce je na početku solarne godine plodno. Plodnost Sunca i njegovih osvježavajućih zraka, također znači i plodnost zemlje i pogodnost za poljoprivredne djelatnosti drevnih naroda, posebno Egipćana, kojima je sedam zvijezda Plejada u konstelaciji Bika predstavljalo sedam Hathora. sedam egipatskih božica plodnosti, koje su često prikazivane u obliku krave sa solarnim diskom na glavi. Ovaj astro-teološki motiv prikaza majke Božice u obliku krave samo potvrđuje koliko je važna bila simbolika plodnosti drevnim narodima, uz činjenicu da je zviježđe Bika vrlo jasno vidljivo za vrijeme proljetnog ekvinocija na nebu.





Hathor prikazana kao krava sa Suncem na glavi = Sunce u znaku Bika. Novi početak ciklusa Sunca.

Svi bogovi koji su personificirali ovo mlado Sunce i njegov triumf nad zimom su bili smatranim bogovima i božicama plodnosti. Oziris također nije iznimka.





Orpheus-Bakus razapet. Kontrovezni amulet za koji se vjeruje da potječe iz četvrtog stoljeća nove ere. Neki tvrde da je falsifikat i da je znatno kasnije napravljen da podrži teoriju o zajedničkom porijeklu solarnog štovanja paganske i kršćanske religije. Kako god bilo, nama je interesatna ikonografija koja je u potpunom skladu sa svime što smo do sada rekli o simbolizmu uskrsnuća, uspona na Nebesa i broju sedam. Zviježđe Plejada iznad križa nam govori da je riječ o uskrsnuću duše (solarni junak) na proljetni ekvinocij. Regeneracija ljudske biti iz prethodnog stanja neznanja i nečistoće u stanje znanja i čistoće, a to stanje jednostavno nazivamo inicijacijom. Smrt na križu je žrtva koju duša trpi da bi se transmutirala niža priroda u višu, sve pod nebom osvjetljenim zvijezdama božica Plejada koje svojom pojavom nagovješćuju neminovnu pobjedu Sunca nad mrakom.

Identičnu simboliku ima i nacrtna tabla prvog stupnja simbolične lože.

Masonska pregača trećeg stupnja simbolične lože:





Iako je njezina simbolika višeslojna i tiče se ljudske besmrtnosti i duše, mnogi masoni ju vide samo kao pokrov koji su koristili srednjovjekovni graditelji katedrala (operativni cehovi masona). Mnogi također ne vide dalje od ritualnog objašnjenja da je bijela pregača simbol čistoće jer je napravljena od janjeće kože. Janjeća koža i bijelina pregače je ustvari iskonski simbol proljetnog ekvinocija i uskrsnuća. Sjetimo se da je Isus u Otkrivenjima prikazan kao Janje. Janje ili Ovan je prvi znak zodijaka nakon zimskih znakova. Otuda simbolika novog početka i čistoće. Pregače su nosili inicirani druidi, egipatski svećenici i vrlo vjerojatno Eseni. To nam je dovoljno da zaključimo kako je riječ o prastaroj tradiciji, dakle starijoj od srednjeg vijeka. Pregača prekriva genitalije, što je još jedan prilog u tvrdnju da simbolizira čistoću.

No da li pregača ima i dublje značenje? Masonski autoritet Prentiss Tucker se slaže s tom teorijom i na sve ovo nadodaje ovu shemu:





Ako pogledamo pregaču, ona se sastoji od dva glavna dijela, gornji trokutasti pokrov i četverostrana baza. Pitagorejska i neoplatonistička tradicija nam kažu da je istostranični trokut simbol balansa tri naizgled odvojena aspekta Logosa, prve Misli. Četverokut je simbol elementalne prirode, dakle ovisnosti o četiri elementa i manifestiranom svijetu (četiri strane svijeta). Ako ovo pogledamo sa čisto ezoterične strane, trokut koji je Duh pada u materiju koja se sastoji od četiri elementa. Duh je manifestiran ili materijaliziran. To je jedna od glavnih zadaća spiritualne alkemije a zajednička je i masoneriji. Četverokut je prikaz niže prirode čovjeka koji ovisi o materijalnom svijetu i dualnosti, dok je trokut iskonski agent Prirode, koji ulazi u materiju da bi je impregnirao svojom supstancom (alkemijska Univerzalna Vatra). Alkemijski, trokut je simbol elementa spiritualne Vatre.

