«Čini se da Zemlja proizvodi puno putova koji vode ka Prosvjetljenju, a zapravo su zasnivani na Egu. Oni koji se nisu dovoljno približili osnovnom cilju i ne osjećaju ga iznutra, duboko, uvijek traže put ka Prosvjetljenju izvan sebe samih. Pokušavaju napraviti put. Zaboravljaju da je svaki put osoban, i da se zasniva na tome da svatko ima svoju specifičnu karmu. Ona nekoj određenoj osobi treba omogućiti da ona nauči ono što je samo njoj potrebno. Omogućiti joj da se oslobodi onoga čega se i treba osloboditi. Svaka osoba se treba sama osloboditi vlastitih pogrešnih vjerovanja. Mi ne znamo koja su naša pogrešna vjerovanja, pa se iz njih i ne možemo osloboditi bez vodstva.
Putovi nisu potrebni onima koji su pronašli unutrašnju vezu. Duh omogućava upravo takvu vrstu puta koja konkretno nama omogućuje dostizanje Prosvjetljenja u najkraćem mogućem roku. On nas nježno vodi pomoću unutrašnjih poticaja i znakova. I nikakav rad se tu ne podrazumijeva. Ne traži se disciplina. Čovjekov um nije taj koji može iskreirati put ka Prosvjetljenju. Putovi su za nas oduvijek bili dostupni. Nikada se nismo odvojili od Boga. Nemamo kuda otići. Ne postoji neko posebno prosvjetljeno stanje koje treba dosegnuti. Samo se trebamo sjetiti tko smo. Ljudi koji se zaista nalaze na unutrašnjem putu Prosvjetljenja nikada ne pokušavaju ubjeđivati druge da slijede isti put kojim oni sami idu. Nema evanđelista koji propovijedaju istinske putove
ka Prosvjetljenju. Postoji puno evanđelista koji propovijedaju putove koje je stvorio čovjek.
Oni koji slijede putove ka Prosvjetljenju koje su ustanovili ljudi možda dobivaju diplome i nagrade, ali kada dođu do kraja puta otkriju da su još uvijek na istom, još uvijek su u fizičkom tijelu, još uvijek nisu pronašli sve odgovore. Onda otpočinju sa ponovnim traganjem. Poznato nam je sve to. I mi smo kroz to prošli. Isprobali smo već mnogo putova, uključujući crkvu, Sylvu, New Age literaturu, itd. Buđenje nastupa onda kada dignemo ruke, prestanemo pokušavati i samo se opušteno prepustimo znanju koje već u nama leži.
Zabavno je kada pokušavamo shvatiti kako dolazi do buđenja. Zato se ljudi i sastaju na različitim raspravama i forumima. Uzbudljivo je. Ne može naškoditi. Ego je zabavan. Ali dođe i vrijeme kada smo spremni osloboditi se intelekta i dopustimo Duhu da on uzme stvar u svoje ruke.
Probuđeni ljudi se nikada ne nude da budu učitelji onima koji «nisu bili takvi sretnici». Oni znaju da svaka osoba ima svoj potpuno osoban put ka Prosvjetljenju i da se on tiče samo te osobe i njenog ili njegovog unutrašnjeg vodstva. Prosvjetljena osoba ne traga za učenicima. Ponekad može nakratko pomoći učeniku ako učenik to sam zatraži. Ali, prosvjetljena osoba će se uvijek pobrinuti da učenik bude svijestan da je njegov pravi Učitelj u njemu samom. Probuđeni učitelj uvijek napušta učenika kako bi ga natjerao da se okrene ka vlastitoj unutrašnjosti i otkrije istinskog Učitelja.
Dostizanje Prosvjetljenja je nešto najlakše što postoji. Istovremeno ono nas najviše zbunjuje i plaši. Kada izaberemo lakši put to se kosi sa svim onim učenjima koja je stvorio čovjek. Naučeni smo da se moramo truditi kako bismo nešto dobili. U tome je vic. Naprotiv. Otac neopisivo uživa da nam DAJE Carstvo.
Slijedite svoju intuiciju. Ona će vas odvesti ravno doma prije nego što se ovaj život završi. I plesat ćemo, plesat ćemo, plesat ćemo. Kako je to zabavno.
Uživajte u ovom putovanju moji dragi prijatelji!»
Paxton Robey, lipanj 2005.
preneseno sa
http://www.indigo-svijet.hr/portal/inde ... &Itemid=46