lol
nisam ni ja toliko dugo na forumu,
htjedoh reci da sam te vremenske anomalije prijetio vec odavno

Ovo mi je odlična rečenica!!!

Nešto u zadnje vrijeme previše naliječem na dodika i che guevaru. Gdje god se okrenem-slika che guevare i razgovori o dodiku.

Ja znam neke mlade ljude koji nose majce na che guevaru,a nemaju blage veze tko je on.Kažu da je to moderno .

opasno bi bilo da naleces na njih uzivo


a sta je to dodik?

Moj "komšo" - premijer RS-a (sad pitaj šta je RS ).

OK za obojicu ali hoćemo li ih povezati sa nekim čudnim dešavanjima ili odosmo u .

Da, bilo bi malo to much kad bih naletila na che guevaru, ali ne bih imala ništa protiv

I ja se pitam ŠTO je to Dodik
Fingolfin, nemoj vikati na mene što sam off topic

Ma neću al daj neko čudno dešavanje, nije valjda da se nikome ništa čudno ne dešava.

Nema ništa čudno pod kapom nebeskom.

Naši prijatelji iz 4d su vrijedni ,znaju oni posao-sve štima.

Čudna dešavanja bi bila rezultat njihovih pogrešaka u programivanju nas.

Ovako ,svi smo programirani ,sve je b.o.

Lizardi ,sivi i ostala ekipa svaka čast znate posao.

Sve crne ovce opiturane u bijelo-za sada.




P.S.Nekad sam bila "Marin".

Da li to znaci da ti je sad jasnije...

btw...ovo spada u cudna desavanja!

~~~

Odkad je galaksija promjenila server ne mogu se logirati na stari nick,te sam se logirala ponovno .To je napomena za ono koji me znaju od prije.

Hvala Diamond,baš si me uspio nasmijati.

To znaći da mi ništa nije jasno ni sad ,a ni prije mi nije bilo ništa jasno.

Obečavam -kad mi bude jasno promjenit ću nick u "Jasna".

Pusa!

OK...moze li ovako?

Na drugoj temi si napisala da si sretna sto si "probudjena".

~~~

Zbog buđenja sam svakako sretna .

Sve jedno mi puno toga nije jasno,nekad više ,nekad manje.

Mjenjam se ,to je valjda prirodno.



Mi smo off topic

Probudi se ovco, ustaj!

"Ne znam da li da ustanem ili da odustanem?" reće ovca u meni.

ŠTO OVO NIJE ČUDNO! PRIČAM SAMA SA SOBOM (tj.s ovcom u sebi)!!!!!!

Kada sam rađala svoju prvu kćer, 1990.g. zbio se vrlo upečatljiv događaj, koji će utjecati na mene dok sam fizički živa.

Opisati ću cijeli događaj najkraće što mogu.

Oko 17 sati je pukao vodenjak i završila sam u Petrovoj. Imala sam sreću što je ginekolog koji je bio dežuran, bio kućni prijatelj mog tate. Osjećala sam se sigurno u njegovim rukama. Nisam imala trudove i to mi je bilo malo čudno, ali liječnik je rekao da ništa ne brinem.
Ležala sam na stolu u ordinaciji i zaspala.Spavala sam kao beba!
Oko 10 me probudila jaka bol.
Bila sam sama u ordinaciji i uhvatila me panika. Srećom, naišla je med.sestra i pozvala liječnika.
Čula sam glasove kako se udaljavaju od mene, a ja sam se našla u nekakvom tunelu, bez težine, boli, brige, bez ičeg opisivog, samo blaženstvo i sreća.
Nije bilo tijela samo svijest, svijest koja je željela ovdje ostati. Uočila sam da se krećem, zapravo plutam prema nečemu i željela sam tamo što prije doći. Kako sam pomislila na brzinu, tako sam se jednostavno ubrzala, ali ne 10, 20 km na sat, već trenutačna izvanredna brzina!

