_Dario_ je napisao/la:
a ti kompetentna da takve stvari govoris jelda?tko si ti da odredjujes da je navijanje negativno?
Mislim da je potezanje ovakvog "supljeg" argumenta poslednja stvar koju bi jedan svesniji covek dopustio sebi da kaze. Sta znaci sustina pitanja "ko si ti da odredjujes..."? Tako bi isto moglo i tebi da se kaze "Ko si ti da tvrdis da je navijanje pozitivno", ali zapravo to pitanje bi moglo biti postavljeno svakome od nas. Sa druge strane sustina ovakvog pitanja "ko si ti da odedjujes" podrazumeva da je nekome potrebna nekakva "kvalifikacija" da bi njegovo misljenje zasluzilo paznju. Otprilike kao kada se misljenje nekog univerzitetskog profesora idiota smatra "vrednijim" od misljenja nekog pametnog coveka koji nema fakultetsku diplomu. Mislim da to u stvari predstavlja sklonost ka hijerarhiji, paramoralizmu i prednosti forme nad sustinom. Sto je naravno mentalni program, i to onaj koji je obavezni deo OPS piramide.
Isto kao i "navijati" za nekoga. To uvek podrazumeva misaoni koncept odnosno mentalni program "mi i oni", u kome smo uvek mi bolji od njih, nekada samo zato sto smo mi naprosto "mi", pa samim tim moramo biti bolji. Koncept "mi i oni" zajedno sa "samovaznosti", cini osnovu naseg ega, a to je osnovni prinip/mentalni program po kome funkcionise nas "predatorov um". U tom smislu navijati u sportu znaci separaciju, odvajanje, a svi znamo da rezultet takvog odvajanja na skupine tj. navijacke ekipe moze imati i fatalne posledice. Kada su u pitanju agresivni navijaci zeljni okrsaja, neko ce reci da to nisu pravi navijaci nego huligani, a da su "pravi" navijaci ljubitelji sporta i da ne navijaju agresivno. Medjutim, mislim da je to ista stvar. U pitanju je isti mentalni program, samo zavisno od individualne svesnosti svako ga izrazava drugacije. A taj mentalni program je uvek podrzavanje OPS osecaja. To nije tako samo u sportu, cini se da je to prisutno u svim "drustvenim" igrama. Od monopola do "ne ljuti se covece", svuda gde se nadmece i gde postoji podela na nas i njih, koja se zavrsava konceptom pobednik/gubitnik. Pa kada si pobednik ili kada je "nasa" ekipa pobedila onda se "osecamo" super, a kada gubimo osecamo se lose. A osecamo se "super" zato sto je nasem egu i samovaznosti milo i drago sto smo "bolji" od drugih. A kada smo porazeni onda je u pitanju isto to ali suprotno, druga strana iste medalje, bez jednog nema ni drugog.
Za mene licno, sport je pozitivan samo u smislu kada se bavis njime, aktivno ili rekreativno, a neko preterano pracenje sporta i navijanje je gubljenje energije i vremena, i predstvavlja samo najobicnije zadovoljenje sitnih OPS "samotešećih" mentalnih programa.
Sa druge strane, mislim da je tzv. pozitivnost i plemenitost profi sporta u stvari 'urbani mit', jer kao sto se cini, sve se vrti oko novca i profita, sportisti su postali kao cirkusanti ili bolje receno gladijatori u areni, a i suvise se cesto desava da ostaju sa fizickim ostecenjima zarad sportskog uspeha. To vazi narocito kod forsiranja mladih osoba.
Citat:
...i navijanje nije negativno! sve sto covjeka cini sretnim je pozitivno!! i tocka
Mislim da ce mozda 50% OPS mentalnih programa ciniti da se osecas sretno, u tome i jeste 'caka', kao medalja sa dve strane. Ako pristanes na jednu, pristao si i na drugu. Mentalni programi koji te cine "sretnim" su uglavnom OPS "samotešeći" programi. Oni ne moraju biti neposredno "negativni" tj mogu biti i kreativni, ali sluze zadovoljavanju OPS potrebe. A ako malo dublje razmislimo cini se da je je ona "pozitivna" strana u stvari zadovoljavanje "samovaznosti" i ega, dok je ona "negativna" strana medalje u stvari zadovoljavanje tudje samovaznosti i sebicnog ega a na nasu stetu. Ili mozda bi se moglo reci drugim recima: Ako zelis da usisavas energiju, onda pristajes na to da i tebi neko usisava energiju.
Pozdrav