Cijepljenje i čipiranje vašeg ljubimca
Objavio-la webmaster 30. listopada 2005., 10:01 sati
Cijepljenje pasa već je dugo zakonom propisano, no približavanje ulaska u EU donosi nam i neke novosti, prije svega čipiranje. I pas za odlazak u inozemstvo treba imati putovnicu, a da bi je dobio, mora ispuniti dosta uvjeta.
No razjasnimo prije svega zbrku oko toga što je obvezno i što se promijenilo u odnosu na ranije godine. Naravno, ušli mi u Uniju koju godinu ranije ili kasnije, već smo zakone počeli prilagođavati njenim standardima. Prema hrvatskom zakonu koji je na snazi od početka ove godine, čipiranje je obvezno samo za pse oštenjene od 1. listopada prošle godine, a vlasnici svih ostalih pasa mogu birati između markice ili čipa.
Spomenuti čip je tanušni štapić duljine otprilike nokta, a sadrži broj od 15 znamenaka. U bazi podataka svakom broju upisanom u čipu pridruženi su podaci o psu i vlasniku, pa je ovo sjajan način pronalaženja vlasnika izgubljenih ili napuštenih pasa.
Postoje ljudi čije je osobno uvjerenje takvo da se načelno protive stvaranju baza podataka o ljudima, psima, označavanju stoke, općenito zadiranju države i drugih institucija u podatke o pojedincima. To su legitimna i ne uvijek glupa razmišljanja, no svaki pojedinac, bez obzira na osobna uvjerenja, da bi funkcionirao u društvu neminovno pristaje na izdavanje osobne iskaznice i sl., bez obzira što o tome nema pozitivno mišljenje.
Ovo su legitimna razmišljanja, ali kao i u slučaju osobne iskaznice, vlasnici pasa koji se protive stvaranju ovakvih baza podataka moći će slobodno odlučivati još samo tri godine jer će nakon tog razdoblja čipiranje postati obvezno za sve pse, pa ako želite imati psa, morat ćete osobnu skepsu ili dileme ostaviti po strani. Zakon se zasad odnosi na pse, mačke i američke tvorove. Drugi su skeptični jer misle da svako strano tijelo u njihovom kućnom ljubimcu škodi, no o tome nema nikakvih dokaza.
Uostalom, ljudi bez poteškoća žive s pejsmejkerima, šipkama u udovima i drugim stranim tijelima, tako da zaista nema razloga za paniku.
Čipiranje je nalik cijepljenju, a psi ničim ne pokazuju da su svjesni stranog tijela i da ga ono smeta – ne češu se, nisu nervozni, ukratko, normalno se ponašaju. Čip se implantira pod kožu vrata s lijeve strane i zauvijek ostaje pod kožom, osim u rijetkim slučajevima kad se pas ozlijedi, potuče ili ako na bilo koji način čip ispadne.
Cijepljenje bi u svim ambulantama trebalo koštati 115 kuna, a s istovremenim čipiranjem stajat će vas 161,61 kunu. Ako psa želite naknadno čipirati, to će vas koštati 80 kuna.
Svi psi, mačke i američki tvorovi, ako žele u EU, moraju imati internacionalnu knjižicu (pseću putovnicu) koja dokazuje da su čipirani i cijepljeni protiv bjesnoće. Naravno, svi psi, mačke i američki tvorovi iz EU-a koji ulaze u Hrvatsku moraju zadovoljavati iste uvjete. Kad se putuje u EU, također je potrebno imati certifikat ovjeren od Veterinarske inspekcije ili veterinara koji za to posjeduju licencu, a certifikat vrijedi četiri mjeseca i dodatno potvrđuje da je pas zdrav te sadrži još neke podatke o životinji.
Kad je riječ o cijepljenju, s približavanjem ulaska u EU ništa se nije promijenilo: psi se i dalje moraju cijepiti protiv bjesnoće do 31. ožujka svake godine, a ostala obvezna cijepljenja obavljaju se svake godine u isto vrijeme (ako ste, primjerice, cijepili psa protiv zaraznih bolesti u svibnju prošle godine, treba ga ponovo cijepiti ovoga svibnja).
Čak i u nekim veterinarskim krugovima može se čuti kako neka cjepiva, iako štite od bolesti, imaju i štetne nuspojave koje se dugoročno opažaju, pa mnogi laici savjetuju vlasnike da psa protiv bjesnoće cijepe svake godine, a protiv ostalih bolesti svake dvije godine. Treba znati da je, kao i kod ljudi, cijepljenje pomoglo da se mnoge bolesti bitno smanje, a ako se uspoređuju dobrobit i eventualne štete, nema dileme da će odgovoran vlasnik svoga psa cijepiti svake godine kako bi ga adekvatno zaštitio.
Veterinari ističu da je jedan od glavnih argumenata za zakonsku regulaciju upravo želja da se bjesnoća iskorijeni, u čemu su u EU gotovo uspjeli, dok kod nas u novinama nerijetko čitamo o tome da su se bijesne životinje približile naseljima, a nisu rijetki ni bijesni psi koji hodaju ulicama.
Pas je u svakom slučaju odgovornost jer se o cijepljenju i još mnogim stvarima ne može brinuti sam, a kako je zaštita pasa od bolesti ujedno i zaštita ljudi, očito je da apeli nisu urodili plodom, pa se očekuje da dosljedno provođenje zakona barem malo popravi stanje. Nažalost, kad čipiranje postane obvezno, za očekivati je da će veći broj neodgovornih vlasnika svoje pse jednostavno ostaviti na ulici.
U veterinarskim ambulantama upozoravaju da, iako je ova zima hladna, ne zaboravite psa zaštititi od krpelja jer je i ove zime, nažalost, bilo oboljelih pasa – čim temperatura naraste iznad nule, pojavljuju se krpelji, a oni su u našim krajevima u velikom postotku prijenosnici bolesti opasnih i za pse i za ljude.
Svi se nadaju da će se s čipiranjem smanjiti broj neodgovornih vlasnika koji neće 'tek tako' moći ostaviti psa na drugom kraju grada – čip će otkriti tko ga je napustio. Međutim, ako netko više ne želi psa, on će za to morati platiti kaznu, a sljedeći dan opet ga može napustiti. Činjenica je da je, ako čovjek ne voli svog psa ili nije spreman brinuti se za njega, svakako najbolje rješenje psa udomiti tamo gdje će ga voljeti.
Međutim, ipak je vjerojatno da će se ljudi sve češće ustručavati ostavljati svoje pse kada budu čipirani, pa će uložiti napore da ih kvalitetno udome, umjesto da ih neodgovorno ostave na nekoj livadi, računajući da će se uvijek naći 'dobra duša' koja će ih udomiti. Nažalost, to se događa samo dijelu ostavljenih životinja, te mnogi napušteni psi gladuju po ulicama, ljudi i psi lutalice ih muče i tuku, a zatim završavaju u azilu ili bivaju usmrćeni.
http://www.moj-pas.com/novosti/article_249.shtml