Ni meni se tocka 3. nije uklapala !

Promatraču i Appergroundu:
U vezi tačke 3.:
Akcenat je na nameravanju da Duh ubuduće dela za opštu dobrobit, više svetla, bolji i lepši ambijent za ljudski rod.
......

Nate:
Još onomad osetih da imaš dobre telefonske i video veze sa Duhom.
A sad kao da su još bolje.

....................................

A sad za sve (za Duh):

Tu nedavno pokušah napismeno sročiti svoje nameravanje Duha (Duhu), pri čemu se dogodilo nešto vrlo neobično.
Opisaću onako kako se dogodilo, a Vas ću zamoliti za komentar:

Dakle, dok prekucavah niže navedeni tekst /koji pre toga ispisah na papir/, tražih od Duha da mi tokom kucanja da neko znamenje, signal, znak ili potvrdu da sam na «dobrom putu», i evo šta je ispalo:

«Pozivam Te,
da nam se od danas
ispoljavaš
očiglednije,
sve jače i češće,
vodeći nas
najdivnijom stazom prema Sebi,
tako da mi
Tog ispoljavanja
bivamo (sve više)
Svesni.

(Postupno)
na toj neuporedivoj stazi
unesi u naš život
još više
radosti, sreće,
zadovoljstva,
duhovnosti i lepote!!!

Daj nam
više strpljenja,
energije, i pronicljivosti,
za još lepšu igru!!!

Zaštiti nas od
zla i nedaća i
nauči
kako najlepše
da te prizivamo,
kako najbolje da ti ugodimo,
čime da te ispunjavamo.

Posebno pomozi onima
koji su Te
na dosadašnjem putu
malo „videli“ i „osećali“!!!

I dovedi nas
do Sebe,
do Vrha,
do Kraja,
do novog ...»

«Čudo» se dogodilo na ovom delu teksta ... u nastavku je sledila reč «početka». Umesto toga, iz AutoCorrecta, iako ga ne pozvah, iskočiše reči «PORODIČNOG ZAKONA», nakon čega šokiran i zaprepašten, prekucah nastavak teksta:

«i nove,
još lepše i poželjnije Igre.

I,
kako se budeš prelivao
u nas,
postepeno omogući
da tvoja Volja
sve više bude
naša volja,
tako da postupno,
steknemo moć
upravljanja našom javom
i snovima!!!»

Da stvar bude jasnija, naglasiću da u AutoCorrectu imam reči «PORODIČNOG ZAKONA», ali da se one unesu u tekst, standardna procedura je da se ide na «Insert», odabere AutoCorrect, izaberu reči koje će se ubaciti u tekst i klikne na «Insert».... ali ništa od toga ne otipkah ...
I da objasnim zašto nameravah u prvom licu množine: da ne ispadne sebično, nameravah u ime nekih konkretnih bliskih osoba /sad vidim da je nametljivo, al nameravah im najbolje/ ...
........

I još nešto, (možda) nevezano za prethodno:

Jutrošnji san:

Sanjam da se usred bela dana na horizontu pomalja ogoromna nebeska kugla, nekoliko desetina puta veća od Meseca.
U prvi mah pomišljam da je to Mesec, da je zbog nekog čuda došlo do njegovog «približavanja» Zemlji, a onda kako kugla i dalje raste, menja se i perspektiva iz koje posmatram taj prizor (posmatram ga se sve veće visine), uočavam da je to drugo nebesko telo, koje se sada i po veličini i po izgledu u potpunosti izjednačilo sa prizorom naše majčinske planete, u stvari njena potpuno istovjetna «kopija».

Zaprepašteno zurim u taj fantastični prizor i slušam neobično brujanje koje se stvara njihovom laganom rotacijom (nešto grandiozno, prelepo i neopisvo, u ful koloru i još stereo zvuk)

E sad, bilo je tu još nešto čega se ne mogu tačno setiti ... nešto u vezi pomeranja Zemljine skupne tačke (valjda pod utiskom onog što je Kastaneda ispričao Toresu)...kao da svojom namerom «stvorih» fizičku kopiju Zemljine «dvojnice» ...

Močan uvid, zemlja je očito formirala "drugu" i kao što je najavljeno selit će se zajedno s nama u drugu pažnju, drago mi je to čuti.
Nekako je naš put razvoja povezan sa zemljinim.
Ans i Eva Jargi, imaš li ti drugog u javi (i on tebe:))?
Ta dvojnost kod mene mi je jaaaako očita i konkretna u zadnja dva mjeseca.

