NA RUBU ZNANOSTI-uskoro
PREVELA: MARINA ZELIĆ
RAZGOVOR S LYNN MCTAGGART
00:04:33
P: Dobra večer. Možete li nam opisati o kakvom se polju radi u vašoj knjizi.
00:04:39
O: To polje sliči energiji u filmu «Ratovi zvijezda». Radi se o kvantnom energetskom polju koje ujedinjuje sve poput neke nevidljive mreže. To je energija u praznome prostoru, ali u isto vrijeme i energija koja se nalazi u našem tijelu i u svačemu što postoji na ovome svijetu.
00:04:57
P: Kako ste se time počeli baviti i kako je na kraju od toga nastala zamisao o univerzalnome polju koje nazivamo i kvantnim vakuumom, poljem nulte točke i nekim drugim imenima.
00:05:08
O: Urednica sam najvećeg časopisa o zdravlju u Velikoj Britaniji. Sastavni dio mog posla je praćenje velikog broja medicinskih istraživanja i utvrđivanje što je djelotvorno, a što nije. Dok sam se bavila time, stalno sam nailazila na istraživanja o akupunkturi i homeopatiji koja su dokazivala da sve te stvari doista djeluju. Pomislila sam da ako one doista djeluju, onda je važan dio teorije o tome, kako mi funkcioniramo i kako svemir funkcionira, nepotpun. Stoga sam odlučila razgovarati s fizičarima iz cijeloga svijeta kako bi saznala znaju li oni zašto to funkcionira i imaju li oni drukčiji pogled na stvarnost. To je ono što su oni pronašli. Moj je zadatak bio sintetizirati sve te radove raznih fizičara u jednu čvrstu cjelinu.
00:05:56
P: Znači li to da vjerujete da se ovdje ne radi o anomalnim fenomenima kako su se oni prije nazivali?
00:06:03
O: Ni u kojem slučaju. Riječ je o stotinama i stotinama istraživanja koja demonstriraju jedan aspekt tog područja, bilo da se radi o demonstraciji ESP-a, teoriji da je um jači od materije (mind over matter) ili mnogo sličnih stvari. Ne radi se samo o jednom pojedinačnom istraživanju, nego o nekoliko stotina njih koja su na predivan način napravili poznati znanstvenici iz svih dijelova svijeta.
00:06:27
P: Tko su, prema vašem mišljenju, najznačajniji istraživači i znanstvenici na tom području? Kako se oni zovu?
00:06:34
O: Ovdje prije svega moram spomenuti američkog astrofizičara Hala Puthoffa. On je za vrijeme naftne krize u Americi tijekom 70-ih godina prošloga stoljeća razmišljao o alternativi za fosilna goriva. Sjetio se nečega, za što su fizičari od utemeljenja kvantne fizike oduvijek znali, ali što nikad nisu uzimali u obzir, a to je energija nulte točke. To je energija u praznome prostoru. Znanstvenici je nazivaju energijom nulte točke jer se tu radi o energiji na najnižoj mogućoj razini. Znamo da se stvari na toj razini još uvijek kreću pa čak i pri temperaturama od nule. On se pitao…U praznome prostoru postoji nevjerojatna energija. Sjetite se samo da mi, sve čestice i atomi u svemiru nismo statični. To nisu male biljarske loptice, nego vibrirajući paketi energije. Oni izmjenjuju energiju s poljem. To je kao da košarkašku loptu bacate amo-tamo. Utvrđeno je da je ta stalna razmjena energije potpuno nevjerojatna. Ako sjedite jedan metar udaljeni od mene, energija, koja postoji između nas, toliko je snažna da bi pomoću nje mogli uzavreti svi oceani svijeta. On je razmišljao o crpljenju te energije, ali zatim je pomislio da postoji i metafizička zamisao o tome. Shvatio je da ako sve izmjenjuje energiju s tim poljem, a to je polje kvantno polje valova koje sadrži informacije, to onda znači da je to «svemir u sjeni» koji ima informacije o svim stvarima koje su ikad postojale na svijetu. To je obuhvaćalo i dubokoumnu zamisao o tome da smo svi mi povezani. Zbog toga bih rekla da je Hal Puthoff jedan od najvažnijih fizičara. Spomenula bih i Fritza-Alberta Poppa koji je otkrio svjetlo koje izvire iz našeg tijela. To su sitne čestice svjetla. Shvatio je da mi cijelo vrijeme zračimo i primamo. Imao je dokaze za to. On je jedan od najpoznatijih znanstvenika u Njemačkoj. Popp je dokazao da mi putem svjetlosnih valova cijelo vrijeme šaljemo i primamo informacije.
