Milarepa je napisao:
Citat:
"Dakle sve sto sam rekao donekle proizilazi iz moje ciste vjere u vjerodostojnost Kastanedinih knjiga."
A ja sve što sam uradio povodom Kastanedinih knjiga, uradio sam samo zato što nisam uopšte verovao u ono što piše u njima pa sam hteo da kroz eksperiment, pokus, dokažem sebi kako su to samo gluposti. Prihvatam samo one stvari koje sam isprobao, iskusio, a čak i u to nisam siguran dok barem deset puta ne doživim. Do sada sam se na taj način uverio u mnoge tamo opisane stvari i sada znam da je autentičnost ovog znanja van svake sumnje barem u onom popriličnom delu koji sam iskusio. Za one stvari koje nisam doživeo i dalje imam rezervu. Sve ovo se zove praktični stav eksperimentatora ili – naučni princip. Verovanje nije potrebno, ono što nam treba je da se kroz lično iskustvo uverimo u tvrdnje ili da ih odbacimo. Za to je potrebna ludost ili hrabrost ili i jedno i drugo.
“Kada god te spopadnu sumnje, učini nešto praktično povodom toga,” kaže don Huan Kastanedi u knjizi “Aktivna Strana Beskraja”, poglavlje “Senke od blata”.
gwydion je napisao/la:
dark matter je napisao/la:
Castanedino ucenje se moze verificirat samo na osobnoj razini. Osnovne tehnike su tensegrity i rekapitulacija. Rezultat koristenja istih je povecanje energije, unutrasnje tisine i mogucnost za kontrolirano sanjanje.
Postujem, ali to ipak, ovako kako t ikazes, nije verifikacija. To je subjektivni dozivljaj. naravno to ne umanjuje vrednost tog i takvog dozivljaja. Ali istovremeno je nesto sto onemogucuje diskusiju i jedno spoljno vrednovanje price. BTW, meni lici da je Kastaneda lepo reciklirao droge dok je to bilo popularno krajem sezdesetih. Posle Mansonove brljotine batalio je pricu o tome, te kao pravi pop mag prikagodjavao se trendu i na kraju smislio nesto sto lici na tai chi i chi kung. Dakle eto moja osobna razina poimanja

Na ovoj planeti živi oko 7 milijardi ljudi i svi odreda imaju isključivo subjektivne doživljaje uključujući i tebe, tako da ne razumem kakvu verifikaciju tražiš. Spominješ “spoljno vrednovanje” što bi po mom mišljenju trebalo da znači neutralan pristup ovim stvarima iz ugla superiornog posmatrača koji već ima sva znanja ovog sveta i koji ima “a priori” stavove. To mi izgleda kao situacija nekog čoveka koji nikada nije probao recimo čokoladu ali je pročitao gomilu knjiga koje opisuju uživanje u njenom ukusu i čak je išao u fabriku čokolade i detaljno ispitao podatke o mašinama, broju zaposlenih, tehnologiji proizvodnje i tome slično i tako dalje, verujući da ga svo to znanje koje se zasniva samo na rečima može dovesti do potpunog uvida i spoznaje. Ta vezanost za reči je jednostavno odraz njegovog dubokog unutrašnjeg straha da se baci na praksu, na jedan čin izoštrene percepcije i aktivnog sudelovanja u životu kako bi postigao maksimum ljudske spoznaje.
Objektivnost zasnovana na opsesivnom baratanju rečima ne postoji, jer ta opsesija zamagljuje svest. To je samo iluzija koja nam je nametnuta kako bi smo ostali u mraku neznanja tj. u ne-svesti.
Subjektivna mišljenja i iskustva se, naravno, uvek mogu dovesti u sumnju osim nekih koja su van svake sumnje.
U skladu sa učenjem don Huana, objektivne stvari bi mogle da budu samo one stvari koje važe za sve ljude u svim vremenima i na svim mestima te su s toga univerzalne. Prema novim vidovnjacima, postoje samo dve stvari koje su objektivne i ne mogu se dovesti u pitanje a to su: činjenica da ćemo umreti i čudesna činjenica da smo svesni, i obe ove stvari su izvan moći našeg razuma (naših reči) i nikada ih nećemo intelektualno do kraja shvatiti.
Polazeći od te dve objektivne istine i koristeći čistu svesnost koja je lišena misli i reči kao instrument za spoznaju, vidovnjaci iz loze don Huana su došli do spektakularnih otkrića o prirodi univerzuma i čoveka. Oni su shvatili da znati znači biti svestan, a ne razmišljati. Tek kada smo potpuno svesni nečega onda možemo ispravno razmišljati o tome. Međutim, vidovnjaci mogu da budu svesni i takvih stvari koje su im potpuno jasne ali ih je nemoguće izraziti rečima i mislima, ali ih to ne sprečava da sasvim praktično i korisno upotrebljavaju takva neopisiva znanja.