Sjetimo se Postanka:

„U početku stvori Bog nebo i zemlju.
Zemlja je bila još pusta i prazna. Tama je ležala nad bezdanom. Duh je Božji lebdio nad vodama.“

Duh je istostranični trokut (sveto Trojstvo) na masonskoj pregači (Nebo), dok je Zemlja četverokutni oblik na pregači. Bez pada Duha u materiju, ne bi bilo ovog svijeta. U pregači dakle vidimo uniju Duha i Materije i njihovo međusobno djelovanje. Ovdje je prisutan hermetički princip suglasja: kako gore, tako i dolje.
Ako sad promotrimo cijeli amblem, pregača koja predstavlja uniju duha (broj 3 - trokut) i materije (broj 4 - pravokutnik) daje broj sedam. Dakle ako ćemo čovjeka gledati kao cjelokupno biće, ne možemo izostaviti niti jedan od ovih principa. Broj sedam opet pokazuje kako se zakon sedmice odnosi i na svemir i na čovjeka.
Ovisno o stupnju inicijacije u masoneriji, pregača ima nešto drugačiju simboliku. Budući da je ovdje riječ o pregači trećeg stupnja, gornji trokut je potpuno utopljen u materiju, što znači da je materija oplemenjena Duhom. Treći stupanj je majstorski stupanj, otuda simbolika produhovljenja materije.

Sedam svijetala masonske lože

Kako nas masonski ritual poučava, postoje tri manja i tri viša svijetla:

Tri manja: su tri svijeće na stalku oko oltara u središtu lože (postavljene u obliku istostraničnog trokuta)i predstavljaju: Sunce, Mjesec i majstora lože (Merkur - Mudrost).





Tri viša svijetla su: šestar, kutomjer i Knjiga Svetog Zakona.





I viša i niža svjetla možemo vidjeti zajedno na okupu pri inicijaciji kandidata:





Sada nam nije toliko bitno njihovo masonsko značenje, već heptada. Da bi upotpunili heptadu, nedostaje nam i sedmo svijetlo: a to je sam Veliki Arhitekt Svemira, to svijetlo je nedivljivo fizičkim očima, te stoji u središtu svake lože (spiritualno Sunce). Naravno i centru svakog ljudskog bića (više Ja). Oba trokuta, tri niža i tri viša svijetla se isprepliću kao heksagram, alkemijski simbol unije polariteta.

Sedmo svijetlo ili Plamteća Zvijezda (masonski izraz)je ustvari pentagram na podu lože.



Ako smo tri niža i tri viša svjetla ujedinili u heksagram, centralna točka ili pentagram (Plamteća Zvijezda na podu lože) je sedmo svijetlo. Ima li tu dublja pouka? Pentagram unutar heksagrama?



Hermetički, pentagram kao simbol 5 elemenata predstavlja Čovjeka, dok heksagram predstavlja Kozmos. Dakle mikrokozmos naspram makrokozmosa. Malo unutar velikog, čovjek u Kozmosu. Neraskidiva veza i međusobna simbioza.

Sedam liberalnih znanosti

Slika iz Hortus deliciarum-a od Herrad von Landsberga (12. stoljeće):





U klasičnom svijetu ovih sedam znanosti ili umjetnosti (1.gramatika, 2. retorika, 3. logika, 4. geometrija, 5. aritmetika, 6. glazba, 7. astronomija) su predstavljali više učenje, više znanje. U masoneriji se incijatu pozornost skreće na sedam liberalnih znanosti (humanističke studije) u drugom ili pomoćničkom stupnju.





U drugom stupnju masonerije imamo sljedeću ilustraciju:





Ovdje je prikazan simbolični uspon po spiralnom stubištu prema Velikom Arhitektu Svemira. Svaka sekcija, od tri stepenice, od 5 i od 7 simbolizira jedan stupanj simbolične lože (tri odaje Solomonovog Hrama). U prvom stupnju inicijat uči kako zavladati svojim odnosom sa fizičkom razinom i okolinom. Tu fazu simboliziraju tri nepomična alata na pojedinoj stepenici. U drugom stupnju uči kako kontrolirati osjetila, a u trećem sedam liberalnih znanosti, koji podižu ljudski duh sve do Velikog Arhitekta Svemira. Ovo stubište je relativno moderna verzija ljestava sa sedam prečki u Mitraizmu iz rimskih vremena.

