Hej, otkad nisam nesto normalno napisala. Sve neke „ozbiljne“ stvari.
Ono malo sto imam sacuvano od poezije je ili bedno ili totalno mracno Sta da radim kad sam fan prica.
Ali sto sam zadovoljna sto sam ovo iskopala medju starim papirima. Lake note a sve same nase teme. Kao da sam znala. Kazem ja lepo da se ovo vreme odmotava unazad
On podigne pogled i na drugoj strani stola sretne njene oči kako se smeju.
Jedan sunčevi zrak se probije kroz prorez na navučenim zavesama, obasja cvetove na njenoj haljini i ostane da počiva na njima.
• Sanjam, još sanjam – kaže ona, provlačeći prste kroz dugu, sedu kosu.
On pruži ruku i sretne njene smežurane prste medju porcelanom kako dobuju po belom stolnjaku.
• Tračak, sumračak – smeje se ona, čupkajući ivicu heklanog stolnjaka i omotavajuči tanku nit oko prsta.
• Bude tu, pa ode – kaže još i gleda mesto na zavesi kroz koje se probijao sunčev zrak i kroz koje se sada ne probija ništa.
Jedna muva teških krila i prodornog zujanja sleti na njenu tacnu i protrlja nožice.
• Ima ih više nego ikad – kaže on, trlja njene nokte i miluje duboke nabore na njenim prstima.
• Dlanovi s godinama postaju sve složeniji i zanimljiviji – guguće ona, prinoseći drugom, drhtavom rukom šoljicu usnama.
• Godišnja doba počinju da se mešaju. Planeta je na izdisaju.
Muva odleti sa tanjirića pravo na plafon, načini nekoliko koraka, pa zastade i nastavi da trlja
nožice.
• Muškarci uvek misle o opštim stvarima. Planeta je stara, pa je obleću muve.
• Zemlja će se sve više zagrevati dok se ne pretvori u veliku, užarenu loptu – kaže on, gledajući je velikim, ozbiljnom očima.
• Oblutak, polutak – oblasta kao jaje ili poluloptasta kao vangla – kakve to veze ima sa ukusom jutarnje kafe.
On guta njen smeh i miluje njene prste, razdvajajuči ih jedne od drugih.
• Okrugla kao glava ili pljosnata kao palačinka – dobacuje mu preko stola, sležući ramenima.
Iz dvorišta dopre graktanje vrana koje, bučno lepećući krilima, prhnuše put oblačnog neba.
• Da je pljosnata kao palačinka, ti bi se verovatno okačila za ivicu i visila naglavačke.
Vazduh prostruji kroz otvoren prozor i razmače zavese. Oblaci grunuše u sobu i negde daleko
zagrmi. Parket zaškripi pod njenim koracima.
On okrete glavu i sretne svoj odraz u ogledalu. Ona ispruži ruke i suvim dlanovima uhvati prve kapi
kiše.
„Više se ne plašim“ pomisli on, okrećući glavu od ogledala.
„Kiša“ pomisli ona i položi vlažne dlanove na njegove smežurane obraze.
Vazduh jače zastruji, nekoliko kapi prhnu kroz otvoren prozor.
Na njihova ramena spusti se svežina i mir.