Našao sam sebe u sledećim postovima:
Citat:
jer nemogu kad vidim celu ribu ili bilo koju drugu zivotinju, samo zamislim sebe na raznju ili kako me neko priprema za jelo i momentalno izgubim apetit...
sada mi je zao da jedem tj., ne mogu jer prosto osecam grizu savesti i ako mi se, moram da priznam nekad prijede meso
Isto je to bio moj slučaj. Zato sam i bio dugogodišnji delimični vegeterijanac i jeo samo jaja i mleko (jer za to nisam trebao nikoga ubiti

. Ali, na žalost, ubediše me da se vratim mesu (inače, nikad mi nije nedostajalo ni najmanje, i čak mi se gadilo dok sam gledao druge kako jedu, osećao njegov miris, i čak i posuđa u kojima se spremalo). Vratio sam se mesu i to jedva, jer su počeli da me izbegavaju misleći da sm čudak ili u nekoj sekti (najgore, i moji u porodici). No i sada, ako slučajno vidim kako se nešto kolje, ili ako vidim neki veliki komad mesa koji je deo tela neke životinje (kao pečeno pile pna pr), toliko mi treba da mi se život zgadi. A dovoljno je da mi za vreme jela padne na pamet da je to što žvaćem nekad trčalo i bilo malo i dražesno, bespomoćno stvorenje

Citat:
neki kazu ne treba jesti meso jer to ziva bica, no i to je jedna vrsta diskriminacije, jer i bilja su ziva bica, da nisu ziva nebi rasla, jel imaju svjest ili ne to je upitno a i nedokazivo trenutno.. svi zivimo u simbioznom odnosu jedno drugo jedemo a i nas ce jednog dana jesti crvi, ono sto je neprirodno bi recimo bio ljudski uzgoj zivih bica za svrhu prehranjivanja, ono sto bi bilo prirodnije je da izadjes van uhvatis zeca i pojedes ga pri tome naidje lav dok ti cucis iza drveta i skoci na tebe i tebe pojede e to je vec zivot u skladu sa prirodom...da definitivno se slazem sama sa sobom
Tako je. Potpuno se slažem! Za mene su i biljke i životinje potpuno isto... jedina razlika je ta što mi je životinja za nijansu više žao jer se sa njima spontanije poistovećujem.
Jure je napisao/la:
Kao šta su već neki napisali tako je krenilo i kod mene. Loše sam se osjećao,fizički umor tromost,problemi s probavom i želudcom,mršavost i da dalje ne nabrajam.Nakon šta sam presta jest meso i ribu dobija sam višak energije a da ne govorim kako sam sada jako rijetko bolestan(koloidno hehe).
Sad mi je u planu pribacit težnju na svježu neprerađenu hranu jer sam osjetija da se jako dobro osjećam nakon šta je jedem.Da udeblja sam se 10 kila i krenija u teretanu jer sada imam snage i energije.Neću lagat pa reći da ne dobijem želju(rijetko) da maznem jedan šnicel ali kako dođe tako i prođe slično kad prestaneš pušit.
Ja se na primer ne osećam tromo i bez energije zbog prehrane mesom... i još uvek ga konzumiram (a bio sam vegan godinama, ako sam pogodio terminologiju, vegan=bilje+mleko+jaja) iz tehničkih razloga (sa sela sam pa zimi jedemo samo meso, u glavnom, i to u svim obrocima, čaki i preko kilograma svinjetine dnevno... Jedva sam dočekao da ponovo krenu biljke u bašti, i čim je oliszala prva jestiva biljka napunio sam usta nestrpljivo

Nego Jure, htedoh te nešto drugo pitati, kažeš u teretani si, i kažeš ugojio si se 10-ak kg od kad si pretsao jesti mesa. I ja sam ko grana mršav, ništa mi nije pomoglo da dobijem na masi, osim velike količine dekstroze(150-200grama posle opterećenja) i majoneza(cca 100g na dan), i to samo minimalno i kratkoročno (nisam lud da se za stalno hranim sa 200g šećera i 100g majoneza uz ostalu hranu, svakog dana, samo sam experimentisao jedno mesec dana, i ostao čitav

). Pa rakoh da te pitam, ne jedeš meso i ribu, a jedeš li jaja i mleka??? I još, jedeš li puno količinski? Koliko obroka dnevno? Šta preovladava u tvojoj ishrani, ugljeni hidrati, testo? Jedeš li hleba?
Citat:
...ne jedem ništa što je hodalo i imalo roditelje.
Jedem još uvijek ponešto što je plivalo (i imalo roditelje).
Moram priznati da se sve svodi na probuđenu empatiju prema životinjama, uzrokovanu početkom rada na duhovnom preobražaju, a s rezultatom smirivanja mentalnih i emocionalnih napetosti.
Nisam sklon etiketiranju bilo koje vrste.