00:08:49
P: Je li Hal Puthoff možda smislio neki praktični način kako bismo mogli iskoristiti energiju nulte točke, npr., prilikom letova u svemir ili kao energiju koju koristimo u svakodnevnom životu?
00:09:03
O: Razmišljao je o tome. Puthoff je osnovao organizaciju koja se bavi upravo tim pitanjem. On je surađivao s mnogim važnim organizacijama poput NASA-e, koje su shvatile da ako ćemo krenuti u drugu galaksiju, ako ćemo upotrebljavati fosilna goriva, onda će nam trebati rakete veličine Sunca koje bi mogle prenositi fosilno gorivo. To je razlog zašto moramo pronaći alternativni izvor energije. Organizacije poput NASA-e, British Aerospacea, ali i mnoge druge organizacije diljem svijeta, pokušavaju crpiti energiju nulte točke. Time se bavi i Hal Puthoff. Oni su uspjeli izvući manje količine te energije. To nazivaju svemirskim besplatnim ručkom. Kada bi to uspjeli učiniti, mogli bi pokretati automobile i sve druge stvari pomoću praznoga prostora. No o tome se za sada samo raspravlja. Dr. Puthoff nada se da će uspjeti ostvariti nešto od toga dok je on još živ, a sada je u ranim 60-im ili 70-im godinama.
00:09:59
P: U svojoj ste knjizi spomenuli da ste počeli s homeopatijom ili s nečim čime se bavio Jacques Benveniste. Možete li nam objasniti osnovnu zamisao i rezultate njegovog četverogodišnjeg eksperimenta?
00:10:11
O: Jacques Benveniste, koji je preminuo, bio je također izuzetan čovjek. On je bio ortodoksni francuski alergolog koji je surađivao s mnogim važnim državnim organizacijama. Dok je radio na jednom istraživanju o alergijama, jedna je njegova suradnica u laboratoriju napravila grešku u mjerenju. Kada je htjela postići kemijsku reakciju, smjesa je imala premalo molekula i bila je do te mjere razvodnjena da je na kraju izgledala poput nekog homeopatskog preparata. U vodi je ostao samo trag molekule. Benveniste je prvo rekao da je eksperimentirala s običnom vodom. Ona je zatim ponovila cijeli postupak, a on je vidio da je na kraju došla do istog rezultata. S obzirom na to da je izvrstan znanstvenik, shvatio je da bi to trebali malo bolje istražiti. Benveniste nije samo napravio istraživanja koja su dokazala djelotvornost homeopatije, nego je i otkrio da sve ćelije i molekule imaju karakterističnu frekvenciju. One imaju vlastitu frekvenciju u dometu zvuka koju mi ne možemo čuti. On ju je snimio pomoću posebne opreme za snimanje. Snimljeni je materijal pustio drugim molekulama i na taj je način mogao pokrenuti kemijsku reakciju kao da je originalna molekula doista prisutna. Uložio je mnogo vremena i truda u te eksperimente unatoč velikom protivljenju. Ti su eksperimenti bili prilično fascinantni. Demonstrirali su da se stanična komunikacija odvija u frekvencijama, a ne u kemiji kao što se do sada uvijek tvrdilo.
00:11:44
P: Jacques Benveniste dobar je primjer za moje sljedeće pitanje. Kakva je sudbina nekih znanstvenika, koje ste spomenuli u svojoj knjizi, u akademskoj zajednici?
00:11:54
O: Unatoč tome što su vrlo poznati, oni su pravi znanstvenici jer su pravi istraživači. Oni idu naprijed i istražuju ona područja na koja su došli eksperimentiranjem čak iako se njihovi zaključci protive uobičajenim paradigmama i iako će uznemiriti svjetsku javnost. To su za mene pravi znanstvenici. No gotovo su svi oni bili izvrgnuti nevjerojatnom ruglu, a neki su čak izgubili i posao. Jacquesa Benvenista ismijavao je jedan od najpoznatijih znanstvenih časopisa «Nature». Vlada ga je otpustila. No s obzirom na to da je vrlo hrabar istraživač, on je nastavio s radom pomoću privatnih fondova.
