Vraćam se na ovu temu i uskrsavam je sa druge stranice jer mi se čini da sam našla odgovor na jedno svoje goruće pitanje o reinkarnaciji i karmi
Kao smisao reinkarnacije i karme najčešće se navode "evolucija ljudske duše", "duhovni razvoj" "učenje lekcija da bi se napredovalo na više stupnjeve svijesti" i sve u tom stilu. Je li tako? Dabome da je tako
No, kod mene je riječ "učenje" još od srednje škole (osnovnu sam voljela) negativno konotirano i nikad nisam znala ZAŠTO UČITI i koji je smisao toga. Taj negativni osjećaj se još više učvrstio kada sam pročitala o manipulativnom edukativnom sistemu u našem trulom društvu, i da je svo to punjenje glave nepotrebnim i nerijetko lažnim informacijama zapravo obično programiranje, čiji je cilj da od nas jednog dana stvori aparate korisne .... nekome.
Zbog toga mi je reinkarnacija, umjesto da me razveseli jer dokazuje da smrt ne postoji, zadala glavobolju jer je njen navodni cilj opet bio nekakvo "učenje"...
Koji je sad cilj TOG Učenja? i seljakanja iz jednog tijela u drugo?!
"Da se nauče lekcije" - našla sam na više mjesta odgovor.
Kakve lekcije?
Lekcije o Životu, Sebi, Univerzumu....
I, što onda kada sve to naučim?
Onda ću se opet moći spojiti s Izvorom, za čime moja duša u stvari cijelo vrijeme i čezne.
A da... ?
Dakle, odvojila sam se od Izvora da bih kao Pojedinačna Duša lutala malo Stvorenim Univezumom i bila čas muškarac čas žena, čas žrtva čas krvnik, čas siromašna čas bogata - i vratila se sa svim tim iskustvima natrag Izvoru, noseći mu ih na Poklon kao što je Crvenkapa nosila voće i vino bolesnoj Bakici prikovanoj uz postelju?!
To mi nije dovoljan razlog. Smijem li reći Ne?
Taj usamljeni put Pojedinačne Duše od Izvora preko materijalnog svijeta do Izvora oduvijek mi se činio žalosnim.
Stoga sam prošla čitav Krug Pitanja i Odgovora na tu temu i naposljetku se vratila svojoj osnovnoj (romantičnoj) Postavci: LJUBAV JE JAČA OD SMRTI.
Razlog zbog kojega se iznova i iznova inkarniram nije nikakvo sticanje znanja koje ću odnijeti Stvoritelju, pružajući mu tu malu Kap u Moru Znanja koje Njemu treba - nego je to Ljubav... Ljubav koju osjećam jedini je Pokretač moje Duše. Nema tog znanja koje se može mjeriti s njome. Ona je PREDUVJET svakog Pravog Znanja. Znanje stečeno van ljubavi - u stanju tuge, ogorčenosti, očaja - nije znanje nego predrasuda. To je temelj negativne karme.
Jedino znanje koje nama treba i koje nas zanima jest kako da u svojim životima stvorimo radost i sreću.
To je jedino učenje koje ja mogu prihvatiti kao razlog za reinkarniranje ....
Na metodama pokušaja i pogreški, raspolažući sa sve više i više informacija i mijenjajući svoj svjetonazor - a skupa s njime i svoje tijelo - mi moramo naučiti kako za sebe stvoriti idealne uvjete i okolnosti na Zemlji koja nam je dana da na njoj živimo. Zbog pogrešnog načina života koji se i dalje pogoršava, te poremećene ravnoteže, privukli smo na sebe pažnju drugih stanovnika Svemira - kao što bi na sebe privukao pažnju prosjak u kraljevskoj palači. Poremetili smo ravnotežu čitave Galaksije. Zanimljivo je pri tom da što smo "duhovniji", to kao da smo udaljeniji od vlastite suštine... Danas je 90% planete "duhovno" - svi su više manje okrenuti nekom udaljenom Bogu ili Izvoru, već i ptice na grani pjevaju kako je Zemlja "dolina suza", Čistilište, Škola koju treba što prije završiti, mjesto Kušnje, Nisko Materijalno koje treba napustiti jer smo zapravo duh a ne tijelo - i što se više ta pjesma čuje, to je stanje sve gore i gore...
Tko je započeo tu pjesmu?
Tko nas hoće potjerati sa Zemlje? Tko nam je hoće oduzeti?
Tko je produbio u Čovjeku jaz na "duhovno" i "materijalno" i podvalio nam brojne teorije i vjerovanja koja nas samo udaljuju od sebe samih, i jedne od drugih...
Zar nestanak Ljubavi nije i naš vlastiti nestanak i istrebljenje?!
Moramo li padati sve niže i niže u svakoj idućoj inkarnaciji?
Odakle dolaze sve te nove duše koje čine da je broj stanovnika na Zemlji postao alarmantan... ?
I ako odemo u neki drugi svijet - hoćemo li to još uvijek biti MI ....
Kako ćemo preživjeti kao duhovi u duhovnom svijetu ako ne znamo (pre)živjeti kao ljudi od krvi i mesa na Zemlji?
Ako smo na Zemlji plijen duhovnih entiteta koji su moćniji od nas jer su u 4D - zbog čega mislimo da im nećemo biti JOŠ LAKŠI plijen kada dospijemo u njihovo područje? To je kao da im doletimo ravno na tanjur bez da uopće moraju ustajati da nas uzmu.
Zar nije istina da im možemo umaknuti samo ako postanemo VIŠE LJUDI - a manje izgubljeni i negativni automati kakvi jesmo, čime ih i jesmo privukli? Prirodno je da leševi privlače lešinare...
Ako se oni hrane našom negativnom energijom, nije li rješenje da je prestanemo proizvoditi?!
U tom smislu, ne bi li postajanje sretnima (a ne punima "znanja"!) bilo oružje koje bi ih otjeralo od nas na sasvim drugi kraj Sistema... ili već gdje pripadaju, što nas nije ni briga ...
Sreća, unutarnje zadovoljstvo, usklađenost s vlastitom prirodom, to su ključne stvari - sve to čini da smo iznutra jaki, čvrsti, potpuni....
Jer...
"Rekao sam da duša nije ništa drugo nego tijelo...
i da tijelo nije ništa drugo nego duša.. "
I:
"Zemlja - to je dovoljno meni
Ne želim da sazviježđa dođu išta bliže
Ja znam da ona vrlo dobro stoje gdje jesu
Znam da dostaju onima koji njima pripadaju."
(W.W)