Ovo mi se je jako svidjelo:
"Vašim emocijama, osećanjima, mislima - čitavom paletom alatki uma - manipulira spoljašnjost. Sa naučne strane to je sada postalo mnogo jasnije, ali mistici čak i bez naučnih istraživanja već hiljadama godina govore istu stvar - da sve ono što ispunjava vaš um nije vaše; vi ste izvan toga. Jedini problem je što se identifikujete sa tim stvarima.
Neko vas, na primer, uvredi i vi pobesnite. Vi mislite da vi postajete besni, ali naučno govoreći uvreda te osobe funkcioniše kao daljinski upravljač. Osoba koja vas je uvredila upravlja vašim ponašanjem. Vaš bes je u njenim rukama; vi se ponašate kao marioneta. Zvuči skoro neverovatno, ali naučnici danas mogu uz pomoć elektroda da ispituju različite centre mozga. Mistici o tome govore već hiljadama godina, ali naučnici su tek skoro otkrili da u mozgu postoji stotine centara koji potpuno kontrolišu naše ponašanje. Elektroda se može staviti na određeni centar na centar za bes, na primer. Niko vas ne vreda, niko vas ne ponižava, niko vam ništa ne govori; vi sedite u tišini, srećni, a onda neko pritisne dugme na daljinskom i vi pobesnite! Osećaj je veoma čudan, jer nigde ne vidite razlog zbog čega ste pobesneli. Možda ćete ga nekako racionalizovati. Vidite čoveka koji prolazi hodnikom i setite se da vas je uvredio - naći ćete neki razlog za racionalizaciju samo da biste se utešili i ubedili sebe da ne ludite. Sedite u tišini... i iznenada, bez ikakve provokacije, osetite bes? Isti taj daljinski upravljač može vas učiniti srećnima. Sedeći u stolici vi počinjete da se kikoćete, onda pogledate oko sebe - ako vas neko gleda, pomisliće da ste poludeli! Niko ništa nije rekao, ništa se nije dogodilo, niko se nije okliznuo na koru od banane, pa zašto se onda kikoćete? Racionalizovaćete to, pokušaćete da nađete neki racionalni osnov za svoje kikotanje. Najčudnije je što ćete i sledeći put kada se pritisne isto dugme i počnete da se kikoćete ponovo početi da mislite na isti racionalan razlog, na istu stvar koja vas je umirila, na isto objašnjenje - a čak ni ta racionalizacija nije vaša! To skoro da podseća na gramofonsku ploču.
Um je mehanizam. On ne predstavlja vas. On snima stvari iz spoljašnjeg sveta, a zatim reaguje na spoljašnju situaciju u skladu sa tim snimcima. To je jedina razlika između hindu, muhamedanskog, hrišćanskog i jevrejskog sledbenika - različiti gramofonski snimci. Ali unutar njih nalazi se jedno čovečanstvo. Kada pustite gramofonsku ploču... ona može biti na hebrejskom, na sanskritu, može biti na persijskom, ili na arapskom, ali to je jedna ista mašina koja pušta ploče. Mašini nije važno da li pušta ploču na hebrejskom ili sanskritu.
Sve vaše religije, sve političke ideje, svaki kulturni stav nisu ništa drugo do snimci. I u određenim situacijama, određena ploča počne da svira...
U ovome se mistici razlikuju. Oni će se u potpunosti složiti sa savremenim naučnim istraživanjem u vezi sa umom. Ali ono nije u pravu u vezi sa celokupnim živim bićem. Iznad uma postoji svest koja ne potiče spolja, i koja nije samo ideja - i do sada se nije izveo nijedan eksperiment koji bi pronašao centar u mozgu koji je povezan sa svešću.
Suština meditacije je da vam pomogne da postanete svesni šta je to um, i da vam pomogne da se ne identifikujete sa njim. Kada je um besan, vi možete da shvatite da je to samo gramofonska ploča. Kada je um tužan, vi možete da se setite da je to samo gramofonska ploča. Određena situacija pritiska dugme na daljinskom upravljaču i vi osećate tugu, bes, frustraciju, zabrinutost, napetost - sva ova osećanja dolaze spolja, a um na njih reaguje. Ali vi ste posmatrač, nemate nikakvu ulogu. To nije vaša reakcija. Stoga je cela umetnost meditacije da naučite da budete svesni, da budete u pripravnosti.
Kada osećate bes, nemojte ga potiskivati; neka bude tu. Samo ga budite svesni. Posmatrajte ga kao da je neki predmet koji se nalazi izvan vas. Polako presecajte veze identifikacije sa svojim umom. Tada ćete pronaći svoju pravu ličnost, svoje biće, svoju dušu.
Kada otkrijete ovu svest, postaćete prosvetljeni - postajete svetlosno biće. Više se ne nalazite u mraku, i više niste samo marioneta u rukama uma. Vi ste gospodar, ne sluga. Sada um ne može da reaguje automatski, svojevoljno, kao što je to radio ranije. Potrebna mu je vaša dozvola. Ako vas neko uvredi i ne želite da se ljutite, onda nećete postati ljuti. Gautama Buda je govorio svojim učenicima: „Toliko je glupo biti besan da je neshvatljivo da inteligentno biće to može da radi.
Halil Džubran ima jednu veoma lepu priču. Farmeri iz sela su, da bi zaštitili svoje useve, napravili lažnog čoveka, strašilo. To je samo jedan štap pričvršćen za drugi; skoro da liči na krst. Na te štapove su stavili nešto odeće, i možda neki glineni sud namesto glave. To je dovoljno da se ptice i životinje uplaše da neko možda tamo stoji. Odeća i dve ruke čine da misle da ih neko posmatra. Životinjama je to dovoljno; držače se podalje od farme. Džubran je zatim rekao: „Jednom sam se obratio takvom strašilu. 'Ja razumem farmera koji te je napravio - potreban si mu. Mogu da razumem i jadne životinje - nisu baš toliko inteligentne da vide da si lažnjak. Ali po kiši, po suncu, tokom vrelih leta i hladnih zima, ti i dalje stojiš ovde. Zašto?'
A strašilo je odgovorilo: 'Ti ne znaš moju radost. Mene toliko raduje što plašim te životinje da je to vredno stajanja na kiši, na suncu, da je vredno patnje zbog velike vrućine, hladnoće i svega ostalog. Ja plašim na hiljade životinja! Ja znam da sam lažnjak, da u meni nema ničega, ali me to ne zanima. Meni pričinjava radost da plašim druge.'"
Želim da vas pitam sad: Želite li da budete kao ovaj lažni čovek -unutra da nema ničega, da nekoga plašite, nekoga da činite srećnim, nekoga da ponižavate, nekoga da terate da vas poštuje? Da li vi živite samo zbog drugih? Hoćete li ikada pogledati unutra? Ima li nekoga u kući ili ne? Da li vas zanima da pronađete gospodara kuće?
Gospodar je tu - možda spava, ali ga možete probuditi. I kada jednom probudite gospodara u sebi, vaš život će biti ispunjen novim bojama, novom dugom, novim cvećem, novom muzikom, novom igrom. Postaćete živi prvi put."
Osho