00:12:42
P: Čuli smo nešto o fizici i biologiji. No, Karl Pribram bio je neurokirurg. Kako se on našao u vašoj knjizi
00:12:51
O: Karl Pribram je bio standardni neurokirurg. On je sa svojim mentorom pokušao otkriti gdje se nalazi sjećanje u mozgu. Radio je sa štakorima. Riječ je o odvratnom eksperimentu. On je odstranjivao sve veći dio njihovog mozga nakon što su štakori zapamtili jednostavan put kroz labirint. Štakori su morali zapamtiti jednu jednostavnu stvar. Njihove su motoričke sposobnosti bile znatno oštećene. Teturali su. No iako je većina njihovog mozga bila odstranjena, štakori su se i dalje sjećali puta kroz labirint. On je na osnovu toga zaključio da se sjećanje ne nalazi samo na jednome mjestu u mozgu, nego je distribuirano po cijelome mozgu. Nakon toga je počeo raditi s majmunima, a na kraju i s ljudima. Otkrio je da je naš mozak vrlo sličan radiju ili televizoru jer je receptivni mehanizam. On ne sadrži informacije, nego ih prima. No ono do čega mi doista želimo doći su informacije koje se nalaze u tom polju. On je stoga, kao i mnogi drugi znanstvenici, počeo vjerovati da se više sjećanje i više kognitivne funkcije ne nalaze u mozgu nego vani u polju.
00:14:13
P: Ljudi obično vjeruju knjigama i stvarima koje uče u školi. Na koja pitanja klasična fizika i biologija nisu u stanju odgovoriti?
00:14:25
O: Tu spadaju mnoge stvari, npr., kako komuniciraju stanice. Znanstvenici su to oduvijek objašnjavali na taj način da se radi o učinku brave i ključa (lock-and-key effect). Oni tvrde da se jedna molekula sudara s drugom i da na taj način dolazi do kemijske reakcije. No kad pogledate stanicu, kad zamislite stanicu i molekule koje se nalaze u toj stanici, to izgleda kao da se u bazenu nalaze dvije teniske loptice. Prema toj bi se teoriji te dvije teniske loptice trebale sudariti. One bi trebale pronaći jedna drugu i zatim se sudariti. Ja i mnogi drugi znanstvenici tvrdimo da je vrlo mala vjerojatnost da se to događa na tako trenutačan način kao što oni tvrde. Kada u našem tijelu dođe do kemijske reakcije, onda imamo reakciju. Kada smo ljuti ili uplašeni, to je trenutačna reakcija. Jedina stvar koja se može tako brzo događati jest frekvencija. To je jedno pitanje. Drugo je pitanje gdje se nalazi svijest. Kako to da ja znam ono što znam? Pitanja poput tog. Mi smo postavili mnogo dublja pitanja od znanstvenika koji rade na tom području, npr., pitanje «Gdje se ja završavam, a gdje počinje ostatak svijeta? Ako smo mi svi jedno, postoji li onda uopće ono «vani»?
00:15:44
P: Čime se bavi istraživač Helmut Schmidt, koji je također zaslužio jedno poglavlje u vašoj knjizi?
