Baš šteta.

Posto ih ja nemam zasto nebi onda ti sa nama podjelio svoja iskustva.
Cini mi se da ti imas hrpu iskustava za ispricati i da znas dosta o tome pa eto
toplo bi te zamolio ako bi to htio podjeliti sa nama.

Sumnjam, ne bi odao identitet.

Ma ja sam to samo tako rekao onako nepromisljeno prvo sto mi je proslo kroz glavu.

Al ne razumijem zasto si ga to pitao pa sta mislis il ocekujes tko sam?
Tako i tako me ne poznas da ti i kaze tko sam pa mi se nepoznamo nebi ti nista znacilo.

Ma kad nemam pametnija posla. Izvini.

A nece oni bas da stite ljude. Prva stvar koju od njih naucis je da se ophode, a i pojavljuju onako kako se ti ophodis sa njima.

Za pojavljivanje mislim na to da strah privlaci jos vise straha, bes jos vise besa...Ljubaf? Odnos sa njima ne bi mogao da bude ljubaf, ali neka vrsta uvrnutog prijateljstva, da.

Ma nema problema i mene bi zanimao odgovor.

Meni se u zadnje vrijeme pojavljuju u demonskim oblicima ko neke utvare.
Vidim ih do savrsenog detalja fakat fantasticno izgledaju.
To su takve kreature koje je tesko mastom zamislit ili opisati savrseno izgledaju i trude se biti strasni da me zastrase. Na njihovu zalost nemam straha od njih jer znam da nisu nista drugo nego csista energija svjestan sam ih u tom trenu. Ti demonski oblici nisu skauti ne zele razgovarati niti druziti se samnom vec im je jedin cilj zastrasivanje da bi se tim strahom gostili, medjutim na mrsavu koku su naisli.

Hahaha smipatično, no dobro, reci što te zanima pa ću dati sve od sebe da ti odgovorim.

Recimo za početak opiši kako osjećaš anorgansku energiju, kako ti je vizualno u sanjanju izgledao njihov svijet, koju vrstu anorganskih bića si susreo, koje su im energetske boje, jesu vatreni ili vodeni, jeste li vodili dijaloge i ako jeste o čemu ste pričali, jesi susreo sanjačka tijela anorganskih bića tj. skautove ili primarna tijela anorganskih bića, da li si možda vidio ljude koje su sklopili dogovore sa anorganskim bićima, jesu li tebi možda ponudili neki dogovor?

Eto tolko za pocetak, nadam se da nije previse.

Hahahahahaha sad si me baš nasmijao Bilo bi zbilja dovitljivo od tebe da postaviš orginalna pitanja umjesto da kopiraš moja. Osim ako me ne pokušavaš porazit mojim oružjem i tako pokazuješ svoje iznimno umjeće prikradanja.

Pa mogu ti reći ono što sam vidio, nije puno ali valjda nešto je.

Teško je opisati osjećaj anorganske energije, to i sam znaš ako si ju susreo. Meni se na prvi pogled činila kao morbidna i strana, ali ima nešto poznato u njoj, nešto srodno. Juan je dobro rekao kad je rekao da su nam oni kao prvi rođaci. Obitavamo u istim sferama samo što drugačije ispoljavamo svoja postojanja. Oni anorganci koje sam sretao su mahom bili vatreni i kod njih je prevadavala crvena boja, njihova vibracija podsjeća na zmajeve. Vidio sam i skautove i primarna tijela, ali sa skautovima sam imao najviše doticaja, jer oni dolaze meni više nego što ja idem kod njih. Nisam vidio ljude koji rade za njih ali sam intuitivno znao da su tu negdje. Takošer nisam sklapao nikakve dogovore s njima, niti su mi ponuđeni, za sad. Njihov mi je svijet u sanjanju izgledao kao labirint plamenih pećina, no vidio sam malo i to što sam vidio bilo je prevedeno tako da moj um to može shvatiti.

