Ravnoteža želi ostat balansirana, cijeli se identitieti grade na odnosu roditelj/dijete i svaka mogučnost ugrožavanja te ravnoteže se percipira kao velika prijetnja identitetu, neurotičnoj ravnoteži. Samim ovim što govoriš, zaključujem da kod tebe nije rijetkost uzet baklju i krenuti u tamu te izražavam divljenje takvim djelovanjem.

Hej, hvala, V! Kao Veneta ili kao 5?



Tacno!
Hehe, identiteti se grade na mnogo razlicitih osnova a utoliko su vise neuroticni sto smo vise „zakaceni“ za njih.
Rekla bih, mi kao ljudi posedujemo svest/samosvest. Identitet je najcesce opet nesto u sto je ulozena energija i sa cime se svest/samosvest identifikovala. Identifikovala se jer iz tih energetskih grudvica nasih identiteta crpi energiju.

Barem na ovom nasem nivou razvoja svest na sebe uvek uzima neko ruho, uvek se „zaodeva“ nekim identitetom, cak i kada misli da se istog oslobodila (utoliko pre).

Identitet koji sluzi da bi nas hranio postaje neurotican i koci razvoj, percepciju i rast svesti. Zaledjuje Putnika.
Identitet koji je za nas ruho koje uzimamo da bismo ispitali, iskusili razlicite aspekte stvarnosti i sebe/svesti pospesuje sazrevanje svesti.
Tako otprilike.

Srecan vam Put!

Samo da podsjetim da se knjiga Unholy Hungers, u kojoj je Barbara Hort prilično lijepo predstavila ovu dinamiku, može naći ovdje:



http://www.galaksija.com/literatura/unholy_hungers.pdf



Pozdrav

Više kao Veneta.



Uvelike tako otprilike, lijepo sroceno.

Ja ih u sebi volim prepoznavati kao autentične, istinske identitete te na maske.

Ali najljepše je bez identiteta.

Hvala!

Izvori kreativnih energija su beskonacni. Postoje bica koja umeju da otvore prolaze ka ovoj energiji. Da bi ostavila prolaze energije otvorenim, moraju da nauce da ta energija kruzi, moraju da je prenesu na druga bica. U suprotnom se prolazi zatvore.
Zasto davati ljubav i podrzati rast drugih bica, zasto delovati nesebicno? Iz veoma sebicnog razloga: da bismo ostavile prolaze otvorenim, da bismo bili sretniji i ispunjeniji. Ukoliko smo tako izabrali.

Postoje bica koja to ne umeju. Ona se hrane energijom drugih bica.

Energija je svest.

To su dve mogucnosti. Trece nema.
Ili ipak:
Danasnji covek sa svojim poludelim egoisticnim umom, koji veruje u svoju odvojenost i izolovanost od ostatka Univerzuma, je u takvoj situaciji da niti ume da otvori prolaze ka kreativnoj energiji, niti ume da je pribavi drugim sredstvima, kondicioniran da bude pitom kao ovca. Uz retke izuzetke sa obe strane. On „ponavlja obrasce ponasanja bez znanja o ponavljanju i bez znanja o znacenju obrazaca.“ Potpuno mehanicki, uspavano, bez ikakve mogucnosti izbora.

Buduci u takvoj energetskoj situaciji, ljudi kradu energiju jedni od drugih, generisuci pri tome emocije, koje su hrana nasih kontrolora.

O malim muciteljima:
Zamke za one koji pocnu da se izvlace iz „dejstva generalnog“ zakona su bezbrojne i bivaju sve podmuklije, od infiltriranja misli, preko laznih koincidencija, do „ukljucivanja“ ljudi iz nase neposredne blizine.

Medjutim, cini mi se da u slucaju „malih mucitelja“ stvar nije (samo) u tome da nam se ukrade energija, vec pre u tome da se pomalo otvoreni centri ponovo zatvore, da se osoba vrati u mentalno/emocionalni zatvor. Odnosno u osecaj odvojenosti i izolovanosti.

Ljubav je stanje svesti i nema veze sa ulogom zrtve.
Oprostiti znaci raskinuti energetske veze.
Sto ne znaci da necemo delovati ako nesto prepoznamo kao destruktivno. Delovacemo, samo necemo biti emocionalno zakaceni.