Po meni i biljke imaju roditelje, i na svoj način, i one pokazuju ljubav i zaštitnički stav prema svojoj deci... Inače ko što reče sjemenka... A o duhovnosti, moje gledište je takvo, obzirom da si i životinje i biljke živa bića, da šta god od ovih bića ubili da pojedemo, trebamo biti svesni šta činimo i zahvalni što je se to žrtvovalo...Inače u rečima koje si naveo sam se potpuno pronašao, naročito u reči empatija. dođe mi da prestanem da jedem bilo šta, zato da ne bi ništa moralo da strada zbog mog sebičnog cilja da utolim glad. No utešim se kad pomislim da je možda Bog tako hteo, jer mi do sada nije poslao drugačije rešenje

Citat:
Mnogo volim zivotinje i to mi je bio glavni motiv. Mnogo bolje zdravstveno stanje,podnosenje vrucine i sl.je takodje prijatna propratna pojava .Ja malo odužila,he,he!
Našao sam se u prvoj rečenici.
Citat:
svežder. inače sam posudio knjigu s preporučenom ishranom za krvnu grupu 0, kojoj pripadam, pa da malo vidim. napisao ju je neki naturopat, a sad koliko je to točno ne znam, nisam još počeo s čitanjem
Takođe.
Ovu sam knjigu čitao, mnogo je tamo obećanja i rešenja za mnoge probleme. I voleo bih da isprobam te sisteme ishrane koji se tamo preporučuju, ali ko zna kada ću to i moći...uslovljen sam hranom koju proizvodi moja porodica. (jel se tvoja knjiga odnosi samo na krvne grupe ili je ovo novije izdanje od istog autora koje se zove ishrana po genotipu?)
Citat:
iskreno, ja sam postao wegetarijanac jer mi se meso zgadilo. swaki put kada bi gledao/zwakao komad mesa imao sam sliku ziwotinje u glawi kako je kolju (pogotowo kako mlado newino tele ubijaju).
sto se tice wegetarijanstwa i duhownosti. mislim da jedno bez drugog ne funkcionira. nemogu biti u potrazi za swojom duhownoscu a poslije se nazderati mesine/cewapa, bar ja nemogu. di je tu (su)osjecaj za newino bice koje je platilo ziwotom samo za nasu glad, a znamo da smo u mogucnsti jesti i ziwjeti samo od biljaka (ewo ja sam ziw dokaz). stowise, pa od sunca i wode smo u mogucnosti da ziwimo, zar ne?
Isti slučaj s mesom i asocijacijama.
Da ali mi i biljke ubijamo, i to mnogo bezdušnije i često bez i najmanje samilosti. A tu samilost ne osećamo samo jer su one bića koja se malo više razlikuju od nas. Tako da ispada da nam je žao životinja jer u njima vidimo sebe (krv, meso, strah) a da nemamo ni najmanje razumevanja za biljke... he he
Hajmo se hraniti suncem i vazduhom, kao što i donji citat predlaže (inače moguće je da je i to moguće, jedan moj ortak kaže da planira da isproba nadahnut knjigom "živeti od svetlosti", a gotovo da je i mene zaintrigirao, ali zvuči komplikovano)...
Citat:
Po meni to nekome (meni) ne mora biti neki razlog,jer su i biljke živa bića.I one osjećaju,imaju emocije,....i što sad?Sunce je najbolji izbor,ali što ako ti moraš pojesti mrkvu da dobiješ vitamine koje tvoje tijelo nemože proizvesti,pošto vjerojatno ovisi o tvojem duhovnom napretku do sad.
Citat:
Jedem meso.
U proseku recimo svaki 15-i obrok (znači svaki dan,hehe)
ili 2 puta nedeljno po malo, osim kada pravim roštilj (a roštiljamo svaki dan)
ili oko 5kg godišnje ( ili 2 bolje uhranjena pileta, neka mi oproste)
I ja jer moram. Eto cele zime i do skoro, jeo sam i preko 500g mesa dnevno.
Nije mi bilo najdraže.
Zaključak. Ja sam nesrećni, uslovčljeni mesožder.
PS nadam se da ne smeta što sam ubacio tolke citate...