Da li su to ista anorganska bića koja Carlos opisuje u svojim knjigama iskreno ne znam.

Eto, nadam se da si zadovoljan

Bas mi je drago da si boljeg rapolozenja volim kad razveselim ljude.
Ciljo na to da ti dam ta tvoja pitanja jer su ona isto prepisana iz knjige.
Svakako te ne zelim porazavati nicime pa nismo neprijatelji cak i ratujemo u istome stroju.

Nisam na taj nacin osjeceo tu energiju meni je odmah bila nekako prijateljska.
Ali i osjetio sam losa bica i od njih sam pobjegao glavom bez obzira jer mi je en. tijelo dalo znak da nesto ne valja. Oni dobri su bili crvene boje i ko crveni oblak i vodio me tamo gdje zive i tamo ih je bilo na hiljade i isto kroz tinele al nekakve onako smedje crne sjajne ciste koda ih je bas neko polio vodom.
Vidjam cesto stare indijance vraceve poglavice ili sta vec.
Imo sam kontakta sa njima pricali smo ali kad sam se probudio vise se nisam sjeco sta smo pricali. Jedan od njh mi je dao i opisao vizualno, vidjenje i polozaj sanjanja i toga se sjecam i to sam naucio od njega to mi je ostalo. Drugi mi je opisao kako u biti skupna tocka seta.
Meni je taj svijet tamo ko energija koda ga mogu nozem rezati nekako gust a tako ga i shvacam sve sto je i materijalizirano znam da je energija i mjenjam kako zelim a sta sam u sta mjenjao ne sjecam se.
Dogovore nisam sklapao jer me nisu nista trazili sve je bilo nekako prijateljski onako koda mi zele pomoci i ako cu ih trebati bit ce tu.

Eto nadam se da cu te jos koji put nasmijat jer bas di mi dobar takav, nasmijan.

Vidiš i ja sam pričao sa starcima u sanjanju. Doduše samo je jedan bio indijanac dok se drugi samo bili starci. Taj indijanac me je i naučio vidjeti energiju u sanjanju, dok su me ostali poučili različitim drugim stvarima. Dok sam budan se ne sjećam šta su mi govorili, ali dok sanjam znam sve i još puno više toga. Vidim energiju na isti način na koji pomičem ruku, nogu, prste ili bilo šta drugo, odlučim to, namjerom.. Kad si u lucidnom probaj tako gledati u te sjene, u starce, u sve što te okružuje pa ćeš vidjeti što elementi u tvom sanjanju u stvari jesu. To je dobar način da razlikuješ da li je san tvoja podsvjesna projekcija ili stvarno nešto izvan tvoje glave.

Dok god ih vidiš tako, još nisi raščistio sa nečim u sebi, a to bi mogao da bude strah, ukoliko te takav njihov izgled bar malčice plaši. Kao i ovde, i tamo sami gradimo sebi svet. Budući da je takva energija relativno strana, naša je svest interpretira na zaista neverovatne načine. Način na koji ih ti vidiš, tvoja je poruka samom sebi.
Mislim da u suštini, ne postoje „dobri“ i „loši“ anorganci. Kao što kažeš, oni su samo energija, a kao takva, ni dobra ni zla.

Slažem se, cilj je da ih se vidi bez interpretacije. Da nemaju nikakvo obličje, pa čak da ih se i razloži na osnovne energije, zavuče percepcija na nivo emanacija.
A to što su neki ružni, zastrašujući, opasni po percepciji energije, to je drugi problem.
Kad ih razložiš na emanacije, onda i to nestane, jer im pobjegneš na nivo koji, ili ne mogu pojmiti, ili ti ne mogu ništa.

A ove razne prikaze ružne koje žele plašiti, to ne mora imati nužno veze sa anorgancima.
To može biti svašta direkno na mentalnu shemu projektirano.
To je relativno blag način hebanja u glavu. Nažalost ima mnogo gorih.

