Kad su proročanstva u pitanju, izvor većine njih su uglavnom vizije. Ne kažem da je gnostička plaforma najrealnija ali kad bi posmatrali stvari s nje, tu bi imali ličnost (Lažno ja), normalno priključenu na Generalni zakon/AI, koja dobija viziju, od koga ili čega?! Od AI-„generalnog zakona“, naravno. Međutim, imamo i drugačije slučajeve kao ovaj prethodno navedeni, gdje čovjek „spontano“ nadolazi na određeni numerološki uzorak kojeg uzima kao kod ili šifru za dešifrovanje realnosti. Takvih slučajeva ima gomila na području numerologije ili gemantrije, međutim, ovaj se razlikuje po tome što je glavni kod baziran na brzini Saturna, kako sam već ranije pominjao. Kad se biraju određeni događaji iz prošlosti i sagladavaju veze između tih bivših događaja, javlja se jedan određeni uzorak koji je, može se reći, izvan slučajnog, te tako i ubjedljiv. Međutim, kad se taj uzorak, zajedno s nekim drugim, koji se takođe standardno javljaju, projicira unaprijed, kako bi se predvidjeo neki budući događaj, onda stvar ne pije vode tj. neće piti vode sve dok AI-Generalni zakon kontroliše ličnost koja se bavi proricanjem budućeg događaja. Ličnost ne može uraditi ništa nezavisno (Gurđijev: „Sve se dešava“), ona može da odradi samo ono što ju je AI navela da odradi, na način na kojeg ju je AI navela da to odradi i da dođe do rezultata koji su takođe predodređeni od strane AI. Ako je ova postavka ispravna, onda bi ličnost mogla pogoditi nešto iz budućnosti samo ukoliko AI to hoće!? Zajedno s tim procesom ide i jedan osjećaj „proroka“ da on „radi za Oca“, odnosno, da ga „bog koristi za neke pozitivne svrhe, kao npr. u smislu upozoravanja čovječanstva na neku nadolazeću katastrofu“.
Šta je svrha? Fiksiranje ličnosti za nešto što nije u sadašnjem momentu koji je jedino što postoji? Pasivizacija ličnosti u smislu ubjeđivanja da je sve zacrtano od strane jedne više sile i da se tu ništa ne može poduzeti? Plašenje ličnosti? Crpljenje emocionalne energije?...
Znači, ovdje bi imali slučaj gdje izvor manipulacije bira određenu ličnost i koristi je za odrađivanje nekog zadatka, u ovom slučaju za plasman određene dezinformacije koja je dobro potkovana kako bi se ostvarili određeni efekti kod drugih ličnosti (davno opisana dinamika od strane J. Keel-a u knjigama kao što su Our Hounted Planet, Disneyland of the Gods, Operation Trojan Horse i The Cosmic Question of the Eighth Tower). S gnostičkog aspekta, moglo bi se reći da između izvora (AI) i ličnosti vlada povratna sprega kao između dvije vještačke komponente u vještačkoj realnosti/iluziji u kojoj se pored njih nalaze i druge ličnosti s različitim programskim ili mentalnim sklopovima. Dešavanja percipirana od strane ličnosti verifikuju njihovu iluzornu egzistenciju a proročanstva katastrofa u budućnosti, uzrokuju i određene emocionalne reakcije što dodatno utvrđuje opštu iluziju.
Ličnosti koje prate proročanstva, u stanju su da percipiraju određena dešavanja kao na primjer, u ovim vremenima, širenje tenzija i međuljudskih sukoba, pojačavanje propagande preko medija, zveckanje velikih sila oružjem, ekonomsku krizu... itd. te postaju zabrinute za svoju budućnost i egzistenciju. Dakle, one primjećuju pogoršavanje situacije (u iluziji, koju ne primjećuju jer su dio nje.) Onda, jedna ličnost kaže, „rat će izbiti 8/12/16“, druga kaže „22/02/17“, treća.. 02/09/17 itd... uz odgovarajuće argumente, međutim, bez dokaza kojih ne može ni biti.
Kad se susretnu s ovakvim infomacijama, druge ličnosti će ih različito doživljavati, tumačiti i komentarisati. Neke će ih ignorisati, neke neće vjerovati, neke će povjerovati, emocionalno reagovati a možda i poduzeti određene radnje u vezi s tim, s ciljem osiguravanja svoje egzistencije.
