evo..još jedan primjer iz mog života...
Moja kolegica s posla, ima naviku i potrebu svakom stalno dijeliti savjete. Na svaku nečiju izjavu ona ima interpretaciju. vjerojatno ona misli da time pomaže ljudima, da širi dobrotu po svijetu. Međutim...
Kad se entko upliće u tuđe živote, makar i s najboljom namjerom, nepozvan dijeli savjete, tim savjetima zapravo nameće svoju volju (svoju pamet) i stavlja sebe u položaj iznad onoga kome dijeli savjet. Čim se ti postavljaš iznad, znači da onog drugog guraš ispod. Taj drugi se mora pobuniti, jer nije nam prirodno da trpimo te odnose ispod-iznad. Drugi se počne boriti za svoj teritorij, opravdava se, objašnjava svoje razloge, pokušava dokazati da i on ima bar malo pameti.
ako se povuče i ne objašnjava ništa, ipak se osjeća napadnutim i pokradenim.
a ni ovoj mojoj kolegici nije bolje jer nije dobila zahvalnost za savjet ni priznanje za pokazano znanje i vidovitost.
Neće vas pustit na miru tek tako. Stalno će dolazti s novim "Pa ja stvarno ne razumijem tebe zašto ti ne napraviš to i to..."
Ako je saslušam, i pustim da se razmaše sa svojom teorijom zašto bih jua nešto trebala, ako šutim ili potvrđujem, prestat će daleko brže nego da joj se suprostvim sa svojim razlozima. ali, naći će ponovno novu priliku i opet će me zaskočit s novim "Stvarno bi ti trebala..."
ako je otkačim, nema smisla, ne želim to jer ona je moja kolegica s posla. Ako bih tako postupala, ubrzo ne bih ni sa kome razgovarala.
Njezin je problem potreba da kontrolira druge i potreba da ima moć, da napada (makar to na prvi pogled ne izgleda kao napad, to jest napad..napad na moje osobne granice i uplitanje u moj život, u moju volju)
Ono što bi moglo pomoći je kompliment. Pohvaliti njezino nastojanje, i tu stati.
Samo treba biti oprezan s komplimentima koji su dati u takvom slučaju. To su komplimenti s predumišljajem. Tu zalazimo u podurčje manipulacije, jer, sve što nije iskreno do kraja, jest manipulacija..Tako postajemo manipulatori...
Pozitivan odgovor na ovakvu obranu...drugi put

Psiholoski profil „spasioca“ – jedan od interesantnijih. Crpi energiju snazno podrzavajuci odn. trudeci se da izazove osecaj nemoci/ bespomocnosti kod drugih. Profil pokazuje siroku paletu podtipova: savetodavci, prosvetitelji, mesije, spasioci, ... Postoji jedan podtip koji mi je posebno interesantan, a to su ljudi koji zaista, ali zaista ne mogu da shvate da se neke, cak i potpuno banalne stvari mogu uraditi na drugaciji nacin od onog kako to oni rade. Poseduju neku neobicnu krutost i jednostavno nisu u stanju da sagledaju alternativne mogucnosti resavanja cak i nekog krajnje bizarnog problema. O alternativnim pogledima na svet da i ne govorimo. Ali ovim bismo otisli predaleko .

Cini mi se ipak da se ovde namece jos nekoliko takodje interesantnih pitanja. Prvo je zasto oni to rade. Odgovor je, naravno, zato sto im energija treba. Ovo cu ponoviti (kratko!)jer mislim da je izuzetno vazno. Ne kradu samo organski portali energiju od „nas“, SVI to radimo. Ako razlika postoji, onda se ogleda u tome sto organski portali zbog JOS UVEK nerazvijenih visih centara nisu u stanju da dodju do energije na drugaciji nacin. To je i dalje pusta borba za opstanak. Medjutim, buduci da su ljudi sa individualnom dusom to znanje kako da dobiju energiju iz visih centara negde usput izgubili (ili im je ukradeno), sve se manje-vise svodi na isto: ponasamo se na identican nacin.

Pitanje je, naravno, i zasto se kace upravo za nas. Jer ne kace se za bilo koga, to mogu da potpisem. Podsvesno osecaju ranjivo mesto, odnosno nas emocionalno-negativni naboj, nasu sopstvenu ops-energiju, ako hocete, i tu napadaju. Da, zasto nam uopste smetaju „spasioci“, zasto njihove savete dozivljavamo kao cprljenje energije, zasto nas ne ostavljaju ravnodusnim? Prosto zato sto pogadjaju direktno nas sopstveni ego i osecaj samovaznosti. „Zasto on uopste misli da nesto zna bolje od mene!!?“ (Da budem iskrena prema sebi a i vama, takodje sam alergicna na ovaj tip). Ipak, videcete da istinski samouverene ljude ovaj tip ostavlja na miru: ili ih se kloni ili im se dodvorava ili, u idealnom slucaju, prestaje da igra igrice i pocinje da pokazuje zavidan stepen spontanosti. Drugi ljudi su nase sopstveno ogledalo.

