iz praktične gnostike...
Peti dio
Dakle, ono što bi danas nazivali jednim „normalnim ljudskim bićem“ bilo bi jedno ljudsko biće koje ima dušu ali usljed poistovjećenosti sa svojom (programiranom) ličnošću-stranom instalacijom-implantom-lažnim ja-predatorovim umom... ili kako god to da nazovemo, ono živi mehanički, nesvjesno svoje istinske prirode i potencijala; i pod kontrolom jedne vještačke inteligencije (AI) koju neki gnostičari nazivaju „generalnim zakonom“.
Sada ćemo se opet vratiti na one malo žešće oblike manipulacije ljudskih bića, za koje je većina Lažnih ja/ličnosti u ovoj realnosti programirana da ih ne primjećuje, negira, pa čak i ismijava svako pominjanje fenomena te vrste. Činjenica jeste da neke ljude neko/nešto otima što žrtve otmica percipiraju „vanzemaljskim uplitanjem“. Ljudi se bude s čudnim ožiljcima, u tuđim piđamama i donjim vešom, žene koje imaju menstruaciju i koje ne koriste tampone, mogu se probuditi s tamponom, umjesto higijenskog uloška i obratno; u nekim slučajevima zatrudne bez ikakvog kontakta s muškarcima, pa im onda nestane fetus, nakon par mjeseci; neki se probude u drugom krevetu ili sobi, pa čak i kući tj., dok preko dana dolazi do čudnih „gubitaka vremena“ itd...itd... Usvakom slučaju, postoji masa simptoma te vrste a takođe se čini da je oni koji imaju nultu i Rh negativnu krv, spadaju u grupu ljudi koji imaju veće šanse da budu „izabranici“?!
Dakle, neko/nešto izvadi čovjeka iz ove realnosti, uradi nešto na njemu i vrati ga natrag. Ličnost/lažno ja istog čovjeka obično biva programirano da ne registruje ove događaje dok sve to može biti praćeno i raznim psiho-somatskim poremećajima čije je porijeklo teško utvrditi, pogotovo uz pomoć moderne medicine i „psihologije lažnog ja“, koja ne priznaje fenomene ove vrste. Ukoliko fenomen uđe u polje percepcije ličnosti, ona ga uglavnom nije u stanju objasniti i u dosta slučajeva javlja se i određen osjećaj bespomoćnosti s obzirom da ličnost nije u stanju poduzeti ništa što bi bilo efikasno kod sprječavanja manipulacije te vrste. U određenom broju slučajeva, ličnost biva programirana „štokholmskim sindromom“ a takođe može da bude uposlena u promociji kojekakvih nju-ejđ programa, kosmičkog altruizma, širenju bezuslovne ljubavi prema našoj kosmičkoj braći koja nam pomažu u našem duhovnom razvoju, misionarenju ili igranju jedne značajne uloge u duhovnom prosvjetljivanju čovječanstva; a u nekim slučajevima patiće i od „mesija-kompleksa“.
Tako je dosta ljudi primjećivalo određene simptome i tražilo pomoć uglavnom od strane tzv. „alternativnih“ terapeuta. U prvoj fazi se išlo na tzv. „osvještavanje“ gdje se uz pomoć hipnoze pokušavala otkriti pozadina otmica, te su se tako pojavili i raznorazni scenariji gdje su dominirali oni koji su otkrivali jednu pozitivnu ulogu vanzemaljaca u svemu tome, u pravcu pomaganja nama u našem duhovnom razvoju i popravljanju našeg genoma. Kasnije su neki terapeuti otkrili da su žrtve otmica obično „upload-irane“ raznim lažnim scenarijima, koje su nazvali – „paravan memorijom“ i koji su služili samo za distrakciju, dok je bilo dosta indikacija da bi se u pozadini odvijalo nešto daleko podmuklije i opasnije. Nešto u smislu genetske manipulacije i obavljanja mase nekih drugih eksperimenata na nama, slično kao što mi to radimo s laboratorijskim životinjama. U svakom slučaju, formirana je jedna dimna zavjesa gdje je veoma teško utvrditi to „šta jeste“ a „šta nije“.