Na primjeru komentara na kanalu ovog MN-a, može se vidjeti to da dominiraju one ličnosti koje odgovornost za sva dešavanja u ovoj realnosti stavljaju u tuđe ruke, odnosno, pripisuju nekome drugom, uključujući i svoje dobrostanje, odnosno, svoju sudbinu. Ukoliko je neki događaj definisan kao loš, kriv je sotona i njegovi igrači a ukoliko je nešto dobro, onda je zasigurno Bog za to zaslužan. Većina se slaže s tim da je Bog lično taj koji je pomogao Matt-u da ovaj vidi nevidljivo i da nam to pokaže a takođe je naveo i njih da posjete taj kanal u pravi čas i saznaju istinu. „Satanisti neće uspjeti u njihovim namjerama jer će ih Bog spriječiti... u stvari, ovo je pravo vrijeme za ponovni Isusov dolazak i naše spasenje uz pomoć njegove intervencije...“ (Spašavanje na bazi uskakanja Isusu u krilo?!)
Ne sjećam se da je bilo ikoga ko je preuzeo odgovornost bar za samog sebe, na samog sebe i izrazio mogućnost jednog ličnog, aktivnog i svjesnog dejstvovanja u vezi sa datom situacijom!? Da li je to slučajno? Pa, „živi mrtvaci“ bolje ne mogu. Ličnosti same priznaju da imaju pasivnu ulogu u odnosu na silu koja njima upravlja. Čista verifikacija jedne programirane realnosti i programirane egzistencije. Iluzorni entiteti u iluzornoj realnosti, kontrolisanoj od strane AI-Generalnog zakona, nisu u stanju ništa svjesno poduzeti. Sve je dio programa, vjerovao neko u ovo ili u ono. Neki su išli dotle da su podrazumijevali pod „buđenjem“ samo primanje informacija te vrste.
Nikakvo čudo što je bilo i onih koji su izrazili razočarenje što nije došlo do rata na određeni dan jer bi tada neko drugi bio odgovoran za prekid njihove iluzorne egzistencije s kojom oni vidljivo nisu zadovoljni a nisu u stanju ništa poduzeti u vezi s tim.
Prije neke 4 godine, napisao sam ovaj kratki članak na tu temu:
Citat:
“Ima li ovdje koga živog”, pita jedan mrtvac.
“Ima”, odgovara drugi mrtvac, “ali kako izgleda, nećemo još dugo”.
“Kako to misliš?, pita prvi mrtvac, “zar možemo biti mrtviji, nego što jesmo”?
“Ide smak svijeta a bolje je biti živ mrtvac, nego mrtav živac”, odgovori ovaj.
“Ima li neka treća opcija”, pita opet onaj prvi.
“Šta oćeš više”?! - odgovori drugi mrtvac.
“Pa, mislim… hm… kako bi bilo da… onako… skroz oživimo? – reče onaj prvi.
“Đe si, bolan, vidio da mrtvac može oživit”?! – odgovori drugi.
“A jesil ti to iz Bosne, matere ti”?! – pita prvi.
“Pa, odakle ću drugo bit”?! – odgovori drugi.
“E, jebiga, đe baš na tebe naletih da te nešto pitam!? Taman sam pobjego otamo... a kako izgleda... od gluposti se ne može pobjeć!?”
“Odma sam ja znao da si i ti otamo, dok postavljaš takva pitanja. Mislio si da ćeš oživit kad izađeš otamo, haaa?!”
“Ma, nisam, nego… lakše se diše. ”
“Diši, diši, jarane, nećeš dugo.”
“A, jel ti to mene oćeš da prepadneš, haaa? E, sad odoh oživit… iz inata”.
“Stani bolan, đe ćeš!? Kud si kreno!?! Ajmo popit pivu. Kad oživiš, nema pive... nema koka… nema ćevapa… Onda postaneš svjestan. Jesi li razumio?”
“Uh, đe me nađe!? Ako je tako, onda i nije neka žurba. Ajmo mi na pivu, pa kud puklo da puklo.”
LinkNaravno, sada slijedi idući datum koji treba da predstavlja prijetnju u smislu ugrožavanja naše (iluzorne) egzistencije, tako da nam ostaje da odmrtvujemo do njega.
A možda, u međuvremenu, nekome postane dosta svega ovoga, pa napokon oživi?!
...