Nije bas moje, al ko da jeste, isti kvalitet

Mike Oldfield Moonlight Shadow

The last that ever she saw him
Carried away by a moonlight shadow
He passed on worried and warning
Carried away by a moonlight shadow.
Lost in a river last saturday night
Far away on the other side.
He was caught in the middle of a desperate fight
And she couldn't find how to push through
The trees that whisper in the evening
Carried away by a moonlight shadow
Sing a song of sorrow and grieving
Carried away by a moonlight shadow
All she saw was a silhouette of a gun
Far away on the other side.
He was shot six times by a man on the run
And she couldn't find how to push through
I stay
I pray
I see you in heaven far away
I stay
I pray
I see you in heaven far away
Four am in the morning
Carried away by a moonlight shadow
I watched your vision forming
Carried away by a moonlight shadow
Star was light in a silvery night
Far away on the other side
Will you come to talk to me this night
But she couldn't find how to push through
I stay
I pray
I see you in heaven far away
I stay
I pray
I see you in heaven far away
Far away on the other side.
Caught in the middle of a hundred and five
The night was heavy but the air was alive
But she couldn't find how to push through
Carried away by a moonlight shadow
Carried away by a moonlight shadow
Far away on the other side.

prvoiprvo BOG svima(i svačemu)!

evo nefče o prije 10-tak godina "kad još ništa nisam znao i još nisam verovao..."





u luđačkom trku kroz san o životu
spotičući se o svjetleće reklame "ŽELJA ZA SREĆOM"
u nevelikom luku zaobilazimo ljepotu
težeći neprestano posjedovanju većem

pohlepnih ruku predani sjenama za dotu
dok nam pred nosevima snenim mašu OD OBEĆANJA vrećom
(u koju nas konačno i uvuku ispunjavajući đavolju kvotu)
odvraćene nam pažnje od nas samih ka lažnom nečem

no utišamo li načas buku
i zasviramo zadanu nam notu
pridružit ćemo se univerzalnom zvuku
toj jedinoj pravoj sreći u životu

evo još iz te faze...

...navalite ljudi
prodajem maglu
ma može i trampa za promjenu naglu

promijenio bi navika otvrdle kore
pljesnive viceve
ustajale fore
promijenio bi ton
širinu
visinu
mišljenje bi mjenjo za istinu
razmijenjivao bi poglede o svemu
samo da iskusim tišinu nijemu

...navalite ljudi
prodajem maglu
izdvojite koju promjenu naglu

..i tu ti mene krenulo...


...a kad bi i dan bio samo san
pa se sred noći probudiš naspavan
dal bi i tada
onako od jada
uvjerio sebe da nisi izigran
da opet su bolji
da nije po tvojoj volji
i kako njih dobit kad nemoš ni sebe sam
(jer skor je već davno naštiman)
i nije u moći tvojoj
dosuditi u rundi kojoj
nego da pratiš
pravila pamtiš
da plamtiš
raznosiš žar
otjeraš nemar...

gle,jutro je...
prozor
stan
novi dan nacrtan

..evo još samo jedan ofurizam... (jer SVE je JEDAN)


SAVJETE DIJELIM,
a u stvari
DJELIMA SAVJETOVATI
želim

Obratite pažnju...


KOD


Eterični i materijalni nivoi postojanja
kroz sedam nivoa,
kamenje, minerali i biljke,
insekti i životinje,
čovek i ljudska vrsta,
humanoidni oblici i drugi
u varijabilnoj gustoći materije,
nivoi razmatranja života
posle fizičke smrti,
misaone forme svih oblika,
Unija sa Jednim.

Dugi eterični valni ciklus
kao i kratki materijalni.
Okrenut prema sebi,
okrenut prema drugima,
balans i zlatna sredina.
Stvarnost i lične dimenzije postojanja,
um i Duša kao iskustvo Jednog.
Povest svemira složena u čoveku
u 12 spirala D.N.K-a,
živuća Biblioteka
je ključ za informacije.

Opažanje i realiteti bitisanja,
znanje je moć i zaštita,
ljubav i mudrost
stvaraju nove živote.
Gravitacija veže sve,
misao stvara,
Sjedinjena Sveukupna Svest,
svemir i atom.
Ti si Bog
i ovaj Kod.
Konačni PraStvaratelj…



Hvala i pozdrav

I believe in death
I believe in desease
I believe in injustice
and inhumanity and torture
and anger and hate
I believe in murder
I believe in pain
I believe in cruelty and infidelity
I believe !!!......in You...