Castells u svojoj knjizi „Apocalypse of Freemasonry“ izjednačava sedam zvijezda na nacrtnoj tabli sa sedam zvijezda u konstelacijama Ursa Minor i Ursa Major. Kaže da je duplicirani broj sedam, zapravo ciljano korišten u stupnju Kraljevskog Svoda, gdje se spominju 14 stupova u 7 parova. U oba zviježđa zvijezde imaju isti centar, Polarnu Zvijezdu oko koje se rotiraju. Otuda simbolika „lože iznad“ ili „nebeske lože, jer, kako tvrdi Castells, sedam oficira lože koji ložu čine potpunom i savršenom su prototip nebeske lože koje su drevni promatrači neba a i preci masonskog zanata zapazili i uključili u alfabet simbola. U ovom slučaju, Polarna Zvijezda bi mogla biti Plamteća Zvijezda, simbol koji je često ucrtan na podu masonske lože (pentagram) a simbolizira Velikog Arhitekta Svemira koji je u centru svake lože, bilo fizičke, nefizičke, arhetipske ili konkretne.

Corpus Hermeticum, Hermes govori o zviježdu Medvjeda:

„Na taj način, također, putujuća nebeska tijela, koja se kreću suprotno od nepokretnih (zvijezde), pokreću jedno drugo međusobnom suprotnošću. Ne može biti drugačije.
Misliš li da se dva Medvjeda tamo gore (Veliki i Mali Medvjed), koji nikada ne zalaze niti ne izlaze, odmaraju ili kreću?
Asklepije - Kreću se, o Trismegistose.
Hermes – Kojom vrstom pokreta, Asklepije?
Asklepije – Kretnjom koja se okreće oko točke.
Hermes – Kružna kretnja je kretnja oko te točke. Njome upravlja ono što je mirno, jer okretanje oko te točke sprječava bilo kakvo udaljavanje od nje“

Još jedna jako važna sedmica:

SEDAM HERMETIČKIH PRINCIPA (AXIOMA-ZAKONA)

I. Princip mentalnosti

"SVE je UM; Svemir je Mentalan"

II. Princip suglasja

"Kako gore, tako dolje; kako dolje, tako gore."

III. Princip vibracija

"Ništa se ne odmara; sve se kreće; sve vibrira"

IV. Princip polarnosti

"Sve je Dvojno; sve ima polarnost; sve ima suprotnost polova; istovjetno i različito je jednako; suprotnosti su po prirodi iste, ali drugačije po stupnju; krajnosti se susreću; sve su istine poluistine; svi se paradoksi mogu pomiriti."

V. Princip ritma

"Sve pluta , gore-dolje; sve ima svoje plime i oseke; sve se stvari uzdižu i padaju; njihanje klatna se odražava u svemu; količina njihanja udesno je jednaka količini njihanja ulijevo; ritam sve izjednačava."

VI. Princip uzroka i posljedice

"Svaki uzrok ima svoju posljedicu; sve se dešava sukladno Zakonu; slučajnost je ime neotkrivenog zakona; postoje mnoge razine uzročnosti, ali ništa ne može izbjeći Zakonu."

VII. Princip spola

"Spol je u svemu; sve ima svoje muške i ženske principe; spol se manifestira na svim razinama."

Eto, to je za sad. Ima toga još dosta...
Slobodno dajte svoj doprinos threadu. Samo se sjetite pitanja "zašto je broj sedam od svih brojeva toliko zastupljen u prirodi?"

svaka čast tehuti na tolikom materijalu

copy paste sa http://www.galaksija.com/gnostika4.htm

Zakon Broja Sedam

Zakon Broja Sedam je drugi fundamentalni zakon. Ovaj zakon nema uticaja na stvaranje i egzistenciju stvari i fenomena u prostoru, ali ima na njihovu evoluciju u Vremenu. On se primjenjuje na sve tipove kretanja na svim ravnima i nivoima Kreacije.

