charleston,

Nije odjednom. ... (nego odJednog ) ...

Mi, ti, ja, i sve ostalo, ... ne postoji dok se ne zaPOVEDI ...
ZaPovedanje je prisutno od početka do kraja igre ... Inače igre ne bi ni bilo ...

Sve što se dešava i dešava se upravo onako kako se zaPoveda ...
ZaPovedanje je ispoljavanje One /Apsolutne/ Slobodne Volje sa susJednog topika ...

Bez Nje "ja" ne bi pisalo ovo što upravo piše, niti bi "ti" sada čitalo ovo što upravo čita ... niti bi "ti", tj. Tvoje/Njegovo "ja", bilo ... to što jeste ... i takvo kakvo jeste ...

Shvacam na sto mislis... Na "Neka bude svjetlo!"

No sto cu ja kad ne volim tu rijec i uvijek je hocu zamijeniti sa "dogovor" ... izmedju najmanje dvoje... tj izmedju onoga od koga/cega Zamisao dolazi i onoga koji je mora prihvatiti da se u-preko-pomocu-sa njime/njome ostvari ....



(Am I crazy ? ... or just another metaphysical victim of the "politically correct"?! )

Dječak: "Zato što smo se na početku cijele priče dogovorili da ćemo ga tako zvati sve dok ne dođemo do ovog razgovora...
i dalje ćemo ga tako zvati, ali ćemo biti svjesniji."


Ans i Eva Jargi, slažem se u vezi Sanjača...
mi smo duhovna bića sa ljudskim iskustvom, a ne obrnuto.
mi smo Jedna Beskonačna Svijest koja sebe doživljava (sanja) subjektivno.

Inace, to pitanje je postavio djecak kojega sam cuvala kao babysitter, svome ocuhu... Valjda je mali (5 godina) s ostalom djecom u skoli raspravljao o necemu sto su culi od roditelja ili na TV, da nesto sto izgleda tako-i-tako zapravo nije tako-i-tako, nego samo izgleda, ali je zapravo drukcije, ili bi moglo biti drukcije, itd... znate vec kakve su te filozofske raspre pametnih odraslih .... pa je ocuh, kako bi sprijecio da se u mozgu djeteta prerano stvori filozofski kaos, stavio stvari na svoje mjesto i vratio djetetu logiku Dogovornog ....

Meni se isto ova recenica svidjela kad sam je prvi put cula i zazvonila je istinito - kao, sve ovo je samo san, dobrovoljno odabrana ogranicenja unutar kojih se s veseljem igramo, a zapravo nista od svega ne postoji, postojimo samo mi kao velicanstvena duhovna bica oslobodjena tijela, vremena, prostora, svega... pa i sebe samih...

Ali sve vise se pitam je li to bas tako

Zasto bi jedno napredno duhovno bice pozeljelo biti covjekom i imati ljudska iskustva? Zbog cega? To bas i nije tako zabavno. Osim toga, ako smo mi duhovna bica, ova ljudska iskustva bi nam trebala biti piece of cake i svi bismo, koliko se vec inkarniramo, trebali imati ispravne odgovore i reakcije na sve zivotne izazove... Umjesto toga, mi sve samo ponavljamo milenijima, po istom principu samo s drugim nijansama.

I ako je istina - a meni se cini da jest - ono Castanedino da samo ako "podneses male mucitelje, mozes ocekivati da ces se uspjesno suociti s Nepoznatim" (citat iz sjecanja), onda se pogotovo cini da bas i nismo duhovna bica, jer tko to od nas uspjesno podnosi svoje svakodnevne sitne mucitelje?! A duhovna bica koja pretendiramo biti vjerojatno se uspjesno suocavaju s Nepoznatim? Pa kako onda to?

Bismo li mi kao ljudska bica pozeljeli imati zivotinjska iskustva... ili iskustva biljaka?

Tko kaže da smo mi duhovno napredna bića,možda duhovno napredujemo kroz iskustva ili živote.(životna iskustva)

Eh,volio bih biti ponekad ptica!!!!
Možda nemamo te želje jer smo ih već iskusili?

to je sad relativno jesmo uspješni ili ne...
a zašto imamo ljudska iskustva? ne znam. zabava svakako nije glavni cilj.
mislim da ni nema cilja, nego da je putovanje važno radi putovanja samog, a ne cilja.
putovanje je najljepše kad ne znaš gdje si ni gdje ćeš završtiti...
zato ne znamo mnoge stvari (nismo ih svjesni) i polako ih otkrivamo na putu...


pa to smo već prošli.
evo kolos je isto odgovorio.

