Vidim da ima nesuglasica oko cijele priče o galaktičkom poravanju pa odlučih jednom za svagda riješiti nedoumice i osvjetliti cijeli fenomen.
Galaktičko poravnanje
Galaktičko poravnanje je događaj koji se usko povezuje s Mayanskim kalendarom i općenito sa fenomenom 2012. godine. Zbog specifičnog datuma koji daje Mayanski kalendar, ali i Terrence McKenna, a to je 21.12.2012. tj. zimski solsticij, istraživači su taj datum povezali s tzv. „Galaktičkim poravnanjem“ i predstavili ovo poravnanje kao veliki astronomski događaj. Čak i sam pridjev „galaktičko“ djeluje vrlo značajno skrivajući pravu pozadinu stvari.
Prije svega treba napomenuti da se „galaktičo poravnanje“ događa svake godine na određeni dan, pa stoga i nije univerzalni događaj. Ono što se može istaći u trentnom periodu galaktičkog poravnanja je činjenica da pada u dane zimskog solsticija – točnije 21.12.2012.
Precesija
Zemljino kretanje nije jednostavno kako se često misli i osim rotacije oko vlastite osi te rotacije oko Sunca uključuje i precesiju i nutaciju. Precesija je kružno gibanje same osi rotacije koje ima period od oko 26000 godina. Fizički primjer precesije najbolje objašnjava zvrk, kad ga zavrtimo jasno ćemo uočiti manifestaciju precesije njegove rotacijske osi. Precesijsko gibanje mijenja odnos Zemlje i Sunca, tj. mijenja nagib (kut) koji os rotacije Zemlje zatvara sa pravcem Zemlja – Sunce. Nagib precesije u Zemljinom slučaju je 23.5 stupnja, a ako podijelimo period precesije od 26 000 godina na 360 stupnjeva kruga, dobivamo da jedan stupanj precesije zahtijeva oko 72 godine. Dakle, uslijed zemljine precesije, svakih 72 godine zvijezde na nebu pomaknu se za jedan stupanj. Ovdje treba dodati još pojavu nutacije koja je odgovorna za lagano osciliranje precesije. Postoje ozbiljne teorije koje promjene klime na Zemlji i pojavu ledenih doba povezuju s precesijom i nutacijom. Milankovićevi ciklusi su jedna od takvih teorija koja kao temelj klimatskih promjena uzima zemljinu precesiju.
Precesija
Nutacija
Galaktički ekvator
Galaktički ekvator je crta koja dijeli galaksiju na dva dijela. Promjer naše Galaksije iznosi oko 100.000 svjetlosnih godina, a Sunčev sustav je udaljen prema procjenama oko 30.000 svjetlosnih godina od centra Galaksije (od 26 - 30.000 svjetlosnih godina). Sam Sunčev sustav se na putu oko centra Galaksije kreće brzinom od oko 240 km po sekundi, a nagib ekliptike prema Galaktičkom ekvatoru iznosi prema nekim izvorima 62 stupnja. Jednom u godini, Zemlja je u takvom položaju u odnosu na Sunce da na taj specifičan dan Sunce „sviće“ pokazujući na centar Galaksije. Zbog precesije Zemlje ovaj dan se polako pomjera, pa je tako prije 2000 godina dan „galaktičkog poravnanja“ bio 25. studeni (25.11.) a za 2000 godina će biti 18. siječanj. Trenutno smo u fazi kada dan „galaktičkog poravnanja“ pada na zimski solsticij odnosno 21.12.
Zbog sporosti samog procesa precesije, ovaj događaj zahtjeva nekoliko desetaka godina, prije nego glaktičko poravnanje zauzme slijedeći datum. Rekli smo da za jedan stupanj precesije treba otprilike 72 godine. Sunce na nebu zauzima širinu od oko pola stupnja, pa time ciklus kompletnog galaktičkog poravnanja traje 36 godina. Samo galaktičko poravnanje počelo je 1980. godine s kulminacijom 1998. godine kada se 21.12. iste godine Sunce prividno nalazilo u samom centru Galaksije. Kraj galaktičkog poravanja je 2016. godine čime počinje proces novog galaktičkog poravnanja koje za datum ima 22.12. te će kulminirati 2032. godine.