Da bi se bolje razumjeo Zakon Broja Sedam, i da bi se shvatila njegova važnost, moramo biti svjesni da naše oslobađanje iz domena ‘A’ uticaja, odnosno, radnje koje pri tome moramo poduzimati, direktno pripadaju domenu ovog zakona.

Prema ovom zakonu, svaka akcija, odnosno, djelovanje podvrgava se u svom pravcu jednoj ili više promjena, a kao konsekvenca tog principa, ona je unaprijed osuđena na propast. Međutim, proučavajući ovaj zakon i principe njegovog djelovanja, moći ćemo objektivno da razumijemo i osnovne osobine tih devijacija. Tako ćemo naučiti i kako da se izborimo sa tim devijacijama kojima smo izloženi na našem putu i tako nastavimo u pravilnom pravcu ka ostvarenju naših ciljeva.

~***~

Priroda Zakona Broja Sedam i potreba za njim, proizilazi iz destruktivnog karaktera Vremena, kao drugog uslova Kreacije. Taj Zakon predstavlja jedno sredstvo uz pomoć koga je ublažena destruktivna priroda vremena.

Nijedno kretaje se ne može odvajati od njegovog trajanja. S obzirom da svaka aktivnost podrazumjeva jedno vanjsko ili unutarnje kretanje, tako svaka aktivnost uzima određeno Vrijeme.

Zakon Broja Sedam sastoji se od činjenice da se svako kretanje, nakon što je otpočelo, podvrgava jednoj devijaciji u određenom momentu a onda nako što je prošlo određenu razdaljinu u novom pravcu, drugom odstupanju, i tako stalno. Ukoliko je inicijalni impuls dovoljno jak, kod zadnje devijacije, slijedeći geometrijski oblik heksagona, kretanje se završava tamo gdje je otpočelo. Tako se pod uticajem Zakona Broja Sedam, svaka aktivnost nastala u ovom Univerzumu odvija ukrug.



Slika 2; (krug predstavlja prvobitni cilj prema kom smo krenuli)

Dok je Zakon Broja Tri prirodan, Zakon Broja Sedam je vještački zakon. On na taj način ne neutralizira potpuno destruktivno dejstvo Vremena, nego ga samo ublažava zakrivljavajući svaku aktivnost kako bi ih zatvorila u krugove, odnosno, cikluse. Zbog Zakona Broja Sedam, do opšteg uništenja ne dolazi odmah u prvom krugu niti u narednim krugovima sve dok ne dođe do iscrpljenja inicijalne sile. U međuvremenu, taj zakon omogućava da se oživi svako kretanje koje gubi svoju energiju ili brzinu, zadavajući mu dodatne impulse u pogodnim momentima i u pogodnim tačkama.


Slika 3; 1-prvi impuls; 2-tendencija ka prvoj devijaciji; 3-dodatni impuls; nastavljanje u pravcu prvog impulsa, kao rezultat od 2+3

Veliki Ciklus, koji obuhvata Vrijeme, sve od prvog impulsa božanske manifestacije pa do njenog Ispunjenja (Kompletiranja), tj. do kraja ovog Svijeta, smatra se od strane Tradicije kao Vječnost. Međutim, ta Vječnost nije beskrajna. Kao i svaka druga stvorena stvar, i ona je ograničena. Ona obuhvata cijelu Manifestaciju i sadrži u sebi ispunjenje svih mogućnosti i obećanja. Krivolinijsko Vrijeme, - što je rezultat Zakona Broja Sedam – omogućava taj povratak na početnu tačku nakon zaokruživanja poligona Vječnosti.

Tako kad uzmemo u obzir ovu zakrivljenost Vremena i svih kretanja, uključujući i fizičke, moralne i mentalne aktivnosti bilo kakve prirode, osnovni principi Zakona Broja Sedam bi bili:



- Svako kretanje koje počinje da se odvija u određenom pravcu, podložno je jednoj devijaciji u određenom momentu.

- Svakom kretanje koje se odvija prema određenom cilju, da bi se nastavilo odvijati u pravcu tog cilja moraju se dodati odgovarajući dodatni impulsi u određenim momentima i na određenim njegovim tačkama.

