No, mozda je prirodnije gledati svaki strah - kako je uopce nastao?
Ili, kako je nastalo psihicko opterecivanje? Bilo kakve vrste. Nekakvo misljenje je nastalo. Sada, ako gledamo malo drugacije...
Mozemo doci do zakljucka, da se to kod neke druge osobe ne bi moglo dogoditi iako je stvarnost dinamicna (moze imati razne tokove). Odnosno, prvo bi se trebao stvoriti nekakav uvjet za to. No, samo stvaranje tog uvjeta znaci da vi nosite vec u sebi uvjete za to.
Nemoguce je ocekivati u ovom svijetu da ce netko citav zivot biti krajnje sretan, pa kako je to uopce moguce? Sto to uopce znaci?
No, moglo bi se reci da sve uvjete mozemo vec sada pocet rijesavat. No, sto to zapravo znaci? To otprilike znaci da se mozemo zaposliti necime sto nece nositi krajnji rezultat - vrhunac kojem tezimo, vec neke druge uvjete... Ocito je da nije tako jednostavno. Kako se potpuno pravilno usmjeriti?
Recimo, sto jos zelim reci vezano za ovo: Covjek koji ima rijesenja za sve nikad se ne mora nizasto brinuti, jer na taj nacin je zasticen od svega. To se moze primjeniti i u potpunosti na ovaj materijalni, fizicki univerzum. Mozes uzeti nekog poslovnog covjeka koji je u potpunosti samouvjeren u svoje uvjezbane sposobnosti i odvodi sebe toliko daleko da jednog trenutka shvaca da nema van. Da se uspio dovesti u mat poziciju, iako je mislio da ima sva rijesenja, nije racunao na ono sto se moze dogoditi, nije vidio da se ogranicenja mogu tako poklopiti da njegova rijesenja nece vise vrijediti.
Hocu rec, da imate sva rijesenja, vi vjerojatno ne biste vise bili ovdje, jer nebiste imali vise sto raditi ovdje. To bi bila djecja igrarija za vas. No, samim iskusenjem negativnih emocija, vidimo da nas one cesto pokose. Pa, ako mozemo maksimalno sagledati ovu realnost, ako imamo pravi pogled, kako se to uopce moze dogoditi?
Da nema boli i AU, ne bismo se ovdje ni sakupili... Zamislite svijet gdje su ratovi, ljudi se ubijaju i nikog nista ne dira, svi su happy... Sve u rasulu, no sta ima veze?
A dakle, vidimo da realnost nije jedna - fizicka - i to je vec veliki korak - to znaci da smo vec puno shvatili. Sada, ako postoje i druge stvarnosti, ako postoji energija i to sve, pa zasto uopce patimo? Pa zar nije ta stvarnost okrutna prema nama? Mi jedini postojimo, no sve to se na kraju ipak okrene protiv nas...
Kako? Mislim, samim tim postojanjem energije vec i slicno, ne mozemo biti bezbozni, zar mozemo? Ako to moze postojati, sto ne moze? Kako ne mogu sva "cuda" o kojima citamo biti istinita?
Pa ako sve moze postojati, mora biti nekog Stvoritelja. Inace, sto je ovo? Ako ne postoji, u stvari smo jos nesvjesniji nego to mislimo...
Ako ne postoji, ovo nase traganje u stvari nema nikakvog smisla...
Sama ta misao uzrokuje osjecaj koji nam se nesvidja... Ako nama osjecaji govore da takvo nesto moze postojati, a pozitivni osjecaji su nam uvijek sugerirali pravilno, oni nas nikad nisu jos iznevjerili, i ako sve moze postojati, ako mi, bez tijela i bez ovog zemaljskog iskustva postojimo, onda sigurno postoji i Stvoritelj...
Zar nije i ova tema odgovor na sva pitanja koja sam ovdje postavio? No, ipak, unatoc svemu, mi imamo problema dostici ono o cemu govori ova tema...
To znaci, da uvijek imamo neke ciljeve, koji zatim padnu u vodu i zatim uslijede negativne emocije... Nekakav cilj uopce, je razlog i straha i svega, nije li? A nakon sto unistimo jedan cilj, opet cemo imati drugi... I dokle to ide? Zar smo toliko nesposobni ili to sve uopce nije ni bitno? Koliko ustvari vidimo? Sto u stvari znaci vidjeti siri spektar? Vise frekvencija? Kako to izgleda? Ma, bolje pitanje, zbog cega se uopce dogadja da mi SADA ne vidimo? Iako mozda mislimo da vidimo, ali u stvari vidimo nekakav cilj koji smo si odredili... Sve sto nije u skladu, eliminiramo... I tako iznova... I opet pitanje, sto je s tim ciljem? Sto trebamo shvatiti? Sto shvaca poslovni covjek kada izgubi svoju bitku?
Puno pitanja...
Ali, Kokal, ovo zadnje je i koliki-toliki pokusaj odgovora tebi... Nadam se da ce biti od pomoci...
No, nekad se mozda treba zapitati i da li jedan cilj moze pomoci vec postojecem cilju? Ili, je i to ionako nebitno, jer smo ionako besmrtni? Da li moze cilj onda i ne-postojati? Ali cemu onda pozitivne emocije koje nas vuku negdje? Cemu sve sto nas vuce? Da li moze i odgovor biti u jos vise pitanja? Da li uopce postoji nesto kao odgovor? A eto, mislilo smo da sve znamo i da nam je sve u ovom realitetu vec poznato.
Dobar dan i vama