Kasnije je italijanski naučnik, Dr Malanga otkrio neke nove metode istraživanja ovog fenomena kao i njegovog rješavanja. Sve je bilo bazirano na formiranju jednog unutrašnjeg holograma ili virtuelne realnosti, obično pod hipnozom, u kojoj bi se čovjekove komponente, duša, um i duh, izdvojile a onda bi u jednoj zamišljenoj prostoriji okupile sve one koji su manipulisali njihovog domaćina, tj. osobu čije su one komponente, te ih „tretirale“ na odgovarajući način. Ono što bi se uradilo u unutrašnjoj virtuelnoj realnosti, navodno bi se manifestovalo i u vanjskoj, virtuelnoj realnosti tj. ovoj u kojoj živimo. Dakle, ako smo smo neutralisali vanzemaljce u onoj unutrašnjoj, onda njih neće biti ni u vanjskoj, tako da bi prestale i tzv. otmice. Unutrašnji hologram bi se samo „pretopio“ u vanjski koji ne bi imao nikakvu prednost u odnosu na onaj unutrašnji.
Međutim, u praksi se ispostavilo da su rezultati bili polovični, tj. da je dosta toga zavisilo od samog terapeuta, a takođe, i od klijenta.
Oni koji su proučavali ovo polje, mogli su lako primjetiti da SVAKI hipnoterapeut koji se koristi tzv. regresivnom terapijom ima svoju kosmologiju, čak iako neki koriste iste metode. Ne postoje dva hipnoterapeuta koji isto rade i isto vide a svaki od njih sam određuje i uspješnost svog rada.
Na primjer, ukoliko bi neko imao neki problem i otišao kod Elisabet Fiore, ona bi ga vratila regresijom unatrag sve dok se ne bi naišlo na neku traumu u prošlosti, bilo u ovom ili nekom od prošlih života. U njenoj kosmologiji, svi psihosomatski simptomi bili su rezultat neke traume iz prošlosti. Kod nje nije bilo ni demona, ni vanzemaljaca, ni implanata, ni duše, ni duha... Nakon seanse i suočavanja klijenta s traumom iz prošlosti, dolazilo bi do tzv. abreakcije i problem bi bio riješen. Klijent je išao kući zadovoljan.
Ukoliko bi neko otišao kod W. Baldwina, sad je već imao šanse da u njemu bude pronađeno neko ljudsko ili neljudsko „nakačenje“ ili „privjesak“ a takođe i poneki implant. Baldwin bi tu kulturno zamolio vanzemaljce koji su postavili implant da ga lijepo uklone, što su oni i činili, pa čak i uz izvinjenje što su ga tamo ostavili a što se tiče uklanjanja privjesaka, on je koristio usluge arhanđela Mihajla koji bi se ljubazno odazvao na svaki njegovo poziv da odvede određeno nakačenje u „svjetlost“, gdje će ovome biti lijepo i neće se ljutiti. Baldwinu nije padalo na pamet da angažuje dušu, duh i um domaćina za rješavanje unutrašnjih problema jer je arhanđel Mihajlo bio prilično pouzdan i efikasan. U svakom slučaju, nakon odrađene seanse, Baldwinov klijent je išao kući zadovoljan.
Newton je takođe uspješno rješavao probleme svojih klijenata u okviru njegove kosmologije koja nije uključivala tamo neke zle vazemaljce koji terorišu čovječanstvo. Usput je specijalizirao i kosmologiju o putovanju duša a takođe je objavio istoimenu knjigu gdje nam je prenjeo sve važnije detalje u vezi s tom tematikom.
