Jack,
to je vrlo dobro pitanje i veoma bitna tema.
Mi imamo tendenciju da mislimo da su sve misli koje se pojave u našoj glavi - naše, ali kako se čini, – ne moraju da budu. Kako prepoznati koje su misli stvarno naše – veoma teško, moglo bi se reći. Mnogo puta mi se dešavalo da mi padne na pamet neka ideja koja lijepo izgleda, ima lijep ukus, lijep miris, itd. a kasnije se ispostavi da nije baš onakva kakvom mi se na prvi pogled činila.
Ako krenemo od Kastanede, on nam kaže da nas ‘grabljivac’ kontroliše tako što nam je dao svoj um. Tako je um tog predatora/grabljivca postao naš um. Čini mi se da u ovoj ‘alegoriji’ ima mnogo istine ukoliko uzmemo u obzir genetičke modifikacije koje smo pretrpjeli i koje vjerovatno još uvijek trpimo. Mi smo sada u situaciji da pokušavamo da se oslobodimo ovog mentalnog i fizičkog zatvora/‘matriksa’ uz pomoć te ‘strane instalacije’ koja nam se predstavlja našom i koju mi smatramo našom, jer nemamo ništa drugo na raspolaganju. Da li bi to bi značilo da moramo da “tučemo” predatora njegovim oružjem?
Don Huan dalje preporučuje “unutrašnju tišinu” kao metodu izolacije tog predatora i tvrdi da će nas on nakon određenog vremena napustiti, ukoliko nam pođe za rukom da ga tako izolujemo uz pomoć “unutrašnje tisine”. Međutim, on kaže da je taj momenat prilično traumatičan za čovjeka jer od tog momenta nema nikoga ko će da nam nalaže šta da radimo, čime da se bavimo, o čemu da razmišljamo, čemu da se radujemo, čega da se bojimo itd.itd. čovjek se osjeća prazan, dok mu, kako se čini, jedino što ostaje, to je ona njegova (nerazvijena) - suština. Vjerovatno je upravo to i razlog zašto se u ezoterici stalno naglašava važnost razvoja te čovjekove suštine. Izgleda da smo mi naša suština a ne naš um. Međutim, mi se tim umom moramo da služimo do određenog momenta tj. dok ne izolujemo onu komponentu predatora, odnosno, povežemo se sa našom suštinom!?! Ja čak mislim da se čovjek ni ne može osloboditi uma predatora ukoliko nije razvio tu suštinu do određene mjere. Vjerujem da iz nje (ili preko nje) dolaze i najbitniji savjeti (iz naših viših centara?), odnosno, intuicija kako i kada da se to učini. Nakon oslobađanja uma predatora, suština bi trebala biti nas vodič i navigator.
Druga metoda je razmišljanje pomoću čekića. Znači svaku ideju koja se pojavi moramo pokušati objektivno da sagledamo, odbacujući emocionalne komponente, i sve ostale elemente “sindroma što je babi milo – to joj se i snilo” (“wishful thinking”). Mislim da je ova metoda praktičnija. Tu moramo (gnostika) da odredimo da li se radi o A” uticajima (matriksa), “B” uticajima (Duha). Problem je u tome što čovjek dalje odmiće Putem, utoliko mu se više ideja prezentira u smislu “A” uticaja vješto maskiranih u “B” uticaje. Jedini što tu može da pomogne to je maksimalna razboritost, odnosno, pronicljivost. Tu možda može pomoći i ono u vezi introspekcije (Gnostika.)
Isto tako, moramo imati na umu i da svaka misao ili ideja može da sadrži u sebi one 3 sile (gnostika). Tako, čak i u slučaju da dobijemo neku ideju direktno iz 6D, ukoliko je npr. ne apliciramo, ili je ne apliciramo na pravilan način ili u pravilno vrijeme, onda konsekvence mogu da budu i negativne prirode.
Čini se da nas mozak djeluje kao neka vrsta transformatora ili prijemnika. Tako on može da ‘pokupi’ neke ideje ili misli iz okoline. Jedan od slučajeva je telepatija kad nam se desi da ‘pročitamo’ misli neke osobe.
Druga bitna stvar je ono što se pominje u tekstu Organski Portali u smislu “memesa”. Čini se da i to postoji. Nešto kao misli i ideje koje kruže unaokolo tražeći pogodno “tlo” za svoj rast i razvoj.
Postoje i slučajevi kad primamo misli, ideje, težnje i nagone od strane “duhovnih priljepaka” koji su nam se zakačili i koji pokušavaju da nas kontrolišu tj. da svojim ponašanjem zadovoljavamo njihove prohtjeve. Tu se radi o tzv. duhovima umrlih osoba koji su se iz nekih razloga zadržali na našoj ravni postojanja, mada, navodno ima i slučajeva “kačenja” entiteta koji nisu ljudske prirode. Američki psihijatar, Dr W. Baldwin je dosta pisao o tome (čini mi se da sam vidjeo i jednu njegovu knjigu na noblerealms vebsajtu).
Zatim dolazi projiciranje ideja i misli iz 4D OPS oblasti. Vjerujem da se ova metoda pospješuje uz pomoć implanata, mada vjerovatno implanti nisu potrebni za to u svakom slučaju. Tu entiteti iz 4D mogu mentalno da djeluju na određenog čovjeka pokušavajući da utiču na njegov proces razmišljanja i njegovo ponašanje.