- Ako se ono prepusti samo sebi, kod treće devijacije kretanje koje je pratilo određeni pravac, kretaće se u dijametralno suprotnom pravcu od onoga kojim je krenulo.

~***~

Što se tiče ljudskih aktivnosti, mi u njima, u svakom momentu, možemo da nađemo korelaciju sa gornjim principima. Koliko je samo krvi proliveno u ime božjeg izaslanika koji je propovjedao Ljubav? Koliko je zla i nasilja posijano za vrijeme revolucija koje su dizane u ime slobode i jednakosti. Ovakvih primjera možemo naći bezbroj.

U momentima kada se one pojave, mi te devijacije većinom ne primjetimo i uvjereni smo kako slijedimo željeni pravac, tako da smo nesvjesni kada one počnu da nas vode u suprotnom pravcu.

~***~

U ezoterici je od davnina poznato da materija i energije stoje u jednoj veoma bliskoj vezi. Materija je samo statični oblik energije – mada je priroda energije u samoj svojoj suštini dinamična. Sva energija se manifestuje u obliku cikličnih vibratornih kretanja. Što su vibracije sporije to energija dobija veće materijalne karakteristike. Prema ezoteričnom zakonu: gustina materije i gustina vibracija obrnuto su proporcionalni.

Tradicija (Doktrina) smatra svako kretanje kao ubrzavanje ili smanjivanje vibracija istog reda. Ona odbacuje pojam stabilnosti, s obzirom da sve što postoji, postoji kao rezultat kretanja, i nalazi se u neprekidnom stanju kretanja. Sa ezoterične tačke gledišta, s obzirom da se stabilnost se ne može ni zamisliti, ona spada u fikciju. Jedina stabilnost koja se može prihvatiti, to je stabilnost u kretanju. Ta stabilnost u kretanju je jedan veoma važan fenomen jer je on taj koji omogućava stvaranje materije, onakve kakvu je mi znamo, u njena 3 oblika.

~***~

Sada ćemo vidjeti kako Zakon Broja Sedam djeluje na kretanje, u kome se vibracije povećavaju. Struktura muzičke oktave perfektno odrazava taj zakon. Pod oktavom podrazumjevamo udvostručavanje vibracija. Muzička skala je locirana između granica jedne oktave i sastoji se od sedam tonova i pet polu-tonova. Polu-tonovi koji nedostaju locirani su na mjestima označenim strelicom. (pogledaj sliku)



Prvi se nalazi između nota MI i FA, a drugi između SI i DO. Sada ćemo vidjeti način na koji se te vibracije prostiru, izražen u frakcijama i cijelim brojevima na jednoj, i funkcijom diskontinuiteta muzičke oktave, na drugoj strani.



~***~

Već smo rekli da svaki postojeći fenomen egzistira u Vremenu, i da je svaki fenomen po svojoj suštini jedno kretanje. Svako kretanje, kao funkcija Vremena, nalazi se pod uticajem Zakona Broja Sedam; ili drugačije rečeno, pod uticajem - Zakona Oktave.

Dejstvo Apsoluta, koje je stvorilo ovaj Univerzum - čije se postojanje na svakom njegovom nivou osigurava uz pomoć Zakona Broja Tri, - se kasnije dalje razvija u Vremenu, na osnovu Zakona Broja Sedam.

Tako Zrak Stvaranja, u svom progresu od Apsoluta prema “dole”, mora u svakom slučaju da prati silaznu sekvencu oktave. To se u Tradiciji naziva Velika Oktava ili Kosmička Oktava. Ona je silazna:



~***~

Ova ezoterična istina sigurno je bila poznata i čovjeku po imenu Guido of Arezzo (995 – 1050.g.), italijanskom benediktinskom svešteniku, koji je sastavio muzičku skalu i nadjenuo imena tonovima. On se tom prilikom poslužio Odom Jovanu Krstitelju, koju je 200 godina prije toga u hermetičkom smislu komponovao Paul Diacre, lombardijski istoričar.

