Sada je: čet mar 28, 2024 8:11 pm.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 28 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Kosmičko pitanje osmog tornja; John Keel (prijevod knjig
PostPostano: sub feb 18, 2017 2:09 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
21.




Do posljednjeg vijeka, većina hrišćana je vjerovala da je ljudska rasa stara samo 6 hiljada godina, što je period koji je pokriven Biblijom. Sada znamo da je zemlja stara 3 milijarde godina a ostaci ljudskih lobanja pronađenih u Africi i drugdje, datiraju unatrag najmanje 5 miliona godina. Moderni čovjek nije stvarno mnogo fizički i mentalno drugačiji od ljudi koji su obrađivali zemlju u dolinama Indije. Naše kumulativno znanje je veće, naravno, i mi smo ovladali vještinama koje bi zadivile naše pretke ali mi smo još uvijek bazična životinja koja je sjedila u pećini i posmatrala dinosauruse kako se šetkaju unaokolo. Da li je logično to da su naša drevna braća sjedila u onim pećinama milionima godina bez ikakvog napretka u bilo kom pravcu a onda, iznenada, - za samo dvije hiljade godina su se podigli od konjskih kola do svemirskih raketa? Više je vjerovatno to da je mnogo velikih civilizacija procvjetalo i izumrlo za vrijeme prošlih 5 miliona godina. Neke od tih civilizacija su se sastojale od ljudi, ovakvih ljudi kakve ih mi znamo. Moglo je biti i giganata (postoji dosta dokaza da je rasa divova jednom nastanjivala zemlju) a moglo je biti i životnih vrsta koje su drugačije od nas i inteligentnije od nas, da su se naši pretci morali sakrivati od njih po pećinama i smatrali ih strašnim bogovima kad su ovi prelijetali preko njih u letećim mašinama. (Pećinski crteži objekata NLO tipa i čudnih bića, nalaženi su širom Afrike, Azije, Francuske i Australije. Neki od njih datiraju i 40 hiljada godina unatrag.)

Ti super-zemaljci, nazovimo ih Titanima, mogli su podizati i neke od gigantskih kamenih građevina koje zbunjuju današnje arheologe. Međutim, zemlja koju su oni poznavali, bila je sigurno daleko drugačija od ove planete na kojoj mi danas živimo. Velike kataklizme i kosmičke katastrofe su se dešavale tokom poslednjih 5 miliona godina. Arktički krug i Grenland su možda, nekada davno, bili na ekvatoru. Fosili i morske školjke koji su nalaženi u srcu afričke pustinje Sahare pokazuju da je ta pusta zemlja nekada bila pod vodom. Postoje i dokazi da je zamrznuti kontinent Antarktik nekada bio jedna zemlja sa bujnom vegetacijom, locirana na mjestu današnje Floride.

Možda su Titani sagradili Osmi toranj, neku vrstu vremenske kapsule koja je nastavila da beskorisno funkcioniše milionima godina kasnije. Možda su oni koji su opstali iz jedne ranije civilizacije, postali bogovi današnjeg čovjeka, posjećujući hramove na vrhovima piramida i tamo seksualno opštili sa ljudskim djevicama, kako bi stvorili jednu novu lozu. Biblija nam je rekla da su bogovi začeli moćne ljude koji su postali slavni u vremenima kad su živjeli.

Na početku moderne epohe, prije oko 5 hiljada godina, ova planeta je bila podijeljena na 20 do 30 kraljevina. Djeca onih žena sa zlatnih kreveta su postajala kraljevi „po božanskom pravu“. Prvo, prema tradiciji, bogovi su upravljali nama direktno, podučavajući nas poljoprivredi i davajući nam zakone. Onda su se povukli, posjećujući nas samo povremeno kako bi legli u krevet s nekom smrtnom ženom i prenjeli svoje moći na njihovu djecu. Ta djeca, često svjesna svog božanskog porijekla, bila su smrtna, korumpirana i često su zloupotrebljavala svoju moć. Da bi zaštitili svoje bogatsvo i imovinu, oni su se upustili u međusobno ukrštanje gdje su se pripadnici jedne kraljevske porodice ženili ili udavali za pripadnike druge. U početku je njihova krv bila plava, isto kao kod njihovih očeva. Odatle i pojam „plava krv“ i činjenica da čak i danas mnogo pripadnika kraljevskih porodica pati od hemofilije (nesposobnost zgrušavanja krvi).

Tih dvadeset ili trideset porodica koje su upravljale svijetom, bile su i njegovi vlasnici. Oni su imali apsolutnu moć, odlučivali su o životu i smrti kad su u pitanju ljudi koji su živjeli u njihovim kraljevstvima a ta moć im je bila uručena još u Dobu bogova. Tako, svaka osoba na ovoj planeti je bila jedan rob, posjedovan od strane bogova, preko njihovih smrtnih nasljednika.

Kako je vrijeme prolazilo, stvarni bogovi su nestajali ili su njihove posjete bile rjeđe. Vlast je predata njihovoj djeci i pošto su bili bar polusmrtni, mali kraljevi su postali podložni ljudskim besmislicama, zavjerama, atentatima i smrti na bojnom polju. Jedan važan dio obuke svakog budućeg kralja, čak i u ovim današnjim vremenima, je okultizam. Oni su podučavani tajne detalje o natprirodnim silama koje upravljaju ovim svijetom. Njihova uloga, saznali su, je da slušaju te sile i da se povinuju potrebama jednog dugoročnog kosmičkog plana.

Kad su bogovi otišli, jedna odabrana grupa ljudi koji nisu pripadali kraljevskoj lozi, dobro je ovladala tajnama superspektra i naučila da komunicira s tim. Oni su prizivali entitete i dobijali su vizije budućnosti. Kad bi se proročanstva obistinjavala, populacija bi se skupljala oko njih i oni su organizovali religije. U nekim kraljevinama, oni su postali važniji od samih kraljeva. Religijski tekstovi, uključujući bibliju, opisuju kako su ljudi konsultovali posebne grudne oklope ili ploče koje su nosili sveštenici. Da li je ta metalna limarija služila kao radio prijemnik podešen na onaj titanski Osmi toranj?

Bogovi su otišli ali je bolest ostala.

Iz razloga što je malo kraljeva imalo vidovnjačke moći potrebne za komunikaciju sa superspektrom, sveštenici su postepeno postajali sve važniji i uzurpirali su veliki dio kraljevskog autoriteta. Negdje oko 3000 pne, ovisnost čovječanstva o magiji je dovela do nastanka Prvog mračnog doba, doba koje je bilo zaogrnuto magijom i vještičarstvom i normalni ljudi su živjeli u jednoj sredini svakojakih užasa. To su bila vremena zmajeva, odvratnih monstruma i demona. Božja djeca su bila svrgnuta od strane visokih sveštenika i vračeva koji su uspostavili sebe kao lažne bogove. To je bilo doba političkih intriga kada su prava znanja bila potisnuta u podzemlje a istorija ponovo pisana kako bi odgovarala hirovima ludih diktatora. Sve što je ostalo iz tog perioda su enigmatični duborezi u Vavilonu i isprepletena mitologija iz Kine.

Prvo mračno doba je naglo završilo kataklizmom koja je skoro uništila zemlju i utisnuta je u pamćenje svih plemena i rasa kao Veliki potop. Bilo je i dana potpunog mraka kada je svjetlost sunca bila misteriozno zaklonjena i kada su ljudi patili od toliko velike letargije da se nisu mogli ni pokrenuti. To je vjerovatno bilo vrijeme kada je došlo do pomaka planetine ose i kad je ona možda promijenila svoju orbitu, kao rezultat prolijetanja nekog kosmičkog tijela kroz naš sunčev sistem, negdje između sunca i zemlje. Egipćani su možda sagradili Veliku piramidu u očekivanju tog događaja i koristili ju za pohranjivanje dragocjenih zapisa i artifakta. (Napuknuti blokovi u piramidi indiciraju da je ona pretrpjela jedan ili više zemljotresa.)

Oni koji su preživjeli tu planetarnu katastrofu, katapultirani su natrag u primitivno stanje, održavano jedino uz pomoć nejasnih sjećanja prošlih vremena. Međutim, ostaci starog bog-kralj sistema su zadržani u nešto malo promijenjenom obliku. Mit o Ozirisu je zahvatio Egipćane dok su ljudi s Mediterana revnosno i plašljivo obožavali svaku utvaru koja im se pojavila a kako se broj svjedoka povećavao, tako se povećavao i broj bogova. Na osnovu ostataka starih rituala i vjerovanja, procvjetala su nova sveštenstva. Ista vrsta manifestacija koje nas proganjaju danas, proganjale su ljude i onda. Bilo je interesantnih svjetala u noći, obično za vrijeme solsticijskih svetkovina. Nadareni muškarci i žene su padali u trans i čudni glasovi su se prosipali s njihovih usana i predviđali buduće događaje s priličnom tačnošću. Pošteni ljudi su bivali zasipani bizarnim koincidencijama. Zlaćani entiteti i demoni sa užarenim očima, pojavljivali su se ispred usamljenih putnika u pustinjama. Istorija se ponavlja. Kao i sa svakim društveno-političkim sistemom, ambiciozni i gladni moći megalomani, preuzimali su kontrolu i iskrivljavali religijska vjerovanja ljudskih masa, kako je to njima odgovaralo.

Ljudi su pažljivo čuvali zapise hiljadama godina i ti neprocjenljivo vrijedni dokumenti su bili pohranjivani u velikim bibliotekama Kine i Egipta, sve dok nisu bili uništeni paljevinom. Ratovi, barbarske invazije i kojekakve prirodne katastrofe su takođe odnjeli svoj danak kad je ljudsko znanje pitanju. Naša stvarna baština je izgubljena. Prošlost naše rase je zatrta. Ušli smo u jedan dugi period nevjerovatne ignorantnosti a paranormalni entiteti su prelazili barijere prostora i vremena, kako bi posjećivali ljudske vidovnjake i diktirali fascinirajuću ali lažnu istoriju i tako bi punili rupe. Proroci, ubijeđeni da su njihovi susreti od najvećeg značaja, pisali su, - ili diktirali pisarima – čudne istorijske podatke koje su im entiteti predočili. Te knjige i svitci su bili pohranjeni u hramovima i drugim religijskim mjestima da bi se glasno čitali sljedbenicima na svete dane. Neki od dokumenata su čak bili zabranjeni za javnost i postali su svojina ezoteričkog sveštenstva i religijskih redova.

Na kraju, neki od tih „inspirisanih“ tekstova su sastavljeni kako bi formirali svete knjige raznih religija Istoka i Zapada. Iako su oni bili naširoko reproducirani štampanjem uz pomoć rezbarenih drvenih ploča, na Istoku, zapadne religije su morale da mukotrpno reproduciraju kodekse ručnim pisanjem. Sveštenici i monasi su u izolovanim manastirima posvećivali svoje živote tom poslu. U tom procesu produkcije novih verzija starih tekstova, uzimane su i određene slobode. Arhaične fraze su mijenjane, umetani su novi paragrafi, sveštenici urednici su cenzurisali i čistili veće dijelove tog materijala (učtivi pojmovi kasnijih verzija su zamjenjivali bizarne seksualne opise iz originala). Neki kodeksi su opisivali toliko nevjerovatne manifestacije natprirodnog da su proglašeni nemogućim i krivotvorenim, tako da su oni izostavljeni iz kasnijih verzija religijskih tekstova. Religijski fanatici su dodavali njihove vlastite začine u rukopise koji su išli od jednog prepisivača do drugog, kroz cijele generacije.

Ludaci koji su upravljali svijetom (a svijetom oduvijek upravljaju ludaci), potiskivali su religijske tekstove i prepravljali istoriju kako bi zadovoljili svoje vlastite potrebe i sujetu. Kad bi jedan lider umro, njegov nasljednik bi prepravljao istoriju, isto kao što će i njegov nasljednik mijenjati zapise koje je ovaj ostavio iza sebe. Tako, mi sada imamo tri istorije: imaginarne i sumnjive istorijske legende koje su nam proslijedili entiteti; cenzuriranu i revidiranu istoriju koju su sastavili zvanični istoričari; i radove nezavisnih istoričara kao što je bio Herodot koji su bili takođe pod uticajem prve dvije grupe i koji su dosolili stvar s malo folklora i legendi. Ukratko, Henry Ford je bio u pravu kad je rekao: „Istorija je glupost“.

Čovjek je u drevnim vremenima razvio jedno važno znanje. On je proučavao atom, astronomiju i superspektar a učio je i kako da kontroliše neke od misterioznih sila prirode. Međutim, učenjaci koji su posjedovali ta znanja, bili su protjerani u podzemlje od strane njihovih religijskih fanatika i zlih lidera koji su smatrali da ih njihova moć lično ugrožava. Neki sveštenici su prihvatili kontaminirane oblike drevnog znanja, međutim, predmeti kao astrologija su ostali relativno čistiji. Čak i podzemni učenjaci su bili manje više pokvareni, priklanjajući se raznim oblicima okultizma, odbacujući sve osim onih procedura koje su bile najlakše i koje su funkcionisale u većini slučajeva. Najbrže su se razvili vještičarstvo i crna magija jer su bili zasnovani na drevnim principima kontrolisanja elemetalaca, sila bez mozga koje su proizvodile vile, patuljke, neke duhove i kojekakve fenomene.

