Citat:
Ovo je strucno receno, jedino nedostaje osobni primjer kojim bi se potkrijepilo da se ne radi o nastrebanom gradivu nego da se zna o cemu se prica
Da, to se ,,gradivo štreba,, kroz životno iskustvo. ,,Osobni primjer,, je sadržaj koji ima samo značaj u intelektualnoj formi analize, koja se zbog specifičnosti svake ličnosti drugačije (intelektualno) doživljava i interpretira. To ,,stručno rečeno,, ima asocijativnu formu izražavanja koja navodi čitaoca na pitanje: Ggje se ja u svemu tome nalazim?
Citat:
Pa dakle Om... jesi li ti osobno pronasao "uzrocnik negativnih koincidencijalnih iskustava koji se vjesto krije iza pojma sudbine" - u svom zivotu?
Svako ko je dostigao određeni stepen razvoja svijesti zna da je uzročnik skoro svih negativnih uticaja koji se pojavljuju u formi (životnih) problema u njemu samom. Drugačije rečeno, problem nije manifestacija spoljnih uticaja, već nesposobnost bića da preventivno i ispravno djeluje.
Tačno je da biće koje ima (najvjerovatnije) genetski kod za pravilan razvoj svijesti ima ,,sapecijalan tretman,, kojim se sudbinski vezuje za nebitne (životne) sadržaje koji mu pokušavaju neutralisati taj pozitivan potencijal razvoja. Najčešće ljudsko biće završi svoj materijalni životni ciklus nesvjestan tog potencijala koji ga je trebao osloboditi tih životnih problema.
Svaka ličnost koja započne pravilan razvoj svijesti privremeno nailazi na negativne koincidencijalne situacije. To je sindrom vračanja ovaca u tor.
Zatim su tu paraziti, entitetske forme iz drugih ravni postojanja.
I sve je to ,,zakuhano,, od ,,Svevišnjeg,, koji se brine da takvo stanje ostane.
Kada se istovremeno pogleda ta pozorišna predstava kojom se ljudska rasa iscrpljuje, onda se može postaviti pitanje validnosti pojma sudbine.
Svako neprijatno iskustvo je pozitivna lekcija u razvoju svijesti i ponavlja se sve dok ne proradi ,,kliker,, razboritosti koji, moglo bi se reči, proizvodi drugačiju frekvenciju koja ga čini nevidlivim i neprepoznatljivim u toj vrsti igre koja se doživljava kao neprijatno iskustvo. To je ogromna materija i po sadržaju i po specifičnostima tih igara, tako da ju je nemoguće intelektualno obraditi. Drugačije rečeno, svako se biće odnosi prema stvarnosti na svoj svojstven način.
Citat:
Sto je potrebno da licnost savlada "neman negativnih uticaja" koji ga drze zarobljenim a ona ih dozivljava kao "neumoljivu sudbinu"?
Prvi korak je dostizanje nivoa svijesti u kojoj ne postoje problemi. Taj korak je dugotrajan i uslovljen je težinom i učestanošću tih negativnih uticaja. Na tom nivou svijesti, ljudsko biće je sposobno intelektualno (kroz analizu uzroka i posljedica) susresti se sa nemani koja mu je,,krojila,, sudbinu. Od tog trenutka takvo biće je sposobno da učini nešto u smislu Gurđijeve izjave: ,,Vi ne možete ništa da činite,,.
Citat:
Na koji se nacin mijenja percepcija?
Kada se razum transformiše u tom smislu percepcija stvarnosti postaje drugačija.
Citat:
I zbog cega je licnost kada zivi kroz nize centre (cakre 1,2 3) "lazna" ?? (A kada zivi iskljucivo kroz vise centre (cakre 4,5 6) onda je "prava" ?)
Ovdje je nastao nesporazum. Komentar koji se analizira je nastao iz perspektive Četvrtog puta, gnostičkog pravca kojeg prezentuju Ghurđijev, Morajev i Uspenski. Prema tim sadržajima se ljudska svijest manifestuje kroz niže centre (intelektualni, instiktivno-motorički, i emocionalni), a razvijena svijest kroz više centre (viši intelektualni, viši emocionalni, i centar volje). To je krajnje pojednostavljena prezentacija tih centara.
U citatu koji slijedi je dat kratak opis oslobađanja ili kontrolisanja sudbine. U njemu je dejstvo nemani koja stvara životne probleme prikazano kao Dejstvo generalnih zakona, a lažna ličnost samo kroz pojam ličnost.
Citat:
"U vezi sa nekim slučajem čovjek ne može ništa da zna. Sudbina može da bude neprijatna ili teška. U tom slučaju, postoje načini da se čovjek izoluje od svoje sudbine. Prvi korak ka tome sastoji se od toga da se on mora da izoluje od dejstva generalnih zakona. Isto kao što postoje individualni nesretni slučajevi tako postoje i kolektivni nestretni slučajevi. Isto tako, postoji individualna sudbina, a postoji i opšta ili kolektivna sudbina. Kolektivnim nesretnim slučajevima i kolektivnom sudbinom upravljaju generalni zakoni.
"Ukoliko čovjek želi da stvori svoju vlastitu individualnost, on se mora prvo osloboditi od generalnih zakona. Generalni zakoni nisu ni u kom slučaju obavezni za čovjeka; on se može osloboditi od mnogo njih ukoliko se oslobodi od svojih ‘odbojnika’ i fantaziranja. Sve to je povezano sa oslobađanjem od ličnosti.
"Ličnost se hrani fantazijama i lažima. Ako se smanji količina laži u kojima čovjek živi i ako se smanje njegove fantazije, ličnost će uskoro početi da slabi i čovjek će početi da biva kontrolisan ili od strane sudbine ili same prirode rada na samom sebi koja je opet kontrolisana od strane volje jednog drugog čovjeka; to će ga voditi sve dok se kod njega ne formira njegova vlastita volja, sposobna da se odupre oboma, kako igri slučajeva, tako i njegovoj sudbini, ukoliko je to potrebno."
Hrana za Mjesec
(Iz knjige U Potrazi za Čudesnim; P.D. Uspenski):
Pozdrav