Emocije koje ovakvi napadi izazovu su sjajno sredstvo za rad na sebi. Ne treba ih gusiti, treba ih prepoznati i preraditi.

Tako otprilike.

Mislim da nam nije potrebna crna magija niti bilo kakavo mistificiranje da bismo razjasnili ovaj fenomen.

Pogledati knjigu - Unholy Hungers u kojoj je cijela dinamika sjajno objasnjena

http://www.galaksija.com/literatura/unholy_hungers.pdf
ili topic na metafizici koji se bazira na njenim djelovima

-vampir cuci u svima nama, svi smo prije ili kasnije bili zrtve njegovog ujeda i sami se pretvorili u vampira u nekom trenutku svog zivota

jedino oruzje protiv vampirizma je sunceva svijetlost- tj. svjesnost u svakom trenutku, samo tako cemo se izbaviti iz njegovih pandzi

Pa onda lijepo procitaj predlozenu knjigu pa nam prijavi svoje utiske i usporedbe sa iskustvima iz zivota

da
pa eto to sto si opisala, zenu zrtvu (ne mora uvjek biti ni zena) Barbara Hort naziva Feminine Vampyre

od srca preporucujem njenu knjigu u kojoj je metodicno obradila ovu tematiku i opisala najcesce stereotipove vampirskog arhetipa

jesi joshua
pogrijesio si temu,

ovo nema nikakve veze sa ovim topicom, ostvaljam 24 sata da ga iskopiras negdje drugo,

price iz zone sumraka, manipulacija ljuidskih bica, trece oko izaberi sto hoces

na ovom topicu radi se o raskrinkavanju psiholoskih arhetipova koje svi nosimo u sebi i o radu na sebi

pozdrav i hvala na razumjevanju

Jednostavno moram... '8)'
zapravo, ne moram, al eto: hoću ':twisted:'

Ne kažu bez vraga da pobjednik ostane zadnji na konju... a to samo zato što "vrag" nikad ne spava; al život ide dalje... i kolo sreće se okreće... i "vrag" nikad ne spava!

Ali, u unutarnjim bitkama nema pobjednika i nema poraženih. I oba nastavljaju imati jednako "pravo glasa" i svak ima šta u svom domenu šta vrijedno za reći. Isto vrijedi i za "vanjske bitke".

Topik ? PRAVA "VANJSKA REKAPITULACIJA"!
A slično izgledaju i unutarnje ...
Osim ovog dijela: daj - ne dam - vrati - neću - uzimam...

Svatko se kad-tad mora (ako hoće nastaviti jačati svoju povezanost s IZVOROM ENERGIJE, i smanjivati svoje vlastite energetsko-kleptomanske sklonosti) SUOČITI S prljavim vešom iz VLASTITOG ORMARA ! E, da, "mračna noć duše". Ma, svanut će i dan... Što je dan bez noći i noć bez dana...
_ _ _ _ _ _ _ _ _

Kako mi netko može ukrasti, oteti ili otuđiti nešto što nikada nije pripadalo meni? Energija ima svoj tijek... Kao rijeka. I čovjek se bori i bori i bori protiv tijeka dok god ima snage i trunčice volje u njemu za uvjerenje u ispravnost i potrebitost te borbe, borbe da zadrži tijek, borbe da za sebe samoga ukrade komadić iz tog tijeka (i onda se još buni i pokušava spriječiti "krađu" kad dođe netko drugi i pokuša oteti energiju koju je on sam prvobitno oteo !?) dok se ne umori ne iscrpi zadnji dah: Divljina prošarana Puteljcima koji vode prema Stazi na kojoj je Stepenište.


"Čovjek dolazi do obale mora i uzima malo vode
u svoj dlan. Ovo je moja voda, kaže on, ali
izvorno ona pripada oceanu. Bez obzira hoće li ispariti ili procuriti u pijesak, ona će se oceanu i
vratiti."
Koichi Tohei


Is he a fool who gives what he can not keep to gain what he can not lose ?
Da li je budala onaj koji daje ono što ne može zadržati da bi dobio ono što ne može izgubiti ?

zen svima

Novi sam na ovome forumu, općenito na ovim stranicama. Izuzetno dobre teme, odlične rasprave. Sve 5+ Za sad samo to.
Pozdrav svima

Tamoya Sanshal, dobrodošao!