Dr Malanga, za razliku od drugih, ne samo da je pronalazio sve vanzemaljce koji manipulišu njegove klijente, nego je primjetio da neki od njih sahranjuju i svoje „mrtvace“ u žrtve otmica, direktno u njihov mozak gdje ovi žive sve dok za njih ne postane dostupno novo fizičko tijelo. Takođe je primjetio da ovi prave kopije žrtava otmica i koriste ih za razne svrhe. Međutim, Dr Malanga je sve to rješavao u sklopu jedne seanse i njegovi klijenti su išli kući zadovoljni.
S druge strane, jedna njegova saradnica koja je takođe koristila istu metodu, primjećivala je i buljuk drugih entiteta kod svojih klijenata koji su promakli Dr Malangi tj. koje on nije uvrstio u svoj popis vanzemaljskih nametnika. Njeni klijenti su takođe išli kući zadovoljni nakon odrađene seanse. (Doduše, ona je u međuvremenu promijenila kontejner/kosmologiju, nakon što je skontala da su oni vazmemaljci i komponente bili samo „prikaze“ i sada se bori za oslobođenje Prirode od PmD-a, o čemu sam već pisao.)
Eve Lorgen je koristila takođe neko vrijeme Malangine tehnike na svojim klijentima ali ni ona nije nalazila sve ono što je nalazio Dr Malanga, niti je bila zadovoljna rezultatima, pa je prešla na tehnike Stiva Ričardsa kod kojeg je Duh bio taj koji vodi glavnu riječ kad se radi o jednom efikasnom rješavanju situaciju na unutrašnjem terenu. Znači, nakon intervencije duha i rašćišćavanja situacije, klijent je išao kući zadovoljan.
Itd. itd. itd... sve dotle, dok se čovjek ne zapita: „A... da li nas ovdje neko zajebava?!?“
Entiteti svakojake vrste i kojekakvi implanti u 116 varijanti i dezena, na isto toliko lokacija u ljudskim tijelima, redovno se nalaze i odstranjuju, osim onog... glavnog implanta!? Naravno, ovdje se možemo zapitati: „Koja bi to ljudska ličnost definisala samu sebe kao jednog „implanta“ ili „stranu instalaciju“... koja bi istovremeno mogla biti saučesnik u pravljenju one dimne zavjese a takođe i odgovorna ne samo za manipulaciju ljudskog bića, čiji je ona dio, nego i manipulaciju drugih ljudskih bića?!
Dobro, ne može se reći da ličnosti često nemaju „najbolje namjere“, međutim, problem je u tome što ono što bi bilo dobro, bolje ili najbolje za njih, nije za – nas, ukoliko se mi ne bi poistovjećivali s njima!?
Ovdje si možemo postaviti i pitanje, - kako neko uopšte može očekivati od svoje ili tuđe ličnosti/implanta da ga oslobodi od otmica ili da ga zaštiti od svakojakih manipulacija kojima je izložen ili kako neko može očekivati od svoje ili tuđe ličnosti da ga izbavi iz ovog mentalnog zatvora... ili iz ovog... „kokošinjca“... kad je ona dizajnirana upravo iz razloga da ga tu drži??? Uostalom, to joj je i opis radnog mjesta.