Ovde ne bih zelela da postavim tezu da kao neke ovce treba da se izlozimo energetskim vampirima. Ne, ali mislim da svaki ovakav napad mozemo iskoristiti da saznamo nesto vise o sebi i zaista iskrenom introspekcijom otkrijemo ta mesta sa nizim frekvencijama u sebi i osvetlimo ih. Izlecimo se.

Jedan istinski neobican licni primer sa agresivcima: na nekom putovanju u Budimpestu (ispasce da stalno visim tamo ) su mi ukrali tasnu sa pasosem, mobilnim (+kompletan imenik), novcem, cd-ovima sa nekim vaznim materijalom(kolega je srecom imao kopiju) i gomilom potrebnih sitnica, jer je u hotel trebalo da odemo tek uvece. Onda ambasada, policija . Najzad je nas pratilac reagovao na sokantno neprimeren nacin, tako neprimeren da sam vec pocela da sastavljam pismo zalbe u glavi. Bila sam besna kao ris. Onda sam se polako smirila i pocela da razmisljam i setila se pocetka dana kada je neka glupava sitnica izazvala snazno negativisticno raspolozenje, snazno negativisticno raspolozenje prema samoj sebi. I „znala“ sa potpunom sigurnoscu da je to to i da sam jednostavno tim negativnim vibracijama bukvalno privukla ove agresivce. Smirila se potpuno i onda se desilo cudo: moj kolega ulazi u sobu i kaze mi da su ga upravo zvali iz ambasade (gde smo neocekivano ljubaznom sluzbeniku ostavili njegov broj kao kontakt) i da je moj pasos kod njih. Doneo ga je neki prolaznik koji ga je slucajno pronasao na ulici. I potrudio se da pronadje ambasadu i odnese ga tamo . Nedugo zatim ulazi i onaj neprijatni pratilac da bi se izvinio. Da, da, te cudne koincidencije. Ponovo kao da sam „osvetljavanjem“ tog negativnog mesta privukla makar delimicno razresenje odn. olaksavanje situacije na zaista neobican nacin.

Postoji jos jedno pitanje, a to je zasto uopste razvijamo tehnike odbrane i stitimo svoju energiju. Na izgled odgovor je sam po sebi razumljiv, ali mislim da to nije bas tako jednostavno. U osnovi toga lezi nasa sopstvena vera u oskudicu i ljubomorno cuvanje energije. Zasto nam je to potrebno? Na sisteme odbrane se trosi gotovo isto tolika kolicina energije kolika se eventualno sacuva. Takodje, stalni gard-stav nas emocionalno osiromasuje i unistava sposobnost spontane komunikacije. I koja je alternativa?

Da sumiram: mislim jednostavno da treba polako da trazimo alternativne nacine da prevazidjemo pustu borbu za opstanak, onaj model ponasanja „bori se ili bezi“. Ne energetskom nivou.

Ja bih joj odgovorio: "Zapitaj se ZAŠTO me ne razumiješ!"

Onako fino, sa smješkom na licu...

Diskusija na „metafizici“ i prica o Pandorinoj kutiji ( ) je dobra dopuna ove teme, ipak smestam post ovde, da sve bude na jednom mestu. Dopada mi se kada se tema „gradi“ kroz nekoliko topica.

Mesto na kome smo se inkarnirali je podeseno na veoma niske frekvencije. Da li se to postize ogranicavanjem frekvencija putem nekih nama nedostupnih tehnologija, genetskim reprogramiranjem nasih prijemnika, svesnim sirenjem ovih negativnih vibracija, ili nekom uspesnom kombinacijom ovih metoda, ne znam sa sigurnoscu. U svakom slucaju nasli smo se uronjeni u mentalno-telepatski rezervoar ispunjen svakojakim djubretom. Evo jednog citata. Nije „pravi“, jedini koji mi je pod rukom:

"Ovde smo zbog misije. Pre inkarnacije oko nas je zracila svetlost. Cakre su nam bile otvorene, funkcionisale su uravnotezeno. Verovali smo da otvorena srcana cakra sluzi da emituje ljubav. ... Ali, kada smo usli u fizicko telo, izbombardovali su nas ljutnja, strah, krivica, sumnja, zabrinutost. Oni su pretvorili telepatski rezervoar ove planete u konglomerat odvratnog, sivkasto zelenog, bljak, dubreta. Ovo ovde je nuznik i kada se spustimo sa otvorenim cakrama, jednostavno usisamo svo to djubre. Prihvatimo ga kao da je zaista nase, jer ne shvatamo kako sistem funkcionise. Kazemo: "Ne mogu da odrzim ravnotezu, nisam dovoljno duhovan. Jos uvek osecam krivicu, mora biti da sam losa osoba.

