Pantelija je napisao/la:
galaksija je napisao/la:
Sve lepo i tačno rečeno. Samo ako izbaciš famozne kompjutore i AI iz ove priče stvar postaje mnogo pozitivnija i realnija...
Ljudska ličnost (lažno) ima tendenciju da procjenjuje stvari u maji/iluziji/matriksu/simulaciji (lažnom) na principu „pozitivno/negativno“, „volim/ne volim“, „sviđa mi se/ne sviđa mi se“... Sve je to subjektivno. Objektivna percepcija je nemoguća za ličnost, samu po sebi a što je ona objektivnija, utoliko je i optimalnija čovjekova interakcija sa realnošću/majom/iluzijom/matriksom/simulacijom.
Na primjer, ukoliko čovjekova ličnost naiđe na informaciju iz ranih gnostičkih spisa kao što je Biblioteka Nag Hamadi (Bruce Codex) gdje se navodi da je „ova realnost (Donji Eon) loša kopija Primarne realnosti (Gornjeg Eona)“, većina onih koji percipiraju tu informaciju shvataće sebe – istinskim. U suštini, ukoliko bi ova realnost bila „loša kopija“ Istinske realnosti, onda bi i njeni stanovnici takođe bili „loša kopija“ Istinskih ljudskih bića. (Istinska ljudska bića ne mogu imati istoriju kakvu mi imamo, niti manifestovati psihopatološke aktivnosti koje se, ovdje, odvijaju dok pričamo o tome).
U istočnoj gnostici se to upravo i tvrdi u smislu da je ova realnost lažna („iluzija“), da je naša ličnost lažna (vještačka) kao i svijest kojom ona barata (vještačka). Naravno, IT (kompjuterska terminologija) tada nije mogla biti korištena, pa su se koristili izrazi kao „arhonsko“ („neorgansko“) ili jednostavno – „lažno“ kao zamjena za – AI (artificial intelligence). Nadalje, „sve se dešava, niko ništa ne čini“ (Gurđijev), direktno ukazuje na simulaciju. Pa, ono „čovjek je mašina pod dejstvom spoljašnih uticaja“, direktno ukazuje na „daljinski kontrolisane bio-hemijske robote“ (pojam John-a Keel-a) ili jednostavno – programirane likove u – simulaciji ili „kompjuterski programiranoj realnosti“ kako još 1977. g. reče Filip Dik na konferenciji u Parizu.
Čovjek koji to čita (mašina/robot/bot/simulirani lik), prosuđuje to, prvenstveno, na principu „pozitivno/negativno“, „sviđa mi se/ne sviđa mi se“, „volim/ne volim“... pri čemu će težiti da sačuva integritet svoje (lažne) ličnosti i iluzije (laži) u kojoj živi. Nafilovan (programiran) kojekakvim svjetovnim i duhovnim ideologijama, paradigmama, teorijama, kosmologijama... itd. u službi očuvanja statusa quo ili iluzije/simulacije u kojoj živi, on bolje ni ne može. U mnogim slučajevima, on se može baviti i naukom, pa čak pisati i knjige, čiji sadržaji će da učvrščuju – iluziju (lažnu realnost), gdje se često drugima savjetuje „šta ili kako - oni trebaju misliti i raditi.“ Tako će i oni koji imaju najbolje namjere, uredno raditi kao „agenti matriksa/simulacije“ u kojoj je sve moguće, osim - drvenog šporeta.
Nikakvo čudo jer u lažnoj realnosti možemo jedino imati – lažni dualizam, gdje - „crne i bijele figure na šahovskoj tabli vuče jedna te ista sila, tako da joj je ishod igre stalno pod kontrolom“, kako davno reče Barbara Bartholic. Figurativno rečeno, ovdje možemo, jedino, imati u opticaju – isto sranje u različitim pakovanjima.
Nadalje, ovdje bi sve bilo podešeno na „automatic“. Prema Moravjevu, čak i ono što se podrazumijeva pod „reinkarnacijom“:
Citat:
„Život je – film. Vema je teško, za jedan kartezijanski um, da shvati ovaj koncept. Naš tro-dimenzionalni um je veoma loše adaptiran shvatanju ideja i činjenica koje zadiru u domen beskonačnog.
Iako za mnoge, ovo može da bude nepojmljivo, naš je život samo jedan običan film napravljen na osnovu nekog scenarija. Taj film se neprestano vrti, odvija se bez prekida, na jedan takav način - da se čovjek stalno ponovo rađa u istom momentu kad umre.
Ono što je najapsurdnije je to, da se on rađa na istom mjestu, gdje se i prije rađao, istog datuma i od strane istih roditelja. Tako se taj film stalno ponavlja.
Tako se svako ljudsko biće rađa zajedno sa svojim filmom. (…)
Lijep
opis „reinkarnacije“ u... simulaciji?! Naravno, ne možemo zamjeriti Moravjevu i drugim gnosticima što u svoje vrijeme nisu koristili kompjutersku terminologiju i naš mozak nazivali - CPU (Central Processing Unit)!?
Na kraju, ostaje nam i onaj paradoks, u smislu gnostičke tvrdnje da u iluziji/maji/matriksu/simulaciji..., postoji i nešto što je istinito!? B-uticaj!? Nevidljiv, neopipljiv, nečujan, bez ukusa i mirisa...?! Navodno, on stiže od strane Istinskog i oni koji ga uspiju osjetiti i dejstvovati u skladu s njim, u pojedinim momentima, mogu pretvoriti svoju egzistenciju iz vještačke u istinsku i tako izaći napolje iz – filma/simulacije?! U skladu s tim, prvo bi bilo potrebno isključiti CPU, odnosno, ne uzimati previše ozbiljno ono što nam odatle dolazi („
iz glave“), tako da se pripremi zdrav teren za prijem onih uticaja?! Isto tako, zaboraviti sve što nam druge ličnosti (lažnjaci-u-lažnoj-realnosti) kažu da trebamo misliti i raditi (ovdje bi najpopularnije ličnosti bile - najbolji lažovi; sve bi bilo, manje-više, obratno ili izvitopereno u odnosu na Gornji Eon), jer se sadržaj B-uticaja odnosi isključivo na individuu koja ih prima i na momenat u kojem ona jeste.
..