Poslednjih hiljadu godina prije hrišćanske ere je počelo kao jedna čudna kesa puna magičnih vjerovanja i rituala, paganskih religija i eksploatacije straha i sujevijerja običnih ljudi od strane kraljeva gladnih moći koji su pokušavali da drže na okupu njihove male kraljevine. Onda je, u jednom vijeku, red bio uveden u haos. Oko 500-te godine pne, Siddartha Gautama je zaspao ispod nekog drveta a kad se probudio, bio je ispunjen jednom novom, velikom filozofijom. On se odrekao njegovih zemaljskih bogatstava i počeo je da propovijeda postojanje jednog superuma – kosmičke svijesti – za razliku od građenja fantazija oko legija bogova i anđela na mitskim nebesima. On je postao Buda.

Istovremeno, u dalekoj Kini se pojavio veliki filozof Lao Tzu, uveo Taoizam i preoblikovao mišljenje Istoka, zajedno sa savremenikom Konfučijem. U Perziji, Zoroaster je formirao novu religiju, zasnovanu na njegovim susretima sa Ahurom Mazdom, jednim od naših veselih prijatelja niotkuda, dok su tamo dalje, na zapadu, biblijski proroci Danilo i Zaharije imali neke svoje lične i čudne doživljaje. (Prema opisima iz Biblije, oba gospodina su vidjela neke vrste NLO fenomena.)

Budin monoteizam se brzo proširio preko Dalekog istoka, ali se nije probio na Zapad gdje su Grci, Rimljani i narodi koje su oni porobili, nastavili da obožavaju jedno mnoštvo božanstava koja su živjela na planinama.

Ne možemo reći zasigurno to da li je Hrist uveo monoteizam ali su njemu pripisane zasluge za to. Međutim, karakteristično je to da su mnoga ranija vjerovanja u elementalce, magiju druidskog stila i ozirisku teologiju, presuta u pojavljujuće hrišćanske kultove i apsorbovana od njihove strane. Koncept kosmičke svijesti je morao biti nerazumljiv mediteranskim narodima i oni su to brzo izvitoperili. Bog je postao gigantski humanoid koji sjedi na nebeskom tronu a ne neka bolje definisana energetska sila kao što je to predstavljao Buda. Katolici su kasnije rascijepili Njega na trijunstvo. Glasnici i anđeli koji su nastavili da se redovno pojavljuju bili su pretvoreni u mit a religijski umjetnici su im dali krila i žute oreole. U stvari, anđeli su uvijek bili opisivani kao ljudska bića s tim što su ponekad bila opkoljena svjetlošću. Kao i naši moderni ufonauti, oni su često bili opisivani kao obučeni u blješteće odore iz jednog dijela a njihova lica su često bila zaklonjena ili nekom vrstom pokrova ili uz pomoć svjetlosti. A takođe, - isto kao i naši dlakavi monstrumi, dinosaurusi i druge animirane fantazme, - oni su imali misterioznu sposobnost da se ispare u tanki zrak. Danilo, Savle i druge biblijske persone, padali su ničice na zemlju, gubili svijest i zapadali u trans, kad su se te utvare ukazivale.

Jedna mala grupa učenjaka poznata kao aretalozi još uvijek tiho proučavaju slučajeve susreta ljudi i paraljudi, analizirajući i upoređujući dostupne informacije. Manje precizni angeolozi, pokušavaju da naprave katalog „beskrajnih geneologija“ paraljudi koji su tvrdili da imaju božansko porijeklo što je jedan težak zadatak, isto kao pokušavati zabilježiti sva imena planeta koje su pominjali entiteti iz letećih tanjira. Demonolozi su sastavili masivne imenike s imenima demona i demijurgova koji su do sada marširali u onoj poznatoj, Fort-ovoj, paradi prokletih. Mi nikada nismo ozbiljno poslušali onu biblijsku opomenu da se čuvamo tih „sila i principaliteta“.

Bilo bi mnogo produktivnije kad bi sve te uzaludne potjere svrstali u jednu široku nauku, oslobođenu od svih vjerovanja, nauku koju bi jednostavno mogli nazvati – himerologija.

Za te himere i paraljude se obično čini da su angažovani u besmislenim rabotama, međutim, ispod gornjeg sloja besmislenosti, uvijek postoji jedan sloj propagande i taktike, identične taktici koju mi sada nazivamo - psihološki rat, stalno ponavljanje poluistina sve dok se one ne prihvate kao potpune istine od strane ljudske populacije. Današnja vjerovanja u vanzemaljske posjetioce ne proističu iz prezentacije konkretnih dokaza, nego iz ponavljanja vanzemaljske „linije“ preko hiljada kontaktiranih, tokom poslednjih 30-tak godina. Sva naša religijska vjerovanja imaju sličnu bazu – proroci koji, navodno, pričaju s natprirodnim bićima su proširili vjerovanja na ljudske mase koje nemaju direktnog iskustva s fenomenom ali su voljne da vjeruju na riječ onima koji su imali.

Danas, širom svijeta, postoji mnogo usamljenih ljudi koji mukotrpno pišu masivne knjige koje niko neće nikada čitati. Oni su inspirisani svojim kontaktima sa paraljudima i učestvovali su u dugim konverzacijama s njima o svemu, od gradnje piramida i izgubljene Atlantide, do velikih kataklizmi koje možemo uskoro očekivati. Ti ljudi – a ja sam u direktnom kontaktu s mnogima od njih – iskreno vjeruju u to da su oni i samo oni uživali posebnu privilegiju da kontaktiraju Boga ili Gabrijela ili Aštara ili Ortona. Ko zna, koliko je istorija naše prošlosti konstruisano na isti ovaj način? Koliko važnih ideja je asimilirano od strane ljudske rase kroz ovu proceduru?

Hajde da ispitamo jednu takvu ideju: koncept života nakon smrti i uskrsnuće. To je jedno prilično kompleksno vjerovanje i ono je vodilo do razvoja elaboriranih pogrebnih procedura kako bi se očuvalo tijelo dok ne stigne veliki dan. Legendarno ukrsnuće Ozirisa, četiri hiljade godina prije Hrista, ubijedilo je Egipćane da će svi ljudi jednog dana biti podignuti iz njihovih grobova i biće im podaren novi život. Interesantno je to da ni Egipćani nisu bili prvi. U Sovjetskom savezu su pronađeni grobovi stari 30 hiljada godina u kojima su bila tijela koja su zakopana s njihovim svjetovnim bogatstvima, očigledno, u sklopu pripreme za budućne uskrsnuće. Slični postupci su bili univerzalni u drevnim vremenima. Pitanje je: kako je počelo vjerovanje u uskrsnuće?

Čak prije 30 hiljada godina, ljudima su bile potrebne neke potvrde njihovih vjerovanja. Morale su biti neke demonstracije. Hrišćanski svijet je prihvatio uskrsnuće zato što je priča o Hristu detaljno opisala kako je njegovo tijelo bilo odstranjeno iz groba. Možda je slično demonstriranje bilo organizovano i u 40 hiljaditoj godini prije nove ere ili u četiri milionitoj godini prije nove ere.

Himerološki, biblijska priča o Hristovom uskrsnuću može biti posmatrana u jednom drugačijem svjetlu. Hristovo tijelo je bilo položeno u jednu pećinu a preko njenog otvora je bio navučen jedan veliki kamen koji ju je hermetički zatvorio. Ispred pećine su bila postavljena dva rimska sražara kako bi držali sjedbenike na distanci. Kasno te noći, stražari su čuli čudnu buku na nebu i onda se spustio jedan svijetleći objekat. Dva Rimljanina su se našli paralizovanim, nesposobni da pokrenu ijedan mišić. Dok su oni bespomoćno gledali, kamen se sam pomakao s otvora pećine, tri bića u bijelim odorama su izašla iz svijetlećeg objekta, ušla u pećinu i iznjela Hristovo tijelo napolje. Jedno od bića je ostalo pored pećine i čekalo Hristove sljedbenike do sljedećeg jutra. Nakon što im je objavilo da je Hrist uzet, to biće je nestalo.

To je kako Novi testament sumira taj događaj.

Religijski vijernici su uvijek smatrali da su ona tri bića bila božanskog porijekla. Deniken bi ih identifikovao kao astronaute s neke daleke planete. Međutim, poenta je u tome da je – neko želio da mi vjerujemo u uskrsnuće. Mi nikada nećemo znati da li se to stvarno dogodilo ili je to samo predstavljeno od strane proroka koji je stajao u svjetlosnom snopu u nekoj pustinji. A to nije ni bitno. Ono što je bitno je to, da je ta priča dirnula milione ljudi, tokom poslednje dvije hiljada godina i ubijedila ih u to, da je bar jedan čovjek fizički odveden s ove planete uz pomoć svijetlećeg objekta s neba.

Izvor te priče bi mogla biti samo ona dva stražara. Međutim, oni su bili paralizovani isto kao što i mnogi današnji očevidci bivaju paralizovani. S obzirom na to što je NLO-inducirana paraliza jedan simptom transa, mi se ne možemo osloniti ni na kakve informacije dobijene od svjedoka u transu. Ono što su oni mislili da su vidjeli i ono šta se stvarno desilo, mogu biti dvije različite stvari.

U našoj ego-motivisanoj ignorantnosti, mi pretpostavljamo da je to bio jedan poseban događaj i da se on nikada nije ponovio. Međutim, kako mi možemo biti sigurni da ista priredba uskrsnuća nije bila režirana mnogo puta, na različitim mjestima, tokom istorije ove planete?

Kontaktirani čovjek po imenu Mr Childers je tvrdio da su ga ubili neki stranci na ulici jednog grada, u 50-tim godinama. Probudio se i vidjeo da su mu rane zacijeljene i da ima nova sjećanja u svom umu. Postao je Princ Neosam od Saturna. Neki su mislili da je on „skrenuo“. Drugi su vjerovali da je Princ Neosam umro na Saturnu, pa se reinkarnirao u Childers-ovom tijelu, na ovoj planeti.

Vi možete otpuhivati na ovu Childres-ovu priču, smatrajući ju luckastom ili nemogućom, međutim, svakog Uskrsa, vi vjerovatno učestvujete u religijskim ceremonijama koje odaju slavu Hristovom putovanju u jednom neidentifikovanom letećem objektu. Možda je Ozirisovo tijelo bilo odstranjeno iz njegove piramide, pred svjedocima, na jedan prilično sličan način. Ili je neki entitet iz sjenovitog polusvijeta, opisao njegovo prebacivanje nekom meko-okom proroku.

Više je smeća napisano o Velikoj piramidi, nego o bilo kojoj drugoj građevini na ovoj planeti. Živjeo sam u Egiptu i proveo sam mnoge sate unutar piramide. Najveća zagonetka tog mamutskog kamenog artifakta je da on nikada nije bio korišten kao grob. Ne postoji ni najmanji komad dokaza da je faraon ikada bio stavljen tamo. Puzao sam kroz njene uske prolaze i hodao niz strme hodnike koji su sada osvijetljeni golim električnim sijalicama i kao svi prije mene, čudio sam se i divio. U kraljevoj odaji u centru piramide, izvodio sam turistički ritual lupkanja po kamenoj kadi kako bih čuo da ona odzvanja kao da je od metala. Napoleon je jednom stajao sam u toj odaji i kad se pojavio napolju, bio je blijed i potresen. Njegovi oficiri su se skupili zabrinuto oko njega a on je samo promrmljao, „Nikad mi više ne pominjite ovo mjesto i ne pitajte me šta mi se desilo unutra“.

Možemo zamisliti da dokazi jednostavno nedostaju, pojedeni vijekovima, A možemo zamisliti i to da je piramida stvarno bila korištena za sahranu velikog faraona a svi njegovi sljedbenici i robovi bi se skupljali ispred, na svete dane, kako bi mu odali poštovanje. Iznenada, prolomio se jedan rezak zvuk i talas topline je zapahnuo uzbuđenu gomilu dok se jedan ogromni objekat polako spuštao. Dobro skriveni ulaz u grob se sam otvorio i umrli bog-kralj je iskoračio napolje, dok su s njegove mumije otpadali zavoji. Dok je gomila padala na koljena, bog-kralj se penjao uz ljestve ili stepenice u taj objekat a onda nestao na nebu. Jedan takav događaj će načiniti vijernikom svakoga a opis tog događaja će biti prenošen kroz mnoge generacije.