Razmišljanje je samo puko nabrajanje i popisivanje pojmova koji su u slučaju prosečne osobe nastali kao proizvod sadržaja svesti koja je na veoma niskom energetskom nivou te je s toga i razumevanje tih sadržaja na takvom tj. niskom nivou, zamagljeno je i iskrivljeno.
Inače, dogodilo se jedno fantastično poklapanje događaja u vezi aktivnosti na ovom topiku. Baš dok sam prevodio poglavlje Armandove knjige u kome Kastaneda objašnjava problem verifikacije (dokazivanja, potvrđivanja) svoga znanja, i koje je sledeće na redu za postovanje na forum, ti si potegnuo to pitanje! A i mnogi postovi koji su potom sledili se tiču sadržaja tog poglavlja. Sve je pod kontrolom, he he he… Rasprava o delu ove knjige je počela pred samo objavljivanje tog dela iako oni koji raspravljaju neznaju o čemu se tamo piše…Zanimljivo, kakav paradoks… Eto ti dokaza. Ovakva poklapanja don Huan u knjizi “Učenje don Huana” naziva potvrda, tj.-verifikacija. Duh ljudima potvrđuje da razmišljaju ili deluju u skladu sa njegovom namerom i da se otvorio moćni kanal koji ih povezuje sa njim. Don Huan to naziva “Silazak Duha” (“Moć Tišine”). Ja ovaj omen shvatam kao jasnu poruku duha da su naši napori na ovom topicu pokrenuti od njega, što me veoma veseli i daje mi ogroman energetski podsticaj da dam sve od sebe u izvršavanju te uzvišene namere. Takođe, smatram da je poruka ovog ispoljavanja duha da trebamo raspravljati o sadržaju ove knjige.
S toga, sledi nastavak prevoda koji će ti, nadam se, razjasniti pitanje verifikacije:
8. VERIFIKACIJA NAGUALA
_____________________________________________________________
Mesecima nakon našeg prvog susreta, moj odnos sa Karlosom je ostao na nivou praćenja njegovih predavanja i čitanja njegovih knjiga. Ali, nije mnogo prošlo do trenutka kada je magija njegovih podučavanja počela da me privlači svojom sopstvenom silom.
Ta situacija me je suočila sa izborom koji se, verujem, postavlja pred svakog učenika nagualizma. Sa jedne strane, mogao sam da analiziram čudne ideje čarobnjaštva u svetlu akademskog znanja, prihvatajući samo ono što mogu da razumem i potvrdim. S druge strane, uvek je postojala mogućnost da doslovno prihvatim Karlosove reči privremeno napuštajući svoje predrasude onoliko koliko sam sposoban da izađem van sopstvenih okvira, podržan iskustvom.
Kada sam mu rekao svoju dilemu, on je bio srećan i rekao je da te dve mogućnosti koje sam shvatio imaju jedan važan zajednički činilac: Praksu. Stoga nije važno kojoj od njih sam se priklonio sve dok sam postojan u svojim zaključcima.
Pokušao sam da od njega izvučem neka objašnjenja koja bi mogla poslužiti kao podrška mom umu i koja bi mi omogućila da se prilagodim njegovim postavkama ali on me je prekinuo:
“Ratnik ne trči ispred znanja,” rekao je. “On ne sprovodi neobična istraživanja niti traži pomoć u razumevanju. Kada želi da nešto sazna, on to iskusi.”
Napomenuo sam mu da za mene reč “iskustvo” ima potpuno različito značenje od onog koje je on objasnio. Za njega, ta reč znači način suočavanja sa životom; za mene, potrebu da se pojava razume na intelektualnom nivou.
Učinilo mi se da Karlos potiskuje ironični osmeh. Veoma ljubaznim tonom, objasnio je da znanje i postupci čarobnjaka nisu sami po sebi teški za razumevanje ili praktikovanje. Ono što ih čini da izgledaju suludo je činjenica da su oni nastali iz kulture koja nam je strana i od strane ljudi sa drugačijim razumevanjem sveta. Povezao je moje početno nepoverenje sa mojom racionalnom konfiguracijom a ne sa nekakvom energetskom blokadom.
Dodao je kako moderna nauka nije u mogućnosti da prodre u Toltečko znanje zato što ne poseduje odgovarajuću metodologiju a ne zato što se principi čarobnjaka i naučnika međusobno nikako ne uklapaju.
“Uprkos svim svojim dobrim namerama, istraživači su nesposobni da samostalno pomaknu svoje skupne tačke. U tome je stvar, kako onda mogu da razumeju ono što kažu čarobnjaci?”