...I believe i can fly...
http://www.youtube.com/watch?v=STUw27BcT6g

kad,
poistovječeni s masom
zaustavimo traganje za vlastitom zvijezdom.
pa,
mašući spolom,nacijom il rasom
zapostavimo određenost istinskim gnijezdom.
tad,
dijalog s unutarnjim glasom
otvara put djelovanju svjesnom.
i,
pjevanje osobnim altom,sopranom il basom
oboji naše različitosti univerzalnom pjesmom.

Odvedi me da umrem

Želim da dođeš
da me zagrliš
primiš za ruku
i odvedeš me da umrem

Na sunčanu livadu
sa mnoštvom makova
polegneš me
sklopiš mi oči

Otpjevaš mi
najljepšu pjesmu koju znaš
i otpjevaš je na
najbolji mogući način

Dok te pozorno slušam
ukrasi me ružama
prekrij mi lice
neću gledati

Napravi mi jastučić
od lišća
postelju
od zemlje

Samo jednom
legni kraj mene
daj mi poljubac
u vrat

A potom izvadi sliku
djevojke koju voliš
i stavi je na
moje grudi

Lagano izvadi pištolj
koji skrivaš u džepu
zapucaj najnježnije
što možeš

Napravi rupu u srcu
koje te je voljelo
najviše na svijetu
Neka srce umre

Krv neka teče
Na sliku tvoje voljene
i moj će dio ljubavi prema tebi
završiti u njenom srcu.

Ako se ne varam pitanje je bilo shta nas inspirishe ;p

Evo jedne koju sam napisao kada sam prvi put citao informacije o ovim gushterima...

New world order
In plan
to destroy all of mankind

Nevermore
on earth
will ocur human birth

Human monsters
are still
dissolving your free will

Is this coming
To your sight
We got to fight them with all might

Its time for war..

feel their troops are closing in
..dementia on your skin
Suicide is mortal sin
so fight them hard and fight to win

War...
No other choice.

My mind
Senses your fear
your end is so near
The end of your time

Remember
All sins that you done
Now youll be undone
Pay for your acts

Im thrilled
That your blood is spilled
Your life is sealed
Feel my rage and

Hate
No place for sadness
Just nuclear madness
Sweeping you like a huricane

(Ahhhh...Delightfull. Finally i have a chance to push
a red button. I wonder how i am going to feel..after
instantly killing billions of people. Ah, what am i talking..
I will never know, they are just two legged, not humans.
And its not like their acted more mercifull, they denied our privacy
(The Big Brother is watching) took away our free will(Almost every
our action
is manipulated) and made us their slaves! They even convinced
some of us that it is for our own good!!!

Its done
Our vengeance is marching on..
Mercyless arrow of Ramma
To send you trough gates of history

But evil keeps coming
It never knocks but comes crushing in
Once you see it you cant forget it
We must start fight it or we'll regret it ...

Ima za to i muzika...

Ewo josh malo (kakaw brezobrazni marketing hahahaha)

I see right through your mind
Ilusions you create are getting pale
and meaningless, they cant fool me
Even you are not what you would like
so how can you expect me to be ?

Your shade of personality
will never alter reality
Ascending above your mind
I see
that you are not what you should be

So burn my friend, you will not die
untill hells fire cleans your lie
suffer dementia but dont know why
fire you feel your destiny seal

And i can see what you've done
How can i tell it to anyone
when they belive, belive in lies
and do not trust to their own eyes

And for your sins you shall burn ...

Inhuman stupidity
endangering humanity
Evolved to primitivity
That is your reality

Yet you think that your so high
unreachable by human eye
I know this,and so you do
that your lies will strangle you

Cije je ovo djelo?
Nesto najjace sto sam procitao u zadnje vrijeme.

Čekaj me / жди меня


Čekaj me, i ja cu sigurno doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me
i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me
i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj
i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da sve zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj.
I nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja cu sigurno doći.
Sve smrti me ubiti neće.
Nek kaže tko me čekao nije-
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti,
niti će znati drugi-
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo, znat ćemo
kako preživjeh vatru kletu.
Naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu...

Konstantin Simonov / 1915 g.

http://www.youtube.com/watch?v=voiz4wGuY1Y

Slazem se.....pesma je jaka, probada srce....

Za Tebe Moja Ljubavi

Otišao sam na trg ptica
I kupio sam ptica
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeća
za tebe
moja ljubavi

Otišao sam na trg željeza
I kupio sam okove
teške okove
za tebe
moja ljubavi

A zatim sam otišao na trg groblja
I tamo sam te tražio
Ali te nisam našao
Moja ljubavi.

Jacques Prévert
..............................

