Mogu se pohvaliti da jako dobro "slušam" ljude i ljudi vole sa mnom razgovarat o nekim stvarima koje drugima nebi spomenuli ni u snu, pa ću pokušati malo objasniti ovo. Istina je da i ja vidim stvari oko sebe, "bakice i stare djedove" kako kaže tamna_shuma, ili ljude koji glume samo zato da bi postali nešto više, a obično to više znači emotivna nevezanost za ostatak svijeli @ baš me boli klinac za ljude oko mene i briga za vlastitu dobrobit na štetu drugih.
Mislim da je dobro povremeno se isplakati. Zadržavanje osjećaja u sebi potiče izražavanje emocija na neki drugi način ( samoozljeđivanje i ozljeđivanje drugih ). Nije neka velika novost i nepoznanica da npr. klinci koji zlostavljaju vršnjake zapravo trebaju nekakvo "rame za plakanje" jer i sami imaju "unutarnjih" problema. Iza takve fasade tough guy-a postoji cijeli niz zidova dugogodišnjih trauma i zadržavanja mračnih misli za sebe bez znanja kako ih se "osloboditi". Ne uvijek nužno plakanjem, ali i takav početak je vrlo poticajan.
Plakanje kao reakcija na sve stvari oko sebe me asocira na to da si možda uvelike nezadovoljna svojim životom ( ili samo jednim dijelom ), pa podražaj koji primaš izvana ( recimo šepavi pas ) zapravo reflektira taj dio i tvoje ignoriranje ( blokiranje ) tog dijela. Dobro, možda i nije.
Ako nije, pokušaj na trenutak "stati", zatvoriti oči i potpuno pročistiti um takve želje. Zaboravi na tren na ostatak svijeta. Sad si samo ti bitna, i bitno je ono što ti želiš i vidiš. Zamisli neku drugu situaciju, recimo neku u kojoj se smiješ i dopusti da potpuno prevlada tvojim umom. Nemoj se ustručavati ako ti dođe da se nasmiješ ! To je prirodno. Zatim polako otvaraj oči i pokušaj krenuti dalje bez plakanja. Naravno ova metoda vrijedi za takve "banalne" stvari, ako ti se dogodi neka velika trauma slobodno se isplačeš. Ali ne pretjerivati. Suočavanje s problemima je uvijek bolje nego ignoriranje dotičnih. Na taj način se samo "gomilaju" negativne misli koje se nažalost manifestiraju kada to najmanje očekuješ i na najgori mogući način.
Nadam se da nisam sve iskomplicirao...