Djubre nije nase, niti smo ga mi stvorili- samo smo zaboravili da zatvorimo vrata (nase cakre) kada smo dosli. Kada udjete u bazen sa vodom, nakvasite se. Isto tako, kada udjete u telepatski rezervoar, povezete se sa odredjenim nivoom svesti."

Da, mislim da „frekvencijski/telepatski nuznik“ uopste nije los izraz.
Vecina ozbiljnih tekstova o spinovanju cakri podvlaci vaznost zatvaranja cakri posle vezbi da bi se zastitili od spoljnjih negativnih vibracija. Zaista herkulovski zadatak: da otvaranjem centara omogucimo protok energije kroz njih i istovremeno ih drzimo zatvorene da bismo se zastitili od upliva svih tih negativnosti koje nas okruzuju. [/quote]

Cini se da energije ima dovoljno za sve i da je kljuc podesavanje nasih prijemnika, kako Stalker rece na susednom topicu.
Ipak, zbog uronjenosti u ovaj rezervoar rizicno je samo se "otvoriti". Podesavanje nasih prijemnika na vise vibracije treba da prati i „osvetljavanje“/neutralisanje mesta sa nizom, jer ona sluze kao prijemnici za one negativne i destruktivne frekvencije.
Stalna introspekcija.

Trenutak dok energija protice u kom se povezujemo sa visim stanjem svijesti je "pravi".Zasto se zatvaramo?...stitimo?
Zbog ranjivosti....opet strah...e taj nije "pravi"



..kako je ovo moguce?...istovremeno biti i otvoren i zatvoren...??

Ne mislim da je uspostavljanje obrambenog stita(zatvaranje cakri) ispravan jer za odrzavanje takvog stanja upravo trosimo energiju i svakako sam misljenja da je najbolji nacin "zastite" stalna veza sa visom svijescu,protok energije, sto nije nimalo lako i sto je u stvari "herkulovski"

I samo rijetki kroce tim Putem...borave uvijek u "pravom" trenutku.




