Pantelija je napisao/la:
MOONLIGHT je napisao/la:
Ne sumnjam da je Vatikan, i ne samo oni, režirao puno toga na ovim prostorima, da su između ostalog oni i jedni od planera ovog zadnjeg rata,
Ako ti je ovo jasno, onda je sve ostalo što si napisao u kontradikciji sa tim.
MOONLIGHT je napisao/la:
Mislim da su problemi počeli kad se Država SHS, koja je nastala 29.10.1918., ujedinila sa Kraljevinom Srbijom 1.12.1918, te je time nastala Kraljevina SHS, kasnije nazvana Kraljevina Jugoslavija. Znači, Država SHS, sa glavnim gradom Zagrebom, je živjela oko mjesec dana. Iz nekog čudnog razloga, hrvatski političari su se htjeli udružiti sa Srbima u jednu zemlju, i nikako mi nije jasno zašto. Tu su počeli problemi, jer su Srbi zauzeli cjelokupnu vlast ( što je i logično, sa obzirom da je glavni grad bio Beograd), i vladala je srpska kraljevska obitelj. U svim segmentima vlasti su bili glavni, dok su nacionalne slobode drugih naroda bile ugušene. To ne moram učiti iz povijesnih knjiga, nego znam od ljudi koji su živjeli u toj državi. U vojsci su Srbi bili apsolutna većina, dok je ostalih naroda bio zanemariv broj. Zar nije logično da svi narodi jednako participiraju u vlasti, ako su svi ravnopravni?
Hrvati i Slovenci su najviše hteli da se ujedine u Kraljevinu Jugoslaviju, da bi je kako su posle rekli: "Iskoristili kao dobrog konja". Znali su da onako fantomski kao narod i država ne bi ostalo ništa od njih pored zapadnih suseda.
To što govoriš o diskriminaciji drugih naroda je izvrtanje činjenica: ti "drugi" narodi su ono što Deretić sada nanovo otkriva a tada se dobro znalo. Srbi su najbolje očuvali zajednički izvor svih "naroda" koji su posle izmišljeni podelama i sukobima. Zato su na meti Vatikana. Srbi ne čuvaju neko svoje "srpstvo" nego tu izvornost svih nas. Zato se napadaju. I ta "diskriminacija" je samo lažna optužba od strane onih koji bi sve da podele i isperu mozak narodima od prave istorije i zajedničkog porekla.
Kada su Srbi hteli da budu više gazde u svojoj kući - koja jeste njihova - onda su vatikanci ubili kralja Aleksandra.
Sve ostalo što pišeš je takođe izvrtanje po dobro poznatom programu. Srbi su u SFRJ bili sluge i žrtve slovenačkih i hrvtskih političara. Samo su vojsku držali, zbog tradicije i jer niko drugi nije mogao, i zbog brojnosti. Kada je Ranković hteo da se malo pobuni i poveća srpski uticaj, Hrvati i Slovenci su napavili Goli otok.
Ako je bilo pritisaka u Hrvatskoj posle rata, to je zato što ste Hitlera dočekali sa cvećem, pa je bilo malo i opravdano. Mnoge ustaše koje Vatikan nije spasao i sproveo "pacovskim kanalima" dobili su dobre položaje u Hrvatskoj posle rata, postali du važni "drugovi". To je tako moglo zato što su i dalje radili za Vatikan, samo su promenili uniformu i komandanta. Sada im je to bio Tito.
Zato je posle došao maspok i napokon Tuđman (čudnog li hrvatskog prezimena!) da dovrši stare planove.
Ni vi ni mi se o tim planovima uopšte ne pitamo. Samo trpimo.
