zelenozubi je napisao/la:
možda vama ovo zvuči smiješno, ali nije mi uopće do zajebancije, jer već je prošlo dosta vremena, a ja nikako da se maknem s te točke. ostale gospođe sam uspješno odrekapitulirao, ali ove 2 su uistinu žilave. razmišljao sam već 100x da bi možda bilo dobro da malo obnovim prijateljstvo i ispucam se, pa možda onda to "nešto" nestane, ali navodno to nije dobra ideja.
Možeš uvijek probati ali tvoje povezanosti s njima bojim se da su "nezdrave" i svako daljnje kontaktiranje samo će produbljivati stanje koje je daleko od normale.
zelenozubi je napisao/la:
molim vas ako netko zna neki trik, savjeti tipa "moraš biti jak" mi ne pomažu.
Nema trikova i brzih rješenja. Za početak bi trebao shvatiti/priznati da si ti OVISNIK, ovisnik o situaciji nabijenom nastranim seksom, nosiš nešto sa sobom, ne zato što si to htio nego zato što ti se to nakačilo u trenutku kada si ostao bez nekog vrlo vrijednog dijela sebe. Ti djelovi ne otpadaju sami od sebe, nestaju u traumama kako bi uspio iste prebroditi. Trauma često ne mora biti jedna i velika, može ih biti više na sličnu temu i svjesnim vraćanjem u prošlost (kopanje po djetinjstvu i slične djetinjarije) nisu dovoljne. Događaji su negdje u podsvjesti i da bi do istih došao trebati ćeš doći do njih u nekom procesu kada ćeš biti u promjenjenom stanju svijesti ili procesom koji radi na način da počistiš trenutne sadržaje svijesti nakon čega se otvara prostor da sadržaji iz podsvjesti počnu dolaziti u svijest kako bi s istima mogao dalje raditi.
zelenozubi je napisao/la:
moram napomenuti da su njih 2 stvarno najluđe ženske sa kojima sam imao "posla", jedna je potpuno pomaknuta spisateljica koja je napisala roman o tipu koji klonira merlin monro i siluje je svakodnevno dok je ova u dobi od 6 god, a druga je histerična poluanoreksičarka koja obožava da se u nju gura bilo šta, ako nije oštrih bridova.
Moraš razumjeti da su one najbliže ludosti koju ti sam nosiš, tu si gdje si, trebaš razumjeti da je ista posljedica obrambenog mehanizma koji ti je omogućio daljnje "funkcioniranje" ali to je prodaja duše vragu svome (ne čitave duše ali sigurno jednog bitnog dijela) i kako vrijeme bude išlo dalje pritisak naplate će biti sve veći. Sumljam da će takva ovisnost sama od sebe otpasti bez aktivnog rada na istoj, gdje aktivni rad ne uključuje metode tipa "moraš biti jak" jer je to borba s "demonom" koji ti najbolje znaš koliko je jači u tebi, koji te u sekundi može skršiti. Pokušaj biti blag prema sebi u smislu da se ne počinješ optuživati zbog sranja u kojem jesi, ali isto tako pokušaj ne ući u stanje samosažaljevanja, jer to bi značilo da si se identificirao s ulogom žrtve, a tada će sve skupa trajati duže/ići teže.
Trebaš ući u proces koji ćeš osvjestiti uzrok koji ima za posljedicu seksualnu devijantnost (možeš pokušati racionalizirati da nisi devijantan, zaludu "denial" će te samo držati još dugo na mjestu, pretpostavljam da shvaćaš u kojoj si situaciji i da ona NIJE normalna). Proces bi trebao uključivati i vraćanje izgubljenog dijela sebe (neka vrsta
soul retrievala), to često može biti katarzično (ako je značajan dio otišao) i integracija tog izgubljenog dijela trebala bi rezultirati novim aktivnostima koje bi trebale proizaći iz novog tebe, koji ima novu snagu. Tek nakon takvih integracija možeš očekivati promjene, koje uz novu disciplinu novog tebe, može imati dugotrajan učinak. Ta promjena NEMA CIJENE, što bi rekla propagandna mašinerija Mastercarda: Neprocjenjivo! Tada će potreba za "ludovanjem" jednostavno izgubiti na snazi, jednostavno biti će neatraktivna, tvoja pažnja i interesi će biti na nečemu drugom (možda se ponovno vratiš familiji, mada ne bi želio taj dio sada elaborirati).
Još jedna stvar mi pada napamet a koja bi mogla biti otežavajuća u rasčišćavanju situacije. Imam dojam da si u poprilično konformoj/povoljnoj situaciji, naime OBJEKTI (jer kako si opisao, žene za tebe nisu bića nego objekti potrebni za hranjenje seksualne devijacije koju nosiš) su ti pri ruci, prelako možeš hraniti "demona" i sve izgleda poprilično SIGURNO, u smislu da ne budeš otkriven i da nemaš ništa važno za IZGUBITI.
Moguće da ćeš se još dugo "mučiti" živeći u iluziji da će pokoji savjet, knjiga, kristal nešto napraviti, ali svaki puta kad ti se digne otići ćeš i odraditi svoj dug (demonu), i kao što sam najbolje znaš, to ne moraju biti 2 omiljene "ludare", ima dovoljno "mesa" na dežurstvima.
Isto tako moguće je da još nisi zaista udrio glavom u zid, i to je ok, sve u svoje vrijeme, i nekada ne da je potrebno da udariš glavom u zid, nego da se to dogodi nekoliko puta, da ti bude dobrano krvava, da se doslovno raspadneš, i ako uspiješ sakupiti to što je od tebe ostalo, kreneš stvari ozbiljno mijenjati.
Zar ne može drugačije? To sam se i ja pitao, moglo bi kada bi mogli/znali promjeniti svjest i to odraditi sami ali to je kroz proces odrastanja/dresure kojoj smo bili podrvrgnuti gotovo nemoguć događaj, pa onda se dovedemo do situacije potpunog raspada. Isto tako držim da to što nosiš neće nestati godinama, imao 20, 40 ili 80 to će se vrtiti kao pokvarena ploča, biti će samo sve apsurdnije i "bolesnije", jer ne pričamo o seksualnosti koja je "fiziološka" nego koja je implant u tvom umu i koji će tvoje tijelo zloupotrebljavati za svoje ciljeve dok god bude mogao.
Želim ti puno sreće da se uspiješ ponovno sakupiti, pronaći i to napraviti zbog sebe samoga, to je tvoja lekcija, zaboravi priče svih oko sebe, nitko tu trenutno nije važan, pomogni sebi, jer dok ne uspiješ pomoći sebi nećeš moći zaista pomoći nitkome oko sebe, onima koje voliš, držiš da voliš, itd.
Drž'se!