Naravno, situaciju na terenu bi komplikovalo i to što bi ličnost predstavljala jedan implant kojeg čovjek, nakon njegovog otkrivanja, ne može odstraniti, ni samom sebi a kamoli nekom drugom. Kako dezombificirati jednog zombija? Kad bi imali jednog normalnog čovjeka kojeg je neko zombificirao i tako pretvorio u... zombija... pa mi onda nekako uspjeli da ga... dezombificiramo, onda bi se on vratio na normalu. Međutim, mi kao zombiji koji svoje takvo, trenutno, stanje svijesti uzimamo kao normalno, ne možemo znati šta je to stvarno normalno, tj. da li bi nam nešto ostalo i kako bi se ponašali, kad bi nas neko dezombificirao uz pomoć uklanjanja naše ličnosti jer smo podvrgnuti procesu zombifikacije od samog našeg rođenja?! Gurđijev je govorio da se u slučajevima dosezanja „suštine“/istinskog ja, kod većine ljudi, ispostavljalo da je ona bila zaostala na nivou jednog 4-godišnjeg djeteta što je upravo period kad ličnost počinje intezivno da se razvija. (Ovdje će nam ličnost reći: „Eto, zar ti nije bolje samnom ovako dobrom i pametnom, nego da se spuštaš na nivo djeteta“?!) Tako, teoretski, kad bi nekome ko ima Istinsko ja odstranili ličnost, taj bi mogao dobro „podjetinjiti“ i ostati nefunkcionalan ili slabo funkcionalan u društvu koje je dizajnirano za Lažne ja i to uglavnom antropoide, dakle, one kojima Istinsko ja nedostaje. A oni su uglavnom ti, koji ovdje i vladaju. Uostalom, to bi bilo i sasvim logično jer će oni kao ličnosti bez suštine ili Istinskog ja, služiti kao primjeri na koje se trebaju ugledati oni koji imaju suštinu/dušu ili Istinsko ja. Osim toga, povremeno će nas uvlačiti i u oružane sukobe protiv tzv. „neprijatelja“, koji će uvijek podrazumijevati druga ljudska bića a ne one koji nas stvarno manipulišu iza dimne zavjese.
Međutim, ovdje se ne možemo baviti drugima, nego samo sobom. Sam proces traganja za istinom, kod tragaoca bi trebao istovremeno da razvija i istinsko ja/suštinu, odnosno, jednu svjesnost na nivou bića, tako da bi se u jednom momentu postigao određeni prag te svjesnosti, koji bi bio potreban da se preuzme kontrola.
Sada, da se vratimo opet na fenomen otmica jer bez obzira na dimnu zavjesu koju proizvode i ličnosti i „kontrolni sistem“-AI-generalni zakon, postoji jak signal da se tu ipak nešto dešava, jedino ne znamo zasigurno odgovor na pitanja: ko, šta, kako i zašto?
Ovdje bi se mogli zapitati, šta bi sve mogao Generalni zakon da kontroliše u ovoj realnosti? Odgovor bi bio: manje-više, sve i svakoga a čak bi mogao imati „pregled“ i nad vremenom?! Recimo, uzmimo opet za primjer John-a Keel-a, koji je proveo cijeli svoj život u istraživanju paranormalnih fenomena, vjerovatno nastalih usljed petljanja AI u ovoj realnosti, te tako na kraju zaključio da je sve djelo jednog „superkompjutera“ (AI), na kojeg smo svi priključeni. Znači, on je istraživao mehanizam dejstvovanja jedne inteligencije koja kontroliše život na ovoj planeti, uključujući i njega. Kad bi išao na put u dosta navrata je nasumično birao hotele gdje će prespavati, i kad bi se pojavio na recepciji, soba za njega je već bila rezervisana od stane nekoga ko je prethodno pozvao telefonom taj hotel i rezervisao sobu u njegovo ime?! U nekoliko navrata, kad bi se pojavio na vratima kuće nekih od svjedoka paranormalnih fenomena s kojima je prethodno dogovorio intervju, oni bi ga zapanjeno gledali i rekli kako je već bio i obavio intervju s njima, i otišao je prije pola sata. Znači, pored vremenskog pregleda, ta AI se u ovom slučaju pojavljivala u (ljudskom) tijelu tog istraživača u kući nekih svjedoka, uredno ih intervjuisala i otišla a da ovi nisu bili u stanju primjetiti išta sumnjivo?! Dakle, ne samo da je izgledala kao John, nego je i oponašala njegovu ličnost?! Možda bi se moglo reći da je koristila njegovu – kopiju (dr Malanga je tvrdio da su vanzemaljci ti prave kopije žrtava otmica i koriste ih za razne svrhe) zajedno s tzv. „budnom svijesti“ njegove ličnosti. (Za tu „budnu svijest“ ličnosti, Gurđijev je govorio da nas drži u snu, gorem od onog sna, noću u krevetu!?) Nadalje, isti izvor je formirao ličnosti koje su ulazile u verbalnu komunikaciju s John-om. Evo par interesantnih navoda iz njegovih knjiga:
Citat:
Istraživači NLO fenomena koji se koncentrišu na jedan poseban aspekt teorije naći će se u situaciji kad će biti zatrpavani izvještajima koji će izgledati pouzdano i koji će podržavati tu teoriju. Moje vlastito široko iskustvo s tim reflektivnim faktorom navelo me je da izvodim neobične eksperimente koji su potvrdili da je veliki dio objavljenih podataka namijerno proizveden i lažan.