Kasiopejci kažu da se zemlja postupno seli na viši denzitet i da će se zajedno s nama rasplinuti iz tonala i nastaviti dalje u nagualu i kao takva biti nalik na prvi potpuni svijet do našeg, tamni svijet, plinovit, nematerijalan, bezvremenski (imao sam viziju u kojoj mi je dato do znanja da će vrijeme koje znamo prestati postojati, zaustaviti se), a mi ćemo biti mjehur svijesti dok ne uvidimo što dalje.

Eto, za naše drugo ja ima i druga zemlja. Veselo!

Ne bi se reklo uvid, više lucidan san, sa gigantskom perspektivom posmatranja ... (posebno me dojmila moćna i lagana rotacija obje “kugle” bliznakinje)
....

Imam li drugog u javi?
Ne, ako ne računam tebe ... (šala, naravno)... Reklo bi se da nemam dovoljno energije da aktiviram dvojnika na javi ...
A da li drugi ima mene na javi?
Naravno da me ima, samo nije on drugi, nego Prvi.
......

Nego me živo zanima ta TVOJA dvojnost ...
Jel ti dozvoljeno da ovde (ili na PM) daš makar malo više detalja?

Mislio sam nešto kao uvid u stvarnost iza zavjese, a sad jel to bilo putem lucidnog sanjanja ili nekako drugačije... meni malo bitno.
Ja sam to doživio kao slaganje.

A o mom drugom, nema tu tajanstvenosti i dozvola, pih , kog to briga.

Drugi bi se dao opisati kao "Aktivna strana beskonačnosti", nisu naslovi knjiga tek tako bezveze nastali.
Sastoji se od tamne materije, vibracijske sile, šta ja znam, ovisi s kojeg ga se nivoa percipira, ima tipično ljudsku svijest i samosvjest, ima oči ko dvije svjetle točke.
Lagan je, živahan, brz, bezbrižan, samosvjestan, dobronamjeran, bez predrasuda, postoji u paralelnom svijetu/drugoj pažnji, imam dojam da je nastao od volje. Rekao bih čak da se sastoji od nijemog znanja, sve je nekako povezano.... volja, nijemo znanje, namjera...
Poznaje ovaj svijet, može biti zajedno sa mojim sugovornikom i raditi na tome da budemo na istom stajalištu (i primjetio sam da to radi i kad toga nisam svjestan), može gurati "tuđu" energiju.
Skoro uvijek je tu negdje na zahtjev, pretvara se iz apstraktnog u nešto konkretno, manje ili više jasno povezan sa mnom, a opet kao dio mene.
Kad sam u dosluhu sa drugim ja, prva pažnja mi se suzi ko da drijemam, no mogu pisati post recimo. Kad drugi nešto radi osječam to u trbuhu. On poznaje energetski svijet jer je tamo, a opet poznaje i ovaj svijet ovdje.
Drugi je direktno povezan s duhom i ja to beskonačno odobravam i non stop nešto apstraktno radi sa duhom, ne znam na kome, čemu, što... ni ne moram znati.
Sili me da budem besprijekoran što više, jer traži energije za jasnoču.

Nadam se da si ulovio sliku i priliku "dugog".

Imam dojam da se počeo formirati kad sam se ono davno budan rasplinuo zajedno sa cijelim svijetom i završio ko mjehur svijesti u tamnim beskonačnostima punim oblaka koji se kovitlaju, pretpostavljam da je to prvi svijet do našeg.

Hvala ti na odgovorima! Rasprave ovog tipa dobre su za kalibraciju percepcije.



Brojni su putevi kojima ljudi koračaju po vlastitom izboru. Ne postoji li slobodna volja, sve gubi smisao.

Uvijek se možemo igrati riječima i reći sve je od Duha, dakle Duh je sve, ali nije stvar tako jednostavna. Možda na kraju jedino što postoji je Duh, ali to nama trenutno nije bitno, s obzirom u kakvoj se poziciji nalazimo. Govoreći „Duh je jedini, mi ne postojimo“, meni izgleda kao skidanje odgovornosti sa nas samih, što je u konačnici opasno za bilo kakav napredak.

Pretpostaviti ću da sve dok sam izolirana, samostalna jedinica, odgovoran sam za sebe.



Ovo prihvaćam, nije da znam da je tako, ali osjećam..



