Kad bi mogao sanjati bez interpretacije, onda to više nebi bio sanjanje kakvo ti opisuješ.

Istina je da kad čovijek jednom to spozna, onda shvaća da su manifestacije nečisti, lažni oblici nemanifestiranog, te krene direktno opažati nemanifestirano.

a nes ti izgovora. imam je i ja, al imam i kapu.

sjenko stvarno mi se svidja tvoja sposobnost izrazavanja

Kad bi mogao sanjati bez interpretacije, ni ovaj svet ne bi bio onakav kakvim ga sad vidis.

Poricanje nemanifestiranog je ugrađeno u tonal vremena, u tome je problem, treba valjda sad napraviti malo prevagu na stranu nemanifestiranog i sjetiti se sebe u tome.
Samim tim poricanjem koje je ugrađeno u tekovine civilizacije smo odrezani od svoje suštine, to je zabranjeno gradivo i vjerujem da svatko tko se ozbiljno i istinito nađe na tragu izvora ima da bude sprčen gadno opet i opet u daljnjem životu, otud je valjda i naziv "ratnik".

Ne Kad bi mogao, nego se to može i to se dešava! To je viđenje, o tome pričam.

Mozes na kraju krajeva i da kazes da je "ugradjeno", ali to te ne ometa da promenis stvari.

No dobro, Sjenko je kriv htio je reći da ti ne možeš sanjati bez interpretacije.
Kako god, sposobnost viđenja je po meni ono što se traži, jer spavati i biti 100% uvjeren da je sve kruto kao i tu je samo san, a malo ili ništa sanjanje.
To može i moja baba bez da je išta slušala ili radila na sanjanju.

To može i moja baba bez da je išta slušala ili radila na sanjanju.

Ne ometa me to što kažem, nego zaista postoje vanjski faktori koji ometaju promjenu stvari jer im je to u interesu.
Oš ih nazvati letačima ili nekako drugačije, meni je svejedno i prisutni su u skoro svim aspektima života, a te smetnje se najmanje izražavaju na onima koji samo misle da mijenjaju stvari pa onda vole reći kako im je dobro jer imaju energije.

E ovako sam se ja isto njemu udvarala, samo što sam ja zensko

Navigator, a šta ja mogu kad sam izgubljen, i dalje mislim da ti samo imaš jake snove a ne da sanjaš u vidovnjačkom smislu po onome o čemu je ova tema.

No to je samo moje mišljenje.

Naravno, izgubljenost će nestati čim opet jače zaspim.

Ako jače zaspim, možda ću početi dijeliti uputstva ko ti, tko što treba raditi, tako da svima bude dobro kao i tebi.

Onda ću opet biti samozadovoljan i moći ću pričati kako sam stekao energiju vježbama, sve će biti savršeno.

Nego hoće li neko tvoje iskustvo biti napisano? Zanima me.

Uputstva moze da ti da i bilo ko drugi ko zna sta treba da se radi ako te zanima da se osvedocis u stvari o kojima se ovde pise. Uputsva imas i u knjigama, ne moras ovde da ih trazis. Stvari su vrlo jasne, i jasno je sta treba da se radi.

Bas sam tebe to sad hteo da pitam...

Nov san sa današnjim datumom (stardate Travanj 02, 2009) u kojem sam pismeno i još i demonstrirano dobio poruku da mi je došao kraj. Nešto je gotovo samnom.
Ja sa grupom ljudi dolazimo na neko mjesto ko na neki odmor, neko zelenilo, plaže..... imam osjećaj da sam tamo već bio.
Kad smo došli, ja sam iz nekog razloga otišao na dno mora (ne znam kamo i zašto), i vratio se sa dokumentom koji je vezan za slabine, na njemu piše da je gotovo sa mnom, da mi je kraj neki (nisam siguran kako, u kom smislu).
Poslije je jedan od ljudi koji su bili samnom prišao i rekao nešto tipa "Uf pa to ti smrdiš! To je strašno! Pa ne mogu više biti kraj tebe... odvratan si!", ja sam rekao da sam otuširan i da sam još i izašao iz vode malo prije. On mi je onda rekao da se to ne može oprati jer izlučujem na kožu taj smrad.
Drugi ljudi se nisu ništa bunili i bili su normalno kraj mene. Ali mene bilo malo sram, jer sam ko neki gubavac.
Otišli smo onda na jedan drugi brod koji je u stvari i restoran. Tamo smo jeli. Svak je svoje pojeo, ja sam nešto zapisivao kad sam se najeo.
Došao je neki konobar, nešto izgrebao, neku mrlju sa stola gdje sam ja jeo, i na moje čuđenje počeo me češljati.
I ono češlja on, češlja no ja kužim da mu baš i neide, kako god on proba s mojom kosom, ona uvijek glupo završi .
Na to konobat pogleda druge čudeći se i oni počnu komentirati da se tu ne može ništa, da sam takav, takvu imam kosu i smijali se.
E onda se nešto sve smračilo i nekako se brod počeo potapati, imao sam jasnu sliku u glavi da se dešava to da brod tone i da iz mora u brod ulazi neka hobotnica ili nešto sa pipcima i vuće na dno. Gledao sam kako ljudi ginu, kako ih ti pipci uhvate... ja se nekako prebacivao na višlje pozicije na brodu.
Gledam van i bi mi čudno, u luci smo kraj gradića, što sad... kako bi sad baš tu trebali poginuti ko da smo na pučini!?
Na stakla na vrata su već bili poljepljeni neki odvratni vodeni entiteti sa krakovima. Pipci su se širili ispod tepiha zajedno sa vodom po brodu.
Tad je na brod došao neki mračan čovjek sa slonom! Neki močan čovjek koji je očito sve mogao zaustaviti.
Ja sjedim i gledam kroz prozor broda prema gradu, i skužim da mi slon surlom stavlja kapu na glavu , i stalno je skida i stavlja, ko da je namješta, i super, to mi je baš prijalo, nije bilo nekog straha.
Prođe to sa slonom. Dalje nam je čovjek rekao da moramo komunicirati cijelo vrijeme jedni sa drugima, ali ne pričajući, nego pjevajući bilo koju pjesmu koju znamo, mora biti negdje da je svirala, nema izmišljanja....
i tako svi pjevamo i dođe mi svaki put neko drugi i neki stanu, ne znaju što bi počeli pjevati... nekako se ja sjetim nečeg i eto pjesma se nastavlja.... i ljudi pjevaju, svako ko mi se unese u facu mora pjevati.

Dalje se ne sječam, možda je tu i kraj.