00:15:51
O: Helmut Schmidt napravio je jedno vrlo zanimljivo istraživanje. On se bavio cijelom tom idejom o efektu promatrača u kvantnoj fizici. Kvantna se fizika prije svega svodi na dvije vrlo važne pretpostavke. Jedna je pretpostavka zamisao da stvarnost nije čvrsta, nego da je poput želatina. Ja je rado opisujem na taj način. Postoji jedna stvar koja se naziva super-pozicijom. To znači da kada elektron odlazi i kada ne sudjeluje u nekim eksperimentima, on u isto vrijeme zauzima velik broj različitih mjesta. To je poput situacije kada neka osoba želi kupiti jedan apartman i zatim stanuje u svim apartmanima u cijeloj jednoj četvrti. U svim apartmanima u isto vrijeme. Jedini način na koji elektron postaje čvrsta cjelina jest upletanje, promatranje ili mjerenja od strane ljudi. Kada znanstvenici promatraju elektrone ili kada prave mjerenja, sve se te razne cjeline svode na jednu malu jednostavnu cjelinu. To je ono što nazivamo efektom promatrača. Schmidt se počeo baviti efektom promatrača. Koliko je on važan? Znači li to da mi doista sudjelujemo u stvaranju stvarnosti? Kada je pokušao odgovoriti na to pitanje, pomislio je da ako je to istina, ako mi doista sudjelujemo u stvaranju stvarnosti, onda možda i utječemo na nju, možda je onda na neki način guramo naprijed. On je htio otkriti može li um utjecati na materiju. Pokušao je otkriti na koji bi način to trebao istraživati. Sjetio se generatora nasumičnih događaja (random event machine). Najjednostavnija vrsta tog stroja, koji trenutačno postoji, sliči električnom bacanju novčića. Sve bi se trebalo odvijati nasumično, 50 bi posto vremena trebali dobiti pismo, a drugih 50 posto glavu. Obično se radi o ekranu. Recimo da pola vremena imamo slike kauboja, a pola vremena slike Indijanaca. No o tome može svatko po vlastitoj želji odlučiti. Schmidt je napravio i kompliciranije eksperimente od ovoga, ali ovako ga možemo najlakše objasniti. Schmidt je postavio neku osobu ispred ekrana i rekao joj da zamisli više kauboja, nego Indijanaca. On je utvrdio da ljudi nakon određenog vremena to doista mogu učiniti. Ako su se koncentrirali, mogli su promijeniti izlazne rezultate tog stroja više u jednom smjeru, nego u drugom. Drugim riječima, doveli su veći red u taj stroj. On je radio s električnim svjetlom. Htio je otkriti mogu li ljudi promijeniti smjer. Imao je svjetla na tom stroju koja su se konzekventno kretala. Htio je vidjeti mogu li ih micati u onom smjeru u kojem oni žele. Bilo je to nešto više od uobičajene nasumične metode osvjetljivanja. Otkrio je da je to moguće.
00:18:54
P: Schmidt je napravio jedan vrlo zanimljiv eksperiment koji je dokazao da svijest može preskočiti vrijeme, a ne samo prostor. Možete li nam opisati taj eksperiment?
00:19:08
O: Mogu. To je jedan od meni najdražih Schmidtovih eksperimenata. On je htio vidjeti …On i mnogi drugi dobivali su pozitivne dokaze da ljudi mogu utjecati na te strojeve u pravo vrijeme. U nekoliko je slučajeva otkrio da mogu utjecati na njih u budućnosti. Schmidt se zapitao mogu li utjecati na nešto što se već dogodilo. Stoga je odlučio razviti jedan sustav. To nije bio ekran, nego audio vrpca. Audio vrpca, koja je nasumično puštana, imala je isti broj zvukova u lijevoj slušalici kao u desnoj. I što je on učinio? On je pustio tu vrpcu, napravio je kopiju, jednu je kopiju stavio u trezor, a drugu je kopiju dao jednom sudioniku. Tom je sudioniku rekao: «Želim da preslušaš tu vrpcu. Nitko je do sada nije čuo. Želim da pokušaš napraviti više zvukova u lijevu slušalicu, nego u desnu.» Iako je ta vrpca već puštana. Napravio je to s nekoliko sudionika. Zatim se vratio i pustio je vrpcu koja se nalazila u trezoru. Otkrio je da je bilo više zvukova u lijevoj slušalici, nego u desnoj. To je tako sablasno da se nitko ne može prestati čuditi. No što se zapravo dogodilo? Njegovi sudionici nisu utjecali na sadašnjost. Njihovi su se umovi vratili u prošlost i utjecali su na ono što je napravljeno u početku dok je vrpca proizvedena. To upućuje na to da naša svijest nema vremensku liniju. Misao može trajati zauvijek i može se u isto vrijeme kretati unaprijed i unazad.
00:20:58
P: Liječenje na daljinu drugi je aspekt tog područja. Možete li nam navesti nekoliko važnih primjera liječenja na daljinu i tko se tijekom 90-ih godina prošlog stoljeća bavio istraživanjem tog područja?
00:21:07
O: Oprostite. Nisam razumjela pitanje.
00:21:09
P: Možete li nam opisati nekoliko slučaja liječenja na daljinu, molitvi koje su pozitivno utjecale na zdravstveno stanje bolesnika? Time se bavila Elizabeth Targ.