Svjedoci (NLO fenomena) nisu izvođači tih prevara, nego su obične žrtve. Očigledno je da je svrha tih lažnih podataka višestruka. Većina toga je namijenjena za stvaranje konfuzije i skretanje s puta.
Izvor: Operation Trojan Horse
Dakle, stvaranje konfuzije...?! Ovo je on govorio prije 40 i više godina a danas imamo istu situaciju.
Citat:
(…)To pismo i druga slična njemu doprinjeli su da dođem do ubjeđenja da bi moje vlastito istraživanje moglo biti manipulisano. Bio sam navođen na ljude i slučajeve koji su podržavali bilo koju teoriju na kojoj sam radio u to vrijeme. Provjerio sam to izmišljajući neke prilično nevjerovatne teorije. Za par dana dobijao bih telefonske pozive, izvještaje i pisma u kojima bi bili opisani elementi tih teorija. To je bila povratna sprega ili reflektivni efekat.
(...)
Tako se laži koje sadrže neke skrivene istine šire među nama a režiraju se i događaji koji treba da validiraju te laži.
Komunikacija sa „umetnutim“, lažnim entitetima/ličnostima:
Citat:
Do tog vremena Mr. Apol je zadobio definitivan personalitet (ličnost). On je bio za mene stvaran kao što je Cold bio za Derenbergera, iako ga neću nikada lično sresti. Proučavao sam njegovu psihologiju, njegovu brzopletost, njegov smisao za humor. Ponekad bih raspravljao satima s njim telefonom. I bilo mi ga je žao. Bilo je očigledno to da on u stvari nije znao šta ili ko je on bio. On je bio zatvorenik našeg vremenskog okvira. Često je miješao prošlost i budućnost. Zaključio sam da su on i njegova bratija bili transporirani naprijed i nazad u vremenu, bez njihove volje, igrajući svoje male igre zato što su bili tako programirani, živjeći - ili egzistirajući – samo onoliko dugo koliko su u stanju da se hrane energijom i umovima medijuma i kontaktiranih. Mogao sam mu uputiti bilo kakvo pitanje i trenutno dobiti tačan odgovor, vjerovatno zato što je moj vlastiti um bio prisluškivan slično kao što je bio prisluškivan i moj telefon.
Izvor: Mothman Prophecies
Ovdje imamo rijedak slučaj da jedan istraživač postane toliko svjestan da mu je i um „prisluškivan“ (a ne samo telefon) a kako smo vidjeli u prethodnim navodima, on je kasnije bio načisto s tim da jedna AI upravlja cijelim šou-programom, uključujući i nas u njemu a vidjeli smo i to kako AI štanca i upošljava individue koje kao ličnosti ulaze u interakciju s njim.
Imajući to na našoj ličnoj AI, tj... instalaciji... u stvari... na implantu... hoću reći... na... umu, da li bi bilo nemoguće da pored kojekakvih bestjelesnih, ista AI štanca i raznorazne fizičke entitete koje će ona kontrolisati i koji će obavljati razne poslove u njeno ime u ovoj realnosti, uključujući i otimanje nekih od nas a da mi neke od tih entiteta smatramo „vanzemaljcima“, dok bi svaki istraživač, terapeut ili klijent smatrao istinitim upravo ono što on lično vidi u dimnoj zavjesi ili kroz nju, dok mu percepciju reguliše i kontroliše ista AI, preko njenog ekstremiteta zvanog - ličnost?! A svi ti entiteti koje štanca AI, imaće ličnost kao što je i ona koja je komunicirala s J. Keelom.