Kakva je to pošast sa bojama uopšte, kod ljudi koji ne vide? Šta uopšte znači to sa ....ovaj je žuti, ovaj crveni....Onako, deluje pomalo na igru "Ne ljuti se, čoveče."
Konkretno, ako neko može da mi objasni šta te boje uopšte znače?
(a da nije prepisivao sa foruma nagual.yuku)

PS. Jel mogu ja da budem zeleni?

Budi i ultra zeleni, tko ti brani. Meni to viđenje boja predstavlja raslojavanje moje interpretaciej, tj. razlikovanje da li je nešto u sanjanju samo podsvjesna slika proizašla iz moje glave ili nešto odvojeno od mog interpretatora. To je jedini način da razlikujem da li je ono što vidim stvarno neko biće. Istom metodom mogu porvjeriti da li nešto što susretnem u sanjanju ono za što se izdaje, Svako biće koje sretnem mi u početku izgleda kao čovjek, "viđenjem" njegove energije vidim šta to zapravo je. Dok tako gledam element u sanjanju on se rasloji na boje. E sad to sam mogao vidjeti i prije nego sam čitao yuku, na yuku-u su samo objašnjene boje i šta predstavljaju, znači yuku mi dođe više kao potvrda da nije sve samo produkt moje mašte. Oni "vatreni" entiteti su zračili crveno.

S takvima i ja 99% imam posla, izgleda da je to najčešći oblik. Strah je samo jedna od emocije koja im odgovara, mislim da je stalker jednom ispravno primjetio da se hrane pažnjom, bilo kakvom no vjerovatno što intenzivnija to bolja zato je strah vjerovatno pogodan. Susrećem ih već dosta godina i naš odnos je znao varirati jako i na sve moguće načine. Od otvorenog neprijateljstva do relativno dobrog slaganja. Zadnje vrijeme me dosta intenzivno gnjave u pravilnim intervalima, jednom tjedno možda. Snažno utječu na mene na neki način, kao da mi odvlače svijest u neki slatki zaborav, nemogu to naravno opisat no ako im popustim kao da se združe sa mnom, um mi se ispuni nečim totalno stranim i zanimljivim no istovremeno mi se "ja" čini potisnuto a proces je progresivan, pojačava se. Naravno da se borim rukama i nogama da zadržim konzistentnost. Ne znam što hoće i što pokušavaju postić no ne vjerujem im i ne prepuštam se nikom na taj način. Što je najgore, to iskustvo uopće nije neprijetno, baš naprotiv. Utjecaj koji vrše na tebe, svojevrsni pritisak zna bit itekako intenzivan, i najjače obrane ako su dugo izložene popuštaju. Nemam strah od njih no ne želim ih blizu sebe i zato ih pokušavam uvijek otkantat kad se pojave, da me ne gnjave. Ne želim razmjenjivat energiju i ne želim da me hvataju, drpaju i grabe kao što često rade. Cilj takvih grabljenja je vjerovatno isti zbog kojeg su šamani i njih hvatali i grabili - interakcija i razmjena energije, mada sam benificije (ako se tako mogu nazvat) njihove energije osjetio samo kad sam je razmjenio namjerno i svjesno. Dal to znači da nam ne mogu uzimat energiju kad mi to ne dozvolimo ipak ne znam, nisam siguran. Isprobavao sam razne oblike "obrane" oni nas dobro pozanju i osjete misli koje im upućujemo i poruke koje odašiljemo. Najefikasnije je zapravo potpuno utonut u neki "film", razmišljanje, maštariju koju voliš, u neki svoj mali (ali i hermetični) svijet. (DH bi rekao karlosu: piši, piši...) Pravit se jednostavno da ne postoje i vjerovat u to no no ne smiješ uopće njih uključivat u namjeru, dakle ako ideš radit nešto na s njima (ili bilo čime) na umu "da ne misliš na njih" isto je kao i da misliš. Nadam se da zvuči smisleno.

