Citat:
A za ono društveno biće i meni se čini da se ona stvaraju po potrebi. Nikako se ne mogu oteti utisku da postoji grupno biće kad god gomila ljudi radi zajedno neki posao. Čak i kod navijača na stadionima ponekad mi se učini da ga i vidim. Inače ne volim takva mjesta jer imam neprijatni utisak kako neko pokušava da manipuliše sa mnom.
Verovatno ce mnogima pasti na pamet bica koja se hrane negativnom energijom na takvim mestima. Meni su trenutno zanimljivija ova morfo-polja ili drustvena bica hehe.
Dobro je da si pomenuo stadione. Kao i sve prirodne sile, neutralne su u svom dejstvu, ljudske aktivnosti ih pune negativnim ili pozitivnim nabojem.
Mozda cemo jednom kao vrsta nauciti da baratamo svesno tim morfo-poljima, da preko njih ucinimo svoj zajednicki/timski rad efikasnijim.
Nesto kao zajednicki energetski prostor, koji omogucava laksi protok energije/informacija – nesto kao centralno grejanje, jedan izvor i distribucija do pojedinih entiteta. Da li cemo ovaj energetski prostor uciniti prostorom u kome energija kruzi, daje se i prima, i slobodno se, buduci neiscrpna, distribuira; da li cemo ga pretvoriti u mesto borbe za energiju (uz nasu veru u oskudicu); ili cemo pak naci neki drugi, neki tudji energetski prostor i pokusavati da odatle crpimo energiju; e, to je pitanje „energetske ekonomije“...

I licnih sposobnosti.
Ali, da li bi recimo bicima, koja mogu da operisu na nekom visem planu bilo moguce da upravo preko tih drustvenih bica, ili morfo-polja uticu na delovanje neke grupe. Na primer, da li bi jednostavno mogla da „napune“ morfo-polja koje je neka grupa stvorila odredjenim negativnim nabojem, mozda cak nekim arhetipskim praslikama, ili nekim misaonim formama? I usmere delovanje.
Citat:
I tačno je da svako znanje jedinke odmah bude pridodato znanju cijele vrste. Pa kad se dostigne neki granični broj jedinki koje znaju nešto onda sva vrsta to prihvati kao lično znanje. To važi za sve vrste.
Formice, tako je dobro videti ove reci napisane. Kao da ono sto znam dobija konkretan oblik u pisanoj reci.
Citat:
Ovo me jako asocira na onaj pojam : kritična masa. –
Ili fenomen stotog majmuna.
Citat:
Bas i ne shvatam, otkud znas to? Sad pitanje je sta je bas to sto jeste besmrtno, dusa? Ali sta je onda tacno i dusa? Da li mi i dozivljavamo to "besmrtno" kao neko bice, celinu, ili je to opet samo neki deo, manifestacija tog "bica,duse,celine" ili sta vec.
Da li je dusa ono sto cemo nazvati besmrtnim hehe, uvek problem sa tim terminima. U svakom slucaju besmrtan je onaj deo koji je Jedno sa Apsolutom, Bogom, originalnom mislju...
Da se Apsolut uopste manifestuje i da se manifestuje u bicu, sucenim sa bazicnim ogranicenjima, je za nas, ovakve, kakvi smo, gotovo nepremostiv paradoks.
Mozda bismo to mogli uporediti sa holografom, koji u svakom svom delu nosi potpunu informaciji o celini. Kada laserom presecemo holografsku sliku ruze, rezultat nece biti deo ruze, vec manja ruza koja nosi sve kompletnu informaciju o celini.
Da nasa nauka postane metafizicka!
Tako je svako od nas Jedno, mala ruza, pri cemu je velicina nebitna.
Apsolut koji je odlucio slobodnom voljom (prvi paradoks) da iskusi mnostvo. A nasa trenutna inkarnacija sredstvo putem koga mi/Jedno upoznajemo sebe/Jedno.
