Pročitavši svih 15 stranica teme, vidim da se nitko nije dotakao veze između OPS/OPD i gravitacije kojeg je Galaksija prenio sa
http://glossary.cassiopaea.com/glossary.phpCitat Galaksija:
Citat:
Raspršivanje (disperzija) / skupljanje gravitacije – gravitacija je tkanina koja povezuje cijelu egzistenciju ili sve što postoji, kroz sve denzitete. ‘Raspršivanje’ gravitacije odgovara OPD, skupljanje gravitacije - OPS. To vodi ka crnoj rupi kao jednom fizičkom odrazu pojma OPS. Svjetlost je energetski izraz gravitacije, te u tom smislu zračenje svjetlosti i njeno zarobljavanje od strane crnih rupa alegorično predstavlja OPD/OPS.
OPS i OPD izviru iz gravitacije.Zajedno predstavljaju cjelinu. Oni jesu gravitacija koja ima pulsirajuće svojstvo, kao sinusoida.
Galaksija:
Citat:
Ravnoteža (balans) / neravnoteža (imbalans) – OPD uvodi ravnotežu jer služi sebe kroz druge […] OPD predstavlja ravnotežu. OPS predstavlja neravnotežu (imbalans). […] OPD teče iznutra napolje i dodiruje sve uključujući i izvornu tačku, OPS teče prema unutra i dodiruje samo izvornu tačku.'
Baš kako je i navedeno, OPD je dio koji teče prema vani, gravitacija teče iz središta (ishodišta, nule) prema van, a onda se zbog vlastite privlačnosti opet skuplja u samu sebe (OPS dio). Kao neprekidna fontana. S time da teče u pulsevima, kontinuirano. Zbroj gravitacije i antigravitacije je uvijek 1. Kao sinus i kosinus.
Galaksija
Citat:
: Simbol OPD sila je – KRUG. OPD način egzistencije kao takav počinje u punom smislu tek u 4D. Bez obzira na svu manipulaciju, poslednjih godina je mnogo ljudi ovdje u 3D ostvarilo jedan određeni prag svjesnosti kada se njihova OPD suština počela buditi. Njih bi mogli nazvati ‘OPD-kandidatima’.
Po meni, OPD i OPS se mogu predstaviti grafički, a vjerojatno i matematički aproksimirati sinus i cosinus funkcijama, gdje sinus predstavlja OPD (zato jer počinje iz 0 – ravnoteže i nastavlja svjesnim naporom prema gore, u pozitivnom smjeru).
Kosinus počinje u OPD, spušta se u negativno područje OPS i ponovo raste prema OPD.
OPD u svom ciklusu treba proći kroz OPS iskustvo da bi KRUG bio pun, a poklapa se i sa činjenicom da OPD služeći drugima služi sebi. Dakle imamo oba polariteta zastupljena. Kako se to uklapa s gravitacijom? OPD predstavlja osnovu za pojavu OPS-a. Širenje predstavlja osnovu za sužavanje i nestajanje u ništa. Iz kojeg nastaje sve i širi se u svojoj punini do prijelomne točke kada OPD prestaje sa širenjem i počinje sužavanje (OPS). Prvi graf je sinus, drugi (donji) je kosinus.

Poveznica sa trigonometrijom i nama:
U djetinjstvu čovjek izražava osobine OPD (kosinusioda presjeca vertikalnu os), zatim postaje svjestan svoje okoline i želeći se uklopiti, ulaže napor da smanji OPD djelovanje i prijeđe više na OPS stranu priče (kosinusoida presjeca horizontalnu os). Tako vozi do nekog trenutka u životu kada (ponovo ) postaje svjestan svoje okoline i (ponovo) ulaže napor (tjeme funkcije-krajnja točka)da bi iz OPS-a prešao u OPD (funkcije presjeca horizontalnu os). Baš kao na kosinusoidi. A to je PUUUUUUUNO teže nego silazak iz Znanja u neznanje. Povratak u Znanje me podsjeća na nesretne losose koji uzvodno plivaju radi mrijesta. Pri tome mnogi ne dostignu svoj cilj ali barem se trude.
Na neki način mi se čini da je smjer OPS-OPD neprirodan pravac kretanja,

stoga nije ni čudo da žetva ne bude velika.
A ako gravitacija jest sve, prema navodima Cs, "vezivno tkivo" na neki način, tada je se može reći da Bog prema kršćanskoj tradiciji (jest sve i ništa istodobno - Otac) ili prema kanaliziranjima, 7D, započinje svoju kreaciju (plete tkivo očicu po očicu). Tkivo /tkanje jest Sin (stvoren iz samog sebe), odnosno, denziteti od 6. na niže. A emanacija samog sebe jest privlačna snaga gravitacije (Duh sveti) koja se grana u svjetlo i ljubav kao gradivne elemente. Sve što nije centar (7D) jest Sin (jer je proizvod).
A sve što nastaje, ne nastaje namjerno, već zbog samog svojstva gravitacije /Duha svetog/kreativnosti, do točke kad je Svijest postala svjesna sebe, tada stvara s namjerom.
Prema ovome, OPD u nekom trenutku svog razvoja (iz središta punine) se raslojava na OPD i OPS, pri čemu se OPD vlastitom energijom (pretpostavljam) održava na pozitivnoj strani priče, a OPS slijedi prirodno sažimanje prema ništa koje je sve. I tako OPS dostiže OPD karakteristike.
Kako Gurdjieff navodi, tri su gradivna svojstva svega manifestiranog i nemanifestiranog: pozitivan, negativan i netralan aspekt. Međusobnom kombinacijom dobijaju se različito polarizirana područja. Vjerojatno zbog zakona matematike i kombinatorike se javljaju kako OPD tako i OPS područja. Vjerojatno postoje i neutralna.

I gdje smo mi u cijeloj priči?
Kosinusioda naše civilizacije ide nizbrdo, da bi se spojila sa kreatorom na svoj način. Mi možemo i ne moramo biti u tom roller costeru. Ciklusi se izmjenjuju poput godišnjih doba Univerzuma. Mi se želimo popeti natrag, na način da iskoristimo karakteristike tvari i energija od kojih smo sastavljeni. U nama se nalaze fraktali, kako kaže kršćanska tradicija Duha svetoga, gravitacije, svjetla i ljubavi koji su kreativnost. Fraktali su najmanji dijelovi geometrije energetskih uzoraka. Oni su (barem približno) samoslični (sastoje se od umanjenih verzija samih sebe - Kreatora). U nama je na taj način sadržana svemoć Kreatora. Možemo joj pristupiti preko namjere. I zato smo otpadnici svjetla jer kršimo prirodne zakone, jer mi to možemo.
Ima logike, barem meni.