Kad ih uspijem jače osjetit/razumijet/doživit radi se o nevjerovatno ... neznam, fale mi riječi za opis. Starim, moćnim, zastrašujućim ? bićima. Amerikanci bi rekli "awe", prema njima osjećaš oblik strahopoštovanja koja u normalnoj svijesti i prema ljudima jednostavno nije moguć, čak postiže granice fizičke boli. Direktna interakcije s njima ima efekt da mi je srce "u grlu" (nisam znai prije što taj izraz ni znači), sve dlake na tijelu nakostriješene, noge trnu a oči su ispunjene užasom kad se naglo i od šoka probudim. Ne možeš ni vjerovat u kakav si sam sebe užas uvalio, ti nadobudna šamasnka budalo Srećom uglavnom ih ne percipiran ovako direktno.

I još nešto, primjetih da kad ih pokušavam nanišanit sa malim prstom da vidim energetsko obličje uvijek imam problema. Mali prst mi je uvijek na neki način blokiran, kao da ne žele da ih vidim. Što je vrlo zanimljivo.

Hvala, lone_bird.
Interesuje me da li dok vidiš te boje, dobijaš i spoznaju o čemu se zapravo radi, bilo da je u vidu glasa koji ti objašnjava šta je šta, ili u obliku neposrednog znanja o tome?

A za ovu "blokadu" koju pominješ kad pokušavaš da vidiš, probaj se izderati na njih. Ima da crknu od smeha. Šalim se, iako dreka u snu ume da bude efikasna, mada mislim da troši dosta energije. Zapravo, mislim da za viđenje u snu nije potrebna ni dreka, niti bilo šta slično. Samo namera.

Ja sam tu početnik, ali se kao dobra stvar pokazalo baš to da postavljam pitanja na glas u snu. Valjda tamo reči nisu izgubile svoju moć, mada...Nisu ni ovde.
Sad mi je sinulo zašto. Zbog direktne veze sa namerom. Kasnije ta veza ojača i u ovom svetu. Opet grešim, nije da ojača, nego je postanemo svesniji. Što za sobom povlači tonu odgovornosti.
S tim u vezi stoji stvar koju mogu nazvati "hodanje na prstima, kroz snove". To bi bio neki način življenja svog života, krijući se od samog sebe. Tu mislim na način na koji je moguće pomalo se "sakriti" od svog ega, ili njegovih želja. Isto to može da se primeni i u snovima, a tako postajemo "nevidljivi" i ne privlačimo nepoželjne, "strane" energije u svoj san. Tako nekako shvatam ono nesretno prevedeno "kočoperenje kočoperca".

Posto radim kao portir u jednoj firmi 85% nocne smjene naviknuo sam spavati do 7-16h popodne. Neki dan sam imao dva neradna dana pa sam taj prvi dan uspio zaspati oko 4 h ujutro. U dva navrata su me crveni izbombardirali. Iznenadno su me "kao" napali imo sam osjecaj da ih je bilo desetak odjednom su se obrusili na mene ko strsljeni silovitom brzinom. Dva puta se to dogodilo tokom spavanja u skroz istom okruzenju i istim slikama. Probudio sam se ujutro u 8h sav nekako pun, poletan, jak, nije mi se vise spavalo ( sto je nemoguce u biti da mi se u to doba ne spava ).
Neznam sta je to bilo ali nisam se nista lose od toga osjecao poslije.

Nocas ( isto slobodnan dan ) sam sanjao don Huana i pokazivo mi je letaca.
Neznam zasto ali skroz sam siguran da je to bio on.
Ukazala mi se na dvije sekunde direkno sam gledao ne kraickom oka, siva spodoba kao sjena koja je sicila ko neki vjetar kad se pojavila. Kad se pojavila sicila je uf nekako cudno takav zvuk jos nikada nisam cuo ovdje nesto meni skroz nepoznato i relativno jezivo.
Ja sam se nalazio na nekom strmom krovu i don Huan mi je vikao silazi, silazi, stize.