Kad pređemo onih 90 stepeni našeg Duhovnog vidnog polja, možemo s Njim da "razgovaramo" i da se "dogovaramo" ... Dotle, jok ... Ima samo da slušamo zapovesti ...

Nas “dvojica” kanda iz iste knjige, hoću reć akaše čitamo ...

Pametan klinja, a ni očuh nije loš ...

“Mi” smo /Jedno/ Duhovno biće sa bezbroj individualnih iskustava ...

Duh iskušava celi beskraj različitih /neživotnih i životnih/ oblika “egzistencije”, “ispoljavanja, “materijalizacije”, “eterizacije”, ...

Jedno od tih iskustava je i ... ovo ljudsko ... koje opet, da bi ga iskusio u celosti, i u bezbrojnim mogućim kombinacijama, iskušava milijardama milijardi puta ...

(Kao celo mnoštvo varijacija dobrih i loših filmova na istu temu, pri čemu one loše mora da proizvodi kako bi oni dobri bili dobri...)...

Sitne mučitelje ne možemo “pobediti”, niti se uspešno možemo sočiti sa Nepoznatim sve dok smo u “ego” tripu ... , tj. sve dok ne postanemo ... meditativni ...(sve dok ne rasčinimo “ja” fazon ...


“Bismo li mi kao ljudska bica pozeljeli imati zivotinjska iskustva... ili iskustva biljaka?”

Na ovo pitanje čini mi se da ti je Kolos dobro odgovorio ...

(Sva iskustva nižih formi života od ljudskog, već su sadržana u ljudskom sećanju, samo ga nismo
svesni ... Zato nam, uglavnom i pretežno, nisu baš previše poželjna takva iskustva .../kako bismo živeli bez ljubavi, mašte, mišljenja, filozofije, ...?/) ...

Umesto “napredovanja”, meni lepše zvuči izraz “zabavljanja”, “igranja”, ali nije loše ni “napredovanje”... (bitno je da ne nazadujemo!...)

Ali onda ....

... hoces reci... sve dok JEDAN ne odluci da postanemo meditativni (tj ON/ONA/ONO kroz nas) jer Njegova je Slobodna Volja to sto smo mi egoisticni ili meditativni ili objektivni... a ono jedino sto mi mozemo jest PROMATRATI film ("svoj zivot") sto ga JEDAN rezira za nas?
(Jer on ima film za svakoga... svatko ima priliku promatrati iz prvog reda film u kom zamislja da igra Glavnu ulogu... a zapravo je ne igra nego "podnosi".. odnosno podnosi je dok zamislja da je on Glavni Reziser, a sto je vise "promatra" a manje ulaze napora da je mijenja i upetljava se, tim vise uziva .... ? )

http://www.galaksija.info/forum/viewtop ... ght=#46523

Jel moram citat sve ili samo onaj post na koji se otvara?

aj, zezam se



Thanks

Da baš to rekoh (il htedoh reć) ...
...

A u fantastičnom metafizičkom žanru “Kako Se kalilo Jastvo?”,
postoji bezbroj filmova, od kojih bi ovde podsetio samo na neke od poznatijih i priznatijih filmskih bestselera:

“Kako se osloboditi patnje?”, sa Budom Empatom u glavnoj ulozi, ...

“Bekstvo do Slobode!”, sa don Budom Huanom Zatočenikom u glavnoj ulozi ...

“Ko (ili šta) sam Ja?”, sa Budom Rado-zna-lim u glavnoj ulozi ...

“Svet je Ljubav, Vatra i Lepota! Iskušaj!” sa Budom Bakti-Vatri-Tantrikom u glavnoj ulozi ...

Itd., itd. ...
...

Ama, blagoš Njemu s tolko filmova ...