Pa pokusajmo opet...mozda se zbog tog vjerovanja nesto i "pokrene"....

~~~

Čakre su energetski centri, možda je dobro usporediti ih s pumpama. One nikada nisu tijekom cijelog dana stalno otvorene ni stalno zatvorene (kod zdravih prosječnih ljudi.)

U tijeku dana njihovo se stanje stalno mijenja, ovisno o trenutnom stanju i aktrivnostima. Samo vrlo razvijene osobe mogu ih većinu vremena u danu držati maksimalno otvorenima.
To zatvaranje i otvaranje je normalno i dobro. Kao tratinčica koja otvara latice na suncu, ali ih skuplja kad je oblačno, pred kišu, u sumrak...


Ćakra liči na lijevak s vrhom pričvršćenim za predio kralježnice. U drevnim spisima je uspoređuju s lotosovim cvijetom. Svaka čakra ima drugačiji broj manjih vrtloga koji je sačinjavaju. OD 4 u korijenskoj čakri do blizu 1000 u krunskoj. Ti vrtlozi mogu se usporediti s laticama na lotosovom cvijetu, Kad je čakra zatvorena, latice se skupljaju kao u cvijeta, kad je otvorena, šire se.
Kod bolesnih ljudi ili poremećenih, čakre mogu biti skroz neaktivne, mrtve. Tada visak (od drveta, najbolje bukovog) soji mirno, ne mrda. , zakržljale. Normalno ovorena i funkcionalna čakra zavrtit će visak u desnu stranu, s dijametrom od oko 10 do 15 cm, a kod razvijenijih i više od 15 cm. Što se brže visak vrti, pokazuje veću protočnost. Kod blokiranih čakri visak se njiše horizintalno. Kad se blokada čisti, njiše se pravcrtno s naginjanjem u desno. Ako se visak vrti u lijevo, znači da čakra radi obrnuto, i to je znak dubljeg poremećaja osobnosti.
Čakre imaju i svoju opnu, zaštitu, koja također može biti oštećena. Ljudi s oštećenom opnom skloniji su potpunom zatvaranju.

Arja,
mislim da je to bit svega.
energije ima dovoljno za sve i za svih. U prihvaćanju te činjenice je bit svega. KAd jednom u potpunosti prihvatimo tu činjenicu i počenemo se vladati u skladu s time, više "nema frke"....nema više otimanja ni iznuđivanja, i mnogo je lakše spoznati sebe i riješiti se vlastitte ego-obrane...a prema iznuđivačima i otimačima možemo se postaviti kao neutralni promarači. I pema sebi bi trebali zauzeti stav neutralnog promatrača. Tada je sve jednsotavnije...
Pozdrav!

Nije toliki problem štititi se od crpljenja energije sjedjeći u svom domu ili okruženju u kojem se osjećamo zaštićeni(iako ni tamo nismo sami, što svi znamo) Pravi izazov nastaje upravo izlaskom među ljude i org. portale, i tu se dešavaju energetske interakcije koje je nemoguće izbjeći. Ono što se može učiniti je svaki dan iznova OPRAŠTATI, sebi , svima s kojima smo taj dan bili u bilo kakvom kontaktu - fizičkom, mentalnom...-samo opraštati, opraštati , opraštati, ...moleći opraštanja osjetiti ćete opuštanje i mir ( s. pleksusu)..Mirom i ljubavlju entiteti se ne hrane, i time ste već postigli puno. Koliko se sjećam i Castaneda uči da se svaki dan treba pristjetiti svih ljudi s kojima smo bili u kontaktu i njihove boje očiju, pogleda..Oči su ogledalo duše, naučite gledati ljude u oči dok s njima komunicirate i slijedite svoju INTUICIJU! Ona vam govori sve, i slijedeći poruke unutarnjeg vodstva, nećete biti tako slatka hrana, jer ćete sve manje podlijegati utjecajima implanta, Sivih, Lizzija i svih ostalih...Prastvaratelj je u nama, on nam govori, on nas vodi, mi smo On i trebamo slijediti ono što osjetimo, a ne što mislimo...NE RAZMIŠLJAJTE TOLIKO, OSJETITE!!!! Pozdrav veliki svima

Ma ne treba opraštati... pa nije nitko KRIV za nešto. Osjećaj KRIVNJE je velika pumpa za pumpanje negativne energije. Zašto bi uopće netko za nešto bio kriv?!? Svatko ima svoju slobodnu volju i radi onoga što učini - snosi i posljedice. Ma kakve god one bile.

Osjećaj krivnje stvara plodno tlo za izvlačenje negativnih emocija ( straha ).

Bolje je imati svoj, čvrst stav prema nečemu, ma kakav on bio ( pa makar bili i u krivu... u ostalom što je krivo, a što pravo ??? ), nego non-stop šamarati sebe po mišljenjima i moralnim i drugim načelima drugih.

Budi kakav želiš biti - takav kakav jesi. Budi mudar - izaberi pametne odluke da put ne bude previše bolan, tj. rađe mudro autoputom, nego glupo po nepristupačnim uskim i zavojitim putevima. Iako i ti teži putevi imaju svoju ulogu i značenje.

Na kraju, sve su samo - lekcije, zar ne?

Praštati? Kome, zašto i kako?

Možda postavljam previše pitanja ali mi se ovo nekako čini dosta pogrešnim, u situaciji u kojoj se nalazimo jako je bitno da shvatimo da nema nikakvog praštanja, niti molenja niti bilo čega od svega toga ako želimo da ostvarimo bilo kakav napredak u ovom trulom matrix sistemu. Ono šta treba da činimo jeste neprekidan i mukotrpan rad na vlastitoj samospoznaji koja podrazumijeva snažnu borbu kako sa samim sobom tako i sa svakim ko pokušava da ti otima i crpi energiju, pa ko god da to bio. Ono biblijsko "ako te neko ošamari ti mu okreni i drugi obraz" je smišljeno samo radi manipulacije ljudima i da bi se ljudi stalno odgovarali od bilo kakve akcije koja vodi ka sagledavanju objektivne stvarnosti. A objektivna stvarnost je takva da moramo razumjeti da iznad sebe imamo moćna OPS bića koja na to praštanje mogu samo ironično da se nasmiju i još zešće zahvate po našim emocijama, crpeći nas do kraja. Nekako mi to praštanje više liči na poziv za odustanak od svake vrste borbe i prepuštanju "da te voda nosi" a mislim da se moramo potruditi da konačno prevaziđemo takve stavove.
A mir i ljubav ću osjetiti kad uspijem zavrnuti moju slavinu emocija onima koji bi time rado da se počaste i kada bilo kojim vidom interakcije i komunikacije sa drugim ljudima koji slično razmišljaju podijelim i usvojim znanje koje nas vodi ka samospoznaji i proširenju svijesti.

E to

Arwen, zaista volim te tvoje sveze opise sa mnostvom detalja. Itd. jednostavno ne postoji.

U vezi sa otvaranjem/zatvaranjem cakri, Diamond, pa, cini mi se da to jednostavno zavisi od stepena licnog razvoja. Verovatno postoje ljudi koju mogu da sa tako potpuno otvorenim cakrama odsetaju na neku utakmicu partizan-dinamo, smeste se medju najzesce navijace i vrate se kuci u istom stanju potpune nirvane u kome su i otisli.
I da! ne pobesne posle sat-dva – sve u stanju nirvane - zato sto ne mogu da pronadju papuce pored kreveta. Ja to ne mogu, meni je potreban moj „zasticeni prostor“.
Da, ili odgledaju kompletno skupstinsko zasedanje ili Big Brother Show.

Ove negatvne vibracije primamo zato sto posedujemo prijemnike za njih – „mesta“ sa niskom frekvencijom. Da ih nemamo, ove energije, kojima je nas telepatski rezervoar prosto natopljen, bi samo prolazile kroz nas ne izazivajuci nikakve negativne reakcije. Mozda se cak i transformisale.
Da li su ova „tamna mesta“ (prijemnici za negativnu energiju) nasi karmicki zapisi ili su mozda nastala tako sto smo prosto usisali ovo „djubre“ i pri tom putem programiranja-vaspitanja-socijalizacije „zaboravili“ kako da ucinimo da energija kruzi? Pa smo, umesto da joj omogucimo protok, sve u strahu da je nema dovoljno i zelji da je sacuvamo za sebe, poceli da je krademo jedni od drugih i da je gomilamo, stvarajuci na taj nacin u sebi te barice sa ustajalom vodom, kako Smagda sjajno rece u „pogledu“. Nase prijemnike za negativne vibracije. To vam se zove prva akumulacija kap.. ovaj energije.

Da, kljuc je u protoku.
Ali da, slazem se. I sama rec „zatvaranje“ sugerise sprecavanje protoka. Nisam to mislila. Mislila sam prosto da treba da budemo svesni da se nalazimo u frekvencijskoj barustini i da posedujemo prijemnike kojim sve to djubre unosimo u sebe. Kako da postupamo u ovoj situaciji, o tome razgovaramo na ovom topicu. Kako da budemo mudri. Na kraju, svako ce naci odgovor sam za sebe.

Praštanje je vrlo bitna komponenta u razvoju ljudske svijesti. Ako smo spremni iskreno oprostiti nekome znak je da se razvijamo jer time pokazujemo da želimo izaći iz začaranog kruga sukoba i sl. Također praštanje je bitno zbog osobnog energetskog čišćenja. Naime ako u sebi nakupljamo negativnu energiju i bijes zbog nečega što nam je netko napravio automatski postajemo podložniji napadu raznih bolesti i entiteta koji se hrane našim negativnim emocijama. No praštanje ne znači da trebamo i zaboraviti. Naprotiv, iz tih događaja bi trebali nešto naučiti te, ako je potrebno, više ne komunicirati sa osobama koje su nam to napravile iz razloga da se to ne ponovi. Nemojte misliti da je jedino širenje znanja dovoljno u razvoju ljudske svijesti. Ono je samo jedna od komponenti.

