Što se tiče muzike evo jednog tekst gdje se spominje Oda radosti:
http://hrsvijet.net/index.php?option=co ... &Itemid=24[google][/google]
E sad, ista je svirala u noći pobjede novoga nam predsjednika u njegovom stožeru. I što reći, pa mislim da smo došli do trenutka kad se zaista trebamo zapitati u koju svrhu dobivamo sve informacije do kojih i svi mi ovdje dolazimo.
Naime, svi već znamo da postoje oni koji nešto rade, neki su locirani, ali postoji to ali? Ako su toliko jaki zašto sve to ipak izlazi do nas? Diže tenzije, emotivno nas čini ukusnijima? Sve to može biti tako, a priča može biti i dublja. Uzmimo primjerice da nam je sve servirano, a mi trebamo odabrati put djelovanja.
Da li je taj put - pobuna? Revolucija?
Što s nama koji ne mislimo da je to put? Koji izbor imamo? Imamo li ga?
Mislim da je to nešto o čemu treba razmišljati.
Nema ovdje recepta, mislim da neće biti dobro da se ljudi dignu na oružje, niti da vjeruju kako je Ljubav svemoćna. Mora postojati nešto drugo.
Da ne bih sad opet izazvala one koji me vole upozoriti da se previše brinem, stvaram paniku i slično, unaprijed izjavljujem, ništa od toga ne osjećam, ono što osjećam to je trenutak kao kad u nekom razgovoru tražite pravu riječ i na vrhu vam je jezika, ali nikako da je zamislite, a onda izgovorite. Tako se osjećam.
Jer primjećujem da se događa jako puno tugo, vrlo brzo se otkrivaju velike stvari (primjerice afere u Hrvatskoj ili uloga zločestih Amerikanaca...), svaka vijest u trenu dobije "dokaz" o zavjeri, o onima koji nas žele porobiti i to mi ne liči na nešto što nema podlogu.
Dakle, posljednjih dana u određenim se medijima suptilno nudi rješenje kroz nacionalizam, on se nudi kao odgovor Svjetskoj vladi! To može biti put prema revoluciji, a svakako mislim da nije dobar odabir. Nacionalizam u svom obliku, kako ga, barem mi na ovom području shvaćamo može biti poguban. Vrlo je tanka linija između nacionalizma koji će te sačuvati od zlih masona, a dovesti do onoga što se na našim prostorima događa kroz posljednja dva rata.
Pravi put nije još pokazan, ali nekako mislim da je cijelo vrijeme tu pored nas, vidimo ga, a ne vidimo, možda djelom i zato što mislimo da će se pojaviti 2012.?
Pogledajte samo što se u Hrvatskoj događa s Crkvom! Izgubila je kredibilitet, a ja mislim da to nije slučajno, sve ide ka onome "raspast će se onakva kakvu znate". Kao da netko cijelu igru vodi po scenariju koji obuhvaća sev ono što živimo, a time i sve što se događa pa čak i ovo s odbijanjem cjepiva. Zamislite samo da li je moguće da je nekome smiješno što su ljudi pomislili da su prozreli igru?
Dakle, možda sam zbrkano pisala. ali ono što nam se događa to je upravo novi program. Svi smo u njemu i samo je pitanje što je okidač koji će nas dovesti do toga da izađemo iz njega, ako to želimo.
Jednostavno, nešto mi ne klapa u ovoj jednostavnosti "viđenja" i događanja svega što se živimo. Time ne mislim da nije dobro što sve više ljudi "vidi" dapače, samo se pitam vidimo li ispravno?
Alf