... a tu je i mnostvo kratkometraznih crno-bijelih dokumentaraca:
"Kako je Sluga zamisljao da je Gospodar"
.... u miljun nastavaka

U ovim se dokumentarcima Jedno igra skrivaca sa Samim Sobom i pravi se da ne (pre)poznaje Samog Sebe... tako da se onda ko fol na Sebe ljuti,
Sebe psuje i odbacuje
Sebe nijece
i od Sebe u drugom pravcu krece

I to sve djeluje tako STVARNO da se u trenutku kada Jedno ponovo (pro)nalazi Sebe, Sebi Samom iskreno cudi i raduje...

Right ... ?

A ja na ovo kazem....
Boze me sakloni
Cudnog li vida zabave

Bio je jedan filozof imenom Gorgija. Postavio je 3 teze:
1. ništa ne postoji
2. kad bi nešto i postojalo, to ne bismo mogli spoznati
3. kad bi nešto bilo spoznatljivo, mi to ne bi mogli priopćiti drugima

Možda je na neki način imao pravo za ovo prvo...trebao je reći da je ovaj naš svijet samo privid/san...da ne postoji realno, ali ipak postoji.
Ovo drugo je potpuno krivo...nešto postoji i mi to možemo spoznati.
Sa trećim se djelomično slažem. Neke obične stvari možemo priopćiti drugima, tako funkcionira komunikacija i svakodnevni život.
Ali ono bitno se nikomu ne može objasniti, nego on sam to mora spoznati.

Na pitanje istine se može odgovoriti idealistički i realistički. Idealizam kaže da su stvari i istine u nama, da ih mi stvaramo.
Realizam pak tvrdi da mi samo dohvaćamo stvari i istine koje su izvan nas.

ja sam hardcore idealist

Right ... ! (Tako nekako ...) ...

A pošto na to kažeš
“Bože me sakloni!”
Bogo će te i poštedeti
tog čudnog vida zabave,
jer On poštuje Svoju Slobodnu Volju
slobodno nametnutu tebi ...

Nego, zbilja, da nije malko preuranjeno i neozbiljno
suditi o par-ti-ju na kome nisi lično učestvovala?

Vidi, brate, extranoize,

Meni se čini da nijesi baš hardcore idealist ...

Jer, (hardcore) idealizam kaže ne samo da su sve stvari i istine u nama, da ih mi stvaramo, nego i da su i sva bića u Jastvu, ali da ni Ja ne postoji drugačije, osim kao ide-ja koja se kreće, preobražava i transformiše u tom vječnom ciklusu od ide-ja do mater-i-ja, i obrnuto ...

Zato mi se i čini da je taj Gorgi-ja hardcore idealist, jer:

Zato se u prvoj tezi i kaže da ništa ne POSTOJI (shvati da je akcenat na POSTOJANJU), jer postojanje podrazumijeva statičnost, nekretanje, nepromjenljivost, dok je ide-ja vječno frekventna: ide, pa zastane, ...

I zato se u drugoj tezi kaže da kad bi nešto i postojalo, to ne bismo mogli spoznati, jer, kada bi nešto postojalo (kao čvrsto, trajno i statično), jastvo kao ide-ja koja neprestano vibrira i osciluje od ispoljavanja iz izvora do skrivanja u izvor, ne bi nikada bilo u stanju spoznati to nešto što bi bilo IZVAN jastva, budući da jastvo kao ide-ja sve spoznaje crpi (u tom frekventnom svjetlosnom letu) iz sopstvenih čula ...

I zato se u trećoj tezi kaže da kad bi nešto bilo spoznatljivo, mi to ne bi mogli priopćiti drugima, budući da sa tim “drugim” jastvo kao ide-ja koja neprestano vibrira i osciluje od ni-šta do sve, zbog sopstvenog “karaktera” i subjektivnog karaktera saznajnog procesa, ne bi moglo ostvariti bilo kakvu komunikaciju sa bilo kim izvan sebe (jer, uslov za komunikaciju sa "drugim" bilo bi ograničavanje, ograđivanje i omeđavanje "prvog", kao nečeg neograničenog, neograđenog i neomeđenog, a zatvaranjem u taj tor presjekle bi se i komunikacijske veze sa tim drugim) ...

Zato, (u isto “vrijeme” i u istom “prostoru”), ništa ne može POSTOJATI izvan ja, pa ni “druga” jastva (koja postoje u drugo “vrijeme” i u drugom “prostoru”) ...