Don Juan: „Ljudsko biće viđeno kao nakupina energetskih polja, konkretna je i zapečaćena jedinica u koju se energija ne može unijeti niti se može iznijeti.“

Mi postojimo, to je činjenica. Bez obzira što se krilo iza naše pojave, mi postojimo.



Opet igra riječi. Ukoliko smo mi od Duha, onda se može reći da Duh percipira. Za vrijeme života mi smo ti koji percipiramo i skupljamo iskustva. Držati ću se učenja Castanede i teme o rekapitulaciji. Tamno more svijesti na kraju života uzima životno iskustvo. Ljudi koji nisu stekli disciplinu potrebnu da odvoje životna iskustva od životne sile, gube sve. Otprilike to je bila poruka Don Juana (poglavlje rekapitulacija u knjizi Magični pokreti).


Citat: „Kada Čovek poveže svoju ličnu energiju sa spoljašnjom energijom kroz besprekorna dela, onda Duh lično pokreće njegovu skupnu tačku, jer je na određeni način prepustio kontrolu. Odrekao se sebe, svog ega. Prepustio se, i dopušta da ga vodi sila namere.“

Dakle, da bi se povezao sa Duhom i dopustio mu da te vodi, potrebno je biti besprijekoran.


A na nama je da li ćemo to i učiniti...

Pazi, mi ulazimo ili ne opet namjerom.
I gle Namera zbilja stvara građevine u koje ćemo ući ili ne.... no stvorila je i ono sve drugo oko tih građevina u kojem ćemo ostati ili ne.

Slažem se da je sve igra riječi, no uoči koliko se stvarnost sastoji od manjih i večih ciklusa, stvarnost samu sebe transformira iz jednog u drugo, treće ... zatim zatvara krug u prvo i više manje sakriva što je bilo.

Istina, ovo mi je promaklo.

Neo:
The Matrix?

Morpheus:
Do you want to know what...it...is?
The Matrix is everywhere. It is all around us. Even now...in this very room.
You can see it when you look out your window, or when you turn on your television.
You can feel it when you go to work, when you go to church, when you pay your taxes.
It is the world that has been pulled over your eyes....to blind you from the truth.

Neo:
What truth?

Morpheus:
That you are a slave, Neo. Like everyone else, you were born into bondage.
Born into a prison that you cannot smell or taste or touch. A prison....for your mind.

Promatraču:

Učinilo mi se da pod dvostrukošću na javi podrazumevaš fizičku (prostorno-vremensku) dvostrukost, tj. kad „drugi“ izlazi iz fizičkog tela.

A što se tiče građevine Namere viđene od strane moje „građevine“:
Mi, individualna bića kad god imamo percepciju uvek ulazimo u građevinu Namere... tačnije naša percepcija je ta građevina ...

Mutiny,

pitanje individualnog spoznavanja ili nepoznavanja Duha, je, kao i sve ostalo, stvar Njegove Volje i Namere.

Ovako vidim:

Inetelektom, odnosno rečima Duh se ne može „uhvatiti“ (kao što ni naša senka nije u stanju „videti“ naš lik).
Ne možemo vodu zahvatiti krčagom sačinjenim od vode, ... ali razgovori o Duhu, pod pretpostavkom da je individualno „ja“ spremno, moguće je od kapi vode načiniti zemljanu činiju kojom ćemo tada moći zahvatiti vodu.

Individualno „ja“ vidim kao minijaturni svetlosni dvd na kome se snimaju, pohranjuju i komprimiraju sva naša iskustva, osećanja i sećanja, sva naša prošla i sadašnja čulna (fizička, tonalna) i umna (psihička, nagualna) percepcija.

Svoje pravo lice (nagualno naličje) možemo videti tek kad se setimo šta bejasmo pre no što postadosmo ... dvd ...

Zapisujemo i preuređujemo popise, datoteke po svjetlosnim vlaknima koja se ciklički vraćaju non stop na uvid. I svu pažnju/svijest/energiju imamo usmjerenu samo na to, tako da nam ništa snage ne ostane jer beskonačno cijenimo svoj popis/datoteke i ljubomorno ga promatramo i likujemo, ili pak ako spazimo tuđi bolji popis, onda si paramo srce i zapadamo u samožaljenje.
Uglavnom rezultat je nedostatak resursa za dohvatiti bilo šta van tog vrtloga vlakana u koji spremamo svoj pogled na svijet.
Mi radimo (trebali bi) na svojem osvješćivanju da nismo obavezni štovati sami sebe/svoj svijet/te datoteke, i tako s vremenom uspijevamo uhvatiti nešto mimo svog svijeta.... gubimo dostojanstvo, STRAŠNO!

