E, sad si me stvarno dobro nasmijao Esperio, hvala ti za to. Tako si brzo i dobro sažeo sve naše postove u samo četiri reda, da ni najbolji novinar to ne bi mogao...
Fingolfine, kad KONAČNO realizujemo ljubav prema svemu (nemoj nipošto misliti da želim reći kako sam ja stigla do toga, jer nisam!) tada smo ZAVRŠILI PUT barem u ovoj inkarnaciji: sve ostalo opet postaje konačno naša slobodna volja...jer kad uspiješ 24/7 osjećati neuvjetovanu ljubav tada si se brate moj prosvijetlio, stekao ONO - temeljno i vrhovno, za čim svi duhovni tragaoci teže - Božansku svijest - tad sve znaš i svugdje si istovremeno, i tvoj svijet i svaki drugi /i tuđi/ svijet više nema konflikata, više NEMA ILUZIJE, brate Fingolfine.
TO je ono najvažnije - razbio si sve iluzije - to je oznaka krajnje ljubavi. I tada se više zaista nemaš boriti ni za što, jer ti više nemaš neprijatelja, ni u glavi, ni u vanjskom svijetu- svijet ti je i bukvalno na dlanu! No, znaš li KOLIKO BORBE predstoji dok STIGNEŠ do tog cilja - neuvjetovane ljubavi? To je borba o kojoj svi pričaju kroz istoriju, to je ono što muslimani (oni koji su otišli u suštinu islama) nazivaju "unutrašnjim džihadom",(i koji je trebao ostati upravo i samo to - unutrašnji, a ne vanjski džihad)
Dakle, to je ona najteža borba - sa vlastitim egom, pa ako hoćeš i sa ostacima reptilskog mozga, to je borba za izlazak iz matriksa. Van njega je, kad jednom konačno izađeš, zaista - "šarena livada, čisto nebo," itd...ali u tom svijetu ti si I livada, I nebo, I sve si, nema te gdje nisi, TI JESI SVE...I kad tu spoznaju ostvariš u sebi, onda dolazi 24/7 ljubav - neuvjetovana bilo čime...
Dakle, nema tu nikakve zamke KAD TO VEĆ JEDNOM POSTIGNEŠ, zamke su na putu PRIJE TOGA i dobro ih se trebamo čuvati...
Esperio je upravo citirao Kasiopejce, i dobar mu je citat - upravo stoga, što ova gore pomenuta borba podrazumijeva prije svega:
1. (STRAHOTNO) BUDNO RAZLUČIVANJE svakog dana, sata i sekunda - da li su tvoje misli zaista tvoje, ili su ti implantirane, ako jesu - od strane koga su, jer ne zaboravi da se misli mogu implantirati i od tvojih duhovnih vodiča - onih koji su na tvojoj strani i koji te prate cijeli život, bez obzira želiš li ikad podići glavu da ih ugledaš ili ne, tačnije: želiš li porinuti u sebe u dubokoj meditaciji i unutrašnjem umirivanju da čuješ šta ti zaista tvoje i samo tvoje BOŽANSKO SOPSTVO kaže,
1a). razlučivanje o emocijama koje upravo imaš, da li su tvoje ili si ih pokupio iz okoline ili od druge (čak i tebi bliske) osobe, te oslobađanje od njih, ako ne služe tvom višem dobru
1b), razlučivanje životnih situacija onako kako ti dolaze, i nezaobilazno postavljanje pitanja: ZAŠTO je ova situacija sad stigla u moj život, šta trebam naučiti iz nje, i kako izaći iz nje na najbolji mogući način...
Napomena: riječ strahotno u razlučivanju upotrebljena je samo da pokaže koliko je ono teško i koliko osoba mora i bukvalno biti budna 24/7 ako to želi postići
2. VLASTITO POSMATRANJE - samo se posmatraš, kako ti reaguješ na situacije u svom životu, čak i na novonastale osjećaje, samo posmatraj, i gledaj šta se dešava sa tvojim tijelom, umom i srcem....situacija počinje da se raspliće, ali ti i dalje samo posmatraš...ne analiziraš svojim logičkim umom, već posmatraš, i onda razumijevanje kao da stiže odnekle iznutra, a ne "odozgo" ili "odozdo" - ako si ikad imao ovaj osjećaj onda ćeš znati o čemu pričam...
3. PRIHVATANJE STVARI ONAKO KAKO TI DOLAZE U ŽIVOT- najteža lekcija- jer sa hiljadu situacija koje su nam dosad došle nismo se željeli pomiriti, a ni sad...no to je vezano za ono gore 1b: prihvatiti da nam je baš takva i takva situacija trebala doći u život , da bismo (pa opet gore 1b)...to nije mirenje sa životom, puštanje da te rijeka nosi kao kladu, NE, NIPOŠTO.
To ti je brate moj Fingolfine, UČENJE DA PLOVIŠ SA TOKOM I RITMOM RIJEKE ŽIVOTA...niti joj se opireš i ideš uzvodno (jer tad neminovno gubiš, rijeka je jača) niti se puštaš kao klada da te nosi nizvodno...(i tad si gotov i neminovno gubiš)...već posmatraš svoj život kao dio VEĆE STRUJE ŽIVOTA, kao SINHRONICITET, dakle usklađenost sa svim tuđim životima, i tuđim situacijama, sa svim tuđim emocijama i filmovima u glavi...itd. itd...
Dakle, oprosti, ali o ovome bih mogla još danima, no samospoznaja nije tema od jednog posta ili jednog odgovora na njega...i sam to jako dobro znaš!
Naravno, sve ovo ostaje samo moje skromno iskustvo, a dok ne budemo pričali iz svog vlastitog iskustva ili ne budemo postavljali pitanja iz svoje a ne tuđe glave, nećemo puno napredovati ka našem zajedničkom cilju. A taj je da se jednog dana sretnemo svi u jednoj tački - tamo gdje se svaki naš pojedinačni put polako sužava i ide ka onom drugom baš kao i željezničke tračnice koje se prešavši dugi put polako kako se približavaju Stanici, sužavaju i konačno stapaju jedna s drugom. Tako i mi - što smo bliži nivoom svijesti koji smo dosegli, to sve lakše i brže razumijemo jedni druge ,i sve nam manje riječi treba da jedni drugima opišemo kako se istinski osjećamo - jer to već znamo: tvoj osjećaj je isti kao i moj, itd.. itd...
S ljubavlju za tvoj i svačiji drugi i drugačiji put,
A.
|