00:21:22
O: Napravljeno je oko 150 istraživanja o liječenju na daljinu različite kvalitete. Bilo je mnogo istraživanja na miševima. Bernard Grad pokazao je da je liječenje kod miševa spriječilo pojavljivanje guše kada im je nakon jednog eksperimenta odstranjen jod.(???-POTRAŽITI U KNJIZI). Napravljeno je mnogo takvih istraživanja. Elizabeth Targ, koja je također preminula nakon što sam napisala knjigu, bila je vrlo klasični psihijatar i radila je u Kaliforniji. Ona je odlučila napraviti ultimativno testiranje liječenja na daljinu. Okupila je razne iscjelitelje iz svih dijelova Amerike, od tradicionalnih kršćanskih iscjelitelja do indijanskih šamana. Ona je u San Franciscu okupila skupinu oboljelih od AIDS-a čija je bolest bila u završnoj fazi. Bilo je to 80-ih godina i ranih 90-ih godina prošlog stoljeća prije nego što su otkriveni lijekovi koji su mogli pomoći oboljelima od AIDS-a da prežive. Elizabeth Targ je tim iscjeliteljima dala podatke o pacijentima koje oni uopće nisu poznavali. Dobili su samo njihovo ime, sliku i broj T- stanica imunog sustava svojih pacijenata. Taj je eksperiment pažljivo pripreman. Svaki je iscjelitelj svakog tjedna dobio novu grupu pacijenata. Znači, nije se radilo samo o pojedinim iscjeliteljima. Nakon višemjesečnog trajanja programa i nakon što su te pacijente usporedili s drugom grupom ljudi oboljelih od AIDS-a, koji su također bili pod kontrolom, utvrđeno je da su se oni pacijenti, za koje su se ti iscjelitelji molili, polagano oporavljali. Pacijentima je bilo bolje u svakom pogledu. No zdravstveno stanje onih pacijenata, za koje se iscjelitelji nisu molili, sve se više pogoršavalo. Ti su ih rezultati toliko oduševili da su dodatno pooštrili protokol. Ponovili su cijeli postupak. Otkrili su da je molitva bez ikakve sumnje u velikoj mjeri utjecala na zdravstveno stanje pacijenata.
00:23:31
P: 2001. je godine održan sastanak znanstvenika na Sveučilištu Sussex. To ste spomenuli i u svojoj knjizi. Koji je bio povod i koja je bila glavna tema na tom sastanku?
00:23:43
O: Možete li mi to pitanje malo objasniti?
00:23:46
P: Na Sveučilištu Sussex održan je sastanak. Glavni je gost bio Hal Puthoff. Na tom se sastanku raspravljalo o svemirskim putovanjima i nekim drugim projektima. O tome ste pisali i u zadnjem dijelu svoje knjige. O čemu se raspravljalo na tom sastanku?
00:24:02
O: Na tom su se sastanku okupili znanstvenici iz svih dijelova svijeta. Raspravljali su o tome na koji bi način ljudi mogli putovati u druge galaksije. Ovdje ponovno nailazimo na velike poteškoće s gorivom. Kako možemo lansirati raketu izvan naše galaksije, a da ne moramo pritom izgraditi divovsku raketu. To se odnosi na slučaj ako budemo upotrebljavali fosilno gorivo. Postoji i taj problem da je količina fosilnoga goriva na našem planetu ograničena. Ne možemo ga tek tako potrošiti jer su nam preostale količine dovoljne za još oko 50 godina. Ti su znanstvenici nastojali odgovoriti na pitanje koje su najbolje alternativne metode. Spomenuto je mnogo različitih metoda, ali ona metoda, koja je obećavala najbolje rezultate i koju je zagovarao Hal Puthoff, bila je energija nulte točke. Postoje mnogi crni projekti u kojima ne znamo što se događa. Oni se provode u NASA-i i mnogim drugim organizacijama, a njihov je cilj utvrditi na koji način možemo crpiti tu energiju.
00:25:01
P: Što se na kraju dogodilo?