Kako zgodno da je taj vtlog povezan sa površinom čahure/je kod površine i baš tako nas lizike mogu brstiti budući da držimo svu energiju tamo gdje njima paše.

Rekapitulacija je na energetskom nivou uglavnom premještanje svjetlosti/energije sa površine čahure u dubinu, gdje nije na pladnju žderačima svijesti. Ima još nešto što se dešava pri rekapitulaciji a to je da našu energiju činimo homogenom i dostupnom nama jer je čistimo i defragmentiramo i pljevimo od fragmenata koji nisu naši, nisu kompatibilni i kao takvi remete tok energije.

Ajmo u dubinu , gdje smo sve manje hrana, a sve više svjetlosna, energetska bića u svjetlosnom, energetskom svijetu.

Ne, drugi, kad mislim na dvostrukost, ne izlazi iz tijela da bi se fizički materijalizirao na ovom svijetu, to nikako.
Dvojnik u javi jest tu na energetskom nivou, no običan čovjek ga ne može vidjeti.
Dvojnik se "fizički" materijalizira kad idemo na druge svjetove, no pitanje je koliko je to onda fizički (fizički to jest za onaj svijet) jer postaje mjehur svijesti, a i normalno fizičko tijelo se onda raspline i dvostrukost nestaje.
To je priroda prelaska između svijetova, nije da prvo tu nestanemo pa se tamo pojavimo.
Prvo zakoračimo tamo na drugi svijet sa dvojnikom i pošto smo tamo gotovo sastavili svijet, tek onda se tijelo ovog svijeta raspline.
Iz toga se da zaključiti da trebamo imati značajnu količinu viška energije za takvo što.
No kako god bilo, ljudima od znanja ionako nije cilj ići na druge svijetove, jer su podjednako podmitljivi ko i ovaj naš. I tamo nas mogu porobiti i to puno lakše nego ovdje.

Prema mom iskustvu, za naš linearni um, naviknut na prostor-vremensku percepciju, na ovo relativno mnoštvo (bića i svetova), najteže je pojmiti
Jednost koja, budući da je jedina, nije čak ni Jednost.

Toliko smo naviknuti da funkcionišemo u terminima „ovde-tamo-gore-dole“, „pre-sad-posle“, „ja-mi-vi-ti-oni“, da nam neuhvatljiva apstraktnost Duha tako glatko „curi kroz prste“, odnosno um, da mi to i ne primećujemo (kao kad ruke „provlačimo“ kroz vazDuh, ili VasDuh).

Tek kada uspemo da u znatnoj meri ovladamo našom percepcijom u snovima (sanjanje), počinjemo polagano da bivamo svesni prave prirode „stvarnosti“, odnosno Duha.
Tek tada osveštavamo njegovu tonalnu i nagualnu fluidnost.
Tek tada smo u stanju „sve Univerzume /Svetove/“, sva vremena, sve prostore i sve likove „smestiti“ u samo jedan nepostojeći Ekran, ... čvrst, večan i nepomičan, na kome se odvijaju sve te „filmske projekcije“, na kojem Duh igra sve te bezbrojne predstave.

Ja u zadnjem postu mislio doslovno na druge svijetove, ima ih, tamo su već gotovi, nisu dvojnici ovome svijetu ni relativni. Postoje ko i ovaj svijet, gotovi za druačija bića.
Nisam mislio na ono što bi neki nazvali podprostor, paraleni prostor na ovome svijetu. No sad ćemo se razletjeti na više tema. Samo nastavi kako te volja. Neču nametati teme, onda više nebih bio promatrač .

Aj' dobro, duh povezuje sve svjetove, no s našeg nivoa su svi apsolutni.