Oda Jovanu Krstitelju, u svojoj orginalnoj verziji izgleda ovako:

UT gueant laxis

REsonare fibris

MIra gestorum

FAmuli tuorum

SOLve polluti

LAbil reatum

Sancte Johanes

U kontekstu ove ode, koja ima uzlaznu skalu, (iako sama Velika Oktava podrazumjeva silaznu ‘putanju’), izražava se aspiracija kretanja (čovjeka) od grubog ka prefinjenom, drugim riječima, od ljudske ravni postojanja ka božanskoj ravni postojanja. Kako bi implicirao da se radi o stremljenju (smrtnog) čovjeka [kao što je on rođen od žene (Mat.XI, 11)] u svoj svojoj imperfekciji, autor nije koristio slog DO kao prvi ton (od DOminus) nego UT, što podrazumjeva uterus (maternicu), organ čovjekovog začeća.

Tako, UT - simbolizira vrata rođenja u smislu ‘mesa’, a SI, vrata drugog Rođenja, u smislu Duha. [...Zaista, zaista ti kažem: ako se ko nanovo ne rodi, ne može vidjeti carstva Božijega. (Ivan III, 3)]

Tako ovaj uzlazni gamut Paul Diacre-a predstavlja jednu oktavu regeneracije, krećući se od rođenja na zemlji prema rođenju na nebu.

~***~

Zakon Broja Sedam je jedan opšti zakon koji upravlja svim vrstama kretanja koja se odvijaju u Univerzumu, bila ona svjesne ili mehaničke prirode. To znači da se svako kretanje odvija kroz jedanu skalu. U svakom gamutu, taj prirodni progres podložan je devijaciji. On se suzbija a ponekad i zaustavlja kad dostigne intervale između DO i SI, i između FA i MI.

(…)

@Kolos, pun hvala na tekstu s gnostike. Odlično razmišljanje i točno se poklapa sa onim što već znam o sedmici, a i o njezinoj univerzalnoj ekspanziji u obliku heksagonalne strukture (Cvijet Života). Kao gradivni blok Univerzuma, zakon oktava se također vidi i u Čovjeku kao savršenoj refleksiji Nebeske Lože sa sedam svjetala.

U Otkrivenjima se kaže "sedam duhova pred tronom Boga". Nisu li to energije oktave koje se konstantno šire od granice do granice postojanja? Od Alfe do Omege?

Kvalitetni postovi.
Nemam šta previše da mudrujem osim da iskožem vlastitu fascinaciju brojem 3 i 7. I kako G. i ekipa kažu sve se može promatrati preko ova dva zakona. Kada se malo promatra sebe i okolinu 3 i 7 vrlo brzo postaju jako zanimljive sile. Osobno, jako i kad kažem jako mislim jako jako je teško u svakodnveno životu zadržati pravac i ne podleđi broju 7.
Kada zbrojim datum svog rođenja dobijem broj 37 = 3 + 7 = 10
Također prema jednoj metodi gemantije (Mislim da je bila povezana sa Štajnerom i time prilagođena na naš jezik) također mi je ispalo 3 plus 7.
Kada sam ovo skužio su mi se (logično) 3jke u kombinaciji sa 7com pokaziale svugdje. Od registracija na autima do broja prijave za prijemni na faksu (3007). Zasada, nisam proniknuo u konačnu "foru" toga svega, ako neko ima mig, slobodno ga izrazite.

Jednom (iza sedam brda,sedam dola i sedam gora) mi jedan prijatelj pokazao jedan "trik" sa kartama. Uzeo je karte i poslagao ih: ### As - Kralj - Baba - Dečko ### i tako sve boje i onda ih stavio na vrh špila. Tada je rekao- evo uzmi sinko i presjeći karte 7 (riječima: sedam) puta.
Ja tu učinih /što nesvjesnije to bolje/ i on poče da vadi i slaže karte točno onako kako ih je poslagao. Ja ga pitam i u čemu je "trik", a on će -nema trika, to je matematička vjerojatnost-. On nije kužio koliko je "velik" taj "trik" no meni je odmah zazvonilo da se upravo Zakon broja 7 tako lijepo odvrtio ispred mene. Nebi vjerovao da nisam vidio. Poanta je u tome da ih 7 puta presječete što nesvjesnije (onako kako inače živimo) i tako dopustite zakonu da se okrene oktavu. Uživajte.

Ciao!

7 nivoa denziteta... svijesti...

