Radilo se je o sljedećem.Taisha je prodavala koka kole i slične trice i kučine u trafiki u sklopu kina.A naguali su je već jedno vrijeme imali na oku,te je zaustavili u trenutku kad se htjela zdrmati s onim tipom.Jer bi vrlo vjerojatno,završila u braku s njim,što joj je bila i namjera.A naguali su imali planove s njome.I zato su ih prekinuli,i još + toga digli dreku i osramotili je.Tako da joj više nije palo na pamet da se mota oko tog tipa.
Dakle,nitko od njih nije išao u kino!

kuzim, duh mu je objavio tocno vrijeme i mjesto taishinog pokusaja fukice. hvala.

Gle,sprdaš se.Pročitaj knjigu još jemput.Koliko sam ja shvatio,bila je klasično,fizički uhođena.Morem ti još samo nacrtati.Ali knjiga je,po meni,ok.I nisam našel nikakve nelogičnosti dok sam čital.

Sprdaš se, zelenozubi
Ti si grozan, grozan lik kojem ništa nije sveto

Ok.Zaljubil si se v Taishicu.Pa onda utipkaj u tražilicu Taisha Abelar,pa ti se bude pojavila i slika,čisto da vidiš u koga si se zaljubil
Well,machka izgleda dobro,čak odaje dojam osobe koja voli švrljati.Ali je problem,jenostavno u tome kaj je nestala 2000 i neke.Jednostavno je više nema u ovom svijetu!(Mislim da sam to pročital u Wikipediji.)

znaš kaj, ovo ti je potencijalno opasan stav;
odaje dojam osobe koja voli švrljati

ako ga zadržiš, zateći češ se sa mlitavim pimpekom i zapišanim hlačama kako igraš šah sa frendovima u parku i govoriš im pri pogledu na sedamnaestogodišnjakinje; "ovakve mi je deklice doktor prepisal za tlak, hi,hi,kh,kh,prd".

ne zajebavam se!
jesi završio popis za rekapitulaciju?

Tek sam došel na forum,i več bum upotrebljval nečedne riječi.Kaj ti je .Znam ja bolje od toga.Možda me budu iz početka kontrolirali,pa mi je bolje da sam pristojan.
Da li si gledal film "Dobar,loš ,zao ".Vjerojatno i jesi .A ono što slijedi jest sljedće. "You know nothing about Tuco".A to je istina .Stoga se drži teme,i najdi si Taishicu na internetu,pa se javi.
Hoka-hey!

U biti ,još malo pa te budem prijavil administratoru,jer se ne držiš teme ,i navlačiš spiku na nekakav voajerizam po parkovima.Ovdje kod mene nema parkova,ima samo traktora.I drago mi je zbog toga.

traktori su sotonske sprave kojima ljudi stružu kožu majke zemlje ne pokazujući pri tome nikakvo poštovanje. osim toga, pokvareni su i često navlače dječicu da ih voze, a onda naprave nesreću.
ti osim što si ljubitelj takvih đavolskih strojeva, dovodiš sam sebe u opasnost da postaneš i tužibaba!
a mislio sam da bismo mogli postati prijatelji, kao zagor i čiko!
pa onda, hoka-hej TUKO!

hehe, citam i smijem se

da bi mogli objasniti kako je bilo moguce da netko sprijeci tashinu fukicu, trebalo bi prije toga poznavati one koji su to sve izveli.

cijelu operaciju pridobivanja taishe, vracevi su izveli na sigurno najpromisljeniji nacin koji su mogli smisliti sa takvim pristupom da budu potpuno besprijekorni u tome sto rade. stvar je u tome da ratnik, vrac, nema bas nista drugo na svijetu da radi osim onog sto radi. tako moze raditi bilo sto i posvetiti se tome maksimalno - besprijekorno, sto je osnova vracanja. kada se napravi jedna opsezna priprema, analize mnogih strana, onda vrac dalje jednostavno samo odlucuje, djeluje putem kojim ga vodi njegova moc. u nasem slucaju, moc je dovela vraca upravo na ono mjesto u pravo vrijeme iz razumski neobjasnjivog razloga - no shvatljivog, i predvidljivog sa strane namjeravanja. s druge strane, da vrac i nije postupio u tom trenutku kako je, taisha bi krenula drugim putem, a drugim putem bi mozda nakon toga krenuli i vracevi, a mi za pricu ne bi ni culi.