Onda imamo ideje i misli koje potiču kao rezultat rada masovnih mentalnih programa koji su usađeni u našu podsvijest. Jedan od najčešćih primjera je razmišljanje i ponašanje čovjeka na bazi religioznih programa ili ‘doktrina’ nekih ezoteričkih društava i kultova. Razmišljanje na bazi dezinformacija koje smo primili od strane obrazovnog sistema, medija itd. Onda oni individualni programi, što je pomenuto u onom predavanju DC Hammonda.
Pa onda audio-vizuelne subliminalne poruke koje primamo preko medija ili talasa različitih frekvencija (Ovoga u poslednje vrijeme ima sve više i više).
Emisija ELF talasa. Kad je čovjek izložen EM talasima određenih frekvencija, oni mogu da proizvode kod njega depresiju te u skladu s tim i modificiraju njegov način razmišljanja i ponašanja.
Mislim da mnogo toga zavisi od toga na kojim ‘frekvencijama’ čovjek operiše odnosno od razvojnog stepena njegove svijesti. Oni sa višim frekvenicijama možda neće primati ideje ili misli niskih frekvencija, u nekoj većoj mjeri, nego mahom one koje su u skladu s njihovim nivoom?! Vjerujem da takvi mogu primati misli ili “uvide” iz viših oblasti postojanja.
Takođe, mislim da misli koje padaju na pamet ljudima koji su jačeg OPS naboja nisu toliko zastupljene kod onih koji imaju određene tendencije ka OPD opciji.
Adamična ljudska bića sa zastupljenim OPD frekvencijama će uvijek uzimati u obzir savijest prije svakog svog djelovanja, dok to nije slučaj kod organskih portala i onih adamičnih ljudi sa jačim OPS nabojem.
Čovjek bi kod svake ideje ili misli trebao da odredi koliko ona ima veze sa materijalnim aspektom kreacije a koliko sa duhovnim, te tako i reagovati. Naravno, u 3D svi mi moramo obezbjediti svoju egzistenciju. Čovjek bi tu morao znati granicu gdje prestaje - potreba, a gdje počinje - pohlepa. S tim u vezi treba identifikovati one misli koju mu nalažu gomilanje materijalnih sredstava ili emocionalno vezanje za materijalne stvari. (Na primjer, poznajem jednu osobu koja ni dan danas ne može prežaliti što je izgubila jedan predmet prije 20 godina, za kojeg se emocionalno vezala!? Koliko nas ima takvih? Koliko je ona izgubila energije i živaca bespotrebno mentalno preturajući po pozadini gubljenja tog predmeta?!)
Kad nam se misao pojavi u glavi moramo sagledati da li njeno sprovođenje u djelo podrazumijeva kršenje slobodne volje drugih ljudi ili bilo kakav vid njihove manipulacije. Moramo da radimo za svoje dobro a da istovremeno ne narušavamo ravnotežu drugih, koliko god nam se činilo da su oni zaglibili u iluziji.
Često je bitno ne reagovati na prvu loptu, ukoliko se ima vremena. Kad se pojavi neka ideja ili misao, ne pretvarati je u djelo momentalno, nego pustiti da malo odstoji. Naravno, sve zavisi o čemu se radi. Intuicija može takođe da ima povoljan uticaj na određivanje valjanosti neke misli ili ideje.
Tu imamo i one “bezobrazne” misli koje se kod mnogih od nas pojavljuju automatski, tj. kad muškarac vidi zgodnu žensku ili žena muškarca. Čini se da niži seksualni centar često reaguje mnogo brže nego što drugi centri imaju vremena da stignu nešto da kažu?! Tu najčešće samo zateknemo sami sebe u nekim fantazijama, pa se onda pokušavamo intelektualno da ‘korigujemo’.
I još jedan kuriozitet. Čini se da se između ostalih za kontrolu naše svijesti bore i neki paraziti. Rijetko gledam TV ali sam nekim slučajem pogledao jednu naučnu emisiju gdje su prikazali kako neki paraziti djeluju na svijest riba i čovjeka. S obzirom da se oni razvijaju kroz cikluse koji se odvijaju kroz nekoliko domaćina, u određenim fazama tih ciklusa domaćin treba da umre kako bi se ličinka ili odrasli parazit oslobodio iz njega. Tako su u prvom slučaju prikazali ribu koja je bila zaražena jajima jednog parazita koji kompletira svoj razvoj u barskim pticama. Kada se iz jajeta razvila ličinka, ona je počela da utiće na svijest ribe i kompletno je promijenila njeno ponašanje, tako da je ova bez ikakvog straha plivala većinom pri površini vode i čak izazivala pticu da je ova pojede!?
Ti naučnici su takođe ispitali krv velikog broj ljudi koji su izazvali saobraćajne nesreće “hrabro” uliječući u riskantne situacije i primjetili da je većina njih bila pozitivna na Toksoplasmu, parazita kojim se zarazimo preko mačke ili sirovog mesa. Oni tvrde da je ta toksoplazma uticala na njihovu “hrabrost”, odnosno, izazivala suicidalno ponašanje kod ovih ljudi, što je sasvim moguće.
~***~
Ovdje sam na brzinu, za početak, nabacao svega po malo. Na kraju, čini se da je sve to opet povezano sa stanjem čovjekove svijesti i da ćemo sve lakše razlikovati porijeklo i kvalitet naših misli i ideja; i lakše ih pretvarati u djelo, - što više uspijemo da podignemo nivo svoje svijesti/bića.
Pozdrav!
|