Imam primjer iznuđivanja i iscrpljivanja energije u svakodnevnom životu.
Znam osobu, bliska mi je, koja je u stanju iscrpiti goleme količine enegije iz svih oko sebe. Osoba toga nije svjesna, osoba pokušava biti "dobar čovjek" ima svoje moralne koncepte. Ali ono što primjećujem je neka blaga šizofrenična crta, mislim da se očituje u nemogućnosti prihvaćanja odgovornosti ali najveći problem je nemogućnost sagledavanja realnosti objektivno. Osoba je u hiper-obliku prikazana izrazom: što je babi milo, to joj se i snilo.
E sad, zamislite kako je komunicirati sa osobom koja u svemu vidi i čuje ono nešto samo što joj je u glavi, i koja u svemu vidi napad na sebe.
Teško je taj profil prikazati u par crta, a nije ni potrebno u tančine ulaziti.
Bitno je da ta osoba dolazi i istresa sve negativno na agresivan i invaziva način meni i još mnogima u svome životu, objašnjavajući da joj je onda laše.

Ono što znam je da je očito nešto u meni slično ako me to toliko smeta i toliko iscrpljuje. Ponekad želim reći neki koncept koji bi toj osobi možda pomogao da uvidi svoju pretjeranu subjektivnost i paraliziranost, ali to ne uspjeva osim ako ju jako ne šokiram (no vjerovatno tada vidi samo napad a ne i ono rečeno). To mi je u biti najgore, kad puknem, kad mi "stane na žulj", kad pritisne moj gumb, pa nema kontrole i nema milosti.
Jednostavno mi je teško naći u sebi taj koncept na koji zapinje smeće te osobe, a i svaki put kad pokušam, evo novi ulaz. Valjda je lekcija koju zajedno učimo toliko ogromna i toliko važna da je ne mogu vidjeti i riješiti odjednom.
Bojim se ponovnog susreta, jer ću tada otkriti koliko je još toga u meni što odgovara na te provokacije. Bojim se jer će me opet iscrpiti, i zato odgađam susret, ali znam da je taj susret najbolji način da vidim do kud ide to čišćenje mojih obrazaca i podsvijesti i egomanija.

Takvi su odnosi strašno destruktivni, strašno razarajući i iscrpljujući, ali toliko dugo dok smo svjesni lekcija i toliko dugo dok još imamo energije nosit se sa nečim i vidjeti, oni su najbolje škole.
Valjda nas taj manjak energije onemogućuje da sve riješimo odjednom, pa se to odvije dulje vrijeme.

Zasto je to shizika?? Nemogucnost obrade previse informacija, odjednom?

NIsam agresivan ali mogu se naci u ovom tvom opisu

Ne zelim da prosipam pamet... ali sam odluci kada ces da mu dozvolis to i kada ne! Mozes to! A agresiju nema potrebe da upijas pa cija god da je!


Mozes li mi objasniti ovo, iz nekon iskustva i mogu shvatiti ali s druge strane i ne bas! Naravno ako ti nije mrsko!

Mogli bi u biti prekinuti kontakte sa osobama koje nas iscrpljuju ili pritišću naše gumbe, ali ti su odnosi najbolje mjesto gdje vidimo koliko nas još toga smeta.
Naime svaki puta osvjestiš nešto drugo u takvim razgovorima i svaki puta bi trebalo nešto i otpustiti, pa bi i gorčine trebalo biti manje.
Ako nam tolerancija raste radimo nešto dobro. Na kraju, ta se osoba na ništa više ne "hvata", mi ne reagiramo njoj interesantno, niti provokativno niti ikako bitno i odnos se prirodno raspada.
i idealno bi bilo da se više ne ponovi.