vracevi se vode kroz vlastita djelovanja citanjem znakova. oni samo djeluju u skladu sa time sto im moc, ili znak pokaze, usmjeravaju svoju besprijekornost u tom smjeru. da im je moc dala znak da oni odu dalje, oni bi upravo to ucinili. tako je nemoguce razgovarati o tom sto bi bilo da se dogadaj nije sprijecio, jer nismo mi ti koji trebaju djelovati u ovom slucaju donosenjem odluka. mi smo samo svjedoci price iz koje mozemo izvuci korisno, no i nemoramo, mozemo je potpuno krivo shvatit.

upravo iz razloga vlastitog djelovanja sam postavio pitanje. imam pozitivan stav prema čitavoj priči, ali ja ne poznajem aktere, niti poznajem barem jednog živog čovjeka koji je potpuno besprijekoran i slijedi znakove u svome djelovanju, te ima tako spektakularne rezultate kao likovi iz knjige. imam vlastitih iskustava u nekim momentima života, ali nemaju niti izbliza takvu dramaturgiju kao taishina priča.
dok ne upoznam nekoga iz dvije gore navedene grupe, znam 2 stvari;

1. papir trpi sve
2.fanovi su skloni pozitivnom mistificiranju omiljenih nogometaša

je sve je to tocno, vidio sam mnogo ljudi no za nikog ne bi mogao tvrditi da zivi besprijekorno, pa cak niti osobe koje dobro poznaju znanje cca. problem je sto u besprijekornosti mi pokusavamo vidjeti savrsenost pa tako mozda gledamo na junake price kao neponovljive heroje. prica bi mogla biti mnogo drugacija od takvog pretpostavljanja.

moguce je da na putu ratnistva postoje razne oscilacije u uspjesnosti koliko je netko besprijekoran a koliko popusta vlastitim zeljama. takve male bitke vodi svatko od nas u sebi. zaista zvuci nevjerovatno sve te male bitke dobivati, osobno vjerujem kako je to moguce iako nisam upoznao nikog tko odgovara tom opisu. ljudi pokusavaju i od tisuce njih mozda ce netko uspjeti, tesko je reci. svakako vrijedi probati jer uz malo spoznaje prave slike svijeta mozemo se lako zakaciti na znanje koje ce nas natjerati na drugaciji pogled na svijet. s dovoljno vremena i upornosti sve je moguce.

pogledaj npr koliko snage i volje ulazu vrhunski svjetski atlete ili sportasi. zamisli taj sav napor ulozen u savladavanje samog sebe i mozda zaista dobijemo besprijekornog ratnika poput don juana. opet ostaje cinjenica da mi takvu, izmijenjenu covjekovu svijest, ako je osoba pravi ratnik - ne mozemo prepoznati, jer ona se nama prikazuje kako zeli.

Pišem ovdje jer mislim da spada pod generalnu diskusiju a ne Tenzegritet.
Pa da ne sudjelujem u oftopičarenju.

Znam kako ti je, znam
Sad ti ja po nekima živim u oblacima i čitam bajke za odrasle (ima čak i usporedba sa Hare Krišnom, iako estetski nema ama nikakve veze s mojom imiđom) jer odabirem živjeti linijom manjeg otpora, kako su to neki znali reći.
Svašta će ljudi reći/misliti/govoriti i-ovako-i-onako.
Ali kao da je bitno, nije li to ono bitno da ništa nije bitno?

Pred nekoliko godina nazočim ja na jednoj konultaciji jedne osobe sa astrologom (jer je tako ta osoba izrazila želju).
Šutih sastrane bez da učestvujem, ali vrag mi nije dao mira i spomenem ja CC.
Odgovor je bio:

"Ma mani se toga, to ti nije za ovu okolinu".

Na spomen bezuvjetne ljubavi, dobijem mišljenje:

"Bezuvjetna ljubav ne postoji, ona je sama uvjetovana osječajem koji ti pruža upravo ta "bezuvjetna" ljubav."

Što se tiće pričanja okolo o dojmovima (jer barem kod mene, dojam iliti očaranost prilikom susreta sa literaturom), moje je iskustvo da mi je isto zagorčalo taj životni period.