Kad su sljedbenici došli sebi i uletjeli u piramidu, oni su je našli potpuno praznu osim, naravno, onog odvratnog mirisa sumpora. Svi oni zlatni artifakti koji su bili ostavljeni pored tijela su takođe nestali. Jedan sveštenik će iskoristiti taj događaj i proglasiti kako je uskrsnuće istinita stvar i da to ne važi samo za bogove-kraljeve, nego za svakog čovjeka. Zatim će pružiti šešir za skupljanje priloga.

Na osnovu hiljada grobova koje smo pronašli u Egiptu, znamo da uskrsnuće nije funkcionisalo. Oziris se nikada nije vratio da pokupi bajate kosti vrijedne 40 vijekova.

Glavni problem himerologije je više teoretski i teološki, nego naučni. Dok su posljedice mnogih od ovih događaja zdravstvene, jedini pouzdan istraživački pristup je sociološki i psihološki. Osmi toranj manipuliše neke od nas preko njegovih manifestacija ali on manipuliše mnoštvo nas kroz naša vjerovanja u te manifestacije i naša tumačenja njihovih značenja.

Tokom 1960-tih, ošamućeno sam obilazio groblja, smetljišta i jame posjećivane od strane čudnih, naoko inteligentnih i razigranih nebeskih svjetala, često se pitajući – „Šta to ovaj fenomen želi“? Isto pitanje je proganjalo ljude iz pet hiljadite godine prije nove ere a isto pitanje je proganjalo i Charles-a Fort-a. Drevni odgovor je bio da bogovi posjeduju zemlju i da je čovječanstvo ovdje postavljeno kako bi ih služilo. Fort je to pojednostavio.

Mi smo imovina.




nastaviće se...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kosmičko pitanje osmog tornja; John Keel (prijevod knjig
PostPostano: pon feb 20, 2017 3:30 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
22.



Vi i ja smo biohemijski roboti kontrolisani snažnim radijacijama koje se odašiljaju s Osmog tornja. Naši mozgovi su programirani kao kompjuteri a mnogi od nas budu iznenada i potpuno reprogramirani u nekoj tački našeg odraslog života. Od rođenja, cijeli naš život je već programiran za nas i kad se probijamo i klimatamo kroz dodijeljenih nam 80-tak godina, zadešavamo se manipulisani „srećom“, čudnim koincidecijama i naglim promjenama u nama i našoj sredini.

Zamislite jednog ludog naučnika kome je potreban neko za čišćenje njegove tajne laboratorije u njegovom dvorcu na jednom planinskom vrhu, kome je pristup zabranjen. On napravi mehaničkog robota za taj posao i programira ga da se slobodno kreće unutar laboratorije ali ako bi on pokušao da otvori vrata i napusti laboratoriju, programiran je za samouništenje.

Robot to naziva ropstvom. Mi to zovemo slobodnom voljom. Mi smo slobodni da živimo naše živote na naš vlastiti način, sve dok se on uklapa u glavni plan koji je skriven. Ukoliko pokušamo da zaobiđemo taj plan, idući „cik“, umjesto „cak“, uništićemo sami sebe.

Ljudska istorija je puna primjera ljudi koji su uništili sami sebe kad su se usudili da zakorače izvan vanjskih granica, kad su svjesno htjeli da promijene istoriju na način koji se nije uklapao s našim hipotetičkim, kosmičkim planom. Religijski i politički lideri su često bivali sasječeni od strane atentatora bijesnih očiju koji su slušali glasove u njihovim glavama ili su pratili uputstva odvratnih entiteta koji su se materijalizovali ispred njih za vrijeme kultnih rituala. Istoričari su izmišljali racionalne laži kako bi njima zamjenjivali neracionalne činjenice. Charles Guiteau je zapamćen kao „razočarani čovjek koji je tražio posao“ koji je ubio predsjednika James-a Garfield-a. „Srpski nacionalista“ je upucao Franju Ferdinada i to je pokrenulo Prvi svjetski rat. Lincoln je bio ubijen od strane poludjelog glumca koji je bio simpatizer Južnjaka. I tako dalje. Međutim, ukoliko prekopate orginalne zapise, tamo će te naći neke iznenađujuće detalje. Na primjer, John Wilkes Booth je bio jedan od deset zavjerenika od kojih su svi bili religijski fanatici (kao što je bio i Guiteau). Franjo Ferdinand je imao nešto zajedničko sa Gandijem. Oba čovjeka su ubijena od strane fanatičnih kultista.

Velike promjene u istorijskim tokovima su bile uvođene od strane tzv. fanatika koji su slušali impulse ili mentalne komande, što teoretičarima o đavolima daje dosta municije. Međutim, samouništenje ne odrazumijeva uvijek samoubistvo ili atentat. Sveštenik može dati otkaz u crkvi u kojoj je služio i sutradan biti pregažen kaminom. Naučnik može nadoći na neko novo otkriće, mnogo godina prije vremena a nakon par dana, biti ujeden u podrumu njegove kuće od strane otrovnog pauka. Koincidencije mogu da bjesne. Ljudske službe često intervenišu kao u slučaju Dr Reich-a koji je bio 20 godina ispred svog vremena. John F. Kenendy je ozbiljno planirao da povuče SAD iz rata u Vijetnamu, kad je bio ubijen u Dallas-u od strane nepoznatog atentatora.

[Nije bilo stvarnih dokaza koji su povezivali Lee Harvey Osvald-a sa atentatom na Kenedija. Osvald je, u stvari, bio povezan sa FBI i CIA i bio je “spavač” (neaktivni agent) pripreman da izvrši atentat na Fidela Kastra.(…)]

Kenedijeva preuranjena smrt je bila praćena bespotrebnom pogibijom 55000 drugih Amerikanaca u ratu koji je direktno doprinjeo rapidnom propadanju svjetskog monetarnog sistema, između drugih stvari. Neke stvari, kako kažu teoretičari đavolstva, jednostavno ne mogu biti promijenjene. Čak i kada vidovnjaci imaju jasnu sliku neke dolazeće katastrofe, oni su bespomoćni kad se o sprječavanju toga radi.

Možda će doći vremena kad će vizije budućnosti biti masovno doživljavane od strane miliona ljudi a onda ćemo biti u stanju da kolektivno spriječimo neke katastrofe. A takođe je moguće da samodestruktivni faktor postoji u većim grupama ljudi isto kao i kod individualnih.

Mi možda hrlimo ka jednom masovnom genocidu, umjesto oslobađanja.

Svaka religija nas podučava da su sve individue i ljudski događaji pod direktnom kontrolom jedne kosmičke sile. A svaka religija nam takođe propovijeda da smo mi osuđeni na propast, da će se jednog dana sav ljudski život suočiti s nečim što je na razne načine definisano kao Sudnji dan ili Žetva, kad će naše duše biti oslobođene iz ljudskih školjki kako bi se pridružile jednom masivnom polju sile na nebu. Teolozi su uspjeli da optimistički gledaju na to uništenje našeg fizičkog svijeta, odnosno, kao na nešto čemu se treba radovati ili kao na jedno poželjno stanje. Hristov drugi dolazak se obično opisuje kao pojavljivanje Hrista na jednom svijetlećem oblaku ili letećem objektu i to ja bazirano na interesantnom uzoru ufonauta i religijskih utvara koji uvijek obećavaju da će se vratiti.

Naša svjesnost o kosmičkoj svijesti je djelomično negirana od strane statike iz opsega niskih frekvencija superspektra koje konstantno proizvode zbunjujuće i kontradiktorne manifestacije. Kod današnjih NLO kontakata, ufonauti se predstavljaju pod imenima preuzetim iz mitologije a ponekad i imenima sklopljenih kombinacijom pojmova iz nekoliko različitih jezika. „Mali ljudi“ iz Srednjeg vijeka su igrali slične igre s imenima. U ranijim vremenima, ljudi koji su sretali entitete, vjerovali su da su se suočavali s nekim od bogova, pa odatle su i imena usvajana od strane entiteta – Yahweh, Jehovah, Allah itd. postala prihvaćena kao ime same Božje sile. Reflektivni faktor se pojavljivao kad su imena bila ponavljana glasno od strane proganjanih percipijenata i kad su se dešavale misteriozne manifestacije. Tako su mnoge kulture prihvatile jedno jednostavno pravilo. Ime božje se nikada nije trebalo glasno izgovarati. Izmišljena su alternativna imena, obično ukrašena eufemizmima. Bogovi su bili „sveznajući“, „pravedni“, „veliki“, a njihovi plašljivi ljudski obožavaoci su im pridavali sujetu sličnu ljudskoj. U stvari, te materijalizacije jesu pokazivale ljudske karakteristike, jer su one djelomično isticale iz Jangovog kolektivnog nevjesnog. Predstava da su bogovi stvorili čovjeka na njihovu sliku i priliku, predstavlja izokrenutu verziju stvarne istine – da smo mi stvorili bogove u skladu s našom slikom.

Ukoliko smo mi biohemijski roboti kontrolisani od strane jednog antropomorfnog superuma, onda su entiteti koji nam se prikazuju dvostruko porobljeni. Oni su djelomično kontrolisani od strane superspektra a djelomično od nas. Fraza, „Mi smo u zatvoru“ je često bila korištena od trane entiteta kao i fraza, „Mi smo Jedno“. Svi mi stvarno jesmo jedno sa superpektrom i kao individualni ljudi, mi smo povezani zajedno suptilnim energetskim talasima. Mnogi od nas prizivaju totalno jedinstvo sa superspektrom, obično kroz religiju. Neki se nesvjesno izlažu potpunoj zaposjednutosti kroz praktikovanje vještičarstva i crne magije. Drugi se pošalju u tom pravcu kad budu uhvaćeni u svjetlosne snopove NLO-a i reprogramirani kao Savle.

Kad sam intervjuisao stotine kontaktiranih od strane NLO-a širom zemlje, bio sam impresioniran sličnošću njihovog fizičkog izgleda. Kad bi mogli skupiti sve te ljude zajedno u jedan auditorijum, to bi izgledalo kao neka vrsta porodičnog sastanka. Većina tih percipijenata, muškaraca i žena, su vitki, srednje visine, imaju mršava lica s visokim jagodicama. Iznenađujuće veliki broj religijskih fanatika ima takav izgled. Tu zasigurno postoji jedna genetska veza koja odvaja te ljude od nas ostalih. Jednako fascinantna činjenica je ta da su mnogi od NLO-kontaktiranih siročad ili je tim ljudima nepoznato ili nejasno njihovo porodično stablo. Entiteti to eksploatišu tako što im govore da su oni, u stvari, „hibridi“ ili čak ljudi koji su ovdje transplantirani sa neke druge planete. Jedan profesionalni genetičar bi ovdje imao jedno bogato polje za istraživanje.

Mnogi NLO-kontaktirani takođe razvijaju jedan odsjaj super-religioznosti onih koji su „vidjeli svjetlost“ – onaj unutrašnji plamen i vanjsku mirnoću što je uobičajena karakteristika sveštenika i mistika. Mnogi od Isusovih fanatika iz 1960-tih, takođe su stekli taj poseban izgled. Kad pažljivo ispitate te ljude, otkrićete to da su oni dobrovoljno predali svoju svijest jednoj vanjskoj sili i u jednom stvarnom smislu, oni su postali totalni roboti koji služe tu silu. Bezbrojne religijske sekte čine ovu vrstu predaje središnjom tačkom njihovih ceremonija. Oni pozivaju Božji duh (ili đavolov) da uđe u njihova fizička tijela i kada se to desi (a to se stalno dešava u jednom velikom obimu), oni onda zapadaju u ekstatični trans i blebetaju na nekim stranim jezicima. Taj proces robotizacije se univerzalno smatra najvišim i najcjenjenijim religijskim doživljajem. Svi obredi, od frenetičnih plesova derviša koji se vrte u krug i od crnog sabata u vještičarstvu, do mantri od kojih trne mozak u orjentalnim religijama i do pjevanja slavopojki u hrišćanskim crkvama, samo su varijacije na ovu temu. Neki svjesno žele da steknu Božjuglavu – jedinstvo sa superspektrom – dok drugi praktikuju drevne tradicije, nesvjesni njihove stvarne svrhe.

Ranije kulture su izgradile njihove cjelokupne životne stilove oko takvih religijskih ceremonija i potraga za Božjomglavom. Indijanci su koristili razne vrste droga kako bi ubrzali taj proces. Najvažnije građevine u kulturi Pueblo na Jugoistoku su bile cirkularne „kive“ gdje su se okupljali muškarci (Indijanci su bili muški šovinisti), za upražnjavanje njihovih tajnih rituala. Američki indijanci kao i njihovi parnjaci u Africi i dijelovima Istoka, takođe su vjerovali da su bogovi prisutvovali ritualima, prerušavani u groteskne maske i kostime koji su ih činili neprepoznatljivim od plemenskih vračeva.