Na pamet mi je palo 7 smrtnih grijeha.I tako odoše mali kolos potražiti u bibliji kad ono nema,pa utipka on u tražilicu
http://www.gotquestions.org/Hrvatski/se ... ijeha.html
Ako nekog zanima na ovom linku je cijeli tekst,ovdje ću samo kopirati sljedeće:

"Šest je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biću: (1) ohole oči, (2) lažljiv jezik, (3) ruke koje prolijevaju krv nevinu, (4) srce koje smišlja grešne misli, (5) noge koje hitaju na zlo, (6) lažan svjedok koji širi laži, i (7) čovjek koji zameće svađe među braćom"

O broju 37 imam dosta za reći, a vezano je za ovu temu. Možda uskoro.

Ovo sa matematičkom vjerojatnosti ja nazivam hermetičkim zakonom Kozmosa (oktava).

Ima jako mnogo sedmica u Bibliji. Egzoterni način interpretacije ne vodi nikuda. Pravo značenje Biblije je višeslojno i sedmice koje se spominju u Bibliji možda nemaju zajedničko značenje, ali imaju univerzalni karakter, dakle uporaba broja sedam nije slučajnost. Kao što je vidljivo gore, sedmica je i matematički dokaz progresije heksagona (Kozmosa) u beskonačnost.

Dodat ću neke gematrijske, geometrijske i opće ezoterijske postavke koje to pokazuju uskoro.

Hajde baš me zanima....

....
Nisu oblikovani poput dece čoveka ?
TRI, ČETIRI, PET I ŠEST, SEDAM,
OSAM, DEVET su imena Gospodara čoveka.

Daleko iz budućnosti, bezoblični pak formirajući,
dođoše oni kao učitelji za decu čoveka.
Žive večno, pak nisu živi,
ne vezani za život i pak slobodni od smrti.

Vladaju oni večno sa beskrajnom mudrošću,
vezani pak ne vezani ka mračnim Dvoranama Smrti.
Život imaju u sebi, pak život što nije život,
slobodni od svega jesu Gospodari SVEGA.

Naviše od njih proiziđoše Logos,
instrumenti moći nad svim.
Snažno im je držanje,
pak skriveno u malenosti,
oblikovani oblikovanjem, poznati pak ne poznati.

TRI drži ključ sve skrivene magije,
stvaralac on dvorana Mrtvih;
šaljući naviše moć, obavijajući tamom,
vezujući duše dece čoveka;
šaljući tamu, vezujući silu duše;
usmerivač negativnosti ka deci čoveka.

ČETIRI jeste onaj koji oslobađa moć.
Gospodar, on, Života deci čoveka.
Svetlost mu je telo, plamen mu je lice;
osobodioc duša dece čoveka.

PET je vladar, Gospodar sve magije -
Ključ Svetu što odjekuje međ’ čovekom.

ŠEST je Gospodar Svetlosti, skrivene staze,
staze duša dece čoveka.

SEDAM je on koji je Gospodar ogromnih prostranstava,
vladar Prostora i ključ Vremena.

OSAM je on koji naređuje napredak;
vaga i balansira putovanje čoveka.

DEVET je otac, snažnoga držanja,
oblikujući i menjajući se iz bezobličja.

Meditiraj na simbole što dajem ti.
Ključevi su oni, iako skriveni od čoveka.

Doseži večno ka gore, O Dušo jutra.
Okreni svoje misli gore ka Svetlosti i ka Životu.
Nađi u ključevima od brojeva što donosim ti,
osvetli stazu iz života u život.

.....

Preneseno sa http://tot.crniplamen.net/Totove_Smarag ... oca_3.html

ili skinite na http://rapidshare.com/files/214296933/S ... janina.pdf

tehuti
Slažem se,kako si počeo temu sa sedmicama,mislio sam da bi također bilo dobro imati i čim više općenitih primjera,pa da se može izvuči nekakva usporedba,tj. što je a što nije "sedmica".

Odlučio sam prepisati tekst iz knjige Rječnik simbola (jedna od najkorisniji knjiga koju imam) od J. Chevalier i A. Gheerbrant. Pošto o broju 7 ima skoro pet stranica prepisivat ću dio po dio.



Rječnik simbola, J. Chevalier i A. Gheerbrant.