Veliki pozdrav za sve vas
U islamu se to UZE naziva takvaluk(potpuna predaja Stvoritelju)
Konkretno, ja licno sam se uvjerila da uistinu kad se oslonis na Stvoritelja nikad, ama bas NIKAD neces biti ostavljen na cjedilu!
Da nebi sad puno teoretisala, navescu samo jedan mali,ali za mene i prvi SVJESNI dokaz da kad sve uradis sto je u tvojoj moci da rijesis neki problem i kad znas da si sve od sebe dao(jer nije svrha takvaluka sjesti, meditirati i cekati da ti Stvoritelj rijesi sve tvoje probleme, nekene, zelje...) eh, ovako, ja sam prije 6 godina bila u posjeti Medini i Mekki.sa mnom u grupi bila je jedna mala i draga gospodja u sedamdesetim.Mi smo isplanirale da sve zajedno radimo.Bilo je vrijeme mjeseca ramazana,i dolaskom u Mekku,prvi dan negdje oko 10 sati zavrsile smo obilaazak oko kabe.Njoj je pozlilo, posto smo postile a jako je vruce bilo, mada je bio mjesec novembar.Sa nama su bile jos dvije zene, sve tri su one bile indonezanke.Znaci, od samog polaska iz Evrope, mi smo trebale sve zajedno da radimo, tako smo planirale. Medjutim, odvojila se od nas ova na koju smo se sve tri oslanjale, jer ona je bila najucenija od nas, sta treba raditi, kako i kad sta izgovoriti.Znaci u samom startu ostajemo fakticki bez vodica. zavrsavamo nas tri, kakao smo znale i umijele,nismo bas neznalice ni bile
,onda se dogadja da nasoj lijepoj i dragoj neni pozli i ona ne moze sa nama nastaviti dalje.Ona nas savjetuje da je ostavimo na jednom mjestu gdje je prepoznatljiv stub, nekako drugaciji od drugih.Mi tako i uradimo.Odemo, uradimo drugi dio obreda,saj, i kad smo se vratile nase drage nane nigdje.Odmah sam pocela da je trazim u okruzenju gdje smo je ostavili.Ova druga sto je bila sa mnom, umorila se i otisla u hotel.Ja sam provela mozda 2 sahata trazeci nju, ali ni traga ni glasa.Otisla sam u hotel, sa namjerom da je potrazim kasnije u toku dana.Potraga je isla nekako ovako.Dzamija oko kabe ima tri sprata. Ja uistinu ne znam koliko je to kvadratnih metara, jer je prostranstvo ogromno.Hiljade ljudi cirkulira non-stop.Karakteristicno za dzamiju je da ima vise od 80 vrata,ja sam ih bar izbrojala toliko, mozda ima i vise
ali nisu vrata jedna do drugih, nego je razmak izmedju njih uistinu velik, ne znam u metrima koliko iznosi, sli se fino nahodas da dodjes do drugih.Znaci,dzamija o kojoj govori, okruzuje kabu,svi otprilike ste nekad vidjeli na slici.ja sam svaki dan, poslije svakog namaza, oko 2 sahata trazila u krugu dzamije,poceci od prizemlja, pa prvi sprat pa drugi. Nekako sam to u glavi memorisala dokle sam dosla, da bih mogla nastaviti.Helem, to je trajalo oko 6 dana.Svaki dan sam mislila, nakon sto dodjem iduci put, naci cu je.Sesti dan sam uistinu postala zabrinuta, i to pravo.Osjecala sam se krivim svih tih dana dok sam je trazila.Bila sam kod ljekara koji se nalaze na svakom spratu pitajuci da nije bila kod njih.Na kraju sam otisla i u bolnicu,i onda sam mislila kad pretrazim cijelu dzamiju, ici cu i u mrtvacnicu.Niko nista nije znao o njoj.Informacije,policija.NIKO!
Sesti dan poslije aksam namaza,nakon sto sam uistinu toliko umorna i izbezumljena bila,sjecam se da sam bila negdje oko 80 i nekih vrata, preostalo mi je jos nekoliko, a sutradan smo trebali ici za Medinu, rano, ja sam vracajuci se u hotel zavapila:moj Gospodaru, pokazi mi gdje da je trazim!
Kad sam otvorila vrata hotelske sobe, prvo sta mi je rekla zena koja je prvi dan bila sa mnom u potrazi za nanom,a inace svaki put me je docekivala sa upitnim izrazom lica i pitanjem:Ima li je? nena se javila nasem organizatoru u Holandiju i rekla da se nalazi kod vrata 88!
Odmah sam bukvalno odletila i vidjela sam da su to vrata kod kojih sam bila zadnji put, ali ja sam samo pretrazila prizemlje.Ona se nalazila u medju spratu(eto ima i to
)na stepanicama koje vode na drugi sprat.Mislim da se nikad u zivotu nisam vise obradovala nego tad.Pocela sam plakati od radosti i govoriti joj koliko mi je zao, ali ona mi lice uze medju svoje male sake i rece:moje drago dijete, hvala Allahu sto me nisi nasla odmah.Ja onako zbunjena, izgubljena, ne kontam,...ona mi pojasni:imala je nijet(zelju) da zadnje dane ramazana provede u itikafu(osoba se izdvoji,nema kontakta sa drugima i posveti se samo molitvi)ali se bojala reci to vodicu, jer je nebi pustili.Ona kaze to mi je bila samo moja najdublja zelja, niti pomena da bi se uistinu moglo ostavriti.
E sad, ovo se moze protumaciti sve sa hiljadu i jedna slucajnost, te ovako te onako, ali posto ja nevjerujem u slucajnost,na vama je da protumacite sebi kako kod hocete.
Drugi primjer, posto sam sad vec 100% bila ubjedjena da kad se oslonis na Gospodara, jer On Jedini zna sta je najbolje za nas.Ovaj drugi slucaj bio je kratko nakon ovog prethodnog.Upisujem socijalno pedagoski fakultet(skolovacu se dok sam ziva,inshallah
) i nakon pola godine apliciram za posao za koji se trazi zavrsen fakultet koji sam ja tek upisala.Svi koji su znali da sam aplicirala, uvjeravaju me da dzaba idem, dzaba se nadam.Nece me ni pozvati na razgovor.Posao koji sam dotad radila kao i struka bio je crtanje(na kompjuterskom programu)sve od mehanike do arhitekture.Znaci nikakve veze sa pedagogijom.
Pozovu me na razgovor.Ja jedini stranac,jedina zena UPAKOVANA od glave do pete
, a ljeto i nasuprot mene 20-setak holandjanki, redom plavuse i kao da je svaka sisla sa modne piste.
Gledaju me kao da sam sa druge planete.
Dodjem na red, udjem, vidim iznenadjeno me pogledase,ziri sastavljen od 5 osoba, jedna za razgovor, druga observira, treca,...Milion pitanja, kazu; javice mi.I nakon dva dana zovu me da dodjem da potpisem ugovor.
Vjerujte, nisam bila nimalo iznenadjena, ali nisam ni ocekivala nista.Apsolutno NISTA! Rekla sam sebi: ako Allah bude htio, i tamo mi bude nafaka, elhamdulillah, ako ne, drugo mjesto druga nafaka. I bi nafaka
Uzivala sam radeci taj posao sa djecom,nekoliko godina.A posto sam inace radoznala po prirodi i volim da mijenjam posao,ustvari radim dok uzivam u tome, kad vidim da mi pocinje biti monotono, trazim nesto sasvim suprotno.
Et, toliko o uzetu
Volim vas