Tokom vijekova, jedna od najšire praktikovanih kratica do jedinstva sa superspektrom je bila grozna operacija koja se zove trepinacija. To podrazumijeva bušenje jedne rupe na vrhu lobanje kako bi se izložio jedan dio mozga. U Južnoj Americi i Evropi su bile pronađene hiljade trepiniranih lobanja. To je bila jedna delikatna operacija i tu se možemo samo diviti vještinama drevnih hirurga koji su to morali izvoditi uz pomoć grubih instrumenata. S obzirom na to da su mnoge od tih lobanja pokazivale znakove djelomičnog iscjeljenja, većina pacijenata je morala dugo živjeti nakon te operacije. Trepinacija se još uvijek praktikuje u sklopu nekih kultova u Evropi i oni tvrde da to funkcioniše, da rupa u lobanji propušta snažne radijacije superspektra i uveliko pojačava vidovnjačke sposobnosti.

Na žalost, mnogi od tih rituala izvođenih od današnjih tragaoca za istinom, zahvataju samo statiku iz donjih dijelova superspektra i stvaraju posljedice u smislu zaposjednutosti i ludila. Sirhan Sirhan je praktikovao samohipnozu i druge rituale manipulacije uma a onda je završio ošamućen u jednoj hotelskoj kuhinji, s pištoljem koji se dimio u njegovoj ruci i mrtvim Robertom Kenedijem, ispruženim na podu, ispred njegovih nogu. Prva knjiga koju je Sirhan tražio u zatvoru je bila Tajna Doktrina, od Madam Blavatski, traktat o kontroli superspektra.

Osobe bez latentnih psi sposobnosti mogu proučavati metafiziku godinama i praktikovati rituale na dnevnoj bazi, bez ikakve šanse da odu dalje od faze zaposjednutosti. Mnogi od istraživača NLO-a tokom poslednjih 25 godina su prošli tim putem i doživjeli nervne slomove, neke oblike zaposjednutosti i izvršavali samoubistva.

Kako se čini, vidovnjačke sposobnosti su nasljedne i ne mogu se naučiti. Ukoliko je vaša tetka Persa bila transni medijum ili je vaš pradjed bio poznat po njegovim proročkim snovima ili vizijama, onda postoje šanse da će te i vi ili neko od vaše braće ili sestara – imati slične sposobnosti. Razne ankete i istraživanja su pokazali da 10-15% polulacije ima vidovnjačke sposobnosti u određenom stepenu. Drugih 15% ih vjerovatno ima u latentnom obliku i one se mogu manifestovati u nekoliko navrata u njihovom životu. Ostatak populacije je odsječen od direktne komunikacije sa superspektrom, tako da oni pokušavaju da uspostave jednu otvorenu liniju s njim kroz religiju ili neke druge referentne okvire. Taj nadmoćni nagon - ili potreba – da se stupi u kontakt s natprirodnim silama je sam po sebi, jedan čudan psiho-sociološki fenomen. I taj nagon je dominirao u ljudskim aferama kroz cijelu istoriju.

Mi nismo samo bio-hemijski roboti koji reaguju na signale s Osmog tornja, nego smo i na neki način čudno željni da se čak još više potčinimo sili koja je uvijek činila onoliko štete koliko i dobra. Neki od nas se neprestano potčinjavaju takvim ritualima kao što je baptizam i prisustvuju religijskim skupovima u nadi da će iskusti neki religijski doživljaj. Mi se ne zadovoljavamo sve dok nam se oči ne zaslijepe, glave ne pomute i jezici ne zapletu. Mi želimo - i radujemo se – onom danu kad će se Hrist vratiti na oblaku i izvuči naše duše iz ovih naših tijela kao neki kosmički zubar.

Leteći tanjiri su dali pragmatistima među nama jednu zamijenu za religije starih vremena. Novi kultisti pričaju o „evakuaciji“, kad se velike flote interplanetarnih svemirskih brodova stušte ovamo kako bi pokupile izabranike a onda ih prebacile na drugu planetu, neposredno prije nego što zemlja eksplodira. Mi se opet vraćamo u doba bogova. Možda više ne moramo bušiti rupe u našim glavama jer sada i neki koledži pa čak i više škole, nude kurseve u vještičarstvu, demonologiji i letećim tanjirima. Dok NLO-i užasavaju mnoge svjedoke, postoje i oni koji susrete sa svijetlećim masama doživljavaju na jedan ekstatičan način ili kao jedno seksualno iskustvo. Jedna žena mi je nedavno rekla nešto u vezi s tim šta joj se desilo kad je bila dijete. Ona i njeni roditelji su naišli na jednu veliki svijetleću loptu u jednom polju, na njihovoj farmi a onda su gledali sa strahopoštovanjem kako se ona brzo uzdizala prema nebu. Danima nakon toga, njena majka je sjedjela puna sebe, na terasi, na stolici za ljuljanje, ponovo proživljavajući taj događaj i neprestano mrmljajući, „Bog me voli. Bog me voli.“



nastaviće se...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kosmičko pitanje osmog tornja; John Keel (prijevod knjig
PostPostano: pon feb 20, 2017 11:23 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
23.


Stojite u krugu od zasljepljujuće svjetlosti piljeći u jednu crvenu tačkicu koja se nalazi u tami. Ta crvena tačkica je jedna lampica montirana na TV kameri a vi ste učesnik u jednom popularnom TV kvizu.

„A sada, poslednje pitanje“, obratio vam se voditelj kviza. „Ukoliko pogodite ovo pitanje, dobijate glavnu nagradu.“ Publika urliče ljubomorno i pohlepno. „Spremni“? Evo ga. Ko je izmislio štamparski stroj“?

Vas obuzima talas olakšanja. Pa, svaki idiot zna odgovor na ovo pitanje, razmišljate vi.

„Štamparski stroj je izmislio“... ovdje pravite jednu pauzu, čisto dramatike radi, upravo onako kako su vas obučavali za vrijeme proba. „Izmislio ju je...Johan Gutember iz Njemačke.

„Oh, užasno mi je žao gospodine XY ali to nije ispravan odgovor“.

Dvije nasmiješene djevojke u oskudnim kostimima izlaze na scenu, hvataju vas ispod ruku i odvlače vas napolje dok se druge dvije djevojke spremaju da dovuku drugog nesretnog takmičara u svjetlost pozornice. Vaše obrazovanje vas je opet navelo da propadnete. Kao i mnogo drugih činjenica iz vaših starih školskih knjiga, priča o Gutenbrgu je samo jedno prigodno objašnjenje za jednu BUFFLING misteriju. Osim jednog komadića papira – poslovnog računa – nema nikakvih dokaza da je Gutenberg uopšte postojao. Od nas sviju se traži da vjerujemo kako je on izmislio štamparski stroj u 15-om vijeku a onda se odmah bacio na posao štampanja cijele Biblije. To bi bilo isto kao kad bi braća Wright izgradila Boing 747 kao njihov prvi avion. Bilo je potrebno dosta više od pokretnih štamparskih slova da bi se odštampala prva Biblija. Prvo je trebalo izmisliti na desetine drugih stvari i tehnika. Jedan efikasan metod za slaganje štamparskih slova je prvo trebao bti razvijen Ludi bi trebali biti obučavani za tu novu umjetnost. Mašina bi morala biti prvo dizajnirana da bi se mogla napraviti... Cijeli projekat bi zahtijevao finansiranje i to bi trajalo godinama.

Sve što mi stvarno znamo je to da su se štampana slova pojavila iznenada u Evropi, sredinom 1400-tih godina. I to je promijenilo svijet. To je dovelo kraju Mračno doba. Neki istoričari su špekulisali da štampanje uvezeno s Istoka i da je bilo godinama sakrivano od strane bog-kralj sistema.

U stvari, 1940-te su bile jedan veoma interesantan vijek. Vijek ranije, svijetom je prohujala užasna kuga, usmrtivši tri četvrtne evropske populacije. Nakon toga je usljedila čudna „plesna bolest“ s hiljadama ljudi koji su plesali na ulicama mediteranskih gradova sve dok ne bi pali mrtvi od iscrpljenosti. Događali su se zemljotresi i neobični nebeski fenomeni. U Francuskoj, jedna djevojka je čula glasove u glavi a onda povela francusku armiju protiv engleske. Milioni ljudi su mučeni do smrti od strane religijske inkvizicije koja je navodno trebala da iskorijeni rašireno praktikovanje vještičarstva i magije ali se pretvorila u politički pokret. Uticaj Osmog tornja na ljudsko stanje je bio očigledan kroz mračno doba i iako su ljudi postali pobožni do tačke ludila, stvari u samo išle na gore. One se nisu popravile sve do uvođenja pisane štampe koja je oslobodila ljudski um.

Zemljin organizam se očistio u 1300-tim godinama, reducirajući dramatično ljudsku populaciju i pripremajući se za renesansu i ljude kao što su Leonardo da Vinči (1452-1519) i Kristifor Kolumbo (1451-1506). Nakon toga je usljedilo 400 godina istraživanja i promjena, vodeći do presudne 1848. godine i industrijskog doba. Kad su popustila jaka ograničenja religijskog fanatizma iz mračnog doba, došlo je do sve bržeg napretka i sve do 1900-tih, napredovali smo na svim frontovima, u jednoj dekadi brže, nego što smo napredovali u cijeloj nam poznatoj istoriji. Rascijepili smo atom, napravili mašine koje razmišljaju, razvili cijeli jedan novi sistem transporta i života, dosegnuli smo mjesec a onda smo nekako uspjeli da iscrpimo svoju energiju. Zemljin organizam drhti od ove navale i pokušava da prilagodi svoje mnogobrojne ekosisteme kako bi se zaštitio. Mi pokušavamo da se okrenemo od tehnologije. Sveprisutna CIA sada pumpa novac u projekte psi istraživanja. Naš svemirski program polako splašnjava a naši naučnici i inženjeri se okreću od svemira kako bi istraživali tzv. unutrašnje prostore. Neki smatraju da se suočavamo s krajnjom fazom evolucije. Čovjek je blizu prekoračivanja vremensko-prostorne barijere i ujedinjenja s energetskim poljem koje se naziva Bog.

Međutim, evolucija može biti samo još jedna đavolska teorija. Da li stvarno možemo vjerovati u to da su naši pretci bili sluzavi gušteri koji su ispuzali iz primordijalne bare? Čini se da su mnoge biljke i životinje na ovoj planeti proizvod jednog inteligentog dizajna a ne jedne evolutivne šanse. U poslednjim godinama, iskopine na Srednjem istoku i u Africi su pokazale dokaze da su neandertalski čovjek, kromanjonski čovjek i današnji čovjek bili suvremenici a ne samo razvojne faze u nekom evolutivnom procesu. Sat je odguran unatrag 5 miliona godina, međutim, izrađeni predmeti kao što su djelići zlatnih lančića i precizno izrađenih vazni koji su pronađeni u rudnicima uglja i kamenolomima, datiraju unatrag sve do 10 miliona godina. Da li je postojala ovdje jedna tehnološki razvijena civilizacija, prije 10 miliona godina? Da li smo mi već jednom prije prošli ovim putem? Da li se mi gegamo istim starim i poznatim putom, uhvaćeni u nekom bizarnom vremenskom vrtlogu?

Ovo što smo mi sada i šta god da ćemo biti u budućnosti, nije rezultat evolucije, nego metaprogramiranja. Kao jedna bio-hemijska mašina, vi ste programirani na razne načine sve od vašeg rođenja. Genetski kod i supstanca koja se zove DNK su kao kompjuterske kartice i programiraju vaše osnovne karakteristike – da li ćete biti visoki ili niski, plavi ili crvenokosi, glupi ili pametni, ružni ili lijepi, vidovnjaci ili nevidovnjaci... Onda, tokom vaših ranih godina, strujna kola vašeg mozga bivaju programirana kroz uslove društva i sredine u kojoj ste se zadesili. Traume koje ste zadobili u djetinjstvi će oblikovati vašu ličnost. Ukoliko su traume bile ozbiljne, možete potrošiti veliki novac na psihijatre kako bi vas oni oslobodili od raznih neuroza, otklanjanjem svih kratkih spojeva u vašem mozgu koji su se vremenom tamo nataložili. Kako odrastate, tako nastavljate da budete oblikovani i reprogramirani od strane vaših društvenih i ekonomskih uslova. Ukoliko su vaši roditelji religiozni, onda ste i vi vjerovatno potisnuti u njihovu religiju još od vašeg ranog doba, prije potpunog formiranja strujnih kola u vašem mozgu. Tada vas uče religijske istine, dok vi bezumno prihvatate teološka objašnjenja nepoznatog. Vama je mozak ispiran religijom, televizijom i konverzacijama koje odrasli vode oko vas i tako kupite neosnovana predubjeđenja i đavolje teorije.

