Zagreb, 07.06.2005. 16:04 (VIPnet)
Šećer se nalazi "skriven" u mnogim namirnicama, a naročito u gaziranim pićima.
Ne treba biti isključiv, poručuju vam časopisi, priuštite si čokoladu, osjećat ćete se bolje... Samo još ova čokolada (ili keks ili nešto drugo). Prelijeva vas osjećaj sigurnosti, doživljavamo uzlet, sve izgleda ljepše, zadovoljstvo se širi... ovakav osjećaj kratko traje, a onda padamo u ....Sugar Blues
Naziv je knjige Williama Duftya koja je bila svjetski betseller još sedamdesetih, a cijela je posvećena njegovoj ovisnosti o šećeru, štetnim djelovanjima šećera te preporukama kako se izvući iz tog "bluesa". Čak je i slavna Gloria Swanson ispričala svoju priču o ovisnosti i odvikavanju od šećera. Oni tvrde (a ja podržavam), slatkiši sa šećerom se ne mogu zadržati u malim količinama u prehrani (mala količina ne znači svaki dan nešto slatko već primjerice jednom mjesečno), ili ih jedete stalno ili ih ne jedete uopće. Problem je često da smo stručnjaci u obmanjivanju samih sebe.
U dvadesetak proteklih godina najčešće i najviše sam pričala i pisala upravo o bijelom šećeru i njegovu negativnom utjecaju na organizam. Možda i zbog toga što sam i sama oduvijek voljela jesti slatko, odrasla sam na šećeru i nije mi bilo jednostavno prestati ga jesti. Šećer stvara ovisnost u našem organizmu i često se nalazimo u nekoj vrsti začaranog kruga. No, uspjela sam se "izvući" i zaista vam mogu potvrditi da izbacivanje bijelog šećera iz prehrane definitivno znači okretanje nove stranice u životu. Stabilnije raspoloženje, kvalitetnija kosa, smanjenje simptoma PMS i sl., samo su neke od puno prednosti koje upoznate kada prestanete jesti bijeli šećer. Nadam se kako će vas sljedeći reci navedeno motivirati da ga i vi jednom zauvijek izbacite iz svoje prehrane!
Zašto toliko volimo slatko?
Možda zbog toga što je majčino mlijeko, naša prva hrana, slatkasta okusa. Neki kažu kako smo jednostavno tako "uređeni" da su nam ugljikohidrati potrebni kao gorivo, a od njih nam dolazi i slatkasti okus te je želja za slatkim zapravo potreba za tom energijom. I jedno i drugo zvuči prihvatljivo, znači, slatko nam je potrebno. Ali kakva vrsta slatkog? Kako to da smo tisućama godina svoju želju za slatkim mogli zadovoljiti jedući voće, korijenje, žitarice, a sada nam je pri prvoj pomisli i želji za slatkim na pameti neki od proizvoda koji sadrže bijeli šećer.
Proizvođači hrane maksimalno iskorištavaju primjenjivost bijelog šećera i na taj način nas opskrbljuju tim sporodjelujućim otrovom.
Šećer je problem broj 1. svakog roditelja koji se brine za zdravlje svog djeteta. Ako ga i uspijemo izbjeći u direktnom konzumiranju, čeka nas onaj "skriveni", jer bijeli šećer je često prezervativ - a zašto mladom organizmu to uopće treba?
Prazna namirnica - opasnost za zdravlje
Svi znaju da bijeli šećer nije dobar za zube, ali postoje i puno ozbiljniji problemi koji dolaze s njegovim konzumiranjem.
Vjerojatno ste često naišli na podatak da šećer donosi samo prazne kalorije. Što to doista znači? To znači da bijeli šećer ne sadrži ni vitamine ni minerale koji bi pomogli tijelu da ga iskoristi. Primjerice, da bismo omogućili metabolički proces u preradi bijelog šećera trebamo mineral krom. Bijeli šećer ne samo da ga ne sadrži nego uzrokuje i gubitak kroma iz organizma. Tijekom godina tijelo mora izvlačiti taj mineral iz svojih rezervi. Isto se događa i sa kalcijem, fosforom i željezom.
Sljedeći problem sa stalnim konzumiranjem bijelog šećera je oslabljena kontrola razine šećera (glukoze) u krvi. U ekstremnim slučajevima to može dovesti do dijabetesa koji je danas u sve većem porastu. Dijabetes je jednostavno problem povezan s prehranom i najbolje ga je preventirati sa što manjim korištenjem bijelog šećera od najranije dobi. Stalno konzumiranje šećera glavni je uzrok pretjerane tjelesne težine, osteoporoze, smanjenog funkcioniranja obrambenog sustava i oboljenja krvnožilnog sustava.