“Nedostatak energije je ozbiljna barijera između običnog čoveka i čarobnjaka, zato što je bez neophodne snage nemoguće verifikovati fenomen čarobnjaštva. To je kao kada dve osobe pokušavaju da komuniciraju na različitim jezicima. Uopšteno, čarobnjaci gube u toj vrsti razmene. U drugim vremenima, ljudi su zastrašivani verovanjima da će izgubiti dušu ako slušaju čarobnjaka; danas je savremeni čovek naučen da veruje kako je to viđenje nenaučno.”
“Istina je nešto drugo. Praktikovanje ratničkih principa, daleko od ugrožavanja naše mentalne jasnoće, daje nam vredne alatke za upravljanje znanjem. To je zato što ti principi, kada su rukovođeni pomoću sakupljanja energije, ljubomorno slede dva naučna principa: Iskustvo i verifikaciju.”
“Nasuprot onome što mnogi misle, potreba za dokazivanjem nije prisutna isključivo u zapadnoj kulturi, ona je imperativ takođe i u Toltečkoj tradiciji. Nagualizam kao ideološki sistem, nije zasnovan na dogmama već na ličnom iskustvu generacija praktičara i bilo bi apsurdno smatrati da su svi ti ljudi tokom hiljada godina jednostavno verovali u laži.”
“Zato što je njegova polazna tačka eksperimentisanje, možemo reći da nagualizam nije sistem verovanja već nauka.”
Ovo mišljenje je bilo previše za mene.
Neki delovi u Karlosovom učenju imaju neospornu praktičnu vrednost; na primer, njegov stalni naglasak na kontroli samovažnosti kako bi se postigao čist uvid u prednost življenja u sadašnjem trenutku i da bi se usvojili strateški principi puta ratnika.
Međutim, druge tačke njegovih izlaganja su pevazilazile moju sposobnost razumevanja. Jednostavno nisam mogao prihvatiti da na mestu paralelnom u odnosu na ovaj svet postoji univerzum čiji zakoni nemaju ničeg zajedničkog sa našom svakodnevnom logikom i koji je naseljen svesnim entitetima koje moja čula ne mogu da opaze.
Karlos je bez sumnje na osnovu izraza mog lica shvatio da se ne slažem sasvim sa onim što je rekao jer je dodao:
“Za tebe, dokazati znači objasniti, dok za čarobnjake to znači osvedočiti se u neopisive stvari bez ustručavanja ili mentalnih trikova. Ti veruješ da je ono što možeš obuhvatiti čulima stvarna granica univerzuma ali ne prestaješ da misliš kako su tvoja čula vrlo bedno uvežbana.”
“Ne pozivam te da veruješ već da vidiš, i garantujem ti da je viđenje dovoljan dokaz svega o čemu sam ti govorio. Međutim, ja ne mogu da potvrdim energetsku suštinu sveta umesto tebe; to moraš sam da nameravaš i da pronađeš unutar svoje prirode potencijale i načine da to izbaciš na površinu.”
“Ono što razlikuje savremenog naučnika od vidovnjaka je da vidovnjak stavlja na kocku svoj vlastiti život, dok je za onog prvog vreme jedini gubitak koji podnosi ako nešto krene naopako u njegovim istraživanjima. Metode i jednog i drugog su podjednako rigorozne, ali se razlikuju.”
“Čarobnjak ne može biti zadovoljan ako lično ne proveri priče koje su mu ispričane. Kao što postoje stepeni i nivoi naučničke obuke, učenik čarobnjaštva uskoro otkriva da postoji nekoliko vrlo određenih nivoa uvećavanja njegove percepcije i neće stati dok ih ne dostigne ili umre u tom pokušaju. Dakle, kao metod istraživanja, nagualizam je potpuno pouzdan.”
“Moj učitelj mi je pokazao da je obeležje novih vidovnjaka njihov kapacitet za sintezu; oni su apstraktni čarobnjaci.” Karlos je davao veliki značaj ovom izrazu, naglašavajući svaki slog. “U stvari, njihov fokus je rigorozniji od fokusa nauke zato što su vidovnjaci uključeni u poduhvat od kolosalnog značaja koji ljudi od nauke čak se i ne usuđuju da formulišu: Preispitivanje naših tumačenja koja se tiču dogovorene stvarnosti u kojoj živimo. Krenuvši od te početne tačke, možete videti da je čarobnjaštvo najbolji saveznik formalnog mišljenja.”
“Jednog dana će biti moguće da se probije led i nauka će otkriti kako deli veliku skolonost sa nagualizmom: strast za istinom. Tada će se oba načina istraživanja pomiriti i prestati da budu suprostavljene tačke gledišta. Oni će se sastaviti u jednu nameru kako bi rasvetlili tajnu.”
Dok smo se rastajali, spomenuo sam Karlosu da su njegovi stavovi u krajnjoj suprotnosti sa gledištem koje većina ljudi ima na temu čarobnjaštva.
Slegnuo je ramenima kao da kaže: “Kakve to veze ima?”