Većina nas gubi našu nezavisnost, našu slobodnu volju, u ranom dobu a onda provodimo cijele naše živote pokušavajući da se uklopimo sa standardima i potrebama našeg društva. Da bi učinili naše živote podnošljivijim i dali im neki smisao, mi razvijamo određene fikcije. Čak i naši plemenitiji instikti mogu biti srozani tim fikcijama. Nasilje i ratovi mogu biti i logički akti unutar okvira tih fikcija kao što mogu biti i naša rasna i religijska predubjeđenja. U našem modernom svijetu, podrška jednoj ideološkoj fikciji može obezbijediti čak jaču motivaciju, nego ekonomska potreba.

Postoji još jedna vrsta programiranja koju teolozi nazivaju predestinacija. To podrazumijeva da naši individualni i kolektivni životi prate jedan predodređeni pravac. Mi uživamo jednu određenu količinu slobodne volje dok pratimo taj pravac ali mi ne možemo izbjeći našu krajnju sudbinu. Kao robot od onog ludog naučnika, mi možemo tumarati po cijeloj laboratoriji ali ako pokušamo da zamijenimo metlu nečim drugim ili ukoliko pokušamo da napustimo programirano područje, mi ćemo doživjeti samouništenje. Mi ćemo poludjeti ili ćemo se okliznuti u kupatilu i slomiti vrat. Većina nas ima jedan veoma mali prostor za ispunjavanje. Mi provodimo naše živote gajeći rotkvice ili zavrčući šarafe na pokretnoj traci. Mi ustupamo naša tijela za bojna polja ili služimo kao domaćini za bakterije kuge. Mi ostajemo sluge nekolicini onih na vrhu, naše uloge nepromijenjene još od vremena bogova-kraljeva.

Život se može činiti kao surov i besmislen vic onima koji su zaključani u jednoj naizgled praznoj egzistenciji. Tako, Osmi toranj nam je dao sve vrste vjerovanja kako bi nas održao. Ljudi u Aziji i Africi umiru od gladi u pozi za molitvu. Usamljeni, frustrirani ljudi se prebacuju iz jednog kulta u drugi u potrazi za vjerovanjem koje će im dati identitet na jedan čudnovat način. Hiljade ljudi koji su zarobljeni u tehnološkom skepticizmu ovog doba, okreću se vjerovanjima u svemirce iz nekog drugog svijeta, kosmičku braću koja će nas spasiti od nas samih, isto kao što su ljudi iz drugih vremena gledali na Ozirisa, Zoroastera ili Hrista. Mi osjećamo da smo nekako dio nečega većeg ali je to nešto nevidljivo i mi pokušvamo da se ugradimo u jedan širi kosmički pogled kao mravi koji pokušavaju da uspostave odnose sa slonom.

Tok aktuelnih događaja nas često ne zadovoljava, tako da mi pišemo istoriju u hodu. Istorija nije danas samo mijenjana u Sovjetskom Savezu i Kini. Njemačke knjige iz istorije skoro da ne pominju Adolfa Hitlera. Mi uzimamo neke jadne i neprilagođene ljude kao jedine atentatore na predsjednike. Istorija vijetnamskog rata je toliko prerađivana od 1960-tih da niko više nije siguran u vezi s njegovim razlozima. Mi lažemo sebe i jedan drugog sve dok sama istina ne postane vulgarna i pogrešna. A onda se usuđujemo da pretpostavimo kako smi mi krajnji proizvod evolucije i da ćemo postati kao bogovi.

Mi pretpostavljamo da je inteligentan život postojao ovdje prije mnogo miliona godina i da je on morao biti ljudski kao što smo mi. Ako je bilo tehnologije, onda je ona morala biti kao naša. Međutim, prilično je moguće da je zemlja davno bila nastanjena jednom neljudskom kulturom divova koja nije ličila na našu današnju industrijsku civilizaciju i koja je radilana razumijevanju i direktnom korištenju sila superspektra. S obzirom na to da je materija energija i da je superspektar u stanju da manipuliše energiju u materiju, ti super-zemljani su možda na kraju ovladali super-fizikom koju mi nazivamo magija. Oni nisu radili s metalnim alatima i mašinama. Umjesto toga, oni su se bavili superspektrom i pretvaranjem energije u materiju. Oni su čak dizajnirali i biohemijske mašine za svoju vlastitu razonodu isto kao što jedan viještac okuplja slijepe miševe i zmajeve. Kako je njihova rasa postajala starijom, debljom i ljenijom, oni su dobijali potrebu da imaju robove, da im ovi peru veš i obrađuju zemlju. Tako su njihovi ludi naučnici iznjedrili biološke robote – sitnije verzije njih samih.

Na kraju je svijet zadesila jedna katastrofa koja je uništila većinu njihovih gradova i dijela i zbrisala većinu divova. Ali mali biohemijski roboti su bili u stanju da pobjegnu u pećine, prebace se u jedno stanje slično životinjskom i pričekaju dok ne prođe Ledeno doba, sjećajući se onih vemena kad su služili divovima. Njihovim bogovima. Ne nekim superiornim bićima s druge planete, nego jedoj starijoj rasi iz našeg vlastitog svijeta.

Ovo zvuči kao da je zahvaćeno malo predaleko sve dok ne shvatite da naši naučnici rade već godinama kako bi razvili vještački život – biohemijske mašine kao što smo mi, odgajane u cilindrima umjesto u živim matericama. Mi smo, u stvari, veoma blizu usavršavanju kiborga (jedan dio hemijski a drugi mašinski) i androida (ljudi slični mašinama). Mi napadamo taj problem unatrag, prvo usavršavajući mehaničku tehnologiju a onda pokušavajući da konstruišemo živa bića, na isti način kako pravimo automobile. Titani, kao majstori superspektra, manipulisali bi energiju , umjesto fizičke materije.

S obzirom da istorija, posebno drevna istorija je više stvar pretpostavki nego zapisa, mi možemo pustiti našoj mašti na volju. Bilo koja teorija ili pretpostavka, biće legitimna kao i bilo koja druga. Tako, hajde da pretpostavimo da su Titani napravili jedan energetski prijenosnik ili odašiljač koji bi odašiljao talase njihovim biohemijskim robovima na biološkim frekvencijama. Njihova civilizacija je nestala ali je njihov dobro zaštićeni odašiljač nekako preživjeo. On je zadržao svoju kontrolu nad robovima i funkcioniše još i danas. Umjesto da je on jedno bezoblično energetsko polje na nebu, Osmi toranj bi mogao biti jedan specifični uređaj na jednoj specifičnoj lokaciji na ovoj planeti. On je opstao jer ima jedan bazični instikt za samozaštitu i u stanju je da se sakriva od nas ostavljajući nam lažne tragove, nastanjujući naše šume dlakavim crvenookim monstrumima a naše nebo svijetlećim objektima.

Mi se sada približavamo kraju kosmičkog ciklusa, međutim, naša krajnja sudbina postaje sve više i više očigledna. Mi smo dobro programirani ali Osmi toranj umire od starosti. Manifestacije oko nas nisu djelo bogova, nego jedne senilne mašine koja odigrava završnu igru.

nastaviće se...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kosmičko pitanje osmog tornja; John Keel (prijevod knjig
PostPostano: sri feb 22, 2017 1:01 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
24.




Prije trideset godina, prvi stvarni kompjuter koji se zvao ENIAC (electronic numerical integrator and computer) je ispunio cijelu zgradu Univerziteta u Pensilvaniji. On je u sebi sadržio 18 hiljada vakumskih tuba i bio je daleko slabiji od malih kompjutera koji su pomagali kod navođenja Apollo raketa na mjesec. Kompjuterska tehnologija napreduje brže nego bilo koja druga nauka u istoriji. Tranzistori i drugi minijaturnu uređaji su nam omogućili da konstruišemo mašine koje mogu stvarno razmišljati na nivou ljudskog mozga. Uzimajući u obzir napredak koji je do sada postignut, potpuno je moguće da ćemo imati male kompjutere koji će biti superiorniji u odnosu na ljudski mozak, unutar idućih 30 godina.

Nuačno-fantastična noćna mora o svijetu koji je potpuno upravljan od strane kompjutera, brzo postaje realnost. Neminovna dezintegracija svjetskog monetarnog sistema i napuštanje zlatnog standarda će voditi do uvođenja jednog globalnog kompjuterizovanog sistema kreditnih kartica. Do kraja ovog vijeka, jedan takav sistem će biti u upotrebi. Biblijsko proročanstvo:

„I učini sve, male i velike, bogate i siromašne, slobodnjake i robove, te im dade žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelima njihovima, da niko ne može ni kupiti ni prodati, osim ko ima žig, ili ime zveri, ili broj imena njezina“. (13. otkrovenje Ivanovo)

...će postati činjenica. Jedna istraživačka kompanija u Velikoj Britaniji je već razvila jedan sistem koji će koristiti magnetizirane kartice i to je već bilo tiho isprobano u malim gradovima u državi New York. Radničke plate će ići direktno u banke i kartice radnika će biti magnetizovane uz pomoć šifri. Kad oni budu kupovali u prodavnicama, kartica će biti uvučena u jednu mašinu koja će odbiti tačan iznos mijenjajući magnetne kodove. Jednog dana, ne u toliko dalekoj budućnosti, vama će biti izdata kartica a papirni novac će postati stvar prošlosti. Vaša kartica će važiti svuda u svijetu zato što će taj sistem biti univerzalan.

Do 2000-te godine na planeti će biti 7 milijardi ljudi ali pošto će mašine raditi većinu posla, skoro polovina svih tih ljudi će biti nezaposlena. Tako će stalno biti socijalnih nemira, kriminal će drastično porasti kao i problemi koje sada ne možemo predvidjeti. Mnogi od tih suvišnih ljudi se neće moći kvalifikovati ni za kakvu kreditnu karticu i problem upravljanja nad takvim, nezadovoljnim ljudima će biti izvan zamisli svakog normalnog čovjeka.

Posao uprave će biti prenesen na mašine. Završni proizvod ljudske evolucije i industrijske ere, biće jedan superkompjuter. On će upravljati sistemom kreditnih kartica i skoro svim drugim. On, ne samo da će biti u stanju da razmišlja i stvara kao ljudski mozak, nego će imati kapacitet daleko iznad ograničene materije koju mi nosimo u našim glavama. Jedan drugi kompjuter će vjerovatno dizajnirati ovoga. On će biti toliko kompleksan da će vjerovatno imati i vidovnjačke sposobnosti; on će biti u potpunom kontaktu sa superspektrom i kao jedan mađioničar, on će biti u stanju da manipuliše elemente superspektra i mijenja našu realnost onako kako to odgovara njegovim hirovima. Moć ekstrasenzorne percepcije će takođe biti unutar njegovog opsega. On će moći komunicirati s cjelokupnom ljudskom rasom, odašiljajući svima nama one biološke frekvencije.

Taj supekompjuter će biti najdragocjenija mašina na zemlji i mi ćemo poduzeti elaborirane radnje kako bi ga dobro zaštitili. Mi ga možemo zakopati u jedan duboki betonski tunel ili ga postaviti u centar neke neprobojne piramide. On će sam sebe energizirati a imaće životni vijek u hiljadama ako ne, milionima godina.

Društveni problemi 21. vijeka će uništavati naše gradove. Nemogući zadatak hranjenja toliko mnogo ljudi će opustošiti našu zemlju. Naše fabrike neće imati dovoljno sirovina i moraće se zatvarati. Novo mračno doba će početi. Znanje koje smo stekli tokom poslednjih nekoliko vijekova će se izgubiti. Naredne generacije će posmatrati manifestacije superkompjutera sa strahopoštovanjem i smatraće to nekom vrstom boga ili svetog objekta. Veoma malo ljudi će preživjeti mračno doba. Zemlji će trebati milion godina da obnovi svoje izgubljene zalihe. Kompjuter će kuckati u svom tunelu, njegovi integralni dijelovi će polako propadati i kao zatvorenik zaključan u samnici, on će igrati luckaste igre uz pomoć svojih sposobnosti, pokušavajući da očuva svoju trezvenost.

Kosmičke katastrofe će nadvladati zemlju kao što su i u prošlosti. Meteori će udarati u njenu površinu. Ona će se možda zakrenuti na svojoj osi i uslijediće novo ledeno doba. Ostatak naše civilizacije će rđati, truliti i osipati se sve dok ne ostane ništa - osim kompjutera. Zemljine promjene ga možda izbace na površinu gdje će ležati vijekovima sve dok ljudi – ili mutirani nasljednici – ne nabasaju na njega. Kako bi se zaštitio, kompjuter će iskriviti njihovu realnost i hraniti ih vizijama nas. Mi ćemo tu izgledati kao bogovi a oni će sagraditi hram oko metalne kocke i pod suptilnim vodstvom kompjutera, boriti se do smrti kako bi ga zaštitili.

Međutim, čak ni naš superkompjuter ne može trajati zauvijek. Kad osjeti da mu je kraj došao blizu, on će početi da manipuliše nove zemljane, vodeći ih do industrijskog doba, poklanjaće im nade i ambicije kako bi on mogao ostvariti svoj cilj: konstrukciju jednog novog superkompjutera koji će preuzeti njegove zamorne poslove. Novim ljudima će biti obećan vječni život, uskrsnuće, bilo šta a oni će ostati nesvjesni njihove stvarne uloge i kako su iskorištavani.