Na sve spremna budi

Na sve spremna budi. U noci nekoj
kao devojcici pricacu ti bajke i skaske.
Drugi put cu zazeleti da odem daleko, daleko.
Do Aljaske.
Nekad jednostavno necu ti doci
i na stolu uzalud cekace me tvoje ruke i caj.
U drustvu s brezama setacu u noci
a ti ces misliti da je zauvek prosao nas maj.
Na sve spremna budi. Na smeh i na suze.
U zivotima nasim tek prvi cin je gotov.
Da bih bio muzej, ako zelis da budem taj muzej,
prethodno moram da budem Ljermontov.
Prethodno moram da ti napisem stotine ovakvih
redaka,
jer u stihu nista se drugo i ne desava sem ljubavi
i vere.
Tako je bilo u doba predaka,
tako ce biti i hiljadu godina posle nase, posle tvoje
i moje ere.
Pa, ipak, na sve spremna budi, jer zajedno nam je
i da cekamo i da spavamo,
da strahujemo za sunca, za srne, za snove.
Preostaje nam jos toliko toga, a u nasim glavama,
na zalost, mesta nije samo za stihove.
Nekad mozda necu ni primetiti bore na tvom licu,
ni bele epolete snega na tvojim ramenima kad udjes
s ulice.
Nekad tvojim cerkama zaboravicu da ispricam
"Snezanu" i "Crvenkapicu"
i cetiri zida nase sobe ucinice ti se kao cetiri
beznadezna zida tamnice.
Ponekad pomislices da odumirem, kao drzava,
ni Danton, ni Hajne, ni Goran,
i to ja, koga si za besmrtnog drzala,
na koga sam i sam bio ljubomoran.
Na sve spremna budi, na psovke i na madrigale,
na suze i na pisma sto preklinju i prete,
ali ruke koje su mi se jednom predale,
te ruke su svete!

Izet Sarajlić

Ludi snovi nocima dolaze
Male pahulje kroz prostor prolaze
Lovci na svijest te stavljaju na test
dok nad nama svoje lude vizije sprovode


Da znas da mogu da se gone
U crne rupe svi da zarone
Lazljivi strojevi neonskh loptica
I sve te zle vojske svemirskih odreda



dani su dugi
a noci u tugi
stvarnost je slijepa
realnost je pohlepa
gdje god da krenem
tudji su ljudi
svoju biljku berem
i gajim misticne cudi

samo ona i ti vode me dalje
samo ona i ti sto snagu mi daje
ja volim to glasno mjesto
franticne zvuke
i bas visim tu cesto
bjezim od buke

samo ona i ti
ljube me strasno
i ona i ti stoje uspravno chasno
kao svijeca sto gori ka nebu ravno
bez pretvaranja da je nesto sto nije
jer ona bi samo svijeca sto vjecno sijase
ona bi moja sreca kroz dane sve veca i veca
i sad je tu u mojim poljima
od zvijezda tkana od noci rodjena
cudim je putem meni vodjena
od sunca zlatna ti si postala
ne zaboravi to ne zaboravi to


While we were sitting on the porch
In front of the World
Leting the hours pass us buy
There was howling in the windy chours
And the moon sang his lullaby

In sync with our thougts the wind moved with grace
Left us to wonder in vast open space
Far from people and far from normal
you see it as it is ,its all informal

Protiv poezije Filipa Larkina

Naučio sam da živim sa svojim očajanjem.
A ovde dođe neko nepozvan
Koji stihom nabraja razloge za očajanje.
Treba li da budem zahvalan?
Nema naročitih razloga za to.
S obzirom da postoje različiti nivoi svesti
Na niži gura me onaj koji preti smrću.

I ja pamtim, ožalošćeni Larkine,
Da smrt nikog živog ne mimoilazi,
Mada to nije odgovarajuća tema
Ni za ode ni za elegije.


Ceslav Milos

san u javi / java u snu


Jos uvek nisam sanjao.
Bio sam budnih chula ali mi je razum bio van jave i hotelske sobe u kojoj sam lezao.

Ne.Ipak je to bio san.Sanjao sam budan.
Otkud ti,gola,u mojoj sobi pred zoru kada znam da si daleko od mene i moje jave.

U snu je sve bilo pomeshano.
Bilo je rechi ali ne nasih vec su dolazile iz daljine kao neke tudje misli.
Bilo je slika.Raznih scena nepovezanih i neka muzika koja je izbijala odozdo.

Sinoc sam te usnio.
Bila si nestvarna iako pored mene.
Nedodirljiva u tami iako obasjanog lica.

Setio sam se.
Te rechi nisu bile tudje misli.
To su bili stihovi.
Stihovi koji su odnekud dolazili svo vreme sna opisujuci svaku sliku i svaki ton muzike.

Stihovi u snu.
Stihovi o snu.
Secam se da sam hteo da ih zapisem.
Nisam imao snage da se toliko priblizim stvarnosti

Ostali su samo delovi stihova.
Kao sto u kasnu jesen ostanu usamljeni listovi na drvecu koji se opiru prirodi.
Koji se opiru jeseni i umiranju i nece da padnu na mokri i blatnjavi trotoar vec tek krajem zime kad se sneg otopi.

* * *

U tamnu sobu se probija meko svetlo sa ulice.
Na zidovima senke igraju.
Ulazis ti.

Vidim samo obasjano lice i vrat a telo se nazire u tami.
Zatim i to nestaje.
Ostaju samo ochi i vrat.

Iz poda dopire muzika.
Tiha,ali teska.Postaje jacha i laksa,uzdize se kao da neko svira trubu ili sax.

Kako muzika postaje jacha tako se tvoje telo ponovo javlja iz senke.
Muzika kao da se igra sa tvojim telom.
Kao da iz trube izlazi moja dusha obavijajuci te opojnom muzikom.

Tonovi miluju tvoje lice,nos.
Kruze lagano dodirujuci usi i spustaju se na vrat.
Tu truba zavija kao da tonovi stezu vrat da ga osete.
Zatim preko ramena do grudi.
Meki,nezni tonovi miluju ti grudi.

Ochi ti svetle.
Iz nosa izlazi vrela para.
Ne mogu se setiti stihova koji su navirali u sobu u tim trenutcima...

Tonovi iz saxa kao da poskakuju po stomaku i ledjima dok se truba uvija oko nogu izmedju bedara.

Muzika je sve brza.
Tonovi se okupljaju oko tvoje vreline.
Ulaze na vrata plodnosti,na kapiju ljubavi i pozude.
Oplodjuju te mojom dushom.
Prolaze kroz tvoje telo.
U umu su.
Visok ton gitare i zatim bubanj koji sve zaglusuje i dugo odzvanja u sobi.
Toliko je jak da sam zatvorio ochi i usi.

* * *

Otvaram ih i vidim divljinu.
Chuju se samo bubnjevi kako tutnje iz daljine.
Stihovi su kratki,puni energije.

Proplanak.
Gori suma.
Gori drvece.
Trava.
Cvece.

Sve je tako nestvarno jer plamen je isuvise visok i jarko crven.
Kao da nema dima.
Kao da nista ne ostaje,sve sagoreva.

Svaka materija nestaje.
I tvoje telo sagoreva.
Nestaje.

Ti nemas telo.
Ti si samo dusha.
Kao lasta.
Samo dusha.
Kao leptir.

Dusha te pokrece ka mojoj dushi
Vatra nestaje.
Sve nestaje.
Ne cuju se bubnjevi.

Na golom proplanku samo
jedna breza stoji koju vatra nije dotakla.
Chuje se flauta.

Breza cveta.
Cveta u jeseni.
Opire se umiranju.

Na jednom cvetu leptir.
Vetar njise grane breze.
Chuje se muzika.
Vetar svira sa granama.

Ja nestajem.
Gorim.
Topim se...


* * *


... Budim se.
Zora je.


Iz cele poeme sna
jedino se ovih stihova secam:

... nezni let leptira
kao kretnje tvog tela...

... tvoje telo u plamenu
obasjano kao
usamljena breza na obzorju...

... tvoja dusha ...

O Deci

Vaša deca nisu vaša deca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer, ona imaju vlastite misli.

Možete okućiti nihova tela, ali ne njihove duše,
Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posetiti, čak ni u svojim snima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na preključe.

Vi ste lukovi s kojih su vaša deca odapeta kao žive strele.
Strelac vidi metu na putu beskonačnosti, i on vas napinje svojom snagom da bi njegove strele poletele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u strelčevoj ruci bude za sreću;
Jer, kao što on ljubi strelu koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje

Khalil Gibran

O Ljubavi

"Ali neka u vashem zajednishtvu bude prostora
i neka nebeski vetar pleshe izmedju Vas.
Volite jedno drugo, ali ne pravite veze ljubavi.
Neka ona bude pokretno more medju obalama Vashih dusha.
Napunite pehar jedno drugome, ali ne pijte iz istog pehara.
Dajte jedno drugom od svoga hleba,
ali ne jedite od istog komada.
Pevajte i pleshite zajedno i budite veseli,
ali dozvolite da svako bude sam.
Chak su i strane laute same,
mada trepere istom muzikom.

Poklonite svoja srca ali ne stavljajte ih
jedno drugom pod strazu.
Jer, samo reka zivota moze da zadovolji vasha srca.
Stojte zajedno, a ipak ne suvishe zajedno.
I stubovi hrama stoje odvojeni,
a hrast i chempres ne rastu u senci jedan drugome."

Khalil Gibran