00:25:04
O: Oni su doista bili uvjereni da je najbolji način na koji to mogu učiniti taj da rade s energijom nulte točke. To je ono što Hal Puthoff, Bernard Haisch i mnogi drugi poznati znanstvenici diljem svijeta žele istražiti. Kako možemo izvući energiju iz praznoga prostora? Kako možemo doći do kvantne energije i kako je možemo iskoristiti? Tada bismo bili u stanju učiniti mnogo više. Kada bismo na neki način mogli «isključiti» ovakvu situaciju, to bi utjecalo i na gravitaciju. Mogli bismo čak uzrokovati i levitaciju. U tom bismo slučaju mogli podići bolesnike iz bolničkih kreveta i spriječiti pojavljivanje dekubitusa. To bismo mogli učiniti kad bismo ih samo malo levitirali. No oni sagledaju i druge elemente energije nulte točke, ali i razmišljaju o tome u koje bi je svrhe još mogli koristiti. Bavili su se i nečim što Hal Puthoff naziva metričkim inženjerstvom. Drugim riječima, kako bismo pokušali stvoriti pojave poput crvotočina, za koje mislimo da postoje samo u romanima Arthur C. Clarkea… Hal Puthoff vjeruje da možemo stvoriti einsteinovsko svemirsko vrijeme. To znači da jednostavno promijenimo energiju nulte točke ispred i iza svemirskog broda tako da on gotovo surfa po svemirskome vremenu. Na taj način možemo stvoriti crvotočine i putovati u druge galaksije. To su područja na kojima oni trenutačno rade.
00:26:41
P: Hal Puthoff je također radio na istraživanju telepercepcije, ovaj put s Russelom Targom. Možete li nam objasniti o čemu se tu radi? Kako možemo objasniti gledanje na daljinu (telepercepciju)?
00:26:58
O: Hal Puthoff radio je i na nečemu drugome. Dobio je pismo od Inga Swanna koji je tvrdio da je vrlo dobar telepat i jasnovidioc. Puthoff je pozvao Swanna kako bi se uvjerio može li on doista učiniti nešto od toga. Puthoff je zatim s njim napravio jedan test. Htio je da Swann promijeni izlazne rezultate kvantnog stroja koji je čuvan u podrumu Sveučilišta Stanford. Otkrio je da je Swann doista mogao promijeniti izlazne rezultate stroja kada je mislio na njega. Bio je toliko zaprepašten i oduševljen da je odlučio vidjeti može li napraviti testove s telepercepcijom. Na kraju je s Russelom Targom napravio protokol. U laboratoriju je bio prisutan jasnovidioc poput Inga Swanna. Drugu su osobu poslali na neko drugo nasumice odabrano mjesto koje je bilo udaljeno oko 50-60 kilometara. Swannov je zadatak bio nacrtati i opisati mjesto na kojem se nalazio njegov partner. Oni su godinama pravili ta sofisticirana istraživanja. Došli su čak i do te razine da su se koristili samo koordinatama na karti. Nakon određenog su vremena utvrdili da su mnogi jasnovidioci bili u stanju opisati mjesto na kojem se nalazio njihov partner nakon što su dobili koordinate. To je privuklo pozornost američke vlade koja je u to vrijeme strahovala da je špijunira Sovjetski Savez koji se pri tome koristio psihičkim špijuniranjem. Došli su čak do te mjere. Vlada je pokrenula tajni program, poznat pod imenom «Zvjezdana vrata» (Stargate), kako bi špijunirala Sovjetski Savez. Pri tome su se koristili jasnovidiocima. To su, nažalost, radili dugo godina. No na taj je način pronađeno mnogo valjanih podataka koji su dokazali da to doista djeluje. Na koji je način ovo povezano s poljem? Ako smo mi doista svi povezani, onda možemo reći da je svaki dio nas na neki način povezan preko tog polja. Možda ćemo se s vremenom i nakon mnogo vježbanja moći usredotočiti na neki dio polja i na taj način dobiti te informacije. To nam dokazuje da smo mi u svakom trenutku svugdje.
00:29:28
P: Vjerujete li da je naš pogled na svijet pogrešan? Ako jest, zašto i na koji je način on pogrešan? Što bi se poboljšalo kada bismo konačno prihvatili činjenicu da polje nulte točke doista postoji?
00:29:41
O: U redu. Mislim da je naš stav o nama samima iznimno manjkav. Stav o nama, koji je stvorila moderna znanost, vrlo je reduktivan stav koji je gotovo poput genetičke pogreške. Mi smo zarobljenici naših gena. Mi smo odvojeni i usamljeni. Mi smo odvojena i izolirana bića na vrlo usamljenoj Zemlji koja se kreće u vrlo usamljenoj galaksiji i u usamljenom svemiru. No sudeći po svim tim dokazima rubnih znanstvenika, ništa ne bi moglo biti dalje od istine. Svi smo mi povezani. Naša tijela razgovaraju s nama i svijetom putem frekvencija. Imamo istovremenu vezu sa svim stvarima na svijetu. Ljudske su sposobnosti mnogo veće, nego što nam je to ikad rečeno. Imamo mogućnost da dođemo do tih informacija. To je pozitivan stav o svijetu. Mi nismo sami, nego smo dio velike cjeline.