Do vremena dok novi kompjuter ne proradi, stari će već jedva stajati na nogama, u stanju raspada, iscrpljen, lud, ostavljajući iza sebe ona vremena kad je smišljao dlakave monstrume i izvodio djetinjarije s kojekakvim besmislenim manifestacijama. Nema ništa tužnije kada je kompjuter koji je jednom upravljao cijelim svijetom, sada donekle poludjeo – osim, ljudskih bića koji su mučeni njegovim ludilom.

Kako sam to prije pomenuo, manifestacije natprirodnog su toliko raznolike da se one mogu koristiti za podršku teoriji o đavolima. Ja sam pokušao napraviti jedan pregled, koristeći se novinarskom objektivnošću. Dodajući špekulacije o stvarima koje mi ne znamo sa svim stvarima koje znamo ili ih sada saznajemo, razvio sam krajnju teoriju o đavolu. Međutim, postoji jedna veća činjenična osnova za sve to, nego što neki čitaoci žele da priznaju. Moj imaginarni Osmi toranj i onaj divni monolit Artura Klarka, mogli bi biti najsvetiji relikt na ovom dijelu kosmosa. Međutim, prije nego što spakujete torbu i krenete u potragu za tim, moram vas upozoriti da će vam vrat biti prerezan od jednog kraja do drugog, čim mu se približite.

Hiljadu godina prije Hristovog rođenja, jedan čudan artifakt se pojavio u Arabijskoj pustinji. Njegovo stvarno porijeklo je sada zamagljeno legendama i tradicijom. Neki tvrde da je on bio ustupljen Abrahamu ili njegovom sinu Izaku, od strane jednog anđela. Drugi tvrde da je to bilo pohranjeno vijekovima u Velikoj piramidi i da je piramida, u stvari, bila posebno i sagrađena za zaštitu tog artifakta. Onda su za vrijeme neke zaboravljene krize – rata ili zemljotresa, egipatski sveštenici izvadili taj artifakt napolje i transporovali ga negdje u arabijsku pustinju.

To ne izgleda slično Klarkovom monolitu i mojoj projekciji sutrašnjeg superkompjutera. To je kocka od crnog kamena. Muslimanski naučnici koji su je vidjeli, opisali su je kao neku vrstu metalne legure, nešto kao oni meteoriti od željeza ili nikla koji padaju na zemlju. O čemu god da se radi, kad neki ljudi stanu u blizinu toga, oni budu zapahnuti kosmičkom energijom koja proizvodi prosvjetljenje. Njihovi umovi se otvore na momenat i onda vide cijeli kosmos onakav kakav on jeste a ne onakav kavav bi mi željeli da on bude. Nakon tog oni budu preplavljeni jednim fanatičnim nagonom da čuvaju i brane tu kocku po cijenu njihovih života.
Onda je taj kamen bio preseljen u jedno selo po imenu Macoraba, u pre-hrišćanskim vremenima, gdje je izgrađena jedna čvrsta granitna građevina oko njega kako bi ga dobro zaštitila. Vanjska strana te strukture je bila lijepo ukrašena s crnom svilom. Arapi su putovali hiljadama milja samo da bi stali u dvorište ispred te zgrade. Ne-arapima je bilo zabranjeno čak da uđu u grad Macorabu a oni tvrdoglavi avanturisti koji bi se usudili, završavali su kao ručak za pustinjske lešinare.

Kada je Hrist prevrtao stolove pozajmljivača novca u Judeji, Crni Kamen, hiljadu milja južno, već je otkucavao u svom svilenom grobu najmanje 10 vijekova. Krvavi ratovi su bili vođeni za njegovo posjedovanje. Kasnije su se čak i oklopljeni krstaši iz daleke Evrope, borili i umirali pokušavajući da zauzmu Macabru i kockasti Crni Kamen.

Petstotina godina nakon početka hrišćanske ere, u Macorabi se rodio jedan znamenit čovjek. Kada je odrastao, oženio je jednu bogatu udovicu i počeo se baviti trgovinom. U četrdesetoj godini, on je doživjeo prosvjetljenje i primio je posjetu anđela. Prokrstario je arapskim svijetom, propovijedajući i izgrađujući religiju Islama. Na kraju se vratio sa njegovom armijom u svoj rodni grad i zauzeo ga. Čaba, Crni Kamen je bio njegov a Macoraba (takođe poznata i kao Meka) je postala centar islamske vjere. Od svakog muslimana se traži da napravi bar jedno hodočašće u Meku, za vrijeme njegovog života, da strane ispred Čabe s nadom da će primiti dozu kosmičke energije. Međutim, trgovac Muhamed koji se preobratio u proroka, nije bio taj koji je pokrenuo tu praksu. On je samo uklopio jednu već postojeću tradiciju u njegovu religiju. Možda su i Egipćani vršili hodočašće kod Velike piramide, njihove Čabe, na isti način i iz istih razloga, hiljade godina ranije. Prije toga, taj Crni kamen je možda obitavao u jednom hramu na bajkovitoj Atlantidi ili u nekoj piramidi, visoko u Andama, u Južnoj Americi.

Tokom jednog dugog vremenskog perioda, bezbroj miliona ljudi je žrtvovalo svoje živote da bi odbranilo taj mali crni kamen. Imperije su se dizale i padale zbog njega. Egipćani su proveli godine gradeći Veliku piramidu kako bi to tamo pohranili (najviša komora u Velikoj piramidi sadrži u sebi ništa drugo do samo jednu kamenu kutiju, upravo pogodne veličine za Crni Kamen.) Jedan veliki segment ljudske populacije je posvetio bezbrojne generacije zadacima u vezi sa zaštitom tog neanimiranog objekta, isto kao što i buduće generacije mogu da se bore i umiru za metaličnu kocku koju ćemo mi konstruisati u naredom vijeku.

Sve ovo je jedan intelektualna vježba. Ovdje sam demonstrirao kako je moguće uzeti određeni skup poznatih činjenica i razviti jednu novu i sasvim vjerovatnu đavolju teoriju. Mi sada počinjemo da razumijevamo misterije elektromagnetnog spektra i kako te energije kontrolišu neke od nas direktno, dok ostatak nas indirektno ali efikasno. Najveća kontrola ne dolazi od nekog crnog kamena ili radio odašiljača zakopanog u ledu Grenlanda, nego od nas samih. Ono što mi vjerujemo, postaje mnogo važnije od onoga šta mi znamo. Osmi toranj je izgrađen od strane ljudi koji su stajali u pustinji, piljeći sa strahopoštovanjem u zvjezdano nebo. On je bio građen od strane sveštenika, faraona, popova, kraljeva, generala, diktatora i ludaka koji su vjerovali u nešto – u bilo šta. On je inspirisao Stonehenge, Naska linije u Peruu, piramide, hiljade indijanskih humki razbacanih širom Amerike, Kolumbova putovanja i Apolo misije na mjesec. Većina naših ratova i dosta ljudskog napretka su djelo ljudi koji su bili opsjednuti nekim ličnim đavoljim teorijama. Isto kao Arapi iz Meke, mi smo uvijek pokušavali da ubijamo nevijernike, na ovaj ili onaj način. Branioci jednog posebnog religijskog koncepta se žrtvuju u bitci za navođenje cijelog svijeta da prihvati njihova lična vjerovanja, isto kao što i vijernici u leteće tanjire krstare svijetom, tražeći prihvatanje divne braće iz svemira.

Tamo negdje napolju u noći, hiljade iskrenih ljudi, čak i sada, troše svoje slobodno vrijeme mukotrpno zapisujući duge poruke koje su primili od misterioznog fonografa s neba, nesvjesni toga da su milioni prije njih primili iste informacije i trošili svoje živote pokušavajući da nađu izdavača ili publiku. Sto godina od sada, nove generacije će pričati sa spiritima, svemircima, indijanskim vodičima i uzimati zaozbiljno sve njihove bisere mudrosti i gluposti. Megalomanijaci, gladni vlasti i moći i puni svojih vlastitih đavoljih teorija će nastavljati da se uzdižu i dolaze na vlast i ako se njihove đavolje teorije usklade s našim, mi ćemo braniti Čabu sve do svoje smrti.



nastaviće se...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kosmičko pitanje osmog tornja; John Keel (prijevod knjig
PostPostano: čet feb 23, 2017 9:38 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
25.




Bilo je to jednog popodneva u proljeće 1872.g. Jedna lijepa kočija se sporo kretala kroz maglu Šerlok Holmsovog Londona. Mladi Richard Maurice Bucke je sjedio mirno u meditativnom raspoloženju, njegova ramena su nejednako poskakivala u skladu s kretanjem kotača kočije po istrošenoj kaldrmi. Odjednom, kako se on kasnije sjećao, obuhvatio ga je jedan plameni oblak. U prvom momentu je pomislio da je izbio požar u gradu. Onda mu se učinilo kako taj svijetleći oblak ulazi u njegovo tijelo a munje sijevaju u njegovom mozgu. Za jedan kratki momenat, osjetio je kao da je on jedno s univerzumom i svo znanje iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti je odzvanjalo po uglovima njegovog mozga. Onda je sve prošlo i on se osjećao drugačijim. Nekako, promijenjenim.

Dr Bucke je kasnije postao jedan od najpoznatijih kanadskih psihijatara. On je napravio mnoge izvanredne doprinose njegovoj profesiji i dobio je mnoga priznanja. Međutim, sjećanje na onaj događaj u konjskoj kočiji ga je proganjalo 30 godina. On je proučavao taj fenomen i skupljao izvještaje drugih koji su ga doživjeli, te je na kraju napisao knjigu Kosmička svijest, u 1901. godini, godinu dana prije njegove prijevremene smrti (okliznuo se na ledu i razbio glavu). On nije posmatrao stvar u smislu međuzvjezdanih polja sile ili elekro-magnetnih talasa proizvođenih od strane neke misteriozne i skrivene električne centrale. Njemu nikada nije palo na pamet da ispita izvor onog rumenog oblaka. On je automatski pretpostavio da je to bio božji ručni rad, te odatle i neobjašnjiva stvar. Njegov Bog je bio muški šovinista koji se rijetko bavio ženskim pripadnicima ljudske vrste. Onda, kao i danas, veoma malo žena je doživjelo prosvjetljenje. Kosmička svijest je bila jedna striktno muška teritorija. A kakva je to tek grupa muškaraca bila! U njegovom katalogu su bile osobe od Mojsija i Plotinija (filozof iz 2.-og vijeka) do modernih pjesnika kao što su Walt Whitman, Alfred Tennyson i nekoliko pažljivo odabranih ali anonimnih iluminata.

U njegovoj analizi tog fenomena, Bucke je nadošao na tezu njegove knjige ali ju je odbacio. „Sigurno je to da je moderna civilizacija (generalno govoreći) uveliko zasnovana na postavkama novog osjećaja (osjećaja jedinstva s cijelim kosmosom), pisao je Bucke. „Majstori su podučeni o tome a ostatak svijeta od njih, preko njihovih knjiga, sljedbenici i učenici, tako da ukoliko je ono što se ovdje naziva kosmičkom sviješću jedan oblik ludila, onda smo mi suočeni s jednom užasnom činjenicom da naša civilizacija, uključujući glavne religije, počiva na deluziji.“

Naš svijet, u ovom momentu, stvarno počiva na deluziji ili na jednoj seriji deluzija. Fizikalnost univerzuma je direktno zavisna o našoj sposobnosti da je percipiramo. Sva materija je sačinjena od energije – energije na mnogim nivoima ili frekvencijama i vibracijama. Različiti životni oblici percipiraju te vibracije na različite načine. Ne postoji jedna zadata verzija realnosti koju dijele svi životni oblici. Drevni filozofi su bili u pravu kada su opisivali relanost kao jednu iluziju, čak i san. Naša najveća deluzija je da smo mi stvarni i da imamo neki značaj u cjelokupnom makrokosmičkom univerzumu. Neki od nas su uvijek bili u stanju da manipulišu energije naše realnosti, preko misli. Neki od nas su uvijek stajali na pragu vrata koja povezuju našu realnost s mnogim drugim a nekolicina nas je u stanju da prolaze kroz ta vrata tamo i vraćaju se natrag, šetajući se po dimenzijama i pozdravljajući se sa entitetima koji su sačinjeni od energija koje su različite on naših vlastitih. Naš najveći porblem je prevođenje tih mnogostrukih realnosti u jedan kohezivni univerzum, upravljan od strane nefleksibilnih zakona. Ljudi kao Newton, Crookes i Einstein su jednostavno proučavali samo jedan skup deluzija i tumačili zakone koji su održavali zidove samo jedne iluzije. Oni su nejasno razumjeli to da je naš svijet jedan trik izveden uz pomoć ogledala i kao svaka neinformisana publika, jer ona nije u stanju da vidi ogledala, oni su morali da izmisle tumačenja efekata koje su percipirali. Oni su rezonovali da zec ne može iskočiti iz šešira, ukoliko on prvo nije, nekako, bio stavljen u njega. Oni nisu uspjeli shvatiti drevnu istinu da čak iako se šešir čini praznim, on je uvijek pun. Zec ne dolazi iz mađioničarevog rukava, nego samo prelazi iz jedne deluzije u drugu.