Iz više razloga:

- nepotrebno trošenje energije raspravljajući sa ljudima koji konstantno žele potkopati "teoriju" i općenito nepotrebno trošenje energije
- podizanje ega da je moja svijest veća i laganje sebe kako se lišim samovažnosti a radim upravo suprotno, treba to znati prepoznati. Crvić u glavi je govorio "joj vi ljudi nemate pojma, JA (ja, ja, ja) IMAM, strašno nešto.
- kako koristiti opciju "kontrolirane ludosti" ako svima okolo pričaš o tome čime se baviš
- Sve više i više nepotrebnog materijala za rekapitulaciju

Onaj tko nanjuši tvoj put a da i sam želi malo u te vode, taj će prepoznati, pitati, interesirati će se, i tu mogu djelovati tj podjeliti iskustvo.
A okolo raspati "briju" bez da me netko pita i da pritom mislim da ga stvarno interesira (a ne zato što želi složiti puzlu o meni) ne pada mi više na pamet.

Riješavanje osobne povjesti je sada u fazi da živim poprilično asocijalno i to mi odgovara.
Ono, kuća poso - poso kuća.
Živim svoj film i nitko me ne ometa. U kontaktu sam sa par ljudi ali lišenje kontakata sa istim je malo veći podvig za mene i nisam u fazi da namjeravam iste prekinuti.
To je onaj teži dio (jedan od) za ovakav put. Pa sam jednom nogom unutra drugom van, kako bi se reklo.


Odlazak u prirodu mislim da nikako ne može škoditi nikako (osim kroničnim egotripovcima).
Možda čak ni njima, jer tu je ipak fejs, ne.
Dapače, na putu sam da to izrealiziram. Ali razlog tomu nije bijeg od ljudi (već su se kontakti itekako isfiltrirali) nego potreba da živim u prirodi pošto me grad guši i odbija a priroda zove i zove i privlači.
Ljudi će biti i "na selu".
Ljudima općenito teško je pobjeći, ali zašto uopće bježati od njih? Kao što kaže gocat, postaneš ukinut i za tu vrstu izazova, nemaš taj trening kako bi se reklo.

A to što ljudi svašta pričaju, pa taman lekcije za lišenje samovažnosti, zar ne?

I samo da napomenem, daleko sam ja od pravog ratnika. Tek taman da znam kako ratnik mora djelovati (onako iskreno, pokušavajući ne lagati sebe). Još sam wanabe.
Samo pričam o osobnom iskustvu vezano za moj odnos sa ljudima pri ulaženju u ove sfere.

Knjige pročitah u dahu od reda, na prvom kontaktu sa istima bilo je "e pa disi do sada, to te ja pitam".
Nakon pročitanih knjiga, duže vrijeme pored mene se prikazivao Don Juan koji bi mi onako lijepo u njegovom stilu odbrusio i poklopio me prostim komentarom na moju akciju samovažnosti. Spontano bi mi došla misao kako mi on to govori, tj moja podsvijest se manifestirala kroz njegov lik kao alarm "ne to raditi".
Nakon par godina imaginarni učitelj/prijatelj je nestao, ali podsvijest itekako opali žibom po prstima.


Ok, daj mi pojasni malo (da se ponovim, daleko sam od ratništva), iako si karikirao tj primjer ti je onostrana krajnost, što bi ratnik radio na burzi kao broker, ako krenemo od toga da nam žudnja za materijalnim škodi tj nismo karijeristi? Ili i to možemo biti?
To se nekako kosi sa mojom idejom ratništva.
U smislu, privređuj dovoljno za preživjeti jer ostalo ti ne treba.


Pobuđuješ mi niske strasti: zavist i čežnju

I još nešto, crtam (iako ne više), ono, imam talent, ful super crtam i volim kad se hvale moja djela i gledam u svoje slike "čovjeće kako je ovo dobro nacrtano, šta nije??".
Ali onako sramežljivo, potiho u glavi.

ALI nakon CC i naročito ovog:

...prođe volja, kreativnost se ubije.

Sve u svemu, mislim (JA mislim ) da sam onako kao neki kršćani koji iz biblije tj učenja uzimaju samo ono što im paše. C-c-c...

