Nemojte se ljutit na mene previše večeras ekipa, budite blagi, jer ja neću

Baš vas malo ovako površno čitam po zahvaljujući svom lagano blagoslovljenom stanju ne mogu da na to ne gledam barem malo s visoka, barem večeras. Kakva hrpa budalaština da ne povjeruješ. Paralelna bića, suprotni svemiri, islamski vodići, vanzemaljci, NLOi, kastaneda. Sve zmješano u jedan veliki kup govana. Ništa što vi mislite o tim stvarima nije točno. Vi o tome ništa ne znate. Ne samo o tome nego o ničemu. Točka. Ne, ne zanima me što hoćete sad reć/odgovorit na ovo: Bezvrijedno je. Nema nikakvu težinu. Unaprijed odbacujem svaku vašu reakciju: Nemojte se truditi. Još jedno govno na naš kup govana.
Osjećate se neopravdano prozvani i bezrazložno napadnuti? Jebe mi se za to. Get over it!
Lav je hrđav, nema pravo da vas slijedi. (kako volim ovu rečenicu

) Dakle sve ono što vi radite od prvog momenta kad se probudite do zadnje sekunde kad zaspite je nebitno. Sve štogod mislili o životu, sebi, kastanedi, moći, namjeri, meni i mom tekstu je netočno. Odraz, reflaksija, opsjena. Park ogledala u lunaparku. Jedno povećava drugo smanjuje treće vas čini debelim al u biti sva rade isto. Koprena, veo, granica. Gradimo je cijeli život i ona nam je sve. A s druge strane nas čeka beskraj. Nije ovo samo fraza, vama je al vaše mišljenje se ne broji, sjećate se? Prva pozornost, sve ono što jesmo i ujedno i naš zatvor. Svijest je jedina stvar koja nas može osloboditi ali i jedina koja nas može zarobiti a svi mi smo to, zarobljni. I ja skupa s vama. No za razliku od drugih, ja sam bio tamo preko. Vidio sam SVE. Znam koji je naš cilj. Znam kamo idemo. Vidio sam. Ja se ne moram trudit više. Ja više ne moram tražiti. Već znam naš cilj. Tamo su stvari koje su zbilja bitne. Nagual, apsolutna moć i evolucija svijesti. Nešto nezamislivo, nepojmljivo. Nešto što ni u najluđim snovima ne možete zamislit. Zamislite najbolje iskustvo koje možete i ono nije ni 1%. Ništa, nula.
Vani je područje, mjesto gdje sumnja i strah ne postoje. Sve ono čeg se stalno bojite - shvatit ćete da nikad nista imali razloga! Kakvo olakšanje! Sva sumnja i strah u vašem životu nestaju kao da nikad nisu ni postojali. Jer SU I TO SAMO OSOBNA MIŠLJENJA! Pogrešna i blesava. Možete li to uopće zamislit? Naravno da ne možete. Dakle sve ono što mislite da je bitno - nije. Sve ono što mislite da je tako - nije. Nemate pojma jer prva pozornost je samo skup osobnih mišljenja i vjerovanja proizašlih iz njih (o tome sam pisao ovdje
http://tinyurl.com/mqcztr)
Svako osobno mišljenje je tvrdnja da je slon deblo (noge) ili zmija (surla) ili konop (rep). A Slon je sve to i opet je nešto drugo. Ista stvar je i ovdje. Što je cilj ovog svega večeras? Možda da se opustite malo. Počnete stvari ne shvaćat tako jebeno ozbiljno. Sve što mislite je samo projekcija. Opsjena. Laž. Ne istina. Tonal - NE Nagual.
Tko misli taj ne zna. Jednostavno je u biti, mi smo ti koji kompliciramo. Prihvatite da ne znate. Prihvatite mogućnost da postoji nešto drugo. Jer postoji. Nebitno je što vi o tome mislili. Pitanje koje ima smisla postaviti je:
Dal ja mogu priuštit sebi da budem u krivu? Dal možete? Naravno da ne možete. Dakle otvorite mogućnost da postoji mogućnost. Makar šansa bila jedan u millijun, ne možete je odbaciti. Ne možete si priuštit osobno mišljenje i ovaj put, mada to stalno radite. Cijeli život.
Kakav jebeni promašaj, kad malo bolje razmisliš o tome. Svjesno odabereš što ćeš vjerovat (ono što ti se sviđa, ne mora imat logike) i onda u to povjeruješ
(Men willingly believe what they wish. Julius Caesar) bez obzira što u biti o tome ne znaš ništa. Recimo neki od vas će svjesno odlučit povjerovat da je ovo što pišem sranje i da sam ja bahati majmun. Iako možda nije. Možda ne mogu razumijet. Možda se ne trude. Možda nemaju energije. Možda je nešto drugo po srijedi. Ima milijun mogućnosti ovdje no mi odabiremo i vjerujemo u jednu. Pa bila pogrešna ili točna. To je prva pozornost. To je neprijatelj no istovremeno i jedino što imamo. Bez nje smo goli i mrtvi. Poruka? Radite ne mislite.
Rekapitulacija funkcionira. Put ratništva funkcionira. Unutarnja tišina funkcionira. Sanjanje isto funkcionira. Sve ono što je castaneda donio vrijedi. Ne treba mislit i donosit mišljenje o tome. Ne treba čitati, razmišljati. Ionako je uzalud. Treba radit, besprijekorno, bez rezerve i ako ne vidimo razlog, radit ko majmuni. baš ko jebeni Don Huan i Don Henaro. Sve ono što su rekli stoji. Kakvi face i kakva inspiracija za svakog ratnika. No to je nemoguće. Čak ni ja koji znam što me čeka ne mogu se natjerat da radim. Kako onda to od vas mogu očekivat? Nikako.
No ako ne možeš nešto, radi ono što možeš.
Ako te odgovor ne zadovoljava onda ne postavljaš prava pitanja. Ovu rečenicu vrijedi dvaput pročitat. Put nagualizma gdje šamani uvode u taj svijet obične ljude mi se čini kao jedini moguć. Čovjek baz prevare, straha i poticaja ne želi ništa, to je prirodno. Gdje to onda nas svih stavlja. Nas drukčijih. Nas koji smo pozvani za svjedoke. Zbilja ne znam. Pravila se možda mijenjaju. Svijet se mijenja. Ne čini mi se ponekad da imamo neke velike šanse no opet, to je samo moje glupo osobno mišljenje. Ne znam, pa neću donosit mišljenje. Radit ću jedino ono što mogu. Što bolje zavezivat tu vezicu. Imajte povjerenja u Duha. Mislite na njega, on to osjeća. Uvijek je s vama. Nebitno je vaše osobno mišljenje o tome što ja upravo sad govorim. Ovo vas je ili dotaklo ili nije. Ostalo je nebitno. A i ne govorim to samo zbog vas naravno. Meni to treba isto kao i vama.
Kao što rekoh, budite blagi