P.s. što se tiče toga da se prepoznaješ u opisu, to je normalo, svi imamo toga ili nečeg sličnog ili nečeg drugačijeg whatever, ali ponašanje te osobe je jako jako više turbo šiznuto od većine naših šiznutin ili nekih neurotičnih ispada. upravo je to frustrirajuće u odnosu što je jako izražena ta crta neobjetivnosti i nemogućnosti sagledavanja situacije pa čak do razmjera paranoje. teško je komunicirati sa osobom koja ne sluša, ne pamti, ako pamti, pamti drugačije od istine i sve gura u paranoidne šablone, ako tamo ne stanu onda su protiv i zlo su. to je šiznuto: paranoja. nije mi se išlo u detalje ali zamisli da imaš posla sa obobom koja pati od oblika paranoidne šizofrenije, neki lakš oblik.

"Ali opet,zasto je vazno ispasti/neispasti zrtva/glup/pametan/lep......?
Kome se dokazujemo?"

Tu je kvaka čini mi se. To naše nasljeđe. Uče nas od malena da budemo fini, pristojni. Uče nas da ljudi jednostavno moraju dobro mislizi o nama. Ostaviti dobar dojam!!!

Svi intuitivno osjećamo kada nas netko isisava. Čuli ste mali milijun puta da vam netko nakon neuspjala veze (bilo kojeg karaktera) kaže:"Ma od početka mi je tu nešto smrdilo!"
Pa kad smrdi makni se! J
Je, teško je kad tih krvopija imate svuda. U porodici, na poslu, u susjedstvu.
Dok ne nađem savršenu mentalnu vježbu kojom ću se zaštititi od njih imam princip:"Joj imam posla!" Ne lažem jer posla uvijek ima!!!!

definitivno treba biti iskren i odriješit. sačuvati sebe uvijek od gubitka energije. imam neke fantastične rezultate sa manipulatorima kad sam pristupala na taj način. jednostavno od šoka ili uvide ili još više upadnu u svoju ulogu žrtve pa se pravdaju i pale i žare oko sebe.
čak i sa osobom navedenom u postu prije, ponekad stvarno vidim da vidi više nego dva dana ranije.

no ipak, naši postupci i riječi utječu na druge ljude, utječu snažno, i uvijek bi to morali imati na umu.
kad god mogu pokušavam utjecati pozitivno, nekad to nije ugodno, a nekad mora biti jer je to tako potrebno. plus i ja kao i mnogi nesvjesno njegujem ego i samovažnost i oni izlaze di treba i di ne treba.
situacije sa ljudima koji iznuđuju energiju na te nasilne manipulatorske načine mi uvijek otkriju još jednog malog egoistu u meni koji plače jer ga je netko povrijedio. dobra škola, pod uvjetom da su te manipulacije prilično bezazlene.

Da li je itko citao koju njigu od Anthony de Mella?

Ako ne, da malo pojasnim... covjek prica kako imamo ''programe'' u nasim glavama. Ti programi kazu da moramo biti ovo ili ono, pune nas sa ocekivanjima, traze od nas da nam se netko ne svidja...itd.

Ovdje je bilo dosta price u vezi sa ovime...pa da malo probam ozivjeti diskusiju.

Vjerujem da smo ''obradjivani'' sa svih strana,; medija, ucenja kroz skolstvo, religije, postoje price o zracenjima vrlo niskim frekvencijama, a dobro pitanje je i sto sve unosimo u sebe sa genetski modificiranom hranom.
Na nacin kako smo strucno hendikepirani u otkrivanju ''znanja'' pitam se kolika nam je uopce sansa da i nesto otkrijemo i naucimo!?

Za kraj prica:

''Bogovi su se zapitali gde da sakriju mudrost kako bi bila van čovekovog domašaja. U planinama? On bi se popeo na njih. U okeanu? On bi je pronašao. Nebo, mesec i zvezde su isto tako odbacili; jednog dana će i oni biti istraženi. Konačno, bogovi su došli do zaključka da je najbolje mesto skrivanja unutar samog čoveka, zato što je to mesto na kome je on nikada neće tražiti.''

infinity , kada je taj Anthony de Mell pisao te knjige ?
jeli ta mudrost iz neke od knjiga karlosa kastanede ili si je izvukla s nekog drugog mjesta ? hvala