Gubitak koncentracije, depresija, uznemirenost, hiperaktivnost (pogotovu u male djece), pa čak i agresivnost te nasilno ponašanje poremećaji su koji se povezuju s višegodišnjim konzumiranjem šećera. Istraživanje provedeno na 100 žena (objavljeno u Journal of Reproductive Medicine, 1984.) pokazuje da je unošenje šećera, mliječnih proizvoda i umjetnih zaslađivača povezano s pojavom Candida vulvovaginitis. Nakon prehrane koja je isključila sve navedene namirnice 90 posto pacijentica nisu više imale simptome ove gljivične infekcije.
Što može povećati želju za šećerom:
1. Konzumiranje namirnica koje sadrže šećer stvara stalnu želju, pri čemu se količina stalno povećava (osjećaj da se ne možemo zaustaviti).
2. Kaotična i neredovita prehrana.
3. Nemogućnost da se nosimo s vanjskim stresom.
4. Rješavanje frustracija i problema jedenjem.
5. Nedovoljno bjelančevina u prehrani (kada ljudi misle da je vegetarijanstvo samo izbacivanje namirnica životinjskog podrijetla pa im se prehrana sastoji uglavnom od rafiniranih namirnica i variva od povrća).
6. Previše soli u prehrani i namirnica životinjskog podrijetla.
"Ne, ja ne jedem puno šećera!"
Kažete vi, uglavnom misleći na izravno uzimanje bijelog šećera žličicom (kao u kavi, čaju, desertima i sl.). No šećer se nalazi "skriven" u mnogim namirnicama, a pogotovu, u gaziranim pićima.
Jedan voćni jogurt sadrži četiri čajne žličice šećera, kukuruz u konzervi dvije, kugla sladoleda također dvije itd.
Čitajte sadržaj proizvoda koje kupujete jer skriveni šećer često dolazi i pod drugima nazivima kao: glukoza, saharoza, dekstroza, laktoza, galaktoza, fruktoza i sl.
Bez šećera-ali s umjetnim zaslađivačima?!
Industrija se brzo prilagođava pa stoga danas na tržištu možete naći mnoštvo proizvoda na kojima je istaknuto da su bez šećera. No, na žalost to često znači da ti proizvodi sadrže umjetne zaslađivače koji su kemijskog podrijetla pa ih naš organizam ne prepoznaje kao hranu te ima teškoće koje mogu dovesti do metaboličke neravnoteže.
Stoga izbjegavajte: saharin, aspartame, sorbitol i sl.
Što nam preostaje?
Smeđi šećer, reći ćete vi! Ne, jer smeđi šećer, unatoč tome što sadrži nešto minerala, i dalje se u organizmu probavlja isto kao i bijeli šećer - tj. monosaharid je (jednostavni šećer) koji preskače procese probave i direktno ulazi u krv te tako isto negativno utječe na kontrolu razine šećera (glukoze) u krvi.
Koristite ga zaista samo povremeno ili u prijelaznom razdoblju kada mijenjate svoju prehranu na bolje. No, smeđi šećer vas neće riješiti ovisnosti o šećeru (samo ste jednu "drogu" zamijenili drugom).
Ne bojte se! Prestati jesti šećer ne znači ne jesti slatko uopće. I u nas se mogu naći kvalitetni deserti i slatkiši sa zaslađivačima od žitarica (ječmeni, rižin, kukuruzni, proseni slad, samo su neke vrste). Ti zaslađivači izgledom podsjećaju na med, ali su blažeg okusa i, za razliku od meda, sadrže složene šećere (polisaharide). Prave se od isklijalih žitarica i sadrže maltozu (šećer iz žitarica), ali i vitamin B. Primjena im je zaista široka, a danas se mogu lako nabaviti u trgovinama prirodne hrane.
Glavni izvor kvalitetnog slatkog trebale bi biti žitarice, korjenasto povrće i voće te njihovi proizvodi. Također kvalitetna, raznolika prehrana s cjelovitim namirnicama, različite tehnike pripreme i načina začinjavanja, te puno zelenog lisnatog povrća, svakako može pomoći pri smanjenju želje za šećerom.
Evo nesto sto ja preporucujem:
http://www.pivara.co.yu/srpski/maltex/text.htm