Citat:
biti siguran govori li to doista neko relativno nezavisno biće
U ovo nikad ne možeš biti 100 % siguran, ali problem je u tome i koga "dobiješ". I da li će ti reći istinu ili manipulirati tobom...
Tu treba paziti. Osobno mislim da ako netko želi, može stupiti s nekim u kontakt, ali obavezno sve ispisati, za kasniju filtraciju ( Gnostičku ), da vidimo "najširu moguću sliku" koju nam naša trenutna percepcija može omogućiti i širiti njen kut gledanja. Kad postignemo da iz svih mogućih kuteva jedna stvar izgleda isto ( i tu bi trebali se osloniti ne na izgled, već sadržaj ), onda ju možemo uzeti za neku referencu. I opet, za nekoga drugoga to ne mora vrijediti. Nema toga što za SVE izgleda isto...
Evo male pomoći, članka analize istine koju sam objavio na stranicama Znanja, i koja možda može pomoći oko ovakvih problema... učimo kako učiti !!!
ANALIZA ISTINE
Ovaj članak opisuje način na koji se može pristupiti ovim svim podacima i koji može poslužiti za filtriranje svih mogućih podataka da bi se "izvadila" istina iz svega toga.
Proces na kojem je bazirano ovo istraživanje ima dva aksioma:
1. istina nije relativna
2. istina nikada nije u kontradikciji sama sa sobom.
Iz razloga što istina nije relativna, neke ideje su objektivnije od drugih. To znači da ma koji vaš pogled na svijet bio, uvijek može biti malo objektivniji. To pokazuje da ipak ima nešto za što se valja malo i potruditi.
Ideja da istina nikada nije u kontradikciji sama sa sobom je vrlo snažna tvrdnja. Laži mogu biti u skladu s time također, ali mješavina od laži i istine će pokazati kontradiktornosti. Možete koristiti taj princip da bi otkrili što je istina, a što laž. Evo što pod time mislim: teško je reći da je jedna jedina ideja istinita ili lažna, kao i što je teško reći koja je od dvije iste "kockice" lažna, a koja istinita, odnosno koja u koju grupu spada. Ali jedna veća kolekcija nekontradiktornih ideja će otkriti da li je čitava kolekcija istinita ili lažna. Što je veća kolekcija, to je lakše za vidjeti ono što je laž, a što istina. Počnite sa jednom nejasnom "kockicom", nađite ostale koje "pašu" na njih, i ubrzo ćete moći vidjeti i reći koje će dvije "kockice" ići "skupa", odnosno koje će se slagati.
Druga analogija je traženje zlata pomoću sita. Počet ćete sa velikom količinom materijala koji sadrži i mulj i zlatne djeliće, pa ćete protresti sito i pustiti mulj da se ispere. To prikazuje da je vrlo važno da konstantno razmišljamo, čitamo i diskutiramo o velikim količinama novog materijala koji tada možemo sortirati ili filtrirati pomoću intuicije i kritičkog razmišljanja da bi mogli otkriti istinu.
Bolje je gledati što ne valja s teorijom, nego što je u redu. Debate se mogu žestoko voditi vječno radi tisuće činjenica koje podržavaju jednu jedinu laž, ali nitko ne može prigovarati jedinoj činjenici koja pobija tisuće laži.
Zapamtite, sve dok je vaš pogled na svijet u skladu sa svime, vjerojatno ste ili potpuno u pravu ili potpuno u krivu. Kombinirajte taj princip sa procesom od šest koraka koji ću kasnije opisati i imat ćete efikasnu metodu koja će odvojiti istinu od laži. Proces otkrivanja istine je jedan ciklus u kojem skupljate materijal, formulirate teorije, izbacujete apsurde i onda prikupljate još više materijala... i tako u krug.
Najvažnije, istina je uvijek provjerena i logikom i intuicijom - logika bez intuicije ili intuicija bez logike nikad se ne koriste odvojeno u određivanju istine. One moraju biti korištene u tandemu, odnosno paru. Ako je konflikt između logike i intuicije, provjerite vaše logičke pretpostavke. Koristite intuiciju za vođenje i logiku za analizu.
Proces od 6 koraka:
1) Prikupite nove ideje iz promatranja, diskusija ili nekog napisanog materijala. Tada uzmite misteriju, kontradikciju i set pogleda ili bilo čega što trebate objasniti ili rješiti.
2) Za napraviti dobru teoriju koja će to objasniti sve to, trebate početi sa iznošenjem svih mogućih mogućnosti. To znači, sve dolazi u obzir, niti jedna ideja nije smiješna. Koristite vašu intuiciju i nagađanja.
3) Kako dolaze ideje koje vam padaju na pamet, koristite kritičko razmišljanje da bi eliminirali sve što je u kontradikciji samo sa sobom ili totalno nemoguće. Pogledajte ima li "rupa" u tim idejama, pokušajte ih izbaciti.
4) Od "neprobojnih" teorija koje su ostale, selektirajte onu koja:
- objašnjava sve činjenice
- objašnjava činjenice bolje od drugih teorija
- objašnjava činjenice koje prethodne teorije ne mogu
- je logički dosljedna i nema unutrašnje kontradikcije
- ima smisla
- za koju osjećate intuitivno da je u redu.
5) Teoriju je vrijedno zadržati ako:
- sadrži stvari koje će biti kasnije potvrđene pomoću sagledavanja stvari
- nađete vezu iz drugih nezavisnih izvora
6) Ako se nešto pojavi što "izaziva" teoriju, tada:
- provjerite da li je to zbilja izazov koji bi mogao pobiti teoriju, a ne samo varljivi paradoks baziran na pretpostavkama ili nekorektnim pogledima
- provjerite da li je izazov vrijedan, ili je sam po sebi proturječan i pun rupa
- modificirajte teoriju da se prilagodite izazovima
- izbacite novu teoriju koja objašnjava sve elegantnije nego stara teorija
Ovo je potpuno suprotan proces nego što se koristi u znanosti i matematici koji počinju sa aksiomima i sve se kasnije gradi prema njima. Problem te metode je da počinje sa vrlo ograničenom konačnom "količinom" i "puže prema gore" polako poput stalagmita. Ako su pretpostavke ili aksiomi krivi, tada je sve građeno i temeljeno na pogreškama. Nadalje, takav proces ne može preskakati korake, a i uvijek treba provjeru kod promjene prema idućem koraku. Ne može preskakati korake točnosti ili logike, i zato ne može napraviti pomake u paradigmi ( danom primjeru ). On je nefleksibilan proces koji definitivno ima svojih prednosti kad se radi o aplikacijama visoke rizičnosti koje zahtjevaju mnogo sigurnosti i osiguranja, ali kad se radi o probijanju novih područja, nevjerojatno je spor. Bilo koja kreativnost u tom procesu se događa samo u formacijama osnovnih aksioma ili u slučajnostima koje se nađu na putu.
Proces koji je opisan u ovom sažetku počinje sa beskonačnom količinom podataka i "struganju" onoga što se ne uklapa. To znači da tu nema potrebe za preskakanjem logičkih "ponora" jer netko pristupa problemu s druge strane. Puno je jednostavnije sagraditi most ako je netko već na drugoj strani. Slično je i kad se temeljna ideja potvrdi pomoću ovog procesa, lakše je raditi unatrag i logički premostiti ponor. Također, slaganjem ideja koje pašu jedna uz drugu i sortiranjem i odvajanjem od laži zahtjeva kreativnost u svakom koraku, pa je to najbolja metoda za postizanje brze inovacije, odnosno saznanju o novim stvarima.