1979 je napisao/la:
Svaka cast za ovaj tekst!
Ja bi se odmah vratio u moje detinjstvo.
To je bilo pravo ''druzenje'',da se okupe sva deca iz okolnih zgrada, pa tu nas 50 ,pa smisljamo kako cemo se igrati,meni je bilo zaista ekstra u detinjstvu...
Igranje skrivača (žmurke), lovice u svim varijantama, pol na pol, klackanje, skakanje sa ljuljačaka ko će dalje, dalmatinca, svađanje sa živčanim penzičima, kranje kolača na svatovima (na koje naravno nismo bili pozvani), gašenje svjetla u discu u koji su išli "veliki" a koji je bio preko ceste, zvonjenje po interfonima i kucanje po prozorima pa trčanje ko prije, paljenje alarma na autima na jedinom autu - Mitsubishi Pajeru - koji je u kvartu imao alarm itd. itd.
Ma sve je to lijepo i krasno, ali istina je da je danas došlo do priličnog otuđenja. Da ne kažem da bih one pokemone i teletabise odmah zabranio. No dobro, ja sam imao tu sreću da sam na prijelazu odrastao pa sam prošao jako lijepo djetinjstvo sa svim igrama vani, ali bilo je tu i komodoraca, amiga, 286-ica i računalne pismenosti od prilično ranog doba. I to mi odgovara. Jedino mi je malo žao što danas stvarno ide na tu tehnologizaciju, što više čovjek postaje ovisan o strojevima to više gubi svoju razboritost i postane nekako pasivan, omekšan... Mobiteli mi se gade iako su nekad stvarno korisni (ali mislim da je ta korist daleko od toga da bude neophodna) i ironično je to što u doba kada su tehno-komunikacije na svom vrhuncu, kvaliteta komunikacije je obrnuto propocionalna. Ljudi uglavnom loše komuniciraju ili ne komuniciraju uopće itd. itd. Tko zna što nam future nosi...
Da bi čovjek razvijao svoj kritički aparat treba:
1. ugasiti televizor
2. s vremena na vrijeme i mobitel
3. čitati
4. jesti bademe