Sen-sei
Oni mi izgledaju kao ljudi sa nogama i rukama čak i kosom. Otkrio sam da su delfini kad mi je jedan ponudio da uđem u njegovu svijest. Tad imaš sve sveosjećaje koje i on ima. Zaista mi je bilo jasno zašto uživaju u morskom životu. Osjećaj snažnog tijela i strujanje vode oko tijela pri iskakanju i zaranjanju je fantastičan. Kad sam poslije puno godina prvi put u životu skočio u more plivao sam kao delfin što je izazivalo smijeh kod đece. Namučio sam se dok sam naučio da plivam rukama.
A one oznake 3D i tako dalje su oznake denziteta to sam vidio na ovom forumu.
Te gadove zapravo teško možeš viđeti. Oni se kriju u tami oči im svijetle crvenom bojim i ponekad se vidi bljesak oštrih zuba. Samo pilje u tebe i uživaju a ti umireš od straha, što ih strašno uveseljava. Kad ukopčaš da ti ne mogu ništa onda idu. Moguće da su to gušteri. Njih nema u ovom našem svijetu, makar ih ja nijesam niđe vidio. Pa ni u onom drugom ih uglavnom nema. Jedino se skupljaju kod onih koji se plaše. To tačno znam. Ljudi u astralnom svijetu su isti kao u ovom osim što imaju onaj kanap što ih vezuje sa tijelom. Taj kanap se obično ne vidi.
Da i svi drugi izgledaju kao ljudi, nije me zanimao njihov fizički izgled jer me zanimao izgled u tom stanju astralnom.
Ne ovi su imali fizičko tijelo. Postoje i oni bez tijela. Oni su nešto posebno. Puno se razlikuju od nas. Njih sam našao samo na jednom mjestu. A ove kao mi ima koliko god hoćeš. Čak mi se čini da nema ovećeg kamena na kome nećeš naći nekog.
Arbitrium Liberum
Jeste izgleda da si u pravu. U nekim knjigama sam našao upravo takav opis kavi su mi izgledali. Na njih nijesam obraćao pažnju kad su otišli. Jedva sam iščekao da odu i ne viđeli se više. Gadni su brate. Prvo dođe jedan i gleda te , polako se počinju sakuplati više njih. Kako ih ne vidiš potpuno samo sijenke mašta počinje da radi i pojavljuje se strah, ato ih silno uveseljava. Potpuno razumijem đesu koja se boje noću zaspati, znači oni su tu neđe. Djeci treba objasniti da imaju besmrtnu dušu i da im niko ništa ne može. Da se trebaju smijehom suprotstaviti strahu jer su oni toliko grdni da ih je sramota pojaviti se na viđelo. Pomaže i naučiti ih molitvama pa da prizovu pomoć Hrista i Bogorodice. Takođe pomaže staviti nož ispod jastuka. Ne mora biti neki oštri, dovoljan je i tupi nož od pašade. I da znaš da bi mogao odvojiti se od Zemlje moraš proći crnog stražara koji ti ne dozvoljava prolaz. A za denzitete bijelog Stražara koji je mnogo teža prepreka. A da bi došao do bijelog moraš proći naše zemaljske oni su kao dežurni i izazivaju najdublje poštovanje. To su ljudi koji ostaju u blizini ljudi i pomažu im, valjda nešto kao svetci. To su stvarno dobri momci. Sa jednim našim crnogorskim sam se puno družio i puno sam ga zavoljeo, bilo mi je žao kad mi je dozvolio prolaz, jer se poslije nijesmo gledali.
Spyro
Onaj moj pratilac mi je govorio da ne treba gledati u sebe takvog zašto ne znam. Jesu li kugle ili svjetlosti raznih boja neznam ali snam da su te boje prelijepe. To sjećanje koje imaš se ne briše. To zauvjek ostaje u tebi. Međutim kad se rodiš tad se postavi kao neka brava koja ti ne da da se sjetiš. To sjećanje je dostupno kako sam čuo a nijesam probao i regresivnim sjećanjem. A koliko sam života proživio nijesam brojao, vjerujem na stotine. Kad sam sa škoplskom ekskurziom bio u nekom muzeju viđeo sam jedan eksponat ispod kojeg je pisalo da je dio konjske opreme. Ja sam se nasmijao i objasnio vodiču da se radi o alatki za obradu drveta jer sam se sjećao tog predmeta iz nekog od ranijih života valjda iz doba Kelta.. I pazi vrijeme ne postoji to su ljudi umislili da bi objasnili stvarnos dosta skučenim čulima i shvatanjima. Što se tiče velikog talasa sjećam se nekoliko njih i tad se isto memorija ne briše. Ja se ne sjećam drugih stvari već samo onih vezanih za moj život tada. Tako da nemam pojma o Cezaru jer ga nikad nijesam ni vidio, ko zna po kojim sam se vukojebinama vucarao tad, tako da ne mogu ni locirati na vremenskoj skali kad sam koji život živio. To se gleda na drugi način. Vrijeme u 4D je već drugačije a u 5D ili 6D đe sam takođe bio čini mi se da vremena uopšte nema, zapravo su mi ova dva zadnja ako su uopšte to bili, bili toliko strani da ništa nijesam shvatao a i ono malo što se sjećam je vrlo nejasno.