Citat:
Da i ja malo da copy- pastam.
Mogu?
Evo , pa neću više.
A zašto ne bi.
Odličan tekst, dobro osvetljava problematiku, ali po mome mišljenju i nagoveštava put napolje
.
Vidiš, za razliku od situacije u Gurđejevljevom tekstu, internet je baš zbog toga dobar: možeš da ideš kamo ti duša ište, niko ne crpi tvoje resurse, ne traži tvoju energiju, ne zahteva da budeš tamo gde ti se ne dopada i da radiš ono što ne želiš. Nema nikoga ko je zakupio kompletan internet prostor i ucenjuje druge, niti preti da svojim neodgovornim ponašanjem digne ceo internet-planetu u vazduh, zajedno sa svim virtuelnim česticama svesti koje plutaju po njemu. Njih ima napolju.
Naprotiv,
stavlja ti svoje resurse na raspolaganje: Gomile materijala, gomile stranica, najrazličitiji pogledi na svet: možeš da čitaš, ne ono što ti neko propisuje, već ono što te zanima, možeš da istražuješ, ne ono što neko zahteva, već ono što sam smatraš istraživanja vrednim, možeš da kreiraš ono što želiš i odeš kada ti se više ne dopada i boraviš na više mesta odjednom. Nema nikoga da vlada nad tobom, niti da te kontroliše, niko ne traži tvoje verovanje, pokoravanje, niti tvoje resurse.
Želeo bi da uz to i razmeniš svoje misli sa drugima i eto, ...
Na internetu su i neke druge autonomne čestice svesti koje ulaze jedne sa drugima u interakciju. Najzad, apsolut se i jeste podelio da bi iskusio odnos. Ali gle, mnoge od njih nam ne prijaju baš sasvim. Prođemo pored nekog sajta, sadržaj nas ne privlači, pored nekog foruma, vode se razgovori koji nas ne zanimaju. Na trećem nam ostale autonomne jedinice svesti deluju zanimljivo, ali bi bilo fino usmeriti ih u istom pravcu u kojem i ja idem. Samo kada bi se još zanimale za isto što i ja na potpuno isti način kao i ja, imale isto razumevanje kao i ja, kada bi im se dopadale iste stvari kao i meni, kada bi se igrale baš kao i ja, tolerisale ono što ja tolerišem, usprotivile se onom što ja ne volim. Ali one to ne mogu, poenta upravo i jeste u tome da su autonomne. Pa, kada se suočimo sa ovom strašnom činjenicom, malo im pripretimo da će trpeti sankcije (božiju kaznu) ili ponavljati igru do besvesti ako se ne igraju onako kako se mi igramo. Ako smo Jedno (onaj podeljeni Apsolut), valjda znamo kako treba da se misli/oseća/igra.
Ne vredi. Autonomne čestice svesti ostadoše autonomne.
Na internetu, ako ta pojedinačna, autonomna manifestacija Apsoluta nije u skladu sa našim sopstvenim vibracijama, nismo prinuđeni da se mučimo. Možemo poželeti sretan dalji put i razdvojiti se. Jednostavno nisi u interakciji. Niko nas ni na šta ne primorava. A možemo i vređati, pretiti i provocirati. Već prema afinitetima
.
Uz određeni trud, posle određenih pokušaja, možda nađemo one sa kojima možemo zajedno tragati, a da pri tome niko ne bude prosvetljivan/podučavan/ pomagan/primoravan. A i kada nađemo te druge, čija nam frekvencija odgovara i sa kojima možemo zajedno tragati, neće uvek biti lako da se ta pojedinačna manifestacija drugog prihvati u svim njenim fasetama i da se dođe do stepena kada se individualne razlike izgovaraju da bi se harmonizovale koncenzusom grupe.
Gurdjijev – kada smo već kod njega - je rekao da
znanje mora da se vrati (ne plati; ne obavezno direktno vrati onom ko ga je dao). Ne zato što to neko sa strane traži, već zbog prirodnih zakona. Zaista je razumeo stvari.
Moramo davati da bismo mogli da primamo. Možemo dati samo ono što imamo. Nemamo mnogo. Za sada nam i dalje daju onoliko koliko možemo da primimo s obzirom na mali kapacitet onoga što možemo dati.
Ja sam svesna da podsećanje da nismo u stanju da činimo nije prijatno. Ali ćemo u jednom trenutku morati da donesemo odluku o tome da li ćemo davati/primati ili uzimati ili biti u stalnoj poziciji da se žalimo kako nas eto drugi taker-i eksploatišu i ograničavaju našu slobodu. Bilo bi dobro da se ne žuri na neki put, dok se ovo dobro ne razmotri.
A onda, kada sve to razmotrimo, možda i udruživanje na internetu ili RL uspe a da se ne završi kao u Belzebubovoj priči.
Pod davanjem se ne podrazumeva da se učlanimo na vegetarijanski forum i počnemo da “dajemo” recepte za pripremu jagnjetine ili objašnjavamo ljudima na katoličkom forumu da su u teškoj zabludi, šireći svoju istinu i koristeći tuđe morfo-polje za promociju sebe i sopstvenih pogleda na svet. Pod davanjem se ne podrazumeva crpljenje energije iz tuđeg morfo-polja. To je uzimanje.
Nije valjda da je neko odmah za nama postao recept za čorbu od kopriva.
Pod davanjem se podrazumeva deljenje plodova sopstvene potrage sa drugima.
A kada naučimo da dajemo, onda dajemo i onima, sa kojima nismo sasvim na istim frekvencijama, i sa kojima za sada možda ne možemo zajedno tragati. Možda ćemo jednom moći, kada stepen svesnosti/razumevanja sa obe strane poraste. Do tada možemo davati/primati ono što jedni drugima možemo da damo/primimo.
Toliko o “udruživanju”, povezivanju i odnosima.
Još nešto o ovom određenom “udruživanju”. Moguće je da sam pogrešno interpretirala intenciju, ali za slučaj da nisam
:
Da ne bi došlo do toga, da neko u ovaj forum ulaže energiju i zatim pomisli kako ga neko obmanjuje, crpi njegove resurse i pokušava da nad njime vlada, dobro je znati: pored stalne razmene misli i pogleda na svet, koja meni lično zaista prija, ovde je sada tako, a i dalje će biti tako, da postoji raznolikost pogleda na svet , da se sasvim slobodno iznosi svoje mišljenje, postaju linkovi ili izlažu stavovi, čak i ako se oni
veoma razlikuju od nekog osnovnog pristupa na ovom forumu. Najmanje 50% postova se ne poklapa na primer sa mojim pogledom na svet. Možda će se doduše na to čuti drugačije mišljenje/možda će vam neko postati recept za čorbu od kopriva
, no, to i jeste diskusija.
Za ispunjavanje misija, nacionalističke kampanje, organizovanje kurseva, prosvećivanje forumaša i širenje “istine” bi bilo dobro potražiti/kreirati drugo mesto na netu.
Kompulzivno ponašanje ima velike izglede da rezultira uskraćivanjem mogućnosti da se na ovom forumu dalje piše. Verovatno je to posledica mog ograničenog razumevanja, ali dopuštanje da vam se neko popne na glavu ne podvodim pod poštovanjem tuđe slobodne volje.
Dakle, odgovor na gornje pitanje je “da”
. Lično više volim otvorenost, ali razumem da nije opšte omiljena.
Sorry za dugi post.