galaksija je napisao/la:
I, naravno, nisu ga objavili. To me nije nimalo iznenadilo (jer je ličnost ta koja se iznenađuje), nego samo potvrdilo moje razumijevanje tzv. „alternative“ u ovom našem kokošinjcu...
Nisu ga objavili jer se bave objavljivanjem programa o zemlji kao ravnoj ploči,
http://4dportal.com/hr/zavjere/4231-mje ... eprivacy=1koji bi trebao sve teorije zavere zajedno da stavi u isti kokošinjac, tj. da "svako normalan" konačno "vidi" da svi oni koji veruju u bilo kakve teorije zavera (da je zemlja okrugla, da je 9/11 inside job, da postoje iluminati i aristokrate koji jedu malu decu...) imaju pileći mozak, da su u kokošinjcu, a oni izvan njega.
A ti bi mogao taj kokošinjac da sagledaš malo i sa druge strane, ne samo jedne.
Možda sve to što si (inače tačno) opisao mi radimo sami sebi.
Ali iz perspektive duše.
Zamisli da se duša, kao entitet svesti svega-što-jeste, projektuje da iskusi, i time aktuelizuje, sve što je moguće, i da ona tako stvara sav "materijalan" univerzum, kao ogledalo u kome će apsolutna svest sebe da aktuelizuje, kroz sve mogućnosti postojanja.
Da bi odradila i najsitnije završne detalje tih iskustava, duša se inkarnira i u ljudsko telo. Tu kroz karmičke drame iskušava smisao svega.
Ona to radi da bi se apsolutna svest aktuelizovala na najfiniji način, kao privid potpune odvojenosti od Celine, kao individua odvojena od svega, tj. kroz uobičajeno ljudsko iskustvo. Kada apsolutna svest sebe dovede u tu krajnju tačku prividno potpunog otuđenja, u ličnost, ego ili malo Ja čoveka, to je njena najveća kreativnost, sve drugo što je ispoljeno kao kosmos je samo nusproizvod te tvorevine. Kada individualna svest uspe da sebe spozna kao apsolutnu iz te tačke najveće udaljenosti od same sebe, u čoveku, onda je božanska svest potpuna u svemu, svršava u ekstazi blaženstva. Završila je posao stvalačkog ispoljavanja. To čovek doživljava kao veliko buđenje ili prosvetljenje.
Ali pošto sama duša sadrži sve multidimenzionalne potencijale božaske svesti, ne može cela da se inkarnira u malo telo, koje je uzgred budi rečeno, duša sama projektovala za sebe. Ona većim delom ostaje "gore" neotelovljena. Pa ni onaj deo koji se inkarnira ne radi to ceo, nego se podeli na viši um koji ostaje u višim dimenzijama (u narodu poznat kao "viši um", "više Ja" a kod Gurđijeva kao "suština"). U telo se inkarnira samo najmanji deo koji Gurđijev opisuje kao "ličnost" a u narodu je poznatiji kao "um" ili "razum".
E, taj um ili razum ima posebnu ulogu na ovom svetu: on celu sliku izvrće naopako, on projektuje linearno vreme u prostor, on svesti u telu daje privid da je ona u svetu a da nije zapravo svet u njoj. Da bi u tome bila uspešna mora da ima i pomagače, a to su svi oni "negativci koji nas kontrolišu" u ovom "matriksu", zemaljski i vanzemaljski. Ti pomagači moraju da postoje jer duša sama po sebi ne može da stvara ni privid negativnosti i negativnih iskustava, ona je emanacija božanske svesti koja je čista pozitivnost, sama egtzistencija je u potpunosti pozitivna, jer drugačije ne bi mogla ni da postoji. Ali svest da bi bila to što jeste, mora da iskusi sve aspekte postojanja, pa i one prividno negativne, tj. svoju suprotnost. Zato je kreirala "negativna bezdušna bića" koja odrađuju taj prljavi posao, da pomognu umu da iskusi sve najfinije aspkte drame postojanja. Sam um je za to dizajniran. On ne vidi više dimenzije već samo ono što mu je pred nosem. On tako izvrće celu stvar naglavačke.
Zašto bi to radio?
To izvrtanje je magija uma koja ima svoju svrhu, naime, tako duše deluju na ovom svetu i transformišu ga svešću. Svest uopšte ne bi mogla da se ispoljava na ovom trodimenziionalnom fizičkom svetu da nije te iluzije nepotpunosti koju ima kao individualan um, nepotpunosti koja ga pokreće na traženje i stvaranje, na kreativnost - jer kreativnost je upravo osnovni izraz svesti. Da nije želja koje nastaju na osnovu takve okrenutosti uma van, ne bi bilo ni civilizacije niti ikakvog razvoja na ovom svetu. Da ti nije te instalacije od uma ili ličnosti ne bi koristio svu ovu tehnologiju (internet) za svoje buđenje, sedeo bi gologuz na livadi u korovu negde u Bosni zajedno sa ostalom živinom. To se upravo i dešava onima koji nemaju jaku svest uma. Možda imaju i svest duše, možda budu i prosvetljeni, ali neće umeti da naprave internet.
Zato su duše kreirale um kao mehanizam za izvrtanje stvarnosti i stvaranje želja da bi mogle da delaju na ovom svetu da ga transformišu, a sva tehnologija, civilizacija, poezija i kultura, samo su deo te velike transformacije. Zemlja je projekat koji je za to namenjen, za takvu transformaciju. I to potpunu, od početka do kraja. Zato je Zemlja vrlo zajebana škola. Kuknjava je na njoj opravdana.
Zato je tačno da je to sve strana instalacija, ali samo za svest same duše (inače ovde ima mnogo pogrešnih predstava o duši zbog kojih ni ovo ne može da bude jasno umu).
Iskustvo krajnje otuđenosti koje opisuješ kao kokošinjac je krajnja tačka samospoznaje božanske svesti. Sve je to njena igra. Samo postojanje je pozitivna stvar, inače ne bi moglo da postoji. I mi nismo ni najmanje različiti od tog postojanja, zapravo, mi smo ovde njegovi najvažniji svedoci, krunski svedoci.
U svakoj drami postoje pozitivne i negativne uloge, inače ne bi bila drama.
Ako ništa drugo, ovakva vizija cele stvari daje pozitivnost umu neophodnu da se svest u njemu oslobodi, jer negativnost je jedina osobina nesvesnosti i osnova svakog ropstva.
Govoriti umu da su neki bauci tamo spolja i da su oni krivi za sve, samo pojačava njegovu negativnost i zatvorenost u sebe i iluziju svoje odvojenosti od Celine koja sve omogućava.
Celine koja je on sam, jer ništa nije moguće izvan Celine.