vratio sam se, sa foruma nisam niti otišao,
letač, moja samovažnost je napisala onaj post
gdje sam se u velikom stilu pozdravio
energetsko tijelo hoce da se krene na rad - ne rad.dvojnik voli tišinu ali i znanje i dijeljenje iskustava sa ratnicima kroz koje govori duh
ali letač je taj koji je cijeli život krunu na glavi nosio i zato je u prednosti i kada bitka pocne vec je par koraka ispred. letač napada nemilosrdno, prepredeno, ljubazno,ali on nema strpljenje jer je proždrljiv
letac nije besprijekoran , ratnici to mogu biti jer su oni u posjedu svoga tijela, sebe , bore se sobom , bore se sa sobom , ali ne protiv sebe, jer dode trenutak kada shvate da se bore protiv neprijatelja, nevidljivog za um , ali tjelo ga osjeti, tijelo ima sav potreban alat za borbu.
mi smo tjelo, um je samo alat.
kada je letac otkriven, bori se kao nikada prije. ratniku nametne misli o bezvoljnosti, brige, želju za moći.teški su to trenutci za ratnika.
prebacimo sebe , svoju energiju, svoju svijest u tijelo , i osjecajmo tijelom , jer dok je letac tu, nas um, nasa glava nije nasa , ona je nas neprijatelj , ona spletkari protiv nas.ako smo u glavi , samo pomazemo letacu, jer tada poistovjetimo sebe sa letackim umom a to je najgora stvar koja se moze dogodit ratniku.zato svu svoju paznju usmjerite na svoje srce , na svoj stomak , na cijelo svoje tjelo, uživajte u njemu , upoznajte se snjime jer nam je naše tjelo nepoznato, nismo ga primjećivali prije , bilo nam je alat, a mi smo bili um, a sada je stvar obrnuta.
ratnici vjerujte mi , ako budete u svome tjelu , sve radili iz njega , voljom i srcem, osjecat cete se suuper , a letac ce biti jako ljut , napadat ce tu i tamo, pogotovo nocu, programirajuci nase misli kroz snove , ali ako zaspete u svome tjelu a ne u svome umu, njegov ucinka ce slabjeti iz dana u dan.
ratnici poznaju 4. princip traganja . oni su strpljivi i zato smo u ogromnoj prednosti nad našim gazdama

Citat:
Mogao bis se naci izmedju bata i nakovala a to ni psu nebih pozelio.


e jebiga,i shta sad chiniti kad upravo je to neophodno za proci da bi spoznao Sebe?
usrati se i odustati Question
ma daaaaaaaaaj Exclamation

Kad sam rekao kvit to znaci da placam dvostruko jer je u knjizi sve receno sto ja ne mogu reci.Zovem majstora-trezvenost i odrjesujem kesu-placam konkretnim.Znaci djelom cutanja.
Pokusaj se odreci moci govorancije u ime cutanja i onda ces shvatiti sta je bat i sta je nakovalo!
Odreci se svijeta koji znas i ljudi do kojih ti je stalo pa ces znati sta je Praznina.Uradi to na vrijeme jer mozda poslije neces moci.

Znam o cemu govorim i upravo to se stalno provlaci u mojim postovima.
Guram opsirnost,govoranciju,rijeci do besmisla samo sa ciljem da naglasim vaznost jedne jedine rijeci-djela!
Tvrdim da ova tema stoji na pogresnim osnovama jer forsira stvaranje ratnika,ma stagod to znacilo,dok u isto vrijeme izrazava sve ono sto je suprotno "ratniku".
Kad ja to demonstriram onda je to nedoslijednost no nikom od vas ne pada na pamet da dovedete u pitanje samu temu.Da ona sama ne odslikava ono o cemu govori.
To je za mene paradoks ravan mojem kad kazem sve sto imam gotovo mi nista ne znaci a bez toga opet nebih mogao.

Dakle ipak smo tu negdje,kako je rekao don Huan:volimo toplinu svojih...

Ne vredjam ni pametujem samo kazem sta mislim.

Pre bi se moglo reci da letac ima vremena na pretek jer ne podleze zakonima materije i vremena kao mi. Ono sto zasigurno mozemo utvrditi je da smo ipak materijalni i da nas ta forma obavezuje da izvrsimo
oderedjene zadatke vezane za materijalnu pojavnost. Tesko je govoriti o letacima i necemu cega nismo svesni u potpunosti a pogotovu tvrditi da letaci imaju karekteristike nemilosrdnosti, prepredenosti, ljubaznosti. Pojavu Leteca mozemo biti svesni kroz efekte koji su prouzrokovali u nama. Tacnije Mi smo im dali podsvesnu ili cak i svesnu dozvolu i prihvatili njihove misli i nacin razmisljanja. Oni koriste nasu slobodnu volju nase iskrivljeno poimanje stvarnosti, nase ne znanje, nase zablude i strahove... Sve ono sto bi koristili i sitni mucitelji da nas drze u pokornosti.