Dakle, galaktičko poravnanje u ovom našem vremenu ima jedinu težinu što pada na zimski solsticij tj. 21.12. To nije nikakav univrzalni događaj i jedino je bitan za Zemlju. Mayanski kalendar završava 21.12.2012. godine. Ako je u tom datumu došlo do pogreške za samo jedan dan, a galaktičko poravnanje igra veliku ulogu u tom proročanskom događaju, onda bi godina poravnanja bila drugačija za čak 36 godina.
Zimski solsticij
Jedini argument u cijeloj priči za pobornike proročanstava o velikim promjenama (ili kraju svijeta) 2012. godine je upravo zimski solsticij. Zimski solsticij je bio veoma važan astronomski događaj starim antičkim civilizacijama, gradili su velebne opservatorije, hramove i piramide koji su na spektakularan način, obično igrom svjetla i sjene, označavali ovaj dan. To je bio kraj i novi početak, smještajući u centar svog obožavanja Sunce te personificirajći ga s bogovima. Sunce na zimski solsticij ima najslabiju snagu, tama vlada svijetom, ali i nagovještava povratak snage u Sunce gdje noć i tama polako počinju gubiti bitku sa danom i svjetlom. Također upravo oko zimskog solsticija, Zemlja je fizički najbliža Suncu, međutim najbliža točka smješta se oko 5. siječnja. Zemlja se oko Sunca giba po elipsi, i za razliku od kružnice na kojoj su sve točke ravnopravne, elipsa nam dopušta da odaberemo 4 točke koje se na poseban način ističu. To su dvije najbliže i 2 najudaljenije točke od centra elipse (Sunca). Pošto je sama zemljina orbita oko Sunca malo pomaknuta, tj. ekscentrična je, fizička točka kada je Zemlja najbliža Suncu je 5. siječanj, ali u pojas najbližih točaka Suncu možemo smjestiti i zimski solsticij.
Uglavnom, računica kojom se bavimo je vrlo osjetljiva, jedan dan pogreške u terminu uvjetuje desetke godina pogreške u manifestaciji događaja. Galaktičko poravnanje se često prikazuje kao događaj jednom u 26 000 godina, a prešućuje se njegova dužina od 36 godina. Također se za termin uzima 2012. godina kao kulminacija, što je pogrešno jer je kulminacija samog događaja bila 1998. godine. A to sve pod uvjetom da nam je centralni dan 21.12. U periodu od 26000 godina Zemljine precesije, svake godine je jedan određeni dan galaktičko poravnanje, trenutno smo u periodu kada galaktičko poravnanje pada na 21.12. Kako vrijeme odmiče, svakih nekoliko desetaka godina (36 godina) galaktičko poravanje će se odvijati na slijedeći dan, 22.12, pa 23.12. itd. da bi za puni krug od 26 000 godina dakle 21.12.28 000 (plus minus stotinjak godina) galaktičko poravnanje ponovno bilo upravo 21.12.
Sama težina našeg datuma može se ogledati jedino zbog činjenice da pada na zimski solsticij. Ovdje želim malo elaborirati ovu činjenicu. Naime, zbog elipse i cikličnog kruženja, neki vanjski promatrač (napredna izvanzemaljska civilizacija) logičnim bi slijedom u bilježenju protoga vremena na Zemlji kao početni događaj (i krajnji) uzela vjerojatno onu točku kada je Zemlja najbliža Suncu, a to je 5. siječanj. Ako malo korigiramo taj datum, uzmemo u obzir zimski solsticij, za datum početka i kraja nameće se 21.12. Međutim, ovo je velika spekulacija za koje nemamo niti jedan dokaz pa stoga ne možemo temeljiti naše teorije i opservacije na ovoj klimavoj pretpostavki.
Lijep pozdrav!
Prijava
FAQ
Pretraživač
na TV-u samo pljuste vesti o krizi i cudima,ma znate sta,ziveo siromasno ili bogato zabole me 