00:30:51
P: Zamisao da oko nas postoje dva paralelna svijeta pomalo je smiješna, a ona nas u isto vrijeme i malo zbunjuje.
00:30:58
O: Oprostite, ne razumijem vas.
00:31:00
P: Jedan svijet, koji postoji oko nas, jest taj akademsko-znanstveni stav. No postoji i drugi stav koji ste opisali u svojoj knjizi. Taj stav ima…
00:31:12
O: Oprostite, ali ponovno vas ne razumijem.
00:31:14
P: Opisali ste mnoge eksperimente i znanstvenike, ali postoji čitava akademska i znanstvena zajednica koja…
00:31:23
O: Ponovno vas ne razumijem.
00:31:28
P: Možete li me sada čuti.
00:31:29
O: Mogu.
00:31:32
P: Kako vi tumačite činjenicu da postoji velik broj znanstvenika koji ne vjeruju u anomalne fenomene. Pisali ste o mnogim eksperimentima i mnogim velikim znanstvenicima koji su pravili eksperimente koji su dokazali da to doista djeluje? Kako je to moguće?
00:31:59
O: To je oduvijek bilo tako u znanosti. Znanost se predstavlja kao rubna disciplina, ali ništa nije dalje od istine. Oduvijek je bilo nenaprednih znanstvenika koji su nijekali mnoge stvari. Jedno se vrijeme vjerovalo da je Zemlja ravna i znanstvenici su tvrdili da je Zemlja ravna. Samo je nekoliko hrabrih ljudi smoglo dovoljno hrabrosti da kaže: «Ne, Zemlja je okrugla!» U proteklih je par stotina godina nekoliko znanstvenika reklo: «Ne, kamenje ne pada s neba jer kamenje ne može padati s neba. Objekti od teškog metala ne mogu letjeti nebom.» Sjetite se samo svake moguće velike istrage, novog eksperimenta ili otkrića i kako je znanstvena zajednica tvrdila da su to samo gluposti. Mislim da moramo shvatiti da većina današnjih znanstvenika ulaže cijeli svoj trud i cijelu svoju karijeru u očuvanje ortodoksije. Pisajući mnoge radove stvorili su jedan pogled na svijet. Ako se pojavi nešto novo, što se tom pogledu na svijet protivi, oni će sigurno biti vrlo ljuti. Mislim da je to ono što se dogodilo mnogim znanstvenicima. No pravi istraživači, kao svi oni poznati znanstvenici o kojima sam ja pisala, shvaćaju da je znanost postupak. Nikad potpuno ne razumijemo sve što se događa u svijetu. Možemo samo usput učiti. To su oni učinili. Oni su naše shvaćanje nas samih i našeg mjesta u svemiru, ali i kvantnu fiziku, odveli korak dalje. Većina znanstvenika, koji se danas bave kvantnom fizikom, kažu: «Ne razumijem to. No matematika djeluje, a samo je to važno.» No moji su znanstvenici, znanstvenici koji se bave tim područjem, rekli: «Ne, nešto moramo mnogo bolje istražiti. Moramo reći što kvantna fizika govori o prirodi stvarnosti. Što to znači o nama i našem odnosu prema svijetu?» Nešto dubokoumno i metafizično.
00:34:20
P: Puno vam hvala.
00:34:23
O: Hvala vama. Cijenim ovo i bila mi je velika čast razgovarati s vama.
00:34:31
P: To je bilo sve. Još smo na liniji. Bilo je vrlo dobro.
00:34:37
O: Puno vam hvala. Bilo je odlično. Nadam se da je sve bilo u redu.
00:34:41
P: U redu. Poslat ću vam kopiju kad sve završimo. Bit će to krajem ljeta.
00:34:45
O: To bi bilo odlično. Molim vas da to učinite. Kad ćete ovo emitirati. Večeras?
00:34:49
P: Ne. Moramo prvo sve obraditi i prevesti. Mislim da ćemo ovo emitirati u rujnu.
00:34:59
O: To je odlično. Puno vam hvala. Doviđenja.
|