Nazovite to praštanje kako god hoćete, ali meni i mnogima koje znam pomaže u rješavanju grča u "želucu"(s. pleksusu).Nitko od nas nije rođen prosvijetljen, svi mi zadnjih godina, mjeseci ili dana prolazimo naš put ka OPD i 4. denzitetu, pa tako i informacije zapisane u nama, nakupljane cijelog ovoga života, moramo na neki način ponovo proraditi i napraviti odmak od njih, tj. ući u stanje "bešćutnosti"(Castaneda).Slikovito rečeno, moramo znati i moći izbrisati negativne emocije iz naše prošlosti ovoga i prošlih života, jednako kako svakodnevno blokiramo neg. emocije koje pokušavaju isplivati i nahraniti znamo koga. U našem DNA nosimo SVE zapise i postepeno radimo na tome da ih naučimo ponovno iščitavati, a ukopani strahovi, bijes, ljubomora, zavist...nam upravo to otežavaju. I tako, radeći svaki dan na sebi, mislim da je neophodno raditi i na zapisima koje naše tijelo(um, duh, duša) nosi, pa kao što je MOONLIGHT rekao, sve su to kopmonente jednog velikoga paketa kojega malo po malo, na ovaj ili onaj način, odmotavamo da bi došli do "poklona" u sredini ili 4 denziteta i svega što on donosi. Veliki pozdrav i svako vam dobro

Slažem se 2u1.

Zašto praštati i kome?
Kad nas netko povrijedi, ošteti, pokrade, udari, osramoti, ne uzvrati nam ljubav, osjećamo se loše. doživljavamo razne negativne osjećaje od tuge, ljutnje, bijesa, srama, jada, ogorčenosti, i more nas ptanja tipa: kako si mogao, kako si se usudio, čime sam to zaslužila, zašto se to meni događa...
Kad nas dotakne zlo, osjećamo se grozno, isprljano. Oni koji su imali takva iskustva, znati će prepoznati o čemu govorim.
Teško da će osoba koja i sama nije zla ili agresivna, biti ravnodušna kad joj se nešto tako dogodi.
Da bi oprostili, prvo nužno moramo spoznati u čemu je problem osobe koja nas je napala. To traži od nas jedan viši stupanj empatije. (empatija je vrlo bitna sposobnost koja nas čini ljudskima. To je ono što psihopate nemaju). razmjeti motive napadača i njegov osobni problem, i ne suditi, ne prosuđivati, čin je kojeg moramo učiniti prilikom opraštanja. Kad to "obavimo", spremni smo oprostiti. To u energetskom smislu, znači, otpustiti spone koje nas vežu za napadača, ali i otpustiti onaj naš dio koji je negtivan i koji je napadača privukao, ili drugim riječima, otpustiti od sebe onaj naš negativni dio koji je akciju koja se dogodila prepoznao kao napad.
Sigurno poznajete bar jednu osobu s paranoidnom crtom ličnosti, koja sve oko sebe vidi kao prijetnju i napad, koja stalno preovjerava da li je tko ogovara ili potkrada. takve osobe su karikatura, ali..svi u sebi imamo takvu crtu, koja je ranjiva i koja je je dostupna za napadače. Da bi uopće bili sposobni oprostiti, moramo se riješiti te svoje ranjivosti i sami sebi zalizati rane koje smo zadobili u sukobu. Kad oprostimo, brišemo negativni program koji je doveo do sukoba u kojem smo bili ranjeni, i sljedeći put moći ćemo drugačije.

Prije svega, treba spoznati svoje negativne emocije, priznati sebi da smo ljuti, povrijeđeni, da mrzimo, da se želimo osvetiti, priznati fantazije koje se javljaju u vezi s osvećivanjem.... Priznati samom sebi da osjećamo takve "ružne" emocije i misli, vrlo je teško, jer se to ne uklapa u idealiziranu sliku sebe, koju svi u sebi gradimo do svog ranog djetinjstva. (Narcis!) Pošto ih ne možemo sami sebi ni priznati, a time ni konstruktvno proraditi da bi ih otpustili, mi takve emocije potiskujemo duboko u podsvijest još prije nego ih postanemo svjesni. Da bi oprostili drugima i pomirili se s drugima, potrebno je prvo oprostiti sami sebi svoje negativne emocije i pomiriti se snjima, sam sa sobom i svojom prirodom.

I..sve je to za ljude...

Tamna mjesta, prijemnici za negativne energije, kako kaže psihologija, nastaju tijekom razvoja, u ranom djetinjstvu.
Prema teoriji Melanie Klein, suradnice C. G. Junga, u najranijem djetinjstvu, do šestog mjeseca života, nastaju najteže traume i najteži poremećaji ličnosti, i ako dijete u tom periodu ne doživi osjećaj ugode kroz kranjenje, osjećaj sitosti, topline, sigurnosti, nego se bezuspješno bori za to da odrasli prepoznaju njegove potrebe, doživljava svijet (i boga) kao neprijateljski i ne-dobar, i svoju osobu gradi na tezi "vi niste dobri, vi ste krivi, zli, ja sam dobar" i mrze objekt kojeg bi trebali voljeti.
Ako se trauma doživi kasnije, kad dijete postaje "ja", tada svoj karakter gradi na tezi "mora da nisam dovoljno glasno vrištao kad me nisu čuli i još mi nisu dali hranu", pa tako stvara drugačiji poremećaj koji se bazira na osjećaju krivnje i vlastite (pretjerane) odgovornosti.

Evo malo prakse, da ne ostane sve na teoriji.

- Klasika; neko nam je diga živce i sad pošto nismo adekvatno odgovorili i pošto je komunikacija ostala nedovršena, mi smo "ljuti". -

