Citat:
Arja, dobro poređenje sa hlorofilom. No, u biti ne radi se o suncu koje te hrani, već o Svjetlosti,
fala, endzi, ali poredjenje nije moje, na zalost, jer se i meni veoma dopalo, vec je sec iz pantelijinog posta.
da, svetlost.
nego, evo ponesto o fotosintezi. ne zamerite sto ja malo pricam sama sa sobom.
U
svetloj fazi hlorofil apsorbuje E svetlosti. Kada molekul hlorofila apsorbuje foton svetlosti dovoljne jačine, hlorofil se aktivira. Pri tome jedan njegov elektron biva izdignut na viši energetski nivo i pomeren iz svoje normalne orbite. To stanje je nestabilno i elektron teži da se vrati u svoju orbitu. Ako se to desi onda primljena E fotona se oslobađa i gubi u formi toplote, svetlosti, fluoroscencije.
U slučaju jače apsorbovane svetlosne E, elektron biva potpuno izbačen iz hlorofila i na taj način molekul hlorofila postaje donor elektrona u fotosintezi. Gubeći elektron molekul hlorofila dobija karakter pozitivnog jona (jonizacija hlorofila).
**Postoje mnoge druge supstance koje se isto kao hlorofil mogu jonizovati svetlošću ali samo jonizacija hlorofila a ima značaja za fotosintetički proces.
Pošto je hlorofil a jonizovan i postao e-donor, oslobođeni elektron prihvataju razni elektron akceptori koji funkcionišu u serijalnoj sukcesiji: jedan akceptor prihvata elektron od hlorofila a i prenosi ga na drugi, ovaj na treći akceptor itd. U takvom serijalnom prenošenju elektron se progresivno deenergizuju a oslobođena energija se unosi u naročita hemijska jedinjenja koja postaju bogata energijom (makroergična jedinjenja).
Jedinjenja koja prihvataju oslobođenu energiju elektrona čine naročitu grupu supstanci tzv. adenozin fosfata. Svaka ćelija sadrži većinom ADP (adenozin-difosfat) i ATP (adenozin-tri-fosfat).
Molekul ADP može se transformisati u ATP dodavanjem trećeg fosfata i za tu reakcija je potrebna energija: ADP + P + E = ATP, i tako nastaje jedinjenje ATP koje je bogato E. Na taj način se energija fotona svetlosti, prenošenjem elektrona iz hlorofila preobraća u korisnu hemijsku energiju (sadržanu u ATP) koja se dalje može koristiti za razne biohemijske procese u ćelijama. dakle, stvar je da se stigne do ATP-jedinjenja. Primenjeno na nase „hranjenje“ svetloscu, neophodan je molekul sposoban da apsorbuje svetlost i pri tom se jonizuje. Potrebni su akceptori da prenesu elektron i vazno je da se negde u blizini nalaze pogodna jedinjenja (adenozin fosfat?) koja primaju oslobodjenu energiju elektrona. Prosto k'o pasulj, kad smo vec kod klope.
Oci su pogodne jer su najizlozenije, odnosno crvena krvna zrnca su tu najizlozenija (?).
e, sad, ljudi koji gledaju u sunce izvestavaju i o veoma pozitivnim psihickim promenama, zar ne. ne bih rekla da je u pitanju samo odricanje od klasicne ishrane, vec mozda pre neki ekvivalent ovom procesu izaziva odredjene hemijske reakcije u mozgu. hm,
ko zna. svakako zanimljivo.
Takodje, ne mislim da cemo bas poceti da ispustamo kiseonik u zrak, ali nacin disanje verovatno takodje igra neku ulogu.
Citat:
al još bih nadodao da ljudsko tijelo ima više "antena" za prijem raznoraznih stvari... među kojima je i svjetlost... koje, opet, ima različite frekvencije...
i misli su elektromagnetni talasi, zar ne? emocije? negde su nam sakriveni/ uspavani prijemnici?
da, i meni izgledamo kao jedna veeeelika antena sa prijemnicima podesenim na razne frekvencije. ali na sta si konkretno mislio?
sad mi pada na pamet ta dvojna priroda svetlosti. kineticka energija fotona i/ili energija talasa
nego, Jack, imam neki dojam da ce ti se dopasti kako svetlost putuje
unazad hehe. kako li je „informacija“ stigla na kraj optickog kabla tako „brzo“?