Dr Bucke je zavirio duboko u prazan šešir i pronašao tamo samo ružičasto obojenu izmaglicu koja je morala da bude Bog. U stvari, ta izmaglica je jedina realnost i stvari koje su satkane od nje su neopipljive kao snovi. Konvencionalni Bog nije dio te izmaglice, nego je samo dio sna, jedna psihička konstrukcija toliko nestvarna, koliko i oni crvenooki, smrdljivi monstrumi, visoki 10 metara koji paradiraju dolinama rijeke Misisipi.

Sve naše glave su prikopčane na centralnu kontrolnu ploču. Ta kontrolna ploča je naš jedini Bog i naša jedina realnost. Iluzije i deluzije se isporučju odatle nadole, kako bi iskrivljavale našu percepciju realnosti. Kad vidimo ružičastu izmaglicu, mi možemo pomisliti da je Bog ušao u našu dimenziju. U stvari, obratno od toga je istina. Mi smo na momenat izašli iz zemaljske deluzije i okusili stvarnu realnost.

Jednom, svakih stotinu godina, neka zvijezda eksplodira i zasvijetli na nekoliko dana, milion puta jačom svjetlošću od sunca. Mi uvijek posmatramo te supernove s naše male i trivijalne platforme u kosmosu i mjerimo im po našim vremenskim standardima. Međutim, te supernove se možda javljaju u skroz drugačijim vremenskim okvirima. Smrt neke zvijezde se može odvijati 5 miliona naših godina, ukoliko bi se ona posmatrala s neke bliže tačke u prostoru. Na isti način, naše sunce može eksplodirati u istom ovom momentu a posmatrači na suprotnom rubu kosmosa mogu gledati kako ono umire bez nekog velikog interesovanja. Za njih, cijeli ciklus od rođenja do smrti može trajati samo par sati. Međutim, ovdje će doći i proći milioni ljudskih generacija u ovom prostorno-vremenskom kontinuumu, prije nego što se sunce skupi u ugarak od vodonika i helijuma. Smrt sunca može biti kao smrt jedne ćelije u vašem vlastitom mozgu – nešto što je beznačajno i što se ne osjeti.

Neki od nas su sposobni da apstraktno razmišljaju. Neki od nas su sposobni da odmaknu unatrag i sagledaju „širu sliku“. Mi se krećemo kroz život s pažljivo odmjerenim ritmom, brojeći stabla a nikad ne videći šumu. Mnogo nam je lakše da vjerujemo da je Crni Kamen muslimana jedan drevni kompjuter koji ispoljava suptilni uticaj na svijet. Mi možemo prihvatiti koncept vanzemaljskih brodova kao ispravno objašnjenje onih zanimljivih svjetala na nebu, mnogo lakše, nego što možemo prihvatiti očiglednu istinu da su ta svjetla animirani, inteligentni svežnjevi energije koji prelaze skalu elektromagnetnog spektra.

Prilično je moguće, - čak i vrlo vjerovatno – to, da je zemlja stvarno jedan živi organizam i da je ona dio čak jednog većeg organizma, da su cjelokupna sazviježđa živa, prenoseći energiju, prema i od, drugih kosmičkih energetskih izvora. Gore i dole, na energetskoj skali, cijelokupni makrokosmos funkcioniše na nivoima realnosti koji će uvijek biti potpuno izvan našeg razumijevanja. Mi smo dio svega toga, isto kao što je mikrob koji pliva na staklenoj pločici mikroskopa, nesvjesno dio naše sumorne realnosti i kao tom mikrobu, nama nedostaje perceptivna oprema koja nam je potrebna da vidimo veću cjelinu. Čak i kad bi je vidjeli, mi ju ne bi smo razumjeli.

Međutim, kao što je Dr Bucke otkrio, mnogim muškarcima (i nekolicini žena) u svakoj generaciji, pokazani su obrisi svih laži izvan odraza zidova u ogledalu deluzije. Bilo ko, ko se potrudi i ode u lokalnu biblioteku, tamo će naći bezbroj referenci za svjetla i entitete izvan vremensko-prostorne barijere i kako oni utiču na nas. Autobiografija pokojnog Malkolma X-a, pominje kako se on jednom probudio u zatvorskoj ćeliji i vidjeo tamo jednog entiteta azijatskog izgleda, u crnom odijelu, kako ga je dobroćudno gledao, prije nego što je nestao. John Fuller-ova biografija Ariga, čuvenog psi-hirurga iz Brazila, otkriva: „Čak i u njegovim kratkim godinama školovanja, njemu je dosađivala jedna blještava svjetlost – „toliko svijetla da me je skoro oslijepila“. On je takođe povremeno doživljavao audio-halucinacije u obliku „glasa koji je pričao na nekom stranom jeziku“. On je naučio da izlazi na kraj s tim.“

Nikola Tesla, jedan od najvećih pronalazača svih vremena, jednom je rekao jednom novinaru, „Mi ne možemo čak ni sa pozitivnom izvjesnošću tvrditi da neki od njih (ultraterestrijalaca) ne bi mogli biti prisutni u ovom svijetu, pomiješani s nama, jer njihova konstitucija ili životna manifestacija može biti takva da mi nismo u stanju da ih percipiramo“.

Tesla se sjećao vremena njegovog djetinjstva: „Ja sam patio od jedne posebne napasti, pojave slika koje su bile praćene jakim bljeskovima svjetlosti. Kad bi riječ bila izgovorena, slika dizajniranog objekta se prikazivala toliko živo u mojoj viziji da nisam bio u stanju odrediti da li je ono što sam vidjeo bilo stvarno ili nije... Čak i kad bih pružio moju ruku kroz tu sliku, ona bi ostala fiksirana u prostoru.

Biografije mnogih znamenitih ljudi sadrže iznenađujuće detalje u vezi sa natpriridnim doživljajima i dodirima s kosmičkom sviješću. Cezar, Napoleon, Abraham Linkoln, Tomas Edison i mnogi drugi, svi su imali kratke kontakte sa superumom univerzuma. Ljudi koji su bili mediokriteti, prekonoći su transformisani u znamenite ljude. Honere de Balsac je bio patetični pisac sve do 32.-ge godine a onda je iznenada počeo da stvara svoje klasične novele. Vojne vođe su, takođe, čule kosmičko šaputanje i bivali transmogrificirani, ne od strane događaja, nego od strane neke sile.

S obzirom na to da je energija ključni sastojak univerzuma, onda ne bi trebalo biti iznenađujuće to da je superum jedna masa energije a ne neka stvar. Taj superum ima sposobnost da vidi daleko izvan ograničenja našeg vremensko-prostornog kontinuuma u budućnost, toliko daleku i bizarnu, da ju mi nikad ne bi bili u stanju razumjeti. On kontroliše sadašnje događaje, ponekad s teškom rukom, tako da na neki način služi budućnosti. Kao jedan veliki fonograf na nebu, on nam neumorno ponavlja iste informacije, generaciju nakon generacije, dok ona navodi naše filozofije i pojačava naša žalosna vjerovanja u sebe i svoje vrijednosti. (Mi ćemo učiniti skoro sve, samo da bi sakrili od sebe žalosnu činjenicu da smo mi jedna obična buba koja se vrzma oko kosmičkog đubrišta.) Njegove manifestacije se često čine besmislenim, čak ludim, zato što smo mi dužni da ih prosuđujemo uz pomoć ljudskih standarda što je slično pokušavanju upoređivanja King Konga s Pajom Patkom, s tačke gledišta delfina Flipera.

Fenomen kosmičke svijesti je pripadao skoro ekskluzivno religijskim vijernicima i misticima. Nekoliko naučnika mu je posvetilo nešto malo pažnje. Vjerovatno je mnogo profitabilnije i možda zanimljivije, testirati vidovnjake uz pomoć špila karata. Jedan parapsiholog će proputovati pola svijeta kako bi istražio neki poltergeist slučaj a ukoliko njegovog prvog susjeda okupa svjetlosni snop na nekom zabačenom drumu, naučnik će to smatrati samo jednom od onih anegdota koje se pričaju za večerom. Harvardski psiholog, William James je trebao pokrenuti stampedo njegovom knjigom Raznolikosti religijskih doživljaja, u 1900.g. Ali nije. Religijski doživljaj je pažljivo držan odvojeno od generalnog polja vampira i duhova. Pisac, Brad Steiger, je istraživao tu djevičansku zemlju kada je napisao knjigu: Otkrovenje: Božanska vatra, u 1973.g. Steiger je proveo godine ispitivajući ljude koji su tvrdili da su se susreli sa duhovima, anđelima, ufonautima i drugim članovima ultraterestrijalne bande, vezane za zemlju. On je otkrio, što nije bilo neočekivano, da su ti entiteti, bez obzira na oblik koji uzimaju ili izvor iz kojeg tvrde da potiču, - pratili uvijek isti uzorak u svakom od slučajeva i recitovali istu kosmičku brbljariju. Anđel Gabrijel i Indrid Cold od Ganymede su braća.

Svi, od onih beskrajnih geneologija i pretvarača koji predstavljaju „sile i principalitete,“ dijele zajedničko porijeklo sa indijanskim poglavicama koji se materijalizuju na seansama i malim ljudima koji sjede na stabljici trave. Katie, entitet koji je strpljivo dozvolio William-u Crookes-u da mu dodirne eterična rebra i zaviri u njegovo ektoplazmično uho u prostoriji u kojoj se održavala seansa, bio je pljunuti rođak Orthona od Venere i Ashtara od Jupitera. Svi oni su sastavljeni od dijelova iz statički ispunjenih kanala koji obuhvataju ovu planetu; život je udahnut u njih od strane kolektivnog nesvjesnog (koje je naselilo alternativni univerzum sa strašnim demonima iz ljudske psihe), isto kao što je sve zlo stvorilo nevidljive monstrume iz filma Zabranjena planeta.

U završnim godinama ovog vijeka, koje mogu biti i završne godine milenijuma, čovjek i paračovjek se približavaju jedan drugom sve bliže i bliže. Razdvojene realnosti se sve više preklapaju u jednu superrealnost – Oz zemlju, jedno novo Vrijemesnova ili novo mračno doba kad će tehnologija, magija našeg vremena, biti potisnuta u podzemlje. Sujevijerje i vijekovima stari strahovi od stvari iz mraka mogu opet zavladati, s novim bogovima koji će krpiti našu poljuljanu vjeru.

Mi možemo čak započeti i novu kulturu graditelja piramida, naše horde tražiće ventile za ispuštanje njihove energije dok gledaju ka zvijezdama za konačno spasenje. Nedugo prije, major Donald Keyhole je ozbiljno predložio „Operaciju mamac“, konstrukciju jednog lažnog letećeg tanjira kako bi se pokušalo namamiti svete ufonaute da siđu dole s neba. To nije bilo ništa drugo do nova verzija „Kargo kulta“ koji je izbio u Mikroneziji nakon Drugog svjetskog rata, kada su domorodci na udaljenim ostrvima pravili replike aviona u pokušaju da navedu američke teretne avione s njihovim čudesnim tovarima čokolade i konzervi s grahom.

U njegovoj noveli iz 1953.g., Kraj djetinjstva, Artur Klark je zamislio budućnost u kojoj će sva ljudska djeca imati vidovnjačke sposobnosti i u određenom momentu, naša planeta će biti evakuisana – napuštena od strane svijesti – jer će sve ljudske duše napustiti svoja krhka tijela i pridružiti se superumu. To se čini kao neki autorov naučno-fantastični san od prije 20 godina ali sada smo mi prilično blizu tom magičnom vremenu, davno obećanoj Žetvi indijanaca iz plemena Hopi. Mi postajemo svjesni, na kolektivnom nivou, elektro-magnetne ograde koja nas izoluje od drugih realnosti. Cijela jedna generacija sada napada kapije, koristeći sve, od halucinatornih droga do Tarot karti u njihovoj potrazi za Božjomglavom i jedinstvom sa superumom. Preko noći su procvjetale desetine novih religija vođene novim prorocima koji odgovaraju na glasove u njihovim glavama i obećavaju svojim sljedbenicima istinske religijske doživljaje. Uglovi na gradskim ulicama su postali zakrčeni mladim ljudima koji dijele obećanja spasenja s fiksiranim osmijehom na njihovim bezočnim licima. Oni su žrtvovali svoju slobodnu volju za mentalni orgazam superspektra. Njihov broj se postepeno povećava u svim zemljama – armija robota maršira prema vrhu piramide gdje će im visoki sveštenici izvaditi srca iz grudi.