Iskreno, ne znam baš kakve kolike su zapravo žrtve bili Srbi u toj državi, pogotovo kad uzmemo u obzir da je glavni grad bio Beograd i da se glavnina prihoda slijevala tamo, što je iritiralo druge republike. Da je bio baš toliki utjecaj slovenskih i hrvatskih političara u toj državi, sigurno na Golom otoku ne bi završavali Hrvati koji bi pjevali običnu domoljubnu pjesmu na 10 godina robije (te pjesme nisu bile ustaške nego su nastale daleko prije NDH), sigurno bi Hrvatska infrastrukturno bila bolje uređena ( npr. autocesta Zagreb - Split se počela raditi prije 40 godina, izgradila se do Karlovca da bi gradnja brzo stala, iz razloga što su smatrali da je ta cesta "nacionalistička"). Očito nikome nije smetalo da turisti dolaze na more poluraspadnutim cestama sa rupama, dok se istodobno izgradila autocesta uzduž Srbije.
NDH je jedna od najvećih povijesnih grešaka hrvatskog naroda, i tu nema spora. Većina hrvatskog stanovništa je naivno vjerovala da će u toj državi ostvariti svoju samostalnost, no ubrzo su skužili da su se prevarili, pa se velika većina pridružila partizanskim jedinicama. Nema dvojbe da su se radili veliki zločini u logorima kao što su Jasenovac, Stara Gradiška i sl., i tu nema spora također, i Hrvati koji su u tome sudjelovali, su morali snositi krivicu. Priznajem da je moj narod u tome sudjelovao, tj. oni pojedinci koji su podržavali taj režim, no zanimljivo je za primijetiti kako Srbi nisu skloni preuzeti krivicu za svoja zlodjela, u svim ratovima do sada, i u ovom zadnjem. Uvijek je netko drugi kriv: masoni, Vatikan, jezuiti, bla bla. No, zar to nije licemjerno? Da, ovi koje sam nabrojao su izrežirali sukob, no narod je taj koji je izvršavao želje ovih iz sjene. Narodu je dano oružje, i na narodu je bilo što će sa njim činiti. I svjedoci smo učinjenog. Do sada nisam čuo iskreno priznanje od nekog pripadnika srpskog naroda kako priznaje da su pripadnici srpskog naroda razorili Vukovar i napravili pokolj nad 200 ranjenika u bolnici. Kako su napravili pokolj u Škabrnji, Dalju, Srebrenici. Jeste li čuli za ta mjesta? Zašto Srbi nisu spremni otvoreno reći pravu istinu o tome?
FerdinandTheBull spominje našu propagandu i medije za vrijeme rata, a pritom ne spominje srpske medije u to vrijeme. Ni jedna ni druga strana u medijskom smislu nije prenosila kompletnu istinu ni kompletnu laž. Tu je bila šarolika situacija. Pratio sam srpske medije za vrijeme rata i dobro sam znao o čemu i kako pričaju, te sam se često dobro zabavljao na te izjave, jer sam znao da je hrpa toga laž, prvenstveno ona nesretna izvješća iz Vukovara, koja su bila tragikomična. Znao sam pouzdano, od ljudi koji su tada bili u Vukovaru, i koji su sve to vidjeli svojim očima. To je vjerodostojnije od svakog medija.
Uostalom, ako je Srbima bilo tako loše u toj SFRJ, nekako mi se čini da su se teško riješili te države, da su nekako bili previše vezani za nju, prvenstveno kad vidimo rezultate referenduma, gdje jedino Srbija i Crna Gora nisu željele odcijepljenje. Ako se ne varam, postojao je Ustav iz 1974, koji je omogućavao opciju referenduma, te izlazak pojedinih republika iz SFRJ, ako to narod većinom glasova odluči, pa mi nije jasna onda agresija JNA na Hrvatsku, Sloveniju i BiH. Pa do nedavno je službena himna bila Hej Slaveni, zastava je bila kao i jugoslavenska, samo bez petokrake. Previše jugonostalgije u narodu koji je toliko patio. Zašto je to tako? Primijetio sam da mnogi Srbi, ne kažem da su takvi većina, no i ta manjima je vrlo glasna, ima potrebu da sebi svojata ono što im u nijednu ruku ne pripada. Ljepše je biti u državi sa izlazom na more, sa tolikim prirodnih resursima, gdje se kontrolira vojska (ako kontroliraš nju, kontroliraš sve), gdje je prisutno još naroda, a pogotovo ako ti narodi govore istim jezikom, onda im lijepo prodaš priču o zajedničkom jeziku, kulturi i lijepo vladaš. Sa druge strane, nezgodno je ako nema izlaza na more, ako je manje resursa, ako si izoliraniji i sl. To možda objašnjava razlog zašto Hrvati u pravilu nemaju potrebu svojatati ništa srpsko, dok je kod Srba obrnuto. Zanimljivo je kako neki srpski povjesničari imaju toliku potrebu proučavati hrvatsku povijest, kao da su opsjednuti njome, a o svojoj povijesti ne pričaju previše.
Također, postoje razlike u jezicima, ma koliko to nekome bilo nejasno. Npr., na hrvatskom bi rekao: "Želim ti reći", dok bi na srpskom bilo: "Želim da ti kažem". Ovdje je riječ o gramatičkim razlikama, koje nemaju veze sa dijalektima. Ovaj "da" je u hrvatskom suvišan. Također, pridjevi se u hrvatskom pišu malim slovom, u srpskom velikim. Razlike u vokabularu: hleb - kruh; bioskop - kino; voz - vlak; nazivi mjeseci u godini (siječanj - januar, veljača - februar, ožujak - mart, itd.).
Svaki rat se vodi na više nivoa. Najniži nivo je kad narod (ovce) uzme oružje i kao, bore se radi teritorija i sl. Viši je nivo ratno profiterstvo, gdje neke glavonje, biznismeni, od tog rata žele lijepo zaraditi. Još viši nivo je od strane vladara iz sjene, kojima je rat bitan radi svojih ciljeva, vladanja sa narodom, kontrolom, manipulacijom, sprječavanjem nekih potencijala koji se nalaze u genetskom kodu određenih naroda (mislim da je na ovim prostorima to glavni cilj ratova, zbog čega ih može biti još), te još viši nivo je od nekih bića iz viših denziteta ili dimenzija, koji kontroliraju sve ove ispod, te se hrane našom energijom, ili nas koriste radi nekih drugih, nama nedokučivih razloga.
Zbog toga je pojam nacije vrlo diskutabilan. Naime, pojam naroda osobno više vežem za pripadnost skupini koja živi na određenom teritoriju, koja se povezala slijedom brojnih povijesnih prilika, a ne toliko genetskom pripadnošću, iako su naravno sa vremenom pripradnici istog naroda i genetski postali srodni, zbog međusobnog križanja. Npr., u svom genetskom kodu imam tko zna kakve gene, iz tko za koji sve područja Zemlje, pa kad bih to detaljnije istražio, ne znam ni kako bih se izjašnjavao.
Na prvi pogled vam se može činiti da je ovaj dio posta kontradiktoran sa prvim dijelom, no zapravo nije, iz razloga što se smatram Hrvatom baš zbog te porodične pripadnosti, jer se moja obitelj smatra hrvatskom obitelji. Znači, plemenska pripadnost. Zbog toga su suluda uvjeravanja od nekih povjesničara, koji me žele uvjeriti da sam Srbin, jer se ne smatram pripadnikom tog naroda, pa makar mi donijeli i konkretan dokaz da sam to i to. Nema smisla, jer kao što rekoh, narodi NASTAJU, nisu postojali oduvijek, i nastaju SLIJEDOM NIZA DOGAĐAJA I ZBIVANJA.
Vatikanu i ostalima koji odašilju ove manipulacije niti jedan narod nije bitniji od drugog, jer smo im svi isti. Samo primjenjuju drugačiji oblik manipulacije za Hrvate, a drugačiji za Srbe. Bitno im je samo da se kotinuirano koljemo. Ratovi kroz 20. st. su dokaz tome - nijedan narod nije pošteđen. Vatikanu je bitnije da drži moć naspram svoje glavne konkurencije - Iluma. Nisu se svi urotili protiv Srba, jer ste posebni, "nebeski" narod, kako mnogi smatraju. Svi smo jedanke žrtve religijske manipulacije: Hrvati od Katoličke crkve, Srbi od Pravoslavne. Samo se prisjetiti huškačkih govora od prije 20 godina, i tko je u njima sudjelovao, pa će vam sve biti jasno.