Nekim ratnicima je potrebno da ih zaboli zub da shvate da imaju pokvaren zub. A neki koji su malo senzitivniji uhvatice informaciju na mentalnom nivou da se nesto desava sa zubom i mogu preventivno otici zubaru. Tako je i u traganju ponekad su ratnici svesni problema tek kada se on pojavi u materijalnoj formi kroz telo ili neki dogadjaj. Ali se ratnici uglavnom susrecu sa nadolazecim vremenom kroz svesnost unutrasnjeg dijaloga.

Nase telo, nas um, osecanja, samo su tu da lakse uocimo kuda se krecemo na putu traganja. Nase telo je samo reakcija na ono sto je doslo iznutra. Dogadjaji sa kojima se susrecemo su samo posledica onoga sto je u nama. Kada nas put krene kroz samo-promenu onda su nam telo, energija, osecanja, unutarnji dijalog jedini nacini da vidimo sebe onakve kakvi zaista jesmo. ( postoji opsirniji tekst koji sam postavio pre par meseci na forumu o potrebi svesnosti na razlicitim nivoima u borbi protiv samovaznosti )




Ovo je potpuno tacno i svi prolazimo kroz to manje ili vise svesni. Pitanje je kako se boriti i prodiv cega, sta je tu zlo u svemu tome.


Postavimo situaciju ovako.

Ispred nas stoji sitni mucitelj koji nam prica i utice na nas kako bi nas pridobio da zivimo u skladu sa njegovim pravilima. On utice naravno svim raspolozivim mogucnostima nad nama. Potpuno mu odgovara da zivimo u ne znanju, nesveni, i u strahu. E sada se setite o znacaju sitnog mucitelja u zivotu ratnika. Mozda ce neki od vas u ovom trenutku krenuti da ga potraze.

Budite iskreni i pitajte sebe.
Zelim li da unistim ovog sitnog mucitelja ispred sebe
Treba li da budem sretan sto sam ga nasao
Kako da ga savladam.
I znaci li to samo da treba promeniti sopstvenu vibraciju-sebe ili fizicki ukloniti prisustvo sitnog miucitelja

Koliko znaci da





Postavimo situaciju sada malo drugacije.

Zamenimo ulogu sitnog mucitelja sa letacem. Mnogo mocniji protivnik koji deluje na drugaciji nacin ali sa nesumnjivo istim zeljama i ambicijama. Koristi sve ono sto moze da bi nas drzao u pokornosti... Zamislite to ako vec niste i svesni.


Ponovo budite na trenutak iskreni i pitajte sebe.
Zelim li da unistim ovog letaca ispred sebe
Treba li da budem sretan sto sam ga nasao
Kako da ga savladam.
I znaci li to samo da treba promeniti sopstvenu vibraciju-sebe ili nemilosrdno ukloniti prisustvo letaca.

Koliko znaci da





Nasa velika prednost u odnosu na letace je sto mi mozemo da pomirisemo cvet, da se kupamo, vodimo ljubav, radimo sve one materijalne stvari koje oni zasigurno ne mogu. Pa iskoristimo to dok jos mozemo...

citat:


ego doktore, prije bih rekao da su to naše pogodnosti ili uživanja , a baš zato se može reći da su nam to prednosti.
problem je što ih mi ne iskorištavamo , ne na pravi način. sve radimo rutinski i po spisku, svijet gledamo mehanički ,bez promatranja , nego posebnom vrstom percepcije u kojoj samo utvrđujemo postojanje koji predmet stoji pored nas.mi umjesto da uživamo i iskoristimo Ljubav i uživanje koju nam pruža tjelesni život, mi živimo zombijskim životom.
a na to nas prisiljava naš um(pri tome mislim na moždanu koru, ona se najkasnije razvila u evoluciji čovjeka)
dok god zivimo u umu , udaljeni smo od svijeta za par koraka više a to nikako ne želimo biti. barem neki , možda ti neki učine nešto svezi s time
tko je krenuo ratnickim putem, spreman za promjenu života,taj je hrabar
ako na putu odolijeva napadima uspkos svemu dobit ce jasnocu
tko putem bude promatrao i uživao, bez brige i žaljenja, doći će mu moć
ako spozna ljubav , ratniku se možda pokaže i znanje
a dotad , sretan put svima

Evo jedne zanimljive adrese za ratnike:
www.starstuffs.com

Ans, vidim iz tvojih postova da si zreli sanjac, posto sam ja sad u fazi traganja u sanjanju nebi bilo lose da opises neka korisna iskustva koja si dozivio. Jucer sam vidio da kontrola nad letenjem u sanjanju kratko traje, kako da se produzi kontrola nad letenjem a da te ne odvuce nazat u san?