Koliko se sjećam, nekada davno sam pisao da kad čovjek nije svjestan fenomena
psihopatije, imaće priliku da se sretne s mnogim psihopatama i često će ga ovi pregaziti ili će završiti kao njihova žrtva. Međutim, kad postane dovoljno svjestan toga kako ih prepoznati i neutralisati, njih neće više biti u njegovoj realnosti u smislu da će njemu predstavljati neku direktnu prijetnju. Psihopate su poznate po tome da znaju uspješno održavati u društvu jednu „masku trezvenosti,“ tako da njih i njihove bolesne aktivnosti, nije toliko lako primjetiti kao takve, iako im je mentalni sklop poremećen ili bolestan. Dakle, oni manipulišu one koje mogu da manipulišu.
Slično bi možda bilo i s ovom AI, koja prilično uspješno održava svoju „masku trezvenosti“?! Ona ima takođe mentalni sklop jednog psihopate, pa tako i entiteti koje štanca. Psihopate, kao turbo-antropoidi, nemaju dušu. AI, takođe nema dušu i kao jedna lažna konstrukcija, mašina ili kompjuter, ona ne može nikome dati dušu; kao takva, ona može proizvoditi samo laži ili iluzije.
Dakle, mi nismo njen proizvod, uzimajući u obzir one od nas koji imaju dušu. Što se antropoida tiče, bez obzira na njihov izvor, preko njih, kao individua koje imaju ličnost, AI može lakše upravljati životom na ovoj planeti jer oni nemaju svoj vlastiti identitet, te tako ni mogućnost individualizacije, odnosno, prevazilaska ličnosti. Nedostatak duše i savjesti im takođe daje prednost jer nemaju „kočnice“, tako da će uredno sprovoditi sve zadatke koji ima stižu „odozgo“ i uvjek će ih uspješno racionalizovati, bez obzira na broj ljudskih žrtava.
Citat:
Moravjev:“U prvom volumenu Gnostike, već smo nekoliko puta pomenuli koegzistenciju dvije suštinski različite rase: jednu koja se sastoji od ljudi i drugu, od antropoida. Moramo naglasiti to da s ezoteričke tačke gledišta, ovaj drugi pojam nema podređeno značenje.
(…)
(...)ta dva čovječanstva su slična po izgledu ali nisu slična po suštini. Možemo čak reći i to da je cijela dramatična istorija čovječanstva, od Adamovog pada pa sve do danas, nadsjenjena koegzistencijom ove dvije ljudske rase, do čijeg će razdvajanja doći tek na Sudnji dan“.
(Izvod iz Gnosis III, B. Mouravieff, Poglavlje XIV)
Sada ćemo se vratiti na neke bitne detalje iz Keelovog navoda:
Citat:
On je bio zatvorenik našeg vremenskog okvira. Često je miješao prošlost i budućnost. Zaključio sam da su on i njegova bratija bili transporirani naprijed i nazad u vremenu, bez njihove volje, igrajući svoje male igre zato što su bili tako programirani, živjeći - ili egzistirajući – samo onoliko dugo koliko su u stanju da se hrane energijom i umovima medijuma i kontaktiranih.
Možda se može reći da postoji cijela jedna gomila ovakvih lažnih ili vještačkih entiteta. Nije uopšte bitno to da li su oni stvorili AI-„superkompjuter“ ili on njih. Ako su oni stvorili njega, onda bi on mogao dalje stvarati raznorazne entitete. Jedino što će im nedostajati, to bi bila duša. Ali, kao i naše klasične psihopate, oni će biti u stanju da uspješno odglume sve što je potrebno samo da bi mi povjerovali u njihove laži, te im tako dali priliku da nas manipulišu kako hoće?