Čao svi feni sanjanja (vidi moj nik )!

Moj stav je, da ipak ponekad mogu ovi crvovi da ti "daju" nešto energije ili nekvi kvalitet u zamenu za "saradnju" sa snivaćem odn. njegovim sanjskim tijelom.

To nije tako komplicirano iskustvo prema mojem stavu....
Moje malo pitanje: što znaš ti taćno, što te oni ućili? Kako taj proces se dešavao? Kako ti mogao si da si ih dresirao i "nagušio"?
moja pitanja samo su jedan experiment kako možeš da nešto malo istraživaš o tome ....

A don Huan u snovima: pa da, imao sam slićna iskustva i "feeling" ali mislim, da tamo ima jako dosta drugih istih "don Huana" - cijelih jata (grupa) snivaća i kreiranih snova, samo postoji pitanjue koji san da te "uhvati" ili kojeg "ti možeš da pratiš" ako to želiš. Znaći, da, moguće je i vjerujem ti. Mislim, da don Huan i njegova grupa već odavno izašli su iz našeg univerzuma, mislim ima jako jako mnogo univerzuma i izza našeg pa onda opet nove itd ...... ko radi "duge pokrete" taj zna kako duboki i kompleksan je svemir - pa i zanimljiv.

..... moje jedno iskustvo (smijeh): došao nekvi prljavi i užasni stvor iz 4-D (STS) i počeo me da me gura ..... ćak i htieo da me provali (?) - prati i dodirne moju "taćku" - ja ovome kažem igra reptila i crvova i malo im ponekad pustim da imamo igru kao mačka i miševi. Htieo da se igra malo. Dozvolio sam mu da me gura sa rukom (leva ruka) a ja sam se tada probudio i vidio sam, kako pokušavam da si vućem moju levu ruku sa desnom nazad.... malo mi bilo smešno .... a onda skinuo sam ga jer htieo sam da spavam naprijed bez "padalaca."

Budite dobro!!

D.

Ne znam točno na koje boje misliš, gdje sam ih spominjao?
Kad pričaš o glasu vjerovatno misliš na izaslanika sanjanja, ja svojeg čujem vjerovao ili ne čak i na javi, može mi odgovarat na jednostavna "da/ne" pitanja kroz nekakav šum u ušima. (btw ako me itko ikad bude imao potrebu proglasit ludim samo neka isprinta ovu rečenicu i pokaže stričeku psihijatru ) no sad kad to spominješ, već dugo nisam postavljao pitanja u sanjanju. Naučio sam mnoge stvari u sanjanju, razne zanimljive tehnike i procese koje sam vjerovatno naučio od anorganaca no ne sijećam se točno KAKO, u tome je stvar. (Jedan primjer: Recimo ja mijenjam snove ne buđenejm u novi san, ne pretapanjem detalja snova kao Carlos nego jednostavnim i efektnim prolaskom kroz bilo koji - prozor u snu. Bilo koji prozor je put u novi san, novu skupnu točku.)


Naravno no tako bi mogao reć za bilo koju akciju na ovom svijetu. (znate ljudi, za uništit neprijateljski tenk ne treba vam raketni bacač, samo namjera ) i uvijek bit u pravu.

Mali prst je elegatnije riješenje od deranja no sa malo vježbe vjerovatno je za to dovoljna samo namjera kao što kažeš no ja sam u snovima zbunjen i smušen pa mi bilo koja pomoć i tehnika dobro dođe. Tko će se još sjetit da treba namjeravat da bi namjeravao da namjeravaš Zaboravit tko sam, što sam i gdje sam dok uspijem nešto takvo A treba samo dignut mali prst.



Zanimljivo viđenje, hvala.
I malo ću više pokušat pitat u snovima, zaboravio sam na to potpuno. Možda mi moj beskorisni izaslanik napokon može pomoć u nečemu.