- Možemo otiči do te osobe i pokušati razjasniti situaciju. Ovo ako je ikako moguće i ako imamo dovoljno hrabrosti i svijesti da razgovor vodimo na jednom ljudskom nivou u kojem nije prioritet "biti u pravu" već uzajamno razumijevanje koje bi moglo dovesti do uzroka nesporazuma, preporučavam svakome.

- Međutim s druge strane postoje miljardu i miljardu različitih situacija i okolnosti pa ovo ponekad jednostavno i nije baš ni jednostavno. -

- Da ne bi ostali blokirani "mentalno" u tom događaju postoji jedna mala vježbica koju svatko može isprobati na svojoj "koži". -

Primjer:

Osoba "S" nam je "digla živce".

Reci mi tri laži vezano uz tu osobu "S".

Primjer:

1) Osoba "S" ima tri oka (... !!! ).

2) Osoba "S" ima 40 godina ( ... mada za ovaj naš primjer osoba "S" ima u stvarnosti recimo 28 godina npr ... )

3) Osoba "S" ... ... ... sad malo sami upotrijebite maštu.

Jedino šta je bitno u ovoj vježbi je;

- Da sami dajete primjere. U tome je cijeli trik. -

Naravno ovu vježbu možete ponavljati koliko hočete ako želite, no kad dođete do točke u kojoj se pojavi osmijeh na licu i vidite u mislima osobu "S" onakvom kakva je ona u stvarnosti, a ne onakvom kakvom ( ste ) je vi "zamišljali", postigli ste željeni cilj i to je to.

- Ako za početak ne možete sami probiti "mentalnu blokadu", nađite osobu od povjerenja da vam za početak postavi ovo pitanje,... i di češ jednostavnije. Bar ja još nisam naletia na jednostavniju "vježbicu" od ove.

Probajte, ne košta vas ništa... !!!

Ovaj koncept podrazumjeva psiholosku manipulaciju odnosno psihicku igru dominacije i eksploatacije. Fizicki i psiholoski aspekt sastoji se od primjenjivanja neke vrste emotivne kontrole nad drugima. Metafizicki aspekt podrazumjeva narusavanje necije Zivotne Snage za vlastitu dobrobit. Mozemo reci da se radi o nekoj vrsti vampirizma.

Hranjenje drugima je u stvari vrlo uobicajena pojava koja se desava bez svjesne namjere i znanja onih koji u procesu ucestvuju na obje strane. Cesto se osjeca kao umor, iritacija , ushicenje ili bilo koja druga senzacija , ovisno o tome da li ste hrana ili se hranite.

U ekstremnim slucajevima, crni magicar se moze upustiti u ciljanu fizicku i mentalnu destrukciju zrtve.
Medjutim vecina hranjenja je prilicno suptilna i vrlo cesto zamaskirana u naizgled dobre namjere.

Ljudskim bicima je neophodna mentalna hrana impresija i paznje. Cinjenica je da ljudske bebe umiru ne samo ukoliko im se uskrati hrana nego i ukoliko im se uskrati paznja. Ovaj bioloski mehanizam je genetski programiran da dobije ovu vrstu hrane na ovaj ili na onaj nacin. cak i negativna paznja bolja je nego nikakva paznja.

Ova primalna potreba za paznjom moze se razviti u najrazlicitiji niz manipulativnih oblika ponasanja koji imaju za cilj da se hrane paznjom drugih. Narcisizam je samo jedan od primjera. S druge strane ovakve tendencije mogu biti i urodjene kao sto je to u slucaju psihopata.

Hranjenje cesto zahtjeva barem pasivno ucesce obje strane. Razmjena je nekad balansirana a nekad ne. u tom slucaju onaj koji se hrani zrtvi daje nekakav zalog kako bi se ovakav odnos dalje odrzavao. zalog moze biti najrazlicitije prirode ovisno o tome sto zrtva najvise cijeni, za sto je najvise voljna "prodati svoju dusu".

Hranjenje obicno koristi neki 'plemeniti osjecaj' kod zrtve. Ovo moze biti osjecaj porodicne obveze, osjecaj duznosti za zastitu potlacenih, osjecaj krivnje i sl.

Hranjenje moze ukljucivati i materijalnu dobit ali ovo najcesce nije njegov glavni oblik. Dobijanje paznje i kontrola emotivnog stanja zrtve je cesto glavni oblik hranjenja.
nasim pristankom da budemo hrana generalno doprinosimo odrzavanju OPS koncepta. ( Opredjeljenje Prema Sebi nasuprot Opredjeljenja prema Drugima)
Hranjenje ima tendenciju da se organizira u lanac ishrane ili piramidalnu strukturu. Zrtva cesto nastoji nadomjestiti izgubljenu energiju hraneci se drugima. Upravo zbog toga kaze se da se opresija i zlostavljanje siri u koncentricnim krugovima medju ljudima.

Bilo kakva obrana od hranjenja zapocinje svjesnoscu mogucnosti da se takvo sto zaista desava. Da bismo ustanovili da li se ovo desava u odredjenoj situacijii najbolje se potpuno distancirati od takve osobe odnosno situacije i promatrati da li ovo pravi neku razliku ili ne. Ukoliko distanciranje nije moguce jedino sto nam preostaje jest intenziviranje samo-obzervacije.