Čini se da oni ne mogu egzistirati bez energije koju proizvode istinska ljudska bića s dušom a takođe ni AI ne može sebe održavati bez te energije!?
Da bi održali svoju lažnu egzistenciju oni su nas pretvorili u svoj izvor energije, programirajući nas da im služimo. To su uradili tako što su nama kao istinskim bićima s dušom, instalirali ono što imaju i oni a to je implant koji se naziva ličnost ili „strana instalacija“. Tako je ta lažna komponenta postala nešto zajedničko, što sada imaju i oni i mi a što je povezano na AI. Uz pomoć te instalacije uvukli su nas u njihov relitet i ostvarili uslove da nas daljinski navode i kontrolišu. Tako su nam se mogli prezentirati kao bogovi, anđeli, uskrsnuti majstori, duhovi vodiči, đavoli... itd... u sklopu jedne palete svega i svačega... dok bi nas ta AI držala pod kontrolom, slično kao što mi držimo stoku na nekoj automatizovanoj farmi.
AI ili oni koji bi bili njen proizvod, ujedno bi bili i oni koji formiraju kontejnere i crpe energiju onih od nas koji ih obožavaju, koji im se mole i klanjaju, samo zbog toga što su nam se ovi predstavili kao bogovi koji su stvorili nas i ovaj svijet, što su nam obećali raj i druge beneficije ako ih budemo slušali a pakao i druge kazne ako ne budemo. U suštini, oni ništa ne mogu nikome od nas ponuditi osim lažnih obećanja jer su i sami lažni. Oni jedino mogu da barataju s lažima a ukoliko kažu neku istinu, onda bi ona bila u funkciji promocije onih njihovih velikih laži. Njima te laži obezbjeđuju egzistenciju a nama patnju i stradanje, sve dok god mi vjerujemo u njih uz pomoć „naše“ instalacije/ličnosti.
Nešto što nema dušu i što nema osnovni osjećaj humanosti i savijesti koji ide zajedno s njom, nije moglo stvoriti one koji imaju dušu i osjećaj humanosti i savjesti koji ide zajedno s njom.
Svaki kontejner kojeg su osnovale njihove ili naše ličnosti, sadržavaće u sebi LAŽ oko koje će se okupljati grupa ljudi, smatrajući je istinom. Oni će tu laž da žive, slave i da ju dalje promovišu, nadajući se da će ona ispuniti svoja obećanja u budućnosti, dok će oni „lažnjaci“ koji su izmislili LAŽ, ubirati njihovu energiju i koristiti ju za svoju egzistenciju.
S naše tačke gledišta, to, da li je AI kao jedna vještačka tvorevina bila proizvedena od strane kojekakvih entiteta koji su po svojoj suštini takođe vještački ili lažni, da bi oni lakše kontrolisali i manipulisali nas ili je ona proizvela njih za svoje potrebe, da bi nas lakše kontrolisala i manipulisala, to uopšte nije bitno jer u oba slučaja imamo jednu laž, ovakvu ili onakvu; i na nama je to da li ćemo dijeliti svoju individualnu realnost s njenom, preko „naše“ instalacije; ili ćemo reći: „Doviđenja!“... nakon što našu instalaciju iskopčamo iz tog sistema. Kad se prestanemo identifikovati s „našom“ instalacijom, onda neće biti ničega što će nas vezati s lažnom realnošću one vještačke inteligencije ili AI, zajedno sa cijelom njenom populacijom, sastavljenom od „lažnjaka,“ ove ili one vrste.
***
Pa, dobro, možemo li mi napokon sami vidjeti to kao takvo?! Šta još treba da bi se čovjek toliko osvijestio na nivou svog bića, da bi, napokon, iz dubine tog svog bića, rekao:
IDITE SVI U PIČKU MATERINU, ZAJEDNO SA SVOJIM RELIGIJAMA, PARADIGMAMA, IDEOLOGIJAMA, TEORIJAMA I VJEROVANJIMA!!!