Hebote koja skibomanija (kolki post), sorry ljudi ali samovažnost na djelu.

dao sam primjer dviju krajnosti koje bi ratnik mogao obavljati. pitanje koje postavljas je sto bi ratnik radio na burzi kao broker? pa jednostavno.. prodavao bi i kupovao dionice mozemo krenuti od toga da brokera vodi zudnja za materijalnom koristi i karijeri, no ratnik nema takvih zudnja. svejedno da li je ratnik broker ili prosjak, njegov put je njemu razumljiv, namjeravan. to sto brokeri teze za karijerom, ne znaci da ratnik broker tezi za karijerom. on je tamo iz njemu poznatih razloga.

ps. dao sam upravo ovakav primjer i zbog toga sto je u jednoj knjizi don juan objasnio castanedi kako je on u jednom dijelu zivota bio broker, ili jos uvijek je kakav obrat price za jednog starca vraca, zar ne?

Sudeći po tvojoj konstataciji, padam na prvom ispitu, s obzirom na rečeno

Jer očito još ni ne znam najosnovnije stvari tj samo djelovanje ratnika.
Ok mogu to zamisliti kao da sam ratnik koji je u fazi ratovanja,
sa takvim svojim žudnjama za parama/adrenalinom/nešto-drugo-slično, ali ovo ovako kako ti to kažeš još mi nije jasno.

Malo ću se baciti na proučavanje tvojeg objašnjenja da ga shvatim, jer očito nisam.
A i tek sam na 1/3 vaše generalne diskusije, možda ste i to već elaborirali.

mozda ovo pomogne u razumijevanju onog sto zelim reci.

posto nista nije vaznije od bilo cega drugog, ratnik bira bilo koje djelo i ponasa se kao da mu je vazno. zbog toga govori da je vazno to sto cini, iako zna da nije. kada zavrsi svoja djela, povlaci se mirno, a da li su njegova djela dobra ili losa, da li su uspjela ili nisu, njega se uopce ne tice.

kada bi ratnik razmisljao da li su njegova djela dobra ili losa, on bi tako davao preveliku vaznost svojim djelima. djela su samo djela.

ratnik neopterecen uspjehom ili neuspjehom samo djeluje. on ne ocekuje uspjeh, niti neuspjeh, djeluje radi djelovanja samog. djeluje tako da usmjerava energiju i svoje umijece ratnistva prema putu kako mu to nalazu znakovi koje osobno spoznaje ako ima dovoljno moci, a moze krenuti za njima ako nema osobne povijesti ili osjecaja da ce za to dobit nagradu.

ako ima osobnu povijest, ona ce ga sprijecavati u tome da je napusti. ako ima zelja za nagradom, moze ze razocarati prerano i odustati ili jednostavno ne primjecivati ono bitno posto ce paznju usmjeravati na nagradu.

Jedna mala priča: priča o brodu u magli.

Dakle ja sam vam s mora i u slučaju iznenadne magle na moru za mali brodić koji obično nije opremljen kompasom nastupaju poprilične muke i problemi. Nije važno koliko je blizu porat ni koliko dobro poznaješ teren, teško je doć negdje ako neznaš gdje ideš. Čini se logično no kako to već obično biva dok ne probaš teško možeš shvatit obim i magnitudu situacije. U tom slučaju postoji jedan s naše točke gledišta vrlo zanimljiv postupak. U more se baci konop, dok se vozi naravno. Stvar je u tome da iako ne vidiš ništa oko sebe po konopcu i njegovom obliku jednostavno možeš utvrdit dal ideš ravno ili ne. Problem je i s brodovima i s ljudima da imaju tendenciju skretanja odn. kruženja ako je daljina dovoljno daleka. Postupak je naravno ograničene efikasnosti no magla se obično spušta polako tako da imaš vremena žurno krenut doma i "nanišanit" luku. Dakle pratite malo: nije bitno što oko sebe ništa ne vidiš, nije bitno ako si izgubljen u magli, tvoj konop s tvog broda, naoko nevezan uz pravu situaciju na moru može ti pokazat dal si na pravom putu. Izvrsno.