Simptomi odnosa u kojem smo hrana generalno ukljucuju emotivne reakcije i promjene u energetskom nivou, medjutim ove promjene su obicno skopcane sa smanjenom sposobnoscu objektivnog rasudjivanja sto znatno otezava detekciju

Emocija nije nista drugo nego hrana u ovakvoj dinamici. Da bismo prestali biti hrana najbolje je ne dati ocekivanu reakciju ili dati potpuno neocekivanu reakciju. Ovo je jako tesko zato sto su ljudi najcesce bica mehanickih navika i uz to potpuno navuceni na emotivne reakcije. Neki ljudi su potpuno zavisni od odnosa u kojima su hrana. kada su izmanipulirani kroz sazaljenje i ubjedjenje da nekome pomazu ili cine dobro ovo ih cini vaznim , neophodnim i plemenitim sto povecava njihov osjecaj samo-vaznosti mada su u sustini oni u stvari zrtve.
Postoje i slucajevi kodepedencije odnosno sado-mazohistickih odnosa.

Obrasci hranjenja su kod ljudi obicno duboko ukorjenjeni i najcesce potpuno nesvjesni, a ukoliko smo ih svjesni onda ih uglavnom guramo ispod tapeta. Vecina ljudskih predatora u stvari uopce nije svjesna da su predatori. Ukoliko ih suocimo sa dokazima o njihovom ponasanju najcesce ce pokusati preokrenuti cijelu situaciju.

Najbolje rijesenje je emotivno i fizicko distanciranje od ovakve dinamike. Promjena u ljudima se desava rijetko i nikada bez mukotrpnog rada na sebi. To naravno znaci da sama tvrdnja da se netko promjenio nuzno ne znaci da je to istina jer su ljdui cesto u stanju odglumiti preobrazaj time sto ce nauciti nove trikove i poboljsati mimikriju svojih pogresnih obrazaca ponasanja.

Mitovi o vampirima uvjek tvrde da zrtve vampira postanu i same vampiri. Ovo je prilicno mudra alaegorija. Ovo ne samo da znaci da zrtve moraju nadoknaditi izgubljenu energiju vec takodjer znaci da usvajaju vampirski pogled na svijet, pogled unikatne subjektivnosti i potrage za senzacijama. U metafizickom smislu mozemo govoriti o usuisavanju u vrtlog koji vodi kao misaonom centru opredjeljenja prema sebi. Vampir ima vrlo malo ili uopce ne posjeduje objektivnu samosvijetsnost. Vampir zivi u konstantnom stanju identifikacije sa hranjenjem i stalno treba jos i jos kako bi zadovoljio svjoe samo-sluzece apaetite.

Buduci da hranjenje prirodno formira lance ishrane ljudski predatori naravno nisu na vrhu ovakvog lanca. ono sto se po svoj prilici desava jest da se psihicka energija koja se prikuplja u svim individualnim dramama medjusobnog hranjenja medju ljudima uljeva u lijevak koji vodi ka OPS bicima iz visih dimenzija.

Zenstveni Vampir

Ovim terminom oznacavamo specificni tip ljudskog predatora koji igra igru u kojoj privlaci spasioca ili zastitnika, igra zrtvu i cilja na osjecaj krivnje kod rugih odnosno osjecaj samo-vaznosti. Ovakav vampir je vrlo cesto zena ali ne uvjek. kod ovog arhetipa postoji jako puno varijacija i stilova, a ovo su samo neki vidovi ponasanja i efekata koje cemo gotovo uvjek naci kod zenstvenog vampira:

- Hinjena bespomocnost
Zenstveni vampir uvjek odaje dojam bespomocnosti i krhkosti Ipsihicke). uvjek istice kako joj/mu je zivot bio pun patnje i loseg tretmana.

- Nista ne moze pomoci
bez obizra sto god da uradimo ili kazemo situacija se nece popraviti. Vampir je uvjek u mizernom raspolozenju a jedino sto zeli je paznja i da se nastavi hraniti

- Ciiljanje na osjecaj krivnje
Vampir najvise voli okriviti druge za bezosjecajnost dok je u stvari on taj kojeg nije briga ni za koga nego za samog/samu sebe. Projiciranje svojih valstitih oblika ponasanja na druge jedna je od glavnih karakteristika predatora. Ovo je razumljivo zato st o predator nije svjestan da postoje bilo kakvi ne-predatorski oblici ponasanja tako da projiciranje dolazi prirodno.

- Hinjeni visi ideali i licemjernost
Zenstveni vampir vrlo cesto ce prirediti pravu predstavu od svoje zrtve, zastite ppotlacenih i sl. Najcesce njegova/njena djela ne donose nista konkretno jer je vampir zainteresiran samo za samo-image a ne za delanje koje ce pomoci drugima.
Ovaj nedostatak delanja cesto se opravdava prebacivanjem krivnje na druge.

- Zavodjenje
U pojedinim slucajevima ovaj tip vampira igra na kartu seksualnih interesa ili tenzija. Medjutim to ne znaci da je ovakav vampir upadljivo senzualan i sexipilan. cesto se rai o ljudima koji se upustaju u nedogovarajuce veze bez ikakvog obzira, fatalne strasti i monomanjacne preokupacije sa pravom ljubavi, bitke za kontrolu nad necijim srcem.


Varijacije na ove teme su bezbrojne i nemoguce ih je sve nabrojati i opisati