Onda sam iz dubine, kao iz neke rupe, čula dječji plač. Sjetila sam se bebe i pomislila da se moram vratiti. U trenu sam bila u tijelu, a oko mene liječnici, njih najmanje 10. Vukli su reanimator i prije nego što su me prikopčali liječnik je rekao da ne treba. Ne znam što se odigralo u međuvremenu, a slijedeće što sam vidjela je bio moj tata koji je ušao na vrata rađaone. Počeo je plakati, a ja sam ga pitala otkud on ovdje. Rekao je da je osjetio da nešto nije u redu i pješke od Črnomerca došao u Petrovu! Ne moram ni reći da nije ni znao da sam u bolnici jer je u vrijeme mog odlaska u bolnicu bio na poslu.
Kasniji nalazi pretraga nisu ništa pokazali, bila sam zdrava kao dren....

Od tog dana se više ne bojim smrti, ne znam da li sam trebala prijeći negdje ili je to jednostavno to, ali osjećaj koji sam doživjela je neponovljiv

Hej, pogledaj ovdje: http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=41

Isto su i neki drugi doživjeli...

Sad sam preskočio 20 stranica i vratio se na prvu zato što imam pitanje...Kako to da bi psi, koji su bića iz 2. denziteta mogla osjetiti bića iz 4. ili višeg denziteta, a da ljudi koji su iz 3. to ne osjete? Ok poznato mi je da psi ponekad leže mirno i odjednom se skoncentriraju na nešta, načule uši i počnu proizvodit zvukove iako ljudi to ne primječuju a mi smo kako kažete iz 3. denziteta svijesti, znači svjesniji svijeta oko nas.

Možda jer su se ljudi odvojili od prirode, tj. ne shvaćaju njezine zakone onako kako bi trebali za razliku od životinja. Naravno pritom ne mislim na sve ljude jer sigurno ima onih koji bez problema mogu percipirati više denzitete.

Možda i zato što psi imaju kompletne DNA lance i osjete puno veći frekvencijski pojas nego ljudi. Valjda znaš da ljudi imaju samo 2 od 12 lanaca koji su aktivni? Ostatak tretiraju kao smeće, odnosno "junk DNA"... koji eto... ljudi bezveze imaju ali ničemu ne služi...

Nivo svijesti, denzitet, ne ovisi samo o širini detektibilnog frekvencijskog pojasa vida, sluha... nego i o lekcijama koje čine taj nivo svijesti, individualnosti jedinke s obzirom na dušu...

A ljudi su zbilja u većini nesinhronizirani s prirodom, baš kako je spomenuo i Moonlight.

Kada sam bio klinjo od nekih 10ak godina bio sam kod rođaka za školske praznike i dogodila mi se jedna čudna stvar koja mi se urezala u pamčenje tako kao da je jučer bilo. Naime kada smo pošli spavati, spavali smo u istoj sobi, bratić i sestrična na krevetu na kat, ja na kauču. Sječam se samo da smo pričali dok nismo zaspali, odnosno oni su zaspali ja sam ostao budan još neko vrijeme i vrtio se po krevetu pokušavajući zaspati. Jedino se ne mogu sjetiti koliko je vremena prošlo od kad su oni zaspali i dali sam ja isto bio zaspao do trenutka kada sam pogledao prema suprotnom zidu, dok je kroz prozor, na kojem su koliko se sječam bile rešetke, bio na zidu desno od mene. Nešto svjetla dopiralo je izvana od ulične rasvjet tako da je malo obasjavalo sobu ispod prozora. U tom trenutku sam ugledao nešto kako se kreće od prozora prema sredini sobe, bilo je visoko oko 1,5 m kao malo pogrbljeno sivkasto smeđe boje. U tom trenutku sam se toliko uplašio i samo što sam bio u stanju napraviti je pokriti se pokrivačem preko glave. Nakon nekog vremen je ušla teta u sobu i vidjela me kako sam preplašen i cijeli sam se uznoji, kopletno mokar. Izmjerila mi je temperaturu i bila je povišena.
Još da kažem da mi se nikada prije ni kasnije nije tako nešta dogodilo, ali za ovo što sam vam ispričao sam siguran da nije bio san. Sanjao sam puno toga ali ništa mi nije ostalo u sječanju kao ovo iskustvo, kojeg se prisjetim tu i tamo ili kad me nešto potakne. Npr. kada sam gledao film Fire in the sky, Travis Walton story, čim su se na ekranu pojavili graysi prošli su me trnci i flashback na ovaj događaj.
Da li netko može prokomentirati ovo što sam doživio.