Postoje istine koje se iz sveukupnosti naguala doslovce prenašaju u pravi život. Nisu česte no postoje, a ova je jedna od vrijednijih. Postoji jedan oblik razmišljanja odn. propitivanja sebe u jednostavnom obliku da se pitate "jesam li ja na pravom putu" ili možda "dali je ovo ono što ja želim"ili možda "dali je to TO?"

Ja takvu vrstu pitanja zovem kompas i važan je alat duhovnog napretka. Funkcionira na isti način kao u gornjem primjeru broda izgubljenog u magli (možda jednom shvatite kako je ovo sjajan primjer za našu prvu pozornost) a kompas se ne zadaje kako bi možda pomislili vezano uz vaš život i životni put (jer to onda postaje samo suđenje samom sebi iz blata prve pozornosti što je i netočan i općenito glup postupak; ratnik ne sudi ni sebe ni druge) nego uz konkretnu namjeru postizanje konkretnog, više kratkoročnog cilja - recimo duhovnog napretka u obliku direktnog širenja svijesti i pozornosti. Precrtavanje tonala sa tonal+nagual sviješću. Često citiram poslovicu “If a man does not know what port he is steering for, no wind is favorable to him”. Seneca, nije to bezveze. Ukoliko ne znate svoj cilj, luku u koju plovite uvijek ćete ostat na milost i nemilost vjetrovima i nikad nećete bit kapetan svog malog broda. Sad se možda pitate "kako ću usmjerit brod u tamo gdje neznam" no i za to postoji jednostavan trik: usmjerite ga "tamo gdje nije ovdje". Kad jednom dođete, znat ćete. Naravno svi ovi savjeti su bez viška energije apsolutno beskorisni. Energiju možete dobivat postepeno, kroz jak ratnički život, preustrojem energije tonala, odn. "čarobnjaštvom" kako bi rekao DH, ili je možete kratkoročno dobit umjetnim sredstvima, ako vam takav put leži. Efekt je samo privremen no dizanje magle i pogled na luku može na čovjeka utjecat poprilično, čak i ako je samo privremeno.

Dobro je ovo što si napisao Loni, ima to opisano i u knjigama CC.

Eto citat iz Priča o Moći:

Nakon punog sata vožnje, parkirasmo kola pored
puta i počesmo da se penjemo uz obronak neke strme
planine. Išli smo ćutke otprilike 1 sat, s Nesto­
rom na čelu, dok se ne zaustavismo u podnožju jednog
ogromnog grebena koji je bio skoro vertikalan i visok
preko 60 metara. Polusklopljenih očiju Nestor
brzo proceni tlo, tražeći odgovarajuće mesto da sedne.
Bio sam mučno svestan da to nespretno čini. Pablito,
koji je bio do mene, kao da se više puta jedva uzdržao
da se ne umeša i ispravi ga, ali se, ipak, obuzdao i
opustio. Onda je Nestor izabrao mesto, pošto je tre-
nutak-dva oklevao. Pablito odahnu sa olakšanjem.
Znao sam da je to mesto koje je Nestor izabrao pravo,
ali nisam mogao saznati kako sam to zaključio. Tako
se zapletoh u lažni problem, u zamišljanje koje bih
mesto ja izabrao da sam bio vođa. Nisam mogao, me­
đutim, čak ni da počnem da mislim o tom postupku
koji bih sledio. Pablito je, očigledno, bio svestan toga
što činim.
»To ne možeš da radiš«, reče od šapatom.
Nasmijah se u neprilici kao da me zatekao da
činim nešto zabranjeno. Pablito se nasmije i reče da
je Henaro običavao šetati sa njima dvojicom po
planinama i da im obojici s vremena na vreme pre­
pušta vodstvo, pa otud zna da nema načina da se
zamisli šta bi bio nečiji izbor.
»Henaro kaže da je razlog što nema načina da se
to učini taj što jedino ima tačnih i pogrešnih izbora«,
reče on. »Ako učiniš pogrešan izbor, to zna tvoje telo,
kao i telo svakog drugog; ali, ako učiniš tačan izbor,
tvoje telo i to zna, pa se opušta i istog trena zabo­-
ravlja da je bilo izbora. Ponovo nabijaš svoje telo,
shvataš, kao pušku, za sledeći izbor. Ako hoćeš ponovo
da upotrebiš svoje telo za isto biranje, tad ne ide.«