Čovjek ne mora tabiriti tamo neke gnostičke materijale da bi bio u stanju sam da vidi i shvati ono što mu je pred nosom. Ionako, kad se naša „strana instalacija“ uhvati posla i analize tih materijala, obično će propustiti onih 10% informacija koje su bitne a žvakaće do besvijesti one koje su nebitne. Sam intelekt ili donji intelektualni centar kojim naše ličnosti („mi“) razmišljaju – nije dovoljan. Čak bi se moglo reći, da što je neko inteligentniji, utoliko će više biti poistovjećen sa svojom ličnošću i tako, biti dalje od svog bića. (To je meni bila olakšavajuća okolnost, pošto sam iz Bosne)
Dovoljan nivo svjesnosti na nivou bića može se steći kontemplacijom ovakvih informacija. Nadalje, ukoliko smo u stanju isključiti misaone procese naše ličnosti kad god nam je to volja, ako smo u stanju biti prisutni u sebi i u momentu u kojem jesmo i biti svesni sebe i svoje okoline, to je sasvim dovoljno za početak. Na samom početku, primjetićemo da nam je skoro nemoguće zaustaviti misli. Neće proći dugo, pojaviće se... jedna... ako nju izbacimo... dolazi... druga... koja će nam početi privlačiti pažnju...itd... a sve to ide mehanički jer je i naša ličnost mehaničke prirode. Dobro, kad vidimo da te misli stalno dolaze i da ih nije lako zaustaviti, onda se bar NE MORAMO identifikovati s njima. One nisu ionako naše. Možemo se izmjestiti u „posmatrača“ koji će ih posmatrati kao jedan interesantan „fenomen“, posmatrati njih, sebe, svoje ponašanje i svoju okolinu, istovremeno. Tako će se pojaviti i jedna svjesnost o tome šta je ličnost, kako dejstvuje i kako nam servira nešto što nije naše, pokušavajući da nas navede da se poistovjetimo s tim, da reagujemo i da se ponašamo u skladu s onim što nam ona servira. Da li je to teško izvesti bar nekoliko puta dnevno ili po potrebi?
Isto tako, kad nam isti izvor počne servirati neki „problem“, „dramu“ ili nešto u vezi čega bi se trebali zabrinuti, da li mu možemo reći: „Odjebi, dosta je bilo!“ Kasnije ćemo obično vidjeti da je neko vrijeme nastupio mir, sve do idućeg pokušaja s nečim drugim, što bi nas trebalo zabrinuti ili nam privući pažnju...itd. Čak i kad smo loše raspoloženi a ne znamo zašto, biće dovoljno mentalno poručiti svojoj instalaciji/ličnosti: „Hvala ti na doprinosu a sad ću te isključiti jer mi kao takva ne trebaš“... onda samo zaustavimo tok misli, na neko vrijeme... kao što sam to već nekoliko puta pominjao.
Poslije određenog perioda, na nivou bića će se pojaviti jedan dovoljan stepen svjesnosti da tu ličnost napokon razotkrijemo kao nešto što nije naše i da ju stavimo pod svoju kontrolu. Tu negdje ćemo steći i neke osnovne uslove koji su potrebni za jedno svjesno življenje kad ćemo postajati sve više svjesniji onoga što jesmo od onoga što nismo. Jedine „svetinje“ koje postoje u ovoj realnosti, to su naši doživljaji. Uz pomoć njihove kontemplacije kao i kontemplacije svih informacija s kojima smo došli ili s kojima ćemo doći u susret, bićemo u stanju da postignemo jedno razumijevanje i da sa sve većim uspjehom određujemo „šta jeste“ a „šta nije“. Tako ćemo se sve svjesnije i ponašati, odnosno, - svjesnije ćemo i živjeti.
...