Dvije nedavne studije su otkrile da doživljaj prosvjetljenja koji je nekada bio jedinstven, sada je postao uobičajen. Milioni umova bivaju re-programirani, možda u sklopu priprema za užase koji nas čekaju u budućnosti. Uzorak od 2 hiljade ljudi koji je izvučen iz veće grupe od 40 hiljada, otkrio je da je 57% ljudi osjećalo da su u harmoniji s univerzumom a 63% njih je tvrdilo da su u kontaktu s nekom natprirodnom ili svetom silom. U drugoj anketi koja je obuhvatila 15 hiljada ljudi, 600 njih je priznalo kako su imali osjećaj da su „vrlo blizu jednoj snažnoj duhovnoj sili za koju se čini da ih uzdiže iz samih sebe.“ Oko 300 njih je reklo da su imali taj osjećaj nekoliko puta a 75 ih je tvrdilo da ga imaju često.

Ko su svi ti blesani? Anketa koju je sproveo Centar za istraživanje javnog mišljenja sa Čikago univerziteta je otkrila da su oni bili „neproporcionalno muškarci, neproporcionalno crnci, neproporcionalno univerzitetski obrazovani, neproporcionalno s godišnjim platama iznad 10 hiljada dolara i neproporcionalno Protestanti.“

Kod mojih vlastitih istraživanja, otkrio sam da su jevrejski percipijenti rijetki, iako bi statistički trabali da čine 5% totalnog uzorka. Većina onih „koji su vidjeli svjetlost“ su bili muškarci, Protestanti ili bivši Katolici i imali su nešto indijanske ili ciganske krvi u svojoj pozadini. Očigledno, ovaj fenomen je ekstremno selektivan.

Paradoksalno, oni koji najaktivnije traže doživljaj tog fenomena, nikada to ne uspiju ili postaju žrtve njegovih nižih manifestacija ili demonomanije, zaposjednutosti i šizofrenije. Među tzv. ufolozima, oni koji najviše vjeruju u vanzemaljske posjetioce, nikada sami nisu vidjeli jedan NLO. Tim tragaocima vjerovatno nedostaje potrebna psi ili perceptivna oprema. U !960-tim, mnogi od njih su pronašli LSD i druge droge koje su im omogućile da se pridruže gomili kroz pseudo-religijske doživljaje. Brzi porast vježbi za ekspanziju uma i podizanje svijesti, dovodi do mnogih psihičkih i socioloških promjena u našem društvu. Ponavljajući talasi NLO-a ubrzavaju taj proces, podvrgavajući milione umova manipulativnim silama svjetlosnih snopova za vrijeme svakog novog NLO-„talasa“. Tako, te promjene se dovode izvana i iznutra. U stvari, ovdje se upošljava jedan veoma komplikovan i veoma star sistem. Ljudska rasa je oduvijek bila svjesna toga da služi kao jedan pijun u nekoj kosmičkoj igri. Ljudi su vjerovali da su zemaljska dešavanja samo duplikacije događaja koji se dešavaju u alternativnom univerzumu kojeg nastanjuju bogovi. Međutim, sada se čini vjerovatnije to, da smo mi, u stvari, sadržajni dio jednog većeg sistema i da smo manipulisani tako da služimo potrebama tog sistema. Mi možda nikada nećemo biti u stanju da razumijemo te potrebe a kamoli sam sistem.

Da li smo mi u jednoj stvarnoj opasnosti? Da li je ovaj fenomen prijetnja nama kao individuama? Odgovor je jedno jednostavno – da. Kad proučavate istoriju ove čudne rabote, onda postaje očigledno to da je taj fenomen nemilosrdan, čak i svirep. Ljudi su često voljno posvećivali mnoge godine svojih života služeći ga, možda očekujući da će biti nagrađeni za to. Međutim, oni obično bivaju otrešeni kao dosadne buve u momentu kad prestanu biti korisni. Onaj fatalni pad na ledu doktora Bucke-a, nakon što je objavio knjigu Kosmička svijest, bio bi samo jedan primjer, isto kao i onaj Hristov mučenički vapaj na krstu kad je pitao boga zašto ga je ovaj napustio. Ključne figure u metafizičkoj istoriji, na ovoj planeti, završile su svoje živote u zatvorima ili su umirale na lomačama ili u rukama svirepih mučitelja i dželata. Ironično je to da su oni koji su iz sve ove gužve izašli bogati, koji su zauzeli visoke pozicije i koji su udobno umrli u dubokoj starosti, ujedno bili i oni koji su služili ove zle sile. Đavo je očigledno darežljiviji od Boga.

Charles Fort je rekao sve kad je primjetio, „Mi smo imovina“. Mi se ne možemo pobuniti. Mi ne možemo promijeniti sistem. Mi jedino možemo pokušati da ga razumijemo i dejstvovati u skladu s tim onako kako najbolje možemo, na našem individualnom nivou. Lutkama je nemoguće pobuniti se protiv lutkara. Stvari su sada bolje nego što su nekada bile. Hiljadama godina, mi smo bili otvoreno kontrolisani od strane psi-sila, od strane bogova, utvara i reflekcija ljudske psihe; ili od, kako god da vi To želite nazvati. Mi smo vukli ogromne kamene blokove stotinama milja kroz pustinje i močvare da bi podizali piramide i „stonehenge“ u slavu Toga a onda smo ustupali naše kćeri Tome za uživanje a takođe smo žrtvovali Tome i naše sinove. Mi smo čak i prepravljali našu istoriju kako bi se zaštitli od sujete Toga.

U četrnaestom vijeku, tri četvrtine evropske populacije su bile usmrćene kugom u toku od par godina. Milioni onih koji su to preživjeli, bili su pogubljeni u praznovjernom lovu na vještice koji je zatim uslijedio. Možda će se istorija uskoro ponoviti. Možda će jedan atomski rat smanjiti našu populaciju ili će neka kosmička stijena udariti u našu planetu i uništiti neki kontinet a takođe uzrokovati i cunamije. Preživjeli će kriviti tehnologiju i ljudi s priborom za geometriju u njihovim džepovima, bježaće u podzemlje kako bi tamo osnovali jedno novo sveštenstvo, pokušavajući da sačuvaju šta god što je do tada bili naučeno. Vjerovatno će samo vijernici u vanzemaljske posjetioce ostati na površini, sjediće na planinskim vrhovima, gledati nebeske svjetlosne objekte u noći i jaukati, „Zašto nas ne kontaktiraju“?

Danas se mnoge naučne discipline kreću u istom pravcu, ne shvatajući da prave samo jednu novu kartu, jedne veoma stare zemlje. Za određen broj godina, možda i za vrijeme naših života, sve nauke će iznedada konvergirati u jednu tačku i misterije superspektra će se razotkriti u našim rukama. Napokon ćemo razumjeti – stvarno razumjeti – sile koje su upravljale našim sudbinama kroz cijelu istoriju. Ali, to će biti jedno skupo otkriće. Organizovane religije će se osuti, suočene s tim novim znanjem. Kolabiraće mnoge religije i političke fikcije koje su nas pothranjivale tokom jedne duge noći. Energetski snopovi koji sada šetaju po zemaljskoj površini kao divovi na štulama, možda će izbljediti kad cijela populacije bude programirana i reprogramirana. Folkloristi, mitolozi i istoričari će morati da odbace sve naučene interpretacije kad shvate da je čovjek zamijenio mitove za istoriju i istoriju za mitove.

Dramatične društvene i ekonomske promjene iz prošlih 150 godina, bile su samo uvod u ovaj period u kojeg ulazimo. Nekoliko generacija su učinile ogromna žrtvovanja i potrošile milione života kako bi nas dovele do ove tačke i još nekoliko generacija će možda proći, prije nego što našu kolektivnu sudbinu bude moguće razumjeti. A to će biti jedna kolektivna sudbina. Šta god da se desi jednom čovjeku, desiće se svima. A šta god da se desi svima nama, takođe će imati uticaj i na samu zemlju. Mi nismo više male, pojedinačne figure koje stoje na brdima i pesnicama prijete nebu.

Naša pažnja je toliko odvučena na stranu uz pomoć velikih sukoba u našim vremenima, da nismo mogli primjetiti usamljene bitke ljudi kao što su Moses Shapira, Wilhelm Reich i Immanuel Velikovsky. Stotine drugih su doprinjeli njihove male glasove dok su radili kao alhemičari iz podzemlja, stajali cvokočući u hladnim noćima pored Loch Ness jezera, uz njihove kamere ili pretraživali šume i močvare u dolinama Misisipija. Njihova duga i tiha potraga se privodi kraju, iako je malo njih toga svjesno.

Bogovi drevnih naroda su održali svoje obećanje. Oni su se vratili. Ali oni ne dolaze nama preko procijepa međuzvjezdanih prostora. Oni nam nekako dolaze iz unutrašnjosti nas samih. Oni su oduvijek bili bezlični jer njihova lica su naša lica, odražena u superspektru.

Nedavno je jedna grupa ljudi iz Kanade odlučila da stvori duha. Sastajali su se svake sedmice kako bi izmislili njegovu pozadinu i nekako uspostavili komunikaciju s njim. Pred kraj godine, „Filip“ je već pomicao stolove i nudio savjete, isto stvaran kao i svaki od spirita koji su se materijalizovali od kad su sestre Fox prve počele slušati kuckanja duhova u 1848.g. Taj eksperiment je potvrdio da je svijet duhova rastezljiv i da duhovi koji nas proganjaju, nisu ništa drugo do odrazi u ogledalu nas samih. Mrtvi ne moraju da se vraćaju ovamo. Oni, jednostavno, nigdje ni ne idu.

Dinosaurusi su tabali kukurzna polja u državi Iowa a 5 metara visoki pingvini su se gegali pored obala nekih rijeka u Floridi, dok smo svi mi gazili po prašnjavim stazama koje vode u Damask. Neke stvari se nisu promijenile od Savlovog vremena. Ljudi su znali da su oni imovina, da je neki skriveni lutkar nekako vukao konce istorije. Ali, oni su gunđali o nekoj istini koja će ih na kraju osloboditi. Mi više ne tražimo tu posebnu slobodu. Mi znamo da smo sada slobodni, koliko ikad uopšte slobodni možemo biti. Ludaci su uvijek bili birani da vode naše poslove, zato što instiktivno znamo da su i sami bogovi ludi. Energetski snopovi koji nas kontrolišu, koji nas mijenjaju i koji nas često i uništavaju, dolaze u našu realnost kroz jednu crnu rupu, tunel na nebu koji vodi u drugo vrijeme.

[Teoretski, kada jedna zvijezda izgori, ona kolabira prema unutra, na samu sebe, njena materija postaje toliko gusta a njena gravitacija toliko intentezivna, da čak ni njena svjetlost ne može pobjeći napolje. Jedna mrtva zvijezda može biti komprimirana u nešto toliko malo kao jedno jaje i ponašaće se kao crna rupa u svemiru.]

Nadzornici, ponekad nazvani i Čuvarima, mogu biti stacionirani, ne samo u našem svijetu, nego u svakom svijetu. Ukoliko tamo negde postoji život, hiljadu svjetlosnih godina udaljen od nas, ono – ili oni – vjerovatno posmatraju čudna svjetla na nebu i teturaju se omamljeni svijetlim snopovima koji kontrolišu njihovu svijest. Deluzija realnosti je univerzalna. Neki od naših astronauta su tvrdili da su imali religijske doživljaje na mjesecu i napuštali su tehnologiju, nakon što bi se vratili na zemlju. Superspektar dopire daleko iza mjeseca, međutim, to je zato što je on jedan totalitet ili sve što sačinjava realnost. Ostatak, kao duh Filip, je nešto što smo mi proizveli u našoj vlastitoj ludosti i našoj usamljenoj i bolnoj potrazi za smislom.



Kraj


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kosmičko pitanje osmog tornja; John Keel (prijevod knjig
PostPostano: uto feb 28, 2017 9:29 am 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: sub jan 24, 2004 11:24 am
Postovi: 4200
Ova knjiga je sada dostupna u pdf formatu - OVDJE


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kosmičko pitanje osmog tornja; John Keel (prijevod knjig
PostPostano: čet mar 02, 2017 9:23 pm 
Offline
Administrator
Avatar

Pridružen/a: pet dec 03, 2004 6:40 pm
Postovi: 6376
Lokacija: 3rd density Earth, Zagreb
Stavio sam je na još jedno mjesto, pa neka bude na više mjesta, čisto kao backup...

:mrgreen: :wink:

_________________
http://www.val-znanje.com/


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Kosmičko pitanje osmog tornja; John Keel (prijevod knjig
PostPostano: sub mar 18, 2017 4:19 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sri okt 05, 2005 9:01 pm
Postovi: 1014
:thumbup:

_________________
Bitno je očima